Željko Karaula

U svojoj biti ova studija razmatrat će proces nastajanja jedne paramilitantne organizacije HSS-a kroz turbulentne tridesete godine kojoj je svrha bila zaštititi hrvatski narod pred nasiljem i represijom jugoslavenskog centralističkog režima i njegovih paravojnih postrojbi. U radu će se vidjeti koje je sve faze prolazila, čemu je stvarno služila, kakav je bio njezin utjecaj na društveni i socijalni život hrvatskog seljaštva, kakve metode je upotrebljavala u razdoblju »brutalizacije« politike, kada političko djelovanje nisu bili samo politički govori i politička propaganda, već i unutrašnja borba za nacionalno-političke ideje na terenu radi ostvarivanja nacionalnog ideala – hrvatske federalne jedinice unutar jugoslavenske države ili samostalne nacionalne hrvatske države.



Iako početke te paramilitantne organizacije HSS-a možemo detektirati početkom tridesetih godina u jeku monarhističke Diktature, službeno je razdoblje kojim je obuhvaćena analiza kratko – oko pet godina, od travnja 1936. do travnja 1941. godine. Kao svojevrsni rasplet, u završnom poglavlju (»Epilog«) promatramo u obliku historiografske skice kratko završno razdoblje HSZ-a kada ga krajem svibnja i početkom lipnja 1941. godine u osobito dramatičnim okolnostima »likvidiraju« nove ustaške vlasti. Iako je vremensko razdoblje ograničeno, radi se ustvari o vrlo intenzivnom i odlučnom periodu na političkoj sceni jugoslavenske države kada se u rješavanju hrvatskog pitanja Hrvatska seljačka zaštita javlja kao odlučan čimbenik u rukama vodstva HSS-a koji drugi politički čimbenici (politički i vojni Beograd) nisu više mogli zanemariti. Tomu svjedoči i veliki dio građe koji se čuva u Vojnom arhivu Srbije (VAS) koji je posvećen praćenju aktivnosti Hrvatske seljačke zaštite, a koji su izradile vojno-obavještajne strukture Kraljevske jugoslavenske vojske. Osnivanjem Banovine Hrvatske u djelovanju Hrvatske seljačke zaštite nastaju određene aberacije kada ona, zahvaljujući ulozi koju je odigrala u njezinu stvaranju i hrvatskoj samosvijesti, nakon nastanka Banovine Hrvatske kreće u brutalan obračun s pristašama prijašnjeg unitarističko-centralističkog uređenja, pri čemu se očito »otrgnula« od kormila vodstva HSS-a. Vrhunac ideologije Hrvatske seljačke zaštite, apsolutizacija hrvatske države, očitovala se u travanjskim danima 1941. godine kada Zaštita pruža ključnu podršku novom ustaškom režimu u uspostavi Nezavisne Države Hrvatske. Ipak, budući da je bila nužno vezana uz političku stranku koja ju je stvorila, a koja je počivala na demokratskim principima, Hrvatska seljačka zaštita nije u svojoj strukturi imala profašistički i totalitarni naboj sličan ustaškom pokretu, te je njezina sudbina nakon travnja 1941. godine bila uvjetovana sudbinom same stranke.



Treba imati na umu da na aktivnost Hrvatske seljačke zaštite i političku scenu u međuratnoj Jugoslaviji treba promatrati unutar šireg, europskog konteksta. Europa između dva rata bila je izrazito opterećena nacionalnim pitanjima koja su ostala aktualna i nakon stvaranja nacionalnih država završetkom Prvoga svjetskog rata. U Europi, u okviru stranaka različitih provenijencija, osobito nakon uspona nacizma Hitlerovim dolaskom na vlast u Njemačkoj 1933. godine, nastaju paramilitantne postrojbe koje štite ideologiju same stranke i nameću nasilnim putem stanovništvu svoje ideje. Iako je nacionalizam bio jedan od važnih razloga nestabilnosti jugoslavenske države i Europe, mnogi građani europskih država, osobito oni na prostorima Srednje i Istočne Europe, suočili su se s problemima stvaranja demokratskih institucija i stabilnih vlada, koji su često vodili stvaranju autoritarnih i diktatorskih režima. U Europi je uoči Drugog svjetskog rata ostalo svega nekoliko demokratskih država (npr. Velika Britanija i Francuska), dok su sve ostale bile fašizirane ili boljševizirane. Treba imati na umu i posljedice velike ekonomske krize koja je od 1929. pogodila Europu i Hrvatsku (Jugoslaviju) izazivajući teške socijalne lomove i osiromašenje cjelokupna društva na čijem su valu jahali osnivači totalitarnih ideologija fašizma i nacizma, ali i svi slični konzervativni autoritarni režimi.

U radu se na kratak način opisuje političko stanje u Daruvaru i daruvarskoj općini tijekom Hrvatskog proljeća 1970.-1971. Daruvarska sredina nije bila prijemčiva za ideje "proljeća" zbog raznolikog sastava stanovništva (posebno znatnog broja srpskog stanovništva), ali ipak je, uz znatne poteškoće, pokušano osnivanje ogranka MH Daruvar. Usprkos zalaganju, ogranak nije zaživio, ali su se ideje "proljeća" ukorijenile među uglavnom hrvatskim i manje češkim stanovništvom naselja.

