OR
Education and Development Journal
~asopis
Obrazovawe i razvoj
Casopis
Obrazovanje i razvoj
v
Education and Development Journal
&
Broj 1 · Godina I · mart/oujak 2005.
Cijena 3,00 KM · 120 din · 1,50 eura
TEMA BROJA:
Budet,
diktira tempo
str. 4
INTERVJU: dr Pavel Zgaga
Sklad struke
i politike str. 8
VIJESTI:
Uspostavljena
Rektorska
konferencija BiH
str. 23
DOKUMENT:
Kopenhaška
Deklaracija
str. 25
Prof. dr Refik Šećibović
Obrazovanje, u svim
epohama i svim
društvima podrazumeva
transmisiju duhovnih
dostignuća, odnosno
znanja u funkciji
samorazvoja i razvoja
zajednice uopšte.
Sadržaj:
TEMA BROJA
Budžet diktira
tempo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
INTERVJU
Sklad struke i politike . . . . . . . . . . 8
ISTRAŽIVANJA
Rang-liste za slavlje,
ali i za razmišljanje . . . . . . . . . . . 11
INTERVJU
Izvrnuta rukavica . . . . . . . . . . . . 14
JUGOISTOČNA EVROPA
Obrazovanje za zapošljavanje
i preduzetništvo . . . . . . . . . . . . . . 16
Evropski standardi (i)
na srpskim univerzitetima . . . . . . 18
STRUČNO OBRAZOVANJE
Standardi zanimanja u Srbiji . . . . 20
DOKUMENT
Kopenhaška deklaracija . . . . . . . 23
Savet:
Darko Uremović, Senad Tatarević,
Iskra Maksimović, Cornelia Gilch,
predstavnik Reformskih obrazovnih
krugova;
Glavni i odgovorni urednik:
Refik Šećibović - refik@bos.org.yu;
Sekretar redakcije:
Azra Kadrić-Čolić - vizija@bih.net.ba;
Redakcija:
Bojana Ćebić-Cvetković bcebic@eunet.yu, Olga Nikolić
- olgan@infosky.net, Radmila Pejić
- radmilap@bos.org.yu;
Tehnička obrada: Bojić Sretko;
Lektor: Vesna Smiljanić;
Prevodioc: Nataša Gvozdenović;
Adresa redakcije:
OR-redakcija@bos.org.yu
Političari sudbina
obrazovanja
O
brazovanje i razvoj – naziv je koji sa
marketinške tačke gledišta neće dobiti
pozitivnu ocenu. Obrazovanje i razvoj
su, međutim, dva pogona mehanizma transmisije
znanja. Kao ono što poslenike obrazovne elite pod
plaštom reformskih promena objedinjuje idejom
starom koliko i civilizacija – znanje je samorazvoj
i razvoj zajednice uopšte – što moderni obrazovni
tokovi postavljaju kao imperativ ukupnog napretka.
Formiranju magazina u ovom obliku prethodile
su jednogodišnje pripreme u Banjaluci, Travniku
i u Beogradu. Sva izdanja će se publikovati na
engleskom jeziku i jezicima koji se govore u regionu
– međusobno razumljivim. Na području regiona
jugoistočne Evrope ne postoji časopis koji se bavi
problemima obrazovanja i reformskim dometima i
spoticanjima. O&R ima ambiciju da poveže, objasni
i podrži razvojne procese, da prvenstveno obezbedi
informisanost kao i da pripremi atmosferu u kojoj će
stručne razmene ideja, rezultata, stavova i iskustava
među akterima obrazovnih reformi biti moguće.
Jugoistočna Evropa je, nema zbora, rasadnik
pametnih, obrazovanih i sposobnih mladih
ljudi. Oni svoje znanje i sposobnosti pokazuju u
svetu, van svojih zemalja – ni tu nema pogovora.
Istovremeno možemo smatrati tačnom i tvrdnju
da nisu potrebni svojim zemljama. Najsposobniji,
procentualno malobrojni u odnosu na ukupnu
populaciju, decenijama su samo sporedna i slučajna
pojava. O njima govore i na njihova postignuća se
pozivaju samozadovoljni i samodovoljni političari
– kreatori naših života. Pamet i mladost najčešće
se simbolično nagrađuje, a spominje isključivo u
funkciji podizanja ili uspostavljanja poljuljanih
nacionalnih ponosa. Oni ostaju „ukras sveta” koji
lideri ne nameravaju da koriste nikako drugačije
nego u duhu svojih kratkotrajnih kampanja
ili dnevnih prepucavanja. Zato ih radije samo
spominju, a na poklon daju drugima. To je stanje
u ovom delu Evrope na početku XXI veka ako
posmatramo visokoobrazovanu populaciju.
Znanje u službi napretka i razvoja na ovim
prostorima ne postoji. Obrazovanjem se bavi „elita”.
