Nemanja Spasenovski

Komercijalizacija visokog obrazovanja je posljedica sveopće komercijalizacije života, koju ćemo u ovome članku sagledati iz povijesnog i sociopedagogijskog aspekta. U radu analiziramo pojavu i razvoj konzumerizma, ne kao ekonomske teorije, već nametnutog životnog stila. Konzume-rizam je proizvod korporativnog kapitalizma koji pomoću manipulativnih medija kreira potrošačke navike. Potrošnja je još krajem 18. stoljeća postala masovna, a od 21. stoljeća prerasta u ideologiju posjedovanja proizvoda, a odabir proizvoda nosi sa sobom statusnu pripadnost, ili identifikacijski značaj (prepoznavanja) konzumenta. Cilj je ovoga rada dati okvir pedagoške problematike u analizama konzumerizma te potaknuti struku s aktualnim pitanjima na dodatna istraživanja. Da bismo udovoljili zahtjevima tako definiranog cilja, konzultirana je relevantna literatura različitih društvenih znanosti kao i recentna istraživanja (iz inozemstva). Jedan od važnijih razloga ekspanzije konzumerizma na svim razinama je svakako i šutnja akademske zajednice. U radu se navode neki poticajni primjeri za pedagošku praksu – osvještavanje problema konzumerizma kod djece i mladih, ali i navodi potreba za uvođenjem preventivnih programa na nacionalnoj razini. Ovaj rad tretira konzumerizam i komercijalizaciju života kao iznimno važno sociopedagoško pitanje, stoga se nadamo ovim člankom potaknuti na širu akademsku raspravu iz različitih akademskih perspektiva i znanstvenih područja o nadasve aktualnom problemu komercijalizacije života iz koje posljedično analiziramo i komercijalizaciju visokog obrazovanja.

Potpisivanjem Bolonjske deklaracije većina država u Europi je bez javne rasprave preuzela obvezu reforme nacionalnog sustava visokog obrazovanja u skladu sa zahtjevima Deklaracije. Nametanjem reforme visokog obrazovanja došlo je do brojnih opasnosti po društvene i humanističke znanosti koje su glavni predmet ovog rada. U članku ne zastupamo ideju da je Bolonja jedini krivac za stanje u kojemu se visokoobrazovni sustav nalazi već iznosimo recentne teorijske spoznaje, istraživanja te posljedice koje eskaliraju od uvođenja Bolonje. Na temelju odnosa indikatora demokratičnosti visokog obrazovanja i kritičkog mišljenja te pojedinih kvalitativnih istraživanja ukazujemo kako je od implementacije bolonjskog procesa u Republici Hrvatskoj došlo do opadanja kvalitete studiranja te kako Bolonja nije ostvarila niti jedan od svojih zadanih ciljeva. Argumentiramo činjenice da je Bolonja smanjila kvalitetu studiranja, osobito na društveno-humanističkim studijima

Ovaj se rad bavi otkrivanjem aktualnosti i implikacijama konzu-merizma u pedagogiji. U radu konstatiramo da je tema konzume-rizma na marginama interesa pedagoške znanosti. Cilj je ovoga rada dati okvir pedagoške problematike u analizama konzume-rizma te potaknuti struku na dodatna istraživanja o aktualnim pitanjima. Da bismo udovoljili zahtjevima tako definiranoga ci-lja, na temu konzumerizma konzultirana je relevantna literatura različitih društvenih znanosti kao i recentna istraživanja (iz ino-zemstva). Djeca postaju proizvod konzumerizma i mekdonaldi-zacije društva, čije su manifestacije vidljive u danas dominantnoj fast-food obitelji. To je posljedica fetišizacije proizvoda, medijske tiranije, hedonizma i svekolikog otuđenja – kada stvari uprav-ljaju ljudima. Problem djece i mladih kao potrošača prepoznali su teoretičari Frankfurtske kritičke škole, koji su prvi apelirali na promjene u obrazovanju. Na temelju njihovih polazišta razvijala se ideja odgoja za kritičko mišljenje kao otklon od diktata konzu-merizma, ali i svih vrsta indoktrinacija i manipuliranja potreba-ma najmlađih. U radu se navode poticajni primjeri osvještavanja problema konzumerizma kod djece i mladih. Konzumerizam kao nametnuti životni stil uvelike utječe na preferencije i ponašanja djece i mladih, što uzimamo kao prinos novomu znanstvenom dis-kursu pedagogije.