U radu se na osnovu arhivskih izvora i relevantne literature opisuje osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve (HPC) u ustaškoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u lipnju 1942. godine i uloga koju je crnogorsko-hrvatski publicist Savić Marković Štedimlija (1907.-1971.) imao unutar HPC na
političko-propagandnom polju po nalogu režima NDH. Njegovi članci i rasprave (ali i praktični organizacijski rad na otvaranju novih crkava HPC) kako u glasilima listova NDH tako i u listovima i kalendarima HPC imale su zadatak da stvore političku ideologiju te Crkve „u ustaškom ruhu“ koja je
primarno stvorena u funkciji „pacifikacije“ srpskog stanovništva nakon što su ustaške vlasti uvidjele da neće moći obuzdati partizanski ustanak na prostoru NDH, ali i radi tumačenja povijesti pravoslavnog stanovništva u NDH gdje je uglavnom naglašavana njegova prevladavajuća nesrpska
etnogeneza. Štedimlija se u nizu svojih rasprava u glasilima HPC obračunava sa Srpskom pravoslavnom crkvom i njenim izjednačavanjem pravoslavlja sa srpstvom jer se nova koncepcija pravoslavlja u NDH nakon osnivanja HPC suprostavljala „svetosavskoj ideologiji“.

Uz uvodni dio rada koji donosi biografiju prosvjetnog djelatnika Ernesta Krambergera 1843.-1918. (jedno vrijeme i ravnatelja Kraljevske male realne gimnazije u Bjelovaru), a koja je istražena u Hrvatskom državnom arhivu (fond 216., Ministarstvo narodne prosvjete NDH, Personalni dosje Ernest Kramberger), srž rada je reprint njegova članka "Kraljevski i slobodni grad Bjelovar" koji je objavljen u "Ilustriranom hrvatskom pučkom koledaru za rimokatolike, grčko-iztočne i izraelitčane za prostu 1886. godinu. " Krambergerov članak je jedan od prvih znanstvenih prikaza bjelovarske povijesti. Osim toga posebice je zanimljiv i zbog toga jer je Kramberger koristio građu za njegovo pisanje koja je nestala u vihoru Drugog svjetskog rata.

Rad na osnovi proučavanja arhivskih izvora i sekundarne literature pokazuje kako su stanovnici trgovišta Daruvar i daruvarskog područja krenuli u Prvi svjetski rat  i kako je izgledao život na bojišnici i pozadini. Osim toga, u radu se ukazuje na to koliko  je rat utjecao na stanovništvo daruvarskog kraja te na koji su način podnosili njegove  posljedice. S godinama koje su prolazile stanje je bilo sve teže, a stanovništvo iznureno
i siromašno

Uspomene brigadira Ivana Plasaja, zamjenika zapovjednika II. operativne zone Bjelovar, iz Domovinskog rata iz 1991. godine Sažetak U članku se prikazuju memoari zamjenika zapovjednika II. operativne zone Bjelovar brigadira Ivana Plasaja o događajima iz Domovinskog rata 1991. godine. Memoari su obrađeni znanstvenim kritičkim aparatom s prigodnim uvodom u biografiju Ivana Plasaja i osnivanje II. operativne zone Bjelovar tijekom Domovinskog rata.

U članku je istražena biografija križevačkog ilirca i plemića Nikole Zdenčaja (1775–1854), pri čemu je naglasak stavljen na njegovo političko i kulturno djelovanje. Nikola Zdenčaj je tek rijetko bio u središtu znanstvenih i/ili stručnih istraživanja, pa će u ovom članku biti istražen i potvrđen njegov politički put u sklopu Ilirskog pokreta (Hrvatskog narodnog preporoda), a bit će pojašnjene i neke nejasnoće, kao i nedovoljno utvrđene činjenice. Cilj članka je, dakle, taj da osvijetli ulogu Nikole Zdenčaja tijekom Hrvatskog narodnog preporoda, ali i taj da osvijetli poziciju koju taj ilirac danas ima u historiografiji.

Sažetak: Početkom listopada 1991. počinju pripreme unutar 105. brigade Hrvatske vojske iz Bjelovara za kretanje prema zapadno-slavonskom bojištu gdje je vojni pritisak JNA i pobunjenih Srba na hrvatsku obranu bio jak i snažan. Dijelovi brigade dali su važan doprinos oslobađanju prvog oslobođenog mjesta na novljanskom bojištu sela Bu-javice, dok je napad na susjedno okupirano mjesto Lovsku bio neuspješan. Nakon toga je 105. brigada angažirana u operaciji "Orkan-91" unutar Operativne grupe "Posavina". Po zamisli te operacije trebalo je spojiti snage Operativne grupe "Posavina" na potezu Novska-Nova Gradiška, odsjeći Jugoslavensku narodnu armiju i pobunjene Srbe na području Lipika i Pakraca i omogućiti Operativnoj zoni Bjelovar da ih potom uništi. No, usprkos nekim uspješnim potezima i oslobađanja dijelova okupiranog hrvatskoj te-ritorija (selo Bair) unutar 105. brigade došlo je do značajnih gubitaka u ljudstvu (boj za Trokut), što je brigadu znatno moralno pokolebalo. Iako je bila spremna da zadrži svoje dostignute položaje ona je početkom studenog 1991. po zapovjedi Operativne zone Bje-lovar povučena nazad u Bjelovar. Rad na osnovu pokrenutog projekta izrade znanstvene monografije 105. brigade, arhivskih izvora, literature te usmene povijesti (oral history) donosi osnovne podatke o ratnom putu pripadnika 105. brigade koji su se angažirali i borbeno djelovali na tom području. Ključne riječi: 105 brigada, Bjelovar, zapadno-slavonsko bojište, 1991. 1374 Ovaj rad je dio projekta znanstvene monografije 105. brigade HV koji financira Županija bjelovarsko-bilogorska i Udruga 105. brigade HV. Nositelj projekta je dr. sc. Željko Karaula. S obzirom da je projekt istraživanja ratnog puta 105. brigade u središnjoj fazi istraživanja u ovom radu će se donijeti samo osnovni podaci koji su do sada istraživanjem prikupljeni.

