Željko Karaula

Rad na osnovi parcijalnog proučavanja arhivskih izvora i određene sekundarne literature pokazuje kako su stanovnici grubišnopoljskog područja krenuli u Prvi svjetski rat i kako je izgledao život na bojišnici i pozadini. Osim toga, u radu se ukazuje na to koliko je rat utjecao na stanovništvo grubišnopoljskog područja te na koji su način podnosili njegove posljedice. S godinama koje su prolazile stanje je bilo sve teže, a stanovništvo, usprkos bogatom poljoprivrednom kraju, iznureno i siromašno. Pri kraju rata, kada je Austro-Ugarska pokazivala vidne znakove svoga raspada, nastala je anarhija i bezvlašće, čiju su prazninu pokušavali ispuniti novoustrojeni Narodni odbori mjesnih vijeća u službi stvaranja nove jugoslavenske države. Ključne riječi: Prvi svjetski rat, Grubišno Polje, bojišnica, život u pozadini, nestašice, anarhija 1. Uvod Sljedeće godine navršava se 100 godina od završetka Prvoga svjetskog rata, najveće od svih katastrofa koje su dotad zadesile čovječanstvo i sukoba kakvog nije bilo od postanka svijeta, te je zbog toga sve do izbijanja Drugog svjetskog rata u historiografiji taj rat bio zvan kao " Veliki rat ". Globalni sukob se vodio četiri godine (1914.-1918.), na kopnu, moru i u zraku svim mogućim ljudskim snagama i dostupnom tehnologijom da se slomi neprijatelj. To je bio prvi totalni rat kakav do tada nije viđen. Milijuni vojnika slijevali su se na bojišta i milijuni civila koji su radili u pozadini za potrebe rata. Grandioznom obračunu europskih velesila, podijeljenih između dvaju vojno-političkih saveza (Njemačko Carstvo, Austro-Ugarska Monarhija, Carevina Bugarska i Turska kao Centralne sile i Velika Britanija, Francuska i Rusija kao Antanta), prethodila je duboka kriza međunarodnih odnosa i borba za novu podijelu svijeta. Krizi i sukobima prethodili su nepomirljivi nacionalni egoizmi, težnje i megalomanske ambicije mnogih europskih naroda da prošire svoj nacionalni teritorij i borba velikih sila za novu preraspodjelu globalne moći. U tom nadmetanju između carske Njemačke kao " nove europske sile " koja je tražila " svoje mjesto pod suncem " i energičan prodor u svijet koji bi Njemačkoj osigurao primat i dominaciju nad svima i anglo-francuske politike (u čijem krilu su svoje grabežne ambicije krile carska Rusija i Italija)

Referat Ministarstva unutarnjih poslova Kraljevine Jugoslavije o djelovanju ustaške emigracije iz 27. siječnja 1937. godine Ovaj dokument nije nepoznat u hrvatskoj historiografiji. Prilično detaljno i sa širokim izvodima prenio ga je Bogdan Krizman u svom djelu Ante Pavelić i ustaše. 1 Radi se o referatu koji u skraćenom obliku opisuje oko 150 pisama ustaške emigracije, koje je njemački Gestapo našao u premetačini stanova Mladena Lorkovića i Mije Gavranovića u Berlinu. Ta pisma su očigledno pružena na korištenje jugoslavenskim vlastima. U razdoblju od atentata na kralja Aleksandra pa sve do 1941. odnos njemačkih vlasti prema ustaškom pokretu bio je nepovoljan, stoga nije ni čudna dobra suradnja između dviju država. 2 Veliki dio tih pisama korišten je od strane MUP-a i jugoslavenskih obavještajnih službi u svrhu detektiranja djelovanja ustaške emigracije u Njemačkoj, ali i u ostatku Europe između 1933.-1936. godine. U Arhivu Jugoslavije nisam pronašao ta pisma, ali iz nekih izvora proizlazi da se ona nalaze u Diplomatskom arhivu Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije (stara kratica DAISP). Krizman je u svom djelu pisao da je referat napisao Vladeta Miličević, 3 predstavnik jugoslavenske tajne službe u Interpolu, što izgleda vrlo upitno. 4 Uglavnom ovdje se referat prenosi u integralnom obliku. 5