The paper deals with the contemporary issues and consumerism implications in pedagogy. In the paper we state that the topic of consumerism is on the margins of pedagogical scientific interests.
The aim of this paper is to make a pedagogical framework to the analysis of consumerism as well as to encourage the profession through relevant, burning questions to conduct further research. In
order to fulfill this aim, relevant literature on social sciences and recent research (from abroad) has been consulted on the topic of consumerism. Children are becoming the product of consumerism
and McDonaldization of society, whose manifestations are visible in fast food families. That is the consequence of commodity fetishism, media tyranny, hedonism and the overall alienation – when objects control people. The problem of children and youth as consumers was recognized by the Frankfurt School theorists, who were the first to ask for the introduction of changes in education. Based on their thoughts, the idea of upbringing for critical thinking was developed, as a deflection
of consumerism imperative, but also of all kinds of indoctrinations and manipulations with the needs of the youngest. In this paper encouraging examples of raising awareness concerning consumerism
problems by children and youth have been listed. Consumerism as an imposed lifestyle considerably influences children’s and youth preferences and behavior, which has been considered as
a contribution to the new scientific pedagogy discourse.

Cilj postera pod nazivom 'Pregled razvoja pedagogijske znanosti' je povećati kulturu znanja o razvoju pedagoške misli. Kroz predstavljanje najznačajnijih autora koji su svojim djelima i mislima doprinosili razvoju znanstvenih spoznaja o odgoju i obrazovanju poster će ukazati na važnost kritičkog promišljanja u dolasku do kulture znanosti. U današnjem svijetu svakodnevno smo svjedoci brzih savjeta roditeljima i nastavnicima, često neutemeljenih u znanstvenim spoznajama kako treba odgajati i obrazovati djecu i dolaziti do trenutačnih rezultata. Takvim neznanstvenim pristupom umanjuje se važnost znanstvenih spoznaja, a povećava se kultura neznanja. Upravo ukazivanje na važnost znanstvenog diskursa u dolasku do kvalitetnih odgojnih i obrazovnih metoda je presudno za izgrađivanje kulture povjerenja u znanstvena dostignuća suvremene pedagogije. Kroz ovaj poster cilj je stoga pokazati što više znanstveno utemeljenih spoznaja i povećati kulturu znanstvenog diskursa.

Konavoski rat (1430-1432) predstavlja sukob između bosanskog vojvode Radoslava Pavlovića i Dubrovnika zbog područja župe Konavli. U literaturi se ovaj sukob ponekad naziva i Prvim konavoskim ratom jer kasnije je vođen još jedan sukob zbog župe Konavli između hercega Stjepana Vukčića Kosače i Dubrovnika(1451-1454. godine) no o njemu u ovome radu neće biti govora. Konavoski rat je historiografski zanimljiv jer je započeo kao niz beskonačnih nadmudrivanja sudionika dok u njemu gotovo da nije niti bilo vojnih djelovanja, a na kraju je svejedno prerastao u pravu širu međunarodnu krizu na jugoistoku Europe. Isprepleten je političkim igrama kako glavnih aktera Dubrovnika i Radoslava Pavlovića tako i ugarsko-hrvatskog kralja Žigmunda Luksemburškog, bosanskog kralja Tvrtka II., bosanskog vojvode Sandalja Hranića, Osmanlija, pa i srpskog despota Đurađa Brankovića. Svi su oni u ovome nemirnom razdoblju vidjeli prilike kako se okoristiti na štetu drugoga. Konavoski rat je također dokaz da i „maleni“ rat može imati velike posljedice.

Kroz ovaj rad autori će objasniti kako je u literaturi došlo do stvaranja termina Ilirija te što on predstavlja. Bez toga je nemoguće analizirati ideju o prijetnji Makedonije prema Iliriji. Jedan od glavnih zadataka rada je sustavnom analizom recentne i relevantne historiografske literature odbaciti pretencioznu ideju o postojanju Velikog Ilirskog kraljevstva na teritoriju Zapadnog Balkana, samim tim i Ilirije. Samim odbacivanjem te ideje autori će dovesti u pitanje i postojanje homogenog ilirskog etnosa upravo interpretirajući odnose ilirskih plemena i Makedonskog kraljevstva. Kroz analizu sukoba i povremenih ratova u vremenu formiranja  Makedonskog kraljevstva, kao glavne sile Balkanskog poluotoka, vidljivo je nejedinstvo ilirskih plemena kao i njihova nazadnost u odnosu na grčki civilizacijski krug. U vremenu vrhunca moći i najveće ekspanzije, koji je Makedonija doživjela pod Aleksandrom Velikim, sama činjenica da se ilirska plemena uopće ne spominju govori o nepostojanju želje za osvajanjem njihova teritorija od same Makedonije. Analiza Makedonskih ratova govori o formiranju početnih državnih ustrojstava pojedinih ilirskih plemena što nam govori da postoje etnogeneze ilirskih plemena, a ne etnogeneza Ilira kao homogene grupe. Makedonsko kraljevstvo će u Prvom makedonskom ratu uistinu i zauzeti jedan dio teritorija na kojem su obitavala neka ilirska plemena, no kao strateški cilj u većem vojnom pothvatu i na kratko vrijeme. Rimskom pobjedom u Trećem makedonskom ratu Makedonsko kraljevstvo nestaje s političke pozornice, a teritorij koji je ono obuhvaćalo, zajedno s teritorijem ilirskih plemena postaje sastavni dio Rimske Republike, kasnije i Carstva.