Ovaj rad pruža kratak pogled na bjelovarsku industriju socijalističkog razdoblja (1945.-1990.) s ciljem i težištem da se nakon toga objasni i prikaže kriza socijalističkog modela upravljanja krajem 1980-ih godina i gospodarska tranzicija triju velikih bjelovarskih poduzeća toga razdoblja (Koestlin, Tomo Vinković, Sirela) u nove privatno-tržišne oblike poslovanja nakon raspada Jugoslavije i stvaranja samostalne hrvatske države. Sva tri poduzeća teško su prolazila tu fazu, s time da su dva opstala u novim uvjetima, a jedno je propalo. Izbor navedenih poduzeća kao primjer bjelovarske gospodarske tranzicije u ovom radu bio je parcijalan, te zaključci ne mogu govoriti uime cjelokupnoga bjelovarskog gospodarstva socijalističkog razdoblja, od kojega većina ipak nije preživjela hrvatski model "doba gospodarske tranzicije".

Prema popisima stanovništva Hrvatske iz 1921. i 1931. godine broj romskog stanovništva u bjelovarskom kraju bio je značajan. Tako su na području Bjelovarsko-križevačke županije (popis stanovništva 1921.) živjela 982 popisana Roma, dok su u samom gradu živjela samo 3 Roma. Deset godina poslije (popis stanovništva 1931.) u Kotaru bjelovarskom zabilježeno je 577 Roma, a u Gradu Bjelovaru njih 36. Međutim na području Velike župe Bilogora osnovane za vrijeme NDH njihov je broj bio oko 2 500 (popis stanovništva 1931.). Treba spomenuti da je broj romskog stanovništva u ovom kraju bio očito nešto veći, što se zbog njihovog nomadskog načina života i etničke mimikrije nije moglo zabilježiti u popisima. Sve do 1939. godine Romi u ovom kraju žive kao marginalizirana manjinska skupina u lošem ekonomskom i političkom položaju. Pogoršanje života romske zajednice u bjelovarskom kraju počinje osnutkom Banovine Hrvatske kada se u javnosti počinju pojavljivati pozivi za njihovo nasilno protjerivanje ili prisiljavanje na rad. No, zakonski ništa od toga nije provedeno. Tek se osnutkom
Nezavisne Države Hrvatske (NDH) na romsko stanovništvo bjelovarskog kraja srušila prava spirala nasilja i smrti. Rasističko zakonodavstvo NDH dovelo je do zakonskog temelja progona i zatiranja Roma u bjelovarskom kraju odnosno na prostoru Velike župe Bilogora. Na temelju istraživanja u Hrvatskom državnom arhivu Bjelovar i Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu te proučavanjem bjelovarskog i drugog regionalnog tiska za vrijeme NDH i postojeće literature ovaj rad pružit će osnovne konture stradanja romskog stanovništva na području Velike župe Bilogora.

Cilj ovoga rada je da na temelju literature i periodike objasni one elemente pravaškog nauka, odnosno učenja, Ante Starčevića i Eugena Kvaternika, koje je povijesni lik hrvatskog ratnika i velikaša Nikole Šubića Zrinskog "sigetskog Leonidu" tijekom druge polovice 19. stoljeća vidjelo u obrnutom-negativnom svjetlu-od tadašnjeg hrvatskog društva. Naime, pravaški nauk je Nikolu Šubića Zrinskog vidio kao "slugu Habsburške monarhije", koji je poginuo braneći tu državnu tvorbu koja je postala zator modernoj hrvatskoj naciji. U specifičnoj interpretaciji pravaške ideologije, koja nije uzimala u obzir povijesne činjenice ni realnost onoga vremena, Zrinski je postao izdajnik čija je smrt bila ne samo uzaludna, već i besmislena. Time je Nikola Šubić Zrinski podijelio sudbinu s nekim hrvatskim ratnicima i junacima koji su se tadašnjim okolnostima borili u okvirima Habsburške Monarhije za njene interese (poput bana Josipa Jelačića) te tako doprinijeli dugovječnom trajanju i opstanku habsburške dinastije koja je u vrijeme stvaranja nacija postala prepreka hrvatskom narodu u ostvarenju svoga ujedinjenja i stvaranja vlastite države.

The goal of this paper is to briefly describe the relationship of the Croatian and Yugoslav revolutionary and political leader Josip Broz Tito (1892.-1980.) with the Polish people from the beginning of World War I to his death based on works and sources cited. The relationship can be traced primarily in two phases. In the first, Tito comes in contact with the Polish within the Communist Party of Poland (CPP) and the Comintern with the goal of a revolutionary transformation of Europe and the world. That was mostly an illegal thing and it is also how Tito established closer relations with Josip Čižinsky (Milan Gorkić), the Czech-Poland revolutionary and, for a time, the leader of the Communist Party of Yugoslavia. Apart from Čižinsky, Tito was briefly connected with the Polish Communist of Jewish origins, Henryk Walecki. He was a high-ranking officer of the Comintern and their relations are still insufficiently researched. After World War II, Tito led the diplomatic activity and foreign policy between the communist Yugoslavia and Poland. The relations were highly complex at that time. The reason for that is the fact that Poland was part of the eastern block i.e. the Russian zone of interest. Among the remaining Polish communist leaders, Tito had the most complex relationship with Vladislav Gomulka, a man who strived to become the “Polish Tito” but the reality of forces did not allow for such ambitions

