Tema ovog seminarskog rada je teritorijalni razvoj Poljica i njihov odnos sa Splitom kroz okvire političke, geografske, gospodarske i kulturne povijesti, koristeći se suvremenom znanstvenom i stručnom literaturom, uspoređujući različita...
moreTema ovog seminarskog rada je teritorijalni razvoj Poljica i njihov odnos sa Splitom kroz okvire političke, geografske, gospodarske i kulturne povijesti, koristeći se suvremenom znanstvenom i stručnom literaturom, uspoređujući različita stajališta i argumentacije iz hrvatske historiografije o interpretacijama narodnih legendi o postanku Poljica i povoda poljičko-splitskih sukoba kroz srednji vijek.
U prvom dijelu rada proučava se nastanak Poljica; kako su geografska obilježja njenog teritorija utjecala na najraniji razvoj, promatrajući povijesni i gospodarski razvoj Poljica od zimske ispaše ilirskih plemena, istočnog dijela salonitanskog agera, do dolaska Hrvata i formiranja Poljica, osamostaljenja i kasnijeg ustrojstva, kao i analizu narodnih legendi koje prate i ukazuju na pojedinosti nastanka i razvoja Poljičke župe. Drugi dio rada proučavaodnose između PoljicaiSplita; etničke i kulturološke razloge, pretenzije Splitske komune kao nasljednice rimske Salone nad teritorijem Poljica, utjecaj Splitske nadbiskupije i razdor između glagoljaškog i latinskog svećenstva, te kako su gospodarske i političke prilike kroz hrvatsko srednjovjekovlje utjecale na njihov odnos.
Poljica i Poljička župa, nazivana i kneževinom ili republikom, se odnosi na autonomnu seljačku republiku, od izvorno trinaest seoskih zajednica unutar područja oko planine Mosor, ograničeno rijekom Žrnovnicom na zapadu, rijekom Cetinom na sjeveroistoku i Jadranskim morem na jugu. Ilirski i predilirski stočari, koji su obitavali na velikim kršnim poljima u Dalmaciji i današnjoj Hercegovini, su preko zime migrirali na okolna planinska područja zbog potrebe zimske ispaše, te tako dolazi do prvog naseljavanja područja Poljica. Geomorfološka obilježja teritorija Poljica, odnosno njena unutarnja podjela u tri mikroregije; Gornja, Donja i Srednja Poljica, su omogućavala cjelogodišnji boravak transhumantnim stočarima, što je utjecalo i tome da stočarstvo ostane kao glavna gospodarska djelatnost na tom području i u kasnijim razdobljima.
Za vrijeme Avarsko-Slavenske provale nestaje rimski grad Salona koji je u svome ageru uključivao zapadni dio Poljica; njihovi novi stanovnici su bili organizirani u plemensko-rodovske zajednice iz kojih će kasnije niknuti tzv. pučki kotari. Za vrijeme rane Hrvatske države, ti kotari su činili dio teritorija unutar Kliške župe. Sklapanjem personalne unije između Ugarskog i Hrvatskog Kraljevstva, teritoriji južno od Gvozda se postepeno partikuliraju i političko-upravne zajednice se osamostavljuju, te dolazi do ujedinjenja i formiranja Poljica kao autonomne Poljičke župe i seoske republike. Poljička župa je zadržala glagoljašku pismenost, i tradicionalno slavensko pravo i demokratsko uređenje, koje se u 13. st. kodificira u Poljički statut.
Stanovništvo iz razrušene Salone osniva novi grad unutar zidova Dioklecijanove palače, grad Split, koji s tokom svog razvoja neizbježno, zbog pitanja prava nasljedstva Salonitanskog agera i gospodarskih potreba razvoja granica, ulazi u sukob sa susjednom Poljičkom župom. Splitsko-Poljički odnosi su ovisili o političkim okolnostima istočnojadranske regije, kao i o zajedničkim vladarima. Poljica su podržavala lokalne hrvatske dinastije i u sukobima sa ugarskim kraljem ulaze i u sukob s njemu lojalnim dalmatinskim gradovima, što uključuje i grad Split. Splitsko-Poljički sukobi su ipak bili pretežito gospodarski temeljeni, s korijenom problema u potrebi za pašnjacima i ispašom stoke.
Poljica (tal. Poglizza) and the Poljica zhupa, also namedPoljica duchy or republic, refers to an autonomous peasant republic, originally of thirteen rural communities within the area around the mountain of Mosor in Middle Dalmatia, bounded by the river Žrnovnica in the west, the river Cetina in the northeast and the Adriatic Sea in the south.
Illyrian and pre-Illyrian cattle herders, who lived on large karst fields in Dalmatia and today's Herzegovina, migrated over the winter to the surrounding mountain areas due to the need for winter grazing, and with that comes to the first settlement of Poljica. The Geomorphological features of the territory of Poljica, ie. its internal division into three micro-regions; Upper, Lower and Middle Poljica enabled these transhumant cattle herders to stay all year round, without the need to migrate into another area, which also influenced livestock farming and animal husbandry to remain the main economic activity in the area in later periods.
During the Avar-Slavic invasion, the Roman city of Salona, which included the western part of Poljica in its ager, was destroyed; the new inhabitants of Poljica were organized into tribal, clan-like communities from which the so-called pučki kotari, or popular districts arrise. During the early Croatian state, these districts were part of the the Klis zhupa. With the Kingdom of Croatia entering a personal union with the Kingdom of Hungary, the territories south of the mountain Gvozd gradually became partitioned, and political-administrative communities became independent. Poljica was united and formed as an autonomous zhupa and peasant republic. Poljica retained the Glagolitic church literacy, and the traditional Slavic law and democratic order, which in the 13th century was codified in the Poljica Statute.
The population of the ruined Salona founded a new city within the walls of Diocletian's Palace, the city of Split, which inevitably came into conflict with the neighboring parish of Poljica due to the issue of the Salonitan ager's inheritance rights and the economic needs of border development. Split-Poljica relations were largely dependent on the political circumstances of the Eastern Adriatic region, as well as on them sharing the same rulers. Poljica supported the local Croatian dynasties in their conflict with the Hungarian kings, and with that Poljica also entered into a conflict with the Dalmatian cities loyal to him, includes the city of Split. The Split-Poljica conflicts, however, were predominantly economically based, with the root of the problem being the evergrowing need for pastures and cattle.