Osmansko širenje u jugoistočnoj Europi koje je već od kraja 15. stoljeća ugrozilo i hrvatske zemlje, uzrokovalo je postupno izgrađivanje i učvršćivanje pograničnih obrambenih sustava na dodirnom prostoru sukobljenog islama i kršćanstva. Iz takvih sustava(utvrde, kapetanije, banovine) postupno će se razviti i Vojna krajina koja će postati šire pogranično područje u hrvatskim, ali i drugim zemljama Habsburške monarhije na samoj granici s tada najvećim protivnikom Osmanskim carstvom. Unutar hrvatskih zemalja gotovo je ustaljena praksa govoriti o Vojnoj krajini i/ili Hrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini. No takva Krajina je ipak integralni dio habsburškog vojnokrajiškog bedema tek od novovjekovnog razdoblja. Slijedom toga moguće je govoriti o ranim ili starim krajinama do kraja 16. stoljeća i Hrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini od kraja 16. stoljeća, ili krajiškim društvima prije sredine 18. stoljeća s jedne i militariziranog društva nove Krajine od sredine 18. stoljeća. Iako je od početka zamišljena kao vojnička ustanova koja će služiti za obranu od osmanlijske najezde, ona postaje cjelina onda kada proces militarizacije u njoj u potpunosti završava. Namjera nam je da u ovom radu damo kratak pregled uprave i organizacijskih struktura Hrvatsko-slavonske Vojne krajine od njezina nastanka pa do vremenu sjedinjenja s Banskom Hrvatskom, s naglaskom na ključne političke i pravne odluke donesene u tom periodu, a koji su još dugo vremena nastavili obilježavati pojedine dijelove sada jedinstvene državno-pravne cjeline.

Područje današnje Republike Hrvatske nalazilo se u prošlom stoljeću u okviru različitih političko-pravnih odnosa. Tako je npr. najveći dio današnje Hrvatske pripadao tzv. Trojednoj kraljevini Hrvatskoj-Slavoniji-Dalmaciji, od kojih Hrvatska i Slavonija nisu gotovo bile ni u kakvoj vezi s Dalmacijom jer su Hrvatska i Slavonija pripadale Zemljama krune Sv. Stjepana (Ugarskoj), a Dalmacija Carevinskim zemljama (Austriji). Ako promatramo Hrvatsku i Slavoniju kao državno-pravnu cjelinu, tada moramo naglasiti da one u dugom vremenskom razdoblju nisu bile politički jedinstvene. Njihovo područje sastojalo se iz 2 bitno različita dijela: banske Hrvatske i Slavonije (Provincijala) i Hrvatsko-Slavonske granice (dijela Vojne krajine) U području Provincijala postojali su feudalni odnosi, unutar kojih se javljaju elementi kapitalizma. Ukidanje feudalnih odnosa na ovom području provedeno je polovicom 19. stoljeća (1848.), ali definitivno uređenje odnosa između vlastele i bivših podložnika protezalo se kroz čitavu drugu polovicu 19. stoljeća, pa i početak 20. stoljeća.  Vojna krajina imala je drugačije odnose. Ovdje nije bilo feudalizma, ako izuzmemo cara kao vrhovnog feudalca, a elementi kapitalizma javljaju se u manjem obimu nego u Provincijali. Stanovnici Krajine uživali su carsku zemlju, a za nagradu su ratovali za interese cara u Granici i dalje na ratištima Europe. Svako od ovih dvaju područja imalo je svoje karakteristike koje se sigurno nisu mogle ukinuti ujedinjenjem u jedinstveni teritorij Hrvatske 1881. godine. Razlike gospodarstva i društva bile su znatne i njihovo povezivanje trajalo je još dugi niz godina nakon sjedinjenja. Namjera nam je da u ovom radu ukažemo na procese koji su tekli i pregovore koji su vođeni od vremena revolucije 1848/49. do vremenu sjedinjenja, sa naglaskom na ključne političke i pravne odluke donesene u tom periodu, a koji su još dugo vremena nastavili obilježavati pojedine dijelove sada jedinstvene državno-pravne cjeline.