U ljeto 1992. godine na brodsko-posavsko ratište dolazi 105. bjelovarska brigada Hrvatske vojske (odnosno Taktička grupa 105. brigade) zajedno s ostalim hrvatskim snagama. Brigada je na ovome ratištu bila u dva navrata, prvi put od 5. do 20. kolovoza 1992., a drugi put od 15. rujna do 30. rujna 1992. godine. U kolovozu je poginulo četrnaest, a u rujnu četiri pripadnika brigade. Višestruko jače srpske snage (vojska bosanskih Srba), s namjerom osiguranja i proširenja posavskog koridora, žestoko napadaju hrvatske gradove uz Savu s ciljem izbijanja na rijeku te nastoje vojnički poraziti udružene hrvatske snage (HV, HVO) i protjerati hrvatsko i muslimansko stanovništvo iz Bosanske Posavine. Rad na osnovu pokrenutoga projekta izrade znanstvene monografi je 105. brigade, arhivskih izvora, literature te usmene povijesti (oral history) donosi osnovne podatke o ratnome putu pripadnika 105. brigade koji su se angažirali i borbeno djelovali na tome području. 1 Ključne riječi: 105. brigada, Bjelovar, Bosanska Posavina, OG Istočna Posavina 1. Uvod Na početku treba spomenuti da je težište ovoga rada usmjereno na pre-gled vojnoga aspekta sukoba, s naglaskom na one mjesece u 1992. godini kada je 105. brigada iz Bjelovara, odnosno Taktička grupa (TG) 105. brigade, sudjelovala u ratnim operacijama u Bosanskoj Posavini. Stoga će se u uvodu dati samo kraći prikaz početka ustroja 105. bjelovarske brigade i osnove nje-zinoga ratnog puta u 1991. godini. U situaciji sve veće prijetnje širenja pobune hrvatskih Srba i planirane agresije Jugoslavenske narodne armije (JNA) na Hrvatsku radi zauzimanja njezinoga teritorija, hrvatske su vlasti počele organizirati vlastite snage. U sklopu Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) Republike Hrvatske u trav-nju 1991. nastao je Zbor narodne garde (ZNG). Začetak hrvatskih oružanih snaga, odnosno nekakvoga oblika vojno-policijskih postrojbi, zbog zakon-1 Ovaj je rad dio projekta izrade znanstvene monografi je 105. brigade HV-a koji fi nanciraju Županija bjelovarsko-bilogorska i Udruga 105. brigade HV-a. Nositelj projekta je dr. sc. Željko Karaula, a sunositelj docent dr. sc. Ivica Miškulin (Hrvatsko katoličko sveučilište). S obzirom da je projekt istraživanja ratnoga puta 105. brigade tek započeo, u ovome će se radu donijeti samo osnovni poda-ci koji su do sada istraživanjem prikupljeni.

U radu se na osnovu literature te novina kritički preispituje prikaz djelovanja i aktivnosti Hrvatske seljačke zaštite (HSZ), paravojne organizacije Hrvatske seljačke stranke u razdoblju između 1936. i 1941., te kako je ona prikazana u povijesnim djelima Ljube Bobana o povijesti HSS-a. Iako Boban u svojim djelima nije značajnu pozornost posvetio HSZ-u, u cjelokupnoj povijesti HSS-a između dva svjetska rata nije ju mogao zaobići. U referatu se propituje zašto je Hrvatska seljačka zaštita na neki način zanemarena u Bobanovom historiografskom opusu i koje su implikacije tog zanemarivanja u Bobanovom povijesnom sagledavanju politike HSS-a i Vlatka Mačeka u vrijeme vladavine Namjesništva, posebno od stvaranja Banovine Hrvatske kada HSZ postaje značajan čimbenik u političkom životu zemlje koga više nije bilo moguće zanemariti

Rad na osnovi parcijalnog proučavanja arhivskih izvora i određene sekundarne literature pokazuje kako su stanov-nici grubišnopoljskog područja krenuli u Prvi svjetski rat i kako je izgledao život na bojišnici i pozadini. Osim toga, u radu se ukazuje na to koliko je rat utjecao na stanovništvo grubišnopoljskog područja te na koji su način podnosili nje-gove posljedice. S godinama koje su prolazile stanje je bilo sve teže, a stanovništvo, usprkos bogatom poljoprivrednom kraju, iznureno i siromašno. Pri kraju rata, kada je Austro-Ugarska Monarhija pokazivala vidne znakove svoga ras-pada, nastala je anarhija i bezvlašće, čiju su prazninu pokušavali ispuniti novoustrojeni Narodni odbori mjesnih vijeća u službi stvaranja nove jugoslavenske države. Ključne riječi: Prvi svjetski rat, Grubišno Polje, bojišnica, život u pozadini, nestašice, anarhija

U radu se uz pomoć rukopisnih memoara Budislava Budisavljevića pl. Prijedorskog Pomenci iz moga života, koji se čuvaju u arhivu Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU u Zagrebu, arhivskih izvora, novina te literature donose prilozi na njegovu biografiju