Sažetak: Cilj ovoga rada je ukratko opisati političko djelovanje dr. Brune Nardellija, građanskog poglavara Dalmacije, najprije vrlo kratkotrajno kao gradskog načelnika Splita od 14. do 21. travnja 1941, a zatim kao glavara građanske uprave za područje oslobođene Dalmacije te velikih župa Bribir-Sidraga i Cetina (kasnije se njegovo djelovanje proširilo i na veliku župu Dubrava i Sidraga-Ravni kotari), nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine. Njegovo sjedište je nalazilo se u Splitu u koji Nardelli dolazi 26. listopada 1943. godine. Nakon sloma NDH pratimo njegovo suđenje, zatvor te život nakon puštanja na slobodu. Na kraju rada nalazi se zapisnik koji je Nardelli dao Javnom tužilaštvu Hrvatske 1945. godine poslije rata čija se preslika čuva u Hrvatskom državnom arhivu (HDA) u osobnom fondu Bogdana Krizmana. Ključne riječi: Bruno Nardelli, Nezavisna Država Hrvatska, Dalmacija, ustaški pokret, građanska uprava Uvod Dana 6. travnja 1941. talijanski zrakoplovi koji su poletjeli iz tada talijanskog Zadra, bombardirali su Split, pri čemu je stradalo sedam osoba, a bilo je i više ranjenih. Prema ratnoj kronici Splita: " Pogođena je krma ratnog broda " Spasilac " i tom prilikom poginuli su jedan mornar i jedan rezervni oficir. Ostale bombe su srušile kuću Marasović u Sustipanskoj ulici, a okolne kuće oštetile. Poginula su tri građanina. Oštećena je zgrada Narodne banke, na Mletačkom gatu, srušen je mul i ubijen lučki pilot, oštećeno je mnogo kuća u blizini Srpske banke, kao i hotel Ambasador. " 1 Surova ratna stvarnost koja je do 1 http://www.ratnakronikasplita.com/kronika/1941 (1. III. 2016.)

U ovom radu autor prikazuje političku orijentaciju novina «Hrvatski narod» pod uredništvom dugogodišnjeg političkog emigranta Mile Budaka nakon njegova povratka iz emigracije i njegove stavove i varijacije prema unutrašnjopolitičkim odnosima u Jugoslaviji, vodstvu HSS-a prije i nakon Sporazuma Cvetković-Maček, te, međunarodnoj konstelaciji snaga u Europi pred početak i za vrijeme prvih mjeseci drugog svjetskog rata. List je u svom jednogodišnjem djelovanju sve do zabrane u ožujku 1940. godine napadao nositelje vlasti u Jugoslaviji, posebno vodstvo Hrvatske seljačke stranke na čelu sa Mačekom, provodio «umjerenu» germanofilsku liniju, dok mu je glavni zadatak bilo propagiranje ustaških ideja i plasiranje u javnost elemenate ustaške ideologije.

U radu se donosi 16 pisama Svetozara Pribićevića, predsjednika Samostalne demokratske stranke i
Augusta Košutića, potpredsjednika HSS, pisana u emigraciji u razdoblju od 1933. do 1936. godine. Ova pisma
opisuju složeno unutrašnje i vanjskopolitičko stanje u Kraljevini Jugoslaviji nakon proglašenja diktature kralja
Aleksandra, te nade i htijenja obojice emigranata. Osim toga iz pisama se vide i politički odnos između dva
partnera u Seljačko-demokratskoj koaliciji Samostalne demokratske stranke i Hrvatske seljačke stranke u
složenim uvjetima emigrantskog života, kada je bilo teško doći do informacija iz zemlje, a postavljalo se pitanje
zajedničke političke platforme između Pribićevića i Košutića u emigraciji