Tema ovog seminara su keltsko-rimski ratovi. U seminaru će biti obrađeni ne samo Galski ratovi koje je vodio čuveni rimski vojskovođa Gaj Julije Cezar, već svi značajniji sukobi koji su se odigrali između Rima i nekog od keltskih plemena sve od 390.g.pr.Kr. kada je keltsko pleme Senona opljačkalo Rim. Kroz narednih tri i pol stoljeća vođene su mnoge bitke, sve do Cezarovog osvajanja Galije, no i nakon toga su keltska plemena povremeno nezadovoljna rimskom vlašću znala opasno zaprijetiti Rimu.

Srbi su od doseljavanja Slavena u stari rimski Ilirik bili jedan od bitnijih naroda Balkanskog poluotoka te je stoga zanimljivo promotriti vrijeme i vladara kada su doživjeli svoj vrhunac. Razvoj srednjovjekovne srpske države počinje vladavinom Nemanjića, a svakako je na vrhuncu za vrijeme stvaranja carstva Srba i Grka za vladavine cara Stefana Dušana. Radilo se o jakom vladaru koji je uspijevao održavati centralističku vlast, ali je njegovom preranom smrću njegovo carstvo propalo i prije nego se ustalilo na karti srednjovjekovne Europe.

Demografski uvjeti naglo se razvijaju okončanjem Velikog rata za oslobođenje 1699. godine. Ulaskom u 18. stoljeće, hrvatsko stanovništvo doživljava sveopći razvoj koji, pored ostalih aspekata, uključuje i onaj kulturni te mistično-religiozni. Boljim demografskim uvjetima ostvaren je napredak čovječanstva, a u periodima mira ljudi su često pribjegavali raznolikim socijalnim aktivnostima. Tu dolazimo do središnjeg problema našeg seminarskog rada, a to je pitanje tajnih društava u hrvatskim zemljama. Tajna društva su postojala oduvijek, ali u 18. stoljeću je zabilježena značajna aktivnost na našim područjima. Seminarski rad, stoga, obrađuje osnivanje, postojanje i djelovanje tajnih društava u hrvatskim zemljama u 18. stoljeću i daje uvid u sociološke i psihološke fenomene tajnih društava te pozadinu društvenih procesa koji su utjecali na formiranje istih. U radu je opisano djelovanje masona, iluminata i viteških redova, a dan je i opći pregled demografskih prilika. Iako je arheološke i paleografske građe, blago rečeno, u oskudici, daje se zaključiti da su tajna društva plijenila pozornost, kako plemstva, tako i običnog puka, te su ostavila trajne tragove na hrvatskom društvenom planu. Tajna društva će uvijek biti zanimljivo područje za proučavanje, ponajprije zbog mističnog karaktera istih, a tu ćemo intrigu u našem radu pokušati i opravdati te približiti ovu temu čitateljima. Seminarski rad napravljen je uvidom u dostupnu i relevantnu literaturu.

Na gotovo svakom arheološkom nalazištu, a čak i na ponekom slučajnom istraživači svakodnevno pronalaze objekte različitih veličina i oblika koje obično nazivamo amuleti. Amulet su osobni ukrasi kojem su pripisana magična svojstva kako bi onoga tko ih nosi zaštitili od zla. Gotovo u svakoj od prapovijesnih kultura koje su dominirale našim područjem pronalazimo barem neke predmete koje možemo klasificirati kao amulete. Ipak u usporedbi s lokalitetima na nekim drugim područjima, Europe, Sjeverne Afrike ili Australije, kulture s naših prostora, barem po klasificiranim predmetima zaostaju. Kao što ćemo vidjeti u radu postoje brojni razlozi zašto je to tako, nije iz činjenice da narodi koji su naša područja naseljavali nisu bili skloni proizvodnji i korištenju amuleta, oni jednostavno u našim muzejskim zbirkama bivaju okarakterzirani kao nakit. U radu ćemo dati kratki pregled, neolitičkih, eneolitčkih, brončanodobnih i željeznodobnih kultura Slavonije, Baranje i Srijema, te njihovih pronađenih amuleta.