Sažetak:  U radu se, na osnovi arhivskih izvora, osobne ostavštine koja se čuva u obitelji Bićanić te periodike i radova prikazuje životni i stvaralački put dr. Rudolfa Bićanića, jednog od prvaka i ideologa Hrvatske seljačke stranke u međuratnom razdoblju stare Jugoslavije, posebno kao jednog od čelnih ljudi Gospodarske sloge, člana jugoslavenske izbjegličke vlade (viceguverner Narodne banke Jugoslavije), te njegovo pristupanje Narodnooslobodilačkom pokretu (NOP) tijekom Drugoga svjetskog rata. Nakon završetka rata prikazuje se njegovo djelovanje u ulozi predstavnika jugoslavenske vlasti u pregovorima s UNRRA-om te ukratko Bićanićevo plodonosno razdoblje, kada djeluje kao profesor ekonomije na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

The Vienna War Archive keeps the Journal of the Austrian General, baron Rodić (1812-1890). The journal recordings cover a continuous period of 32 years, from 29 March 1859 to 26 April 1890. One part of the Journal is related to the role which Rodić had regarding Montenegro under the entire Austrian foreign policy. In this paper there’s a selection of parts of the Journal from 1859 which describe the policy of General Rodić (and General Đorđe Stratimirović) who worked according to the instructions coming from the Austrian imperial court on a conspiracy/project against the Montenegrin dynasty Petrović-Njegoš and Prince Danilo.

Autori na temelju raspoložive arhivske građe i publicirane znanstvene literature pokušavaju ukazati na neke posebnosti u gospodarskom razvoju grada Bjelovara na prijelazu stoljeća. S obzirom na to da su arhivski izvori relativno skromni ili u potpunosti nedostaju za kvalitetniju ocjenu uloge i značaja obrta i trgovine za ukupan razvoj grada te njihovoj ulozi u ekonomici nagodbene Hrvatske, autori se zadržavaju na popisima obrta, trgovačkih radnji i nekim pothvatima bjelovarskih poduzetnika za koje smatraju da su imali obilježja manufakturno-industrijskih poduzeća.
Ključne

sažetak: Rad na osnovi periodike (Glasnik županije požeške, Narodne novine) i literature donosi osnovne podatke o pomađarenoj židovskoj vlastelinskoj obitelji Tüköry de Algyest, koja je kupila daruvarsko vlastelinstvo od plemićke obitelji Jankovića 1879. godine. U nešto više od četvrt stoljeća ova plemićka obitelj puno je uložila u razvoj vlaste-linstva, trgovišta Daruvar i drugih posjeda. Posebno je značajna politička i gospodarska djelatnost njezina najistaknutijeg pripadnika, vlastelina i saborskog zastupnika Vjekosla-va Tüköry de Algyesta, koji je uz pomoć mađarskog kapitala razvijao i posve kontrolirao stanje u trgovištu Daruvar i široj okolici. Aktivnost obitelji Tüköry de Algyest u tom je razdoblju bila ključna za razvoj gospodarskoga i kulturnog života daruvarskoga kraja.

Based on the correspondence kept at the National and
University Library in Zagreb, letters of former Montenegrin
Minister of Foreign Affairs Petar Plamenac to Milan Ćurčin,
owner and editor of New Europe, as well as some literature and
periodicals from that period, the author tried to explain some of
the circumstances of the capitulation of Montenegro in the First
World War, the way it was perceived by the defeated
Montenegrin side, including its immediate witness Petar
Plamenac. In his letters and articles, Plamenac testifies and
interprets that the Serbian military and political forces contributed
to the shameful defeat of Montenegro in the First World War
for the purpose of achieving their imperial ambitions toward
Montenegro and the Petrović-Njegoš dynasty.

The aim of this paper is to based on archival materials kept in the Croatian State Archives (materials of the Central Committee of the League of Communists of Croatia (CK SKH) and Matica hrvatska) and extensive literature and memoirs of participants of the given period, partially explain complex national relations in socialist Yugoslavia, as well as the standpoint of leadership of CK SKH and Croatian intelligentsia, within and outside of Matica hrvatska, in the 1960s and early 1970s of the 20th century in relation to the formation of a new Muslim nation in Bosnia and Herzegovina and the position of Bosnia and Herzegovina in Yugoslavia.

Cilj ovoga rada je na temelju postojeće literature i novina prikazati i objasniti politički put književnika, pjesnika i
političara Mirka Bogovića (1816.-1893.), posebice njegov put od „vatrenog“ pristaše ilirskog pokreta do čvrstog unionista
poslije 1860. godine. Bogović tada postaje zagovornik dualizma i što jačeg vezivanja Hrvatske unutar Ugarskog
kraljevstva, čak do potiranja njenih skromnih državnopravnih i financijskih okvira u toj zajednici nejednakih. Na kraju
rada nalazi se devet pisama koja se tiču Bogovićevog književnog i političkog rada iz preporodnog i neoapsolutističkog
razdoblja. Ona su ovdje priložena jer djelomično pokazuju Bogovićev materijalni položaj te njegov temperament i karakter,
što korespondira s temom ovog rada.

Usprkos uvriježenom mišljenju u javnosti, a donekle i u znanstvenim krugovima, može se nakon provedenih istraživanja zaključiti da tijekom Drugog svjetskog rata urbana izgradnja na prostoru Bosne i Hercegovine nije zaustavljena, nije došlo do „drastičnog prekida“ kakav bi se mogao očekivati s obzirom na teške ratne uvjete koji su od početka potresali ovu novu fašističku državu, Nezavisnu Državu Hrvatsku, nastalu na vjetrometinama Drugog svjetskog rata. Uvidom u arhive i tekuću literaturu te periodiku toga vremena, svi oni čimbenici koji obuhvaćaju arhitektonsku i urbanu djelatnost — natječaji, projekti, izvedba i gradnja prisutni su dakle tijekom cijelog razdoblja NDH

SAŽETAK Autor u radu na temelju izvora iz Središnjeg vojnog arhiva MORH-a, Državnog arhiva u Bjelovaru, dokumentacije Udruge 105. brigade te privatnih ostavština zapovjednog kadra brigade obrauje dio ratnog puta 105. brigade Zbora narodne garde/ Hrvatske vojske na istono-slavonskom bojištu. Brigada je formirana krajem srpnja i poetkom kolovoza 1991. godine od vojnika sa šireg podruja Bjelovara, azme i urevca, kome je kao osnova poslužila brigada Teritorijalne obrane " Grga Jankes ". Brigada djeluje na prosto-ru istone Slavonije od sredine studenoga 1991. do prve demobilizacije u srpnju 1992. godine. Rad, osim borbenih djelovanja, prikazuje i svakodnevnicu pripadnika brigade i probleme s kojima su se suoavali. Kljune rijei: ratni put, 105. brigada HV, Bjelovar, istona Slavonija

SAŽETAK Autor u radu na temelju literature, novina i sjećanja prvih Bjelovarčana na Šoderici, koji su tamo počeli graditi svoje vikendice, donosi podatke o počecima turizma na jezeru Šoderice krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina 20. stoljeća. Rad pokazuje da su upravo Bjelovarčani, kojima je jezero Šoderica bilo dovoljno daleko da na njemu provedu vikend, ali opet nedovoljno blizu za duži boravak na njemu, inicirali i proveli prvu gradnju vikendica na Šoderici, te time potakli turistički zamah ovoga mjesta. 1. UVOD Otkud »Bjelovarci« na Šoderici? Netko bi mogao reći, pa nisu oni tako daleko (samo 50 km), ali postavlja se pitanje zašto baš Bjelovarčani prvi grade vikendice na Šoderici početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, a ne domicilni stanovnici. Da bi odgovorili na to pitanje moramo se vratiti nešto una-zad. Istraživanje povijesti svakodnevice bivše jugoslavenske države u novije vrijeme pripada jednoj od popularnijih tema povjesničara, a sve je veći i interes novih generacija za sve slojeve života u bivšoj državi. 1 Prihvaćanje suvremenih oblika provođenja slobodnog vremena i kulture putovanja postalo je u socijalističkoj Jugoslaviji šezdesetih godina dijelom znatno širih modernizacijskih procesa, ali i pre-čica prema višem životom standardu i dojmu blagostanja. Vrlo razvijen oblik poticanja na uključivanje u nove prakse svakodnevnice bio je sustav socijalnog turizma koji se temeljio na subvencioniranim cijenama i radničkim odmaralištima. Sve je to posljedica uvođenja plaćenog godišnjeg odmora nakon Drugog svjetskog rata, što dovodi do demokratizacije putovanja i prijenosa turizma u područja masovne kulture. Vrijeme je to procvata domaćega turizma koji potiče mnoge pozitivne trendove – naviku doma-ćih gostiju da odlaze na odmor izvan mjesta stanovanja, ubrzavanje obnove infrastrukture, a to su sve su to bile naznake formiranja potrošačkog društva u socijalizmu i »pronađenom blagostanju«. Naravno, sve je to imalo veze s tadašnjim gospodarskim i civilizacijskim razvojem jugoslavenske socijalističke zajednice. Naime, godine 1950. uvedeno je u Jugoslaviji radničko samoupravljanje, a prekid sa Stalji-nom i Istočnim blokom ojačao je veze s Zapadom i kapitalističkim svijetom. Teška industrija prestaje da bude prioritet jugoslavenskog socijalističkog sistema, te se značajno razvija laka industrija i proi-zvodnja robe široke potrošnje. Jugoslavenska verzija socijalizma, potpomognuta zapadnom financij-skom pomoći, u razdoblju od 1953. do 1963. postigla je prosječni godišnji rast proizvodnje od 9.5 posto,

U radu autor s pomoću arhivskih izvora – osobne ostavštine dr. Hinka Krizmana, koja se čuva u Arhivu Jugoslavije u Beogradu, posebice njegova Dnevnika – no-vina te druge literature daje presjek kroz život i političko djelovanje političara Samostalne demokratske stranke (SDS) između dvaju ratova. Ponikao u redovi-ma Napredne omladine i Hrvatsko-srpske koalicije za austrougarskog razdoblja, čvrsto se zalažući za ideologiju jugoslavenstva i narodno ujedinjenje Hrvata, Srba i Slovenaca, Krizman je do kraja života ostao zarobljenik svojih mladenačkih političkih preokupacija. Uvod Političar, ministar, odvjetnik, mason, publicist, izdavač, urednik i suradnik niza listova i časopisa u razdoblju od hrvatske moderne do početka Drugog svjetskog rata, Hinko Krizman poznat je u prvom redu kao jedan od lidera naprednjačke omladine prije Prvog svjetskog rata, a između dvaju ratova kao jedan od vodećih ljudi unutar Pribićevićeve i Davidovićeve Demokratske stranke, odnosno kasnije samo Pribićevićeve Samostalne demokratske stranke. Izrazito politički i novinarski aktivan, bezbroj puta biran je za narodnog zastupnika i na ministarske položaje u raznim vladama Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca te poslije Drugog svjetskog rata u vladama Narodne Republike Hrvatske. Iako uvijek u sjeni vodećih lidera stranke, poput Pribićevića ili njegova nasljednika Srđana Budisavljevića, Krizma-nov status i ugled u stranci nikada nije bio doveden u pitanje, niti ičim pokoleban. Njegova uloga i stvarno mjesto u nacionalnom i političkom životu Hrvatske i Jugoslavije bilo je sasvim primjereno njegovoj projugoslavenskoj orijentaciji, a njegov doprinos razvoju demokratskih ideja te civilizacijska i prosvjetiteljska uloga prema seljačkim masama o pitanju gospodarskog razvoja bila je također vrlo zapažena.