Komplicirani odnosi američkog Sjevera i Juga u 19. stoljeću očituju se  ponajprije u problemima oko institucije ropstva. No, robovlasnički sustav Juga bio je samo paravan za Građanski rat koji će buknuti 1861. godine. Povod ratu, osim institucije ropstva bijahu gospodarske razlike Sjevera i Juga te nesklad političkih struja unutar naočigled jedinstvene države. Seminarski  rad se bavi političkim, gospodarskim, društvenim i nacionalnim pitanjima te kroz prizmu objektivnosti nastoji dati pregled američke povijesti neposredno prije i poslje Američkog građanskog rata. Obrađena je i politička ličnost Abrahama Lincolna, vođe Sjevera u Građanskome ratu te problematika Proklamacije o emancipaciji, kao ključnom dokumentu izdanome u razdoblju od 1850. do 1870. Tijek rata je također opisan, a dan je i pregled na situaciju nakon rata u okvirima rekonstrukcije Sjedinjenih Američkih Država. Seminarski uradak urađen je uvidom u literaturu.

Veliki poraz hrvatske plemićke vojske 9. rujna 1493. godine u bitci na Krbavskom polju predstavlja jedan od najvažnijih događaja dugotrajnog obrambenog rata Hrvata protiv Osmanlija. Hrvatske zemlje će ući u period u kojem će se dugotrajno boriti za svoj teritorij, voditi obrambeni rat te postati predziđe kršćanstva za naredna 2 stoljeća. Što se događalo od bitke na Krbavskom polju do pada Siska 1593. analizirat ćemo u ovom radu, s naglaskom na uzroke zbog kojih je dolazilo do čestih turskih osvajanja i pobjeda i povremenih, ali ipak, manje značajnih pobjeda hrvatskih snaga. Razmotreni su utjecaji domaćeg plemstva, stranih vladara, europskih velesila i ostalih čimbenika koji su pridonosili uspjesima, ali i uzrokovali neuspjehe u borbi s Osmanlijama.

U seminarskom radu je dan kritički osvrt na djelo Kurikulum: Temeljni pojmovi, autora Colina J. Marsha. Prikazane su temeljne postavke djela, a detaljnije smo razradili module koje smatramo važnijima, no ne i više vrijednima od ostalih. Zaključujemo da je djelo od velike važnosti za područje rada svakog pedagoga i profesora, a ne smije se umanjiti ni stil pisanja koji uvelike olakšava čitanje i razumijevanje djela, što je od pomoći svima koji se tek susreću s temom kurikuluma i pripremaju za rad u prosvjeti. Za izradu seminarskog rada koristila nam je i dodatna literatura koju je autor prikladno naveo nakon svakog modula.

U radu se proučavaju različiti aspekti nastave Tjelesne i zdravstvene kulture u sklopu visokoškolskog obrazovanja iz perspektive studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Naglasak je na percepciji važnosti ovog predmeta koji se, unatoč njegovom neospornom pozitivnom utjecaju na cjelokupno psihofizičko zdravlje mlade osobe, u usporedbi s ostalima često smatra manje „ozbiljnim“ i vrijednim. U svrhu prikupljanja stavova, na nasumičnom i reprezentativnom uzorku provedena je anketa putem online anketnog upitnika s pitanjima mješovitog tipa. Polazilo se od skupa istraživačkih pitanja koja sažimaju nekoliko temeljnih problema, primijećenih i prepoznatih u izvedbi nastave ovog predmeta, a koji su identificirani primjenom osobnog i kolektivnog iskustva. Dobiveni rezultati ukazuju na visok stupanj slaganja u mišljenjima studenata te otkrivaju nekoliko očitih nedostataka u vidu ometajućih čimbenika na kojima je potrebno poraditi u svrhu većeg zadovoljstva i interesa te razbijanje predrasuda koje prate nastavu Tjelesne i zdravstvene kulture.

U seminarskom radu se prikazuje poimanje roditeljstva i stavovi o odgoju studenata pedagogije Filozofskog fakulteta u Osijeku. Kao predložak izradi seminarskog rada služio je anketni upitnik koji je unaprijed izrađen, a koji je obuhvatio uzorak od 61 dobrovoljnog ispitanika. U seminaru je dan pregled metoda rada i postavljenih pitanja te su detaljnije razmotreni odgovori ispitanih. Zaključuje se da ispitanici ozbiljno shvaćaju pojam roditeljstva te da su racionalni i dovoljno zreli da znaju što sve uloga roditelja donosi. Također je bitno napomenuti da 93% ispitanih ima namjeru postati roditeljem.