S obzirom da je ova korespondencija jedan od najvažnijih povijesnih izvora za proučavanje druge polovice hrvatskog 19. stoljeća, a i šire u habsburškim, južnoslavenskim i europskim razmjerima, ovdje je dana digitalna preslika prvih triju knjiga koje je uredio Ferdo Šišić plus peta (Strossmayer - Dokumenti i korespondencija (1933), a koje je objavila ondašnja JAZU. Četvrtu nisam mogao priložiti. Knjige je digitalizirala Bayerische StaatsBibliothek te se one mogu naći na njenoj web-stranici odakle su i preuzete. Ovdje su te knjige date prvenstveno kao pomagalo stručnjacima i povjesničarima u pisanju znanstvenih radova i knjiga.

Rad na osnovi parcijalnog proučavanja arhivskih izvora i određene sekundarne literature pokazuje kako su stanovnici grubišnopoljskog područja krenuli u Prvi svjetski rat i kako je izgledao život na bojišnici i pozadini. Osim toga, u radu se ukazuje na to koliko je rat utjecao na stanovništvo grubišnopoljskog područja te na koji su način podnosili njegove posljedice. S godinama koje su prolazile stanje je bilo sve teže, a stanovništvo, usprkos bogatom poljoprivrednom kraju, iznureno i siromašno. Pri kraju rata, kada je Austro-Ugarska pokazivala vidne znakove svoga raspada, nastala je anarhija i bezvlašće, čiju su prazninu pokušavali ispuniti novoustrojeni Narodni odbori mjesnih vijeća u službi stvaranja nove jugoslavenske države. Ključne riječi: Prvi svjetski rat, Grubišno Polje, bojišnica, život u pozadini, nestašice, anarhija 1. Uvod Sljedeće godine navršava se 100 godina od završetka Prvoga svjetskog rata, najveće od svih katastrofa koje su dotad zadesile čovječanstvo i sukoba kakvog nije bilo od postanka svijeta, te je zbog toga sve do izbijanja Drugog svjetskog rata u historiografiji taj rat bio zvan kao " Veliki rat ". Globalni sukob se vodio četiri godine (1914.-1918.), na kopnu, moru i u zraku svim mogućim ljudskim snagama i dostupnom tehnologijom da se slomi neprijatelj. To je bio prvi totalni rat kakav do tada nije viđen. Milijuni vojnika slijevali su se na bojišta i milijuni civila koji su radili u pozadini za potrebe rata. Grandioznom obračunu europskih velesila, podijeljenih između dvaju vojno-političkih saveza (Njemačko Carstvo, Austro-Ugarska Monarhija, Carevina Bugarska i Turska kao Centralne sile i Velika Britanija, Francuska i Rusija kao Antanta), prethodila je duboka kriza međunarodnih odnosa i borba za novu podijelu svijeta. Krizi i sukobima prethodili su nepomirljivi nacionalni egoizmi, težnje i megalomanske ambicije mnogih europskih naroda da prošire svoj nacionalni teritorij i borba velikih sila za novu preraspodjelu globalne moći. U tom nadmetanju između carske Njemačke kao " nove europske sile " koja je tražila " svoje mjesto pod suncem " i energičan prodor u svijet koji bi Njemačkoj osigurao primat i dominaciju nad svima i anglo-francuske politike (u čijem krilu su svoje grabežne ambicije krile carska Rusija i Italija)

Referat Ministarstva unutarnjih poslova Kraljevine Jugoslavije o djelovanju ustaške emigracije iz 27. siječnja 1937. godine Ovaj dokument nije nepoznat u hrvatskoj historiografiji. Prilično detaljno i sa širokim izvodima prenio ga je Bogdan Krizman u svom djelu Ante Pavelić i ustaše. 1 Radi se o referatu koji u skraćenom obliku opisuje oko 150 pisama ustaške emigracije, koje je njemački Gestapo našao u premetačini stanova Mladena Lorkovića i Mije Gavranovića u Berlinu. Ta pisma su očigledno pružena na korištenje jugoslavenskim vlastima. U razdoblju od atentata na kralja Aleksandra pa sve do 1941. odnos njemačkih vlasti prema ustaškom pokretu bio je nepovoljan, stoga nije ni čudna dobra suradnja između dviju država. 2 Veliki dio tih pisama korišten je od strane MUP-a i jugoslavenskih obavještajnih službi u svrhu detektiranja djelovanja ustaške emigracije u Njemačkoj, ali i u ostatku Europe između 1933.-1936. godine. U Arhivu Jugoslavije nisam pronašao ta pisma, ali iz nekih izvora proizlazi da se ona nalaze u Diplomatskom arhivu Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije (stara kratica DAISP). Krizman je u svom djelu pisao da je referat napisao Vladeta Miličević, 3 predstavnik jugoslavenske tajne službe u Interpolu, što izgleda vrlo upitno. 4 Uglavnom ovdje se referat prenosi u integralnom obliku. 5

Sažetak: Cilj ovoga rada je ukratko opisati političko djelovanje dr. Brune Nardellija, građanskog poglavara Dalmacije, najprije vrlo kratkotrajno kao gradskog načelnika Splita od 14. do 21. travnja 1941, a zatim kao glavara građanske uprave za područje oslobođene Dalmacije te velikih župa Bribir-Sidraga i Cetina (kasnije se njegovo djelovanje proširilo i na veliku župu Dubrava i Sidraga-Ravni kotari), nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine. Njegovo sjedište je nalazilo se u Splitu u koji Nardelli dolazi 26. listopada 1943. godine. Nakon sloma NDH pratimo njegovo suđenje, zatvor te život nakon puštanja na slobodu. Na kraju rada nalazi se zapisnik koji je Nardelli dao Javnom tužilaštvu Hrvatske 1945. godine poslije rata čija se preslika čuva u Hrvatskom državnom arhivu (HDA) u osobnom fondu Bogdana Krizmana. Ključne riječi: Bruno Nardelli, Nezavisna Država Hrvatska, Dalmacija, ustaški pokret, građanska uprava Uvod Dana 6. travnja 1941. talijanski zrakoplovi koji su poletjeli iz tada talijanskog Zadra, bombardirali su Split, pri čemu je stradalo sedam osoba, a bilo je i više ranjenih. Prema ratnoj kronici Splita: " Pogođena je krma ratnog broda " Spasilac " i tom prilikom poginuli su jedan mornar i jedan rezervni oficir. Ostale bombe su srušile kuću Marasović u Sustipanskoj ulici, a okolne kuće oštetile. Poginula su tri građanina. Oštećena je zgrada Narodne banke, na Mletačkom gatu, srušen je mul i ubijen lučki pilot, oštećeno je mnogo kuća u blizini Srpske banke, kao i hotel Ambasador. " 1 Surova ratna stvarnost koja je do 1 http://www.ratnakronikasplita.com/kronika/1941 (1. III. 2016.)

U ovom radu autor prikazuje političku orijentaciju novina «Hrvatski narod» pod uredništvom dugogodišnjeg političkog emigranta Mile Budaka nakon njegova povratka iz emigracije i njegove stavove i varijacije prema unutrašnjopolitičkim odnosima u Jugoslaviji, vodstvu HSS-a prije i nakon Sporazuma Cvetković-Maček, te, međunarodnoj konstelaciji snaga u Europi pred početak i za vrijeme prvih mjeseci drugog svjetskog rata. List je u svom jednogodišnjem djelovanju sve do zabrane u ožujku 1940. godine napadao nositelje vlasti u Jugoslaviji, posebno vodstvo Hrvatske seljačke stranke na čelu sa Mačekom, provodio «umjerenu» germanofilsku liniju, dok mu je glavni zadatak bilo propagiranje ustaških ideja i plasiranje u javnost elemenate ustaške ideologije.

U radu se donosi 16 pisama Svetozara Pribićevića, predsjednika Samostalne demokratske stranke i
Augusta Košutića, potpredsjednika HSS, pisana u emigraciji u razdoblju od 1933. do 1936. godine. Ova pisma
opisuju složeno unutrašnje i vanjskopolitičko stanje u Kraljevini Jugoslaviji nakon proglašenja diktature kralja
Aleksandra, te nade i htijenja obojice emigranata. Osim toga iz pisama se vide i politički odnos između dva
partnera u Seljačko-demokratskoj koaliciji Samostalne demokratske stranke i Hrvatske seljačke stranke u
složenim uvjetima emigrantskog života, kada je bilo teško doći do informacija iz zemlje, a postavljalo se pitanje
zajedničke političke platforme između Pribićevića i Košutića u emigraciji

This paper will deal with the Ustaše fascist movement, their cooperation, and a comparative analysis. The Ustaše movement developed under the patronage of the Italian fascist government so that their relationship developed from the initiation of the movement. The fascist movement initially focused on the internal reconstruction of Italy and the Ustaše movement had a goal to create a Croatian state (the movement only became interested in changes to the structure and organization of Croatian society with the formation of the Independent State of Croatia). The movement did not have a developed ideology in the thirties. Their guidelines were formed based on sparse and general documents. Historians still aren't synchronized and have various opinions on the movement and the relationship it had to fascism. Left oriented historians consider it to be

Uzme li se da je nacionalizam formirao pretpostavke i metode arheologije tijekom razdoblja dužeg od stoljeća, arheološki koncepti i praksa znatno su pridonijeli nacionalističkom idealu odvojene, teritorijalne nacije. To je dijelom tako stoga što nacionalizam i arheologija dijele vjerovanje u etničku jedinstvenost i opipljivost arheoloških kultura, a dijelom zbog utjecaja ključnih arheoloških pojmova i prakse. Potonje je
uključivalo duboku zabrinutost u svezi s autentičnošću materijalnih kultura; povezano vjerovanje u etničku ukorijenjenost u povijesnom teritoriju; široko poznat interes arheologije za drevnost civilizacija i njegovu uporabu stratigrafskih metoda da bi se analizirala neprekinutost i promjena. Pored tih doprinosa, arheološko područje pruža repertoar živopisnih simbolizama u svojim nerijetko spektakularnim „nalazima“, koji su bili sposobni izraziti i utjeloviti jedinstvenu kulturu nacija i intimnu prirodu nacionalne veze.