Elitni književnici i umetnici sanjaju povratak
sistema gde se u ozbiljnim školama uči kao nekada,
pri tom licemerno boraveći često van svojih
zemalja i školujući svoju decu na najprestižnijim
univerzitetima, u domovinu dolaze izrazito
priklonjeni nacionalnim tekovinama koje su im,
najčešće samo navodno, bliske – šljivovica, ajvar,
maline... decenijama naš jedini izvozni proizvod.
Evropski opredeljeni intelektualci, pak nisu
kočnica – ali su daleko od jedinstvene grupe koja
bi mogla ozbiljnije da utiče na duhovni i društveni
život, kakav bi u Evropi zauzimao ravnopravan
odnos.
Obrazovanje je na ovim prostorima još uvek
trošak, a ne investicija u budućnost, stvar izuzetka,
a ne pravila! Stoga se intelektualci uznemire samo
kada su u pitanju reforme gimnazija u koje će
ići njihova deca, i samo tada! Nažalost, roditelji
učenika stručnih ili zanatskih škola se ne čuju. Kroz
proces školovanja budućnost grade svi mladi, bez
obzira na oblik školovanja! Budućnost ovih zemalja
su i zanatske škole, i škole za decu sa posebnim
potrebama, stručne škole, ne samo gimnazije,
niti elitni fakulteti!! Ali ko na ovim nestabilnim
prostorima misli na budućnost?!
Obrazovanje kao razvojni prioritet obezbeđuje
ekonomski razvoj. Kao takvo zacrtano je, zapisano
i proklamuje se u programima svih političkih
partija. Iskreno, malo koju stranku, još manje
političara, zaista zanima ukoliko nije u funkciji lične
promocije.
Naš fatum – političari, bave se obrazovanjem ili
o njemu pričaju isključivo u fazi usvajanja budžeta,
podsećaju na nacionalnu uzdanicu – očuvanje
jezika, kulture, tradicije... o gubicima i finansijskim
analizama obrazovnih sistema gotovo da nema
valjanih podataka. Priča o pameti koju rasprodajemo
i tek tako ustupamo baš onim društvima i
kulturama koje se na domaćoj sceni proglašavaju za
neprijatelje – nije popularna tema. Znaju li deca iz
dijaspore jezik za koji se oni takvom žestinom bore,
veruju li u istog boga kao preci u matici, poznaju li
istoriju?
Istina je da su najpre odlazili fudbaleri i
nekvalifikovani radnici, pa tehničari i inženjeri
– sada imamo egzodus mladih stručnjaka. A mi? I
dalje pečemo rakiju, pravimo ajvar i dočekujemo ih
o praznicima, sebi dajemo značaj njihovim uspesima
slikajući ih za lokalne medije, sve siromašniji u
svom bezizlazu – čekamo politički rasplet koji će
ukazati put i smer razvoja sam od sebe.
Nažalost koliko god da zvuči grubo, vreme
je da se svede račun obrazovanja u jugoistočnoj
Evropi. Šta treba uraditi da obrazovanje ovih
zemalja bude u funkciji njihovog razvoja? I koji
su to segmenti obrazovanja koji moraju postati
priroritet? Ove zemlje moraju dobiti odgovor, da
li posle uspostavljanja novih granica imaju šansu
da primene evropske obrasce razvoja. Zato ovaj
magazin, u stvari, želi da pokrene ta pitanja koja
muče mnoge stanovnike ove regije. Kako biti
moderno i društvo obrazovanih ljudi?
Pokušaji konkretizacije reformi, zakonska
rešenja, primicanje evropskim standardima – to je i
dalje bauk na Balkanu. U želji da izbegnemo ljutnju
a propo doslednosti i (decenijama nepostojećeg)
kontinuiteta, navešću primer mudrog antičkog
zakonodavca. Solon je Atinjanima na njihov zahtev
dao mudre zakone istovremeno ih zaklinjući da ih
ne menjaju bar deset godina, dok se ne uvere koliko
su dobri. Sapienti sat!
O&R magazin je pokušaj da jugoistočnoj Evropi
poželimo društvo znanja ne čekajući političke
rasplete.
Čvrsto verujemo da je to moguće i da razmena
informacija i iskustava može da utiče na promenu
odnosa prema obrazovanju, da konkretizuje
reformske procese i približi nas evropskim
standardima.
Obrazovanje mora da postane deo razvoja, i
to je moto ovog magazina. To je vera u moguće
i pokušaj da ne postanemo regija koju će deca
dijaspore posećivati ili kao „zonu sumraka” ili tek
da vide ostarele roditelje, upoznaju rođake i podsete
se na običaje i prirodnu hranu.
Obrazovanje i razvoj
3
TEMA BROJA:
Branimir Štrukelj,
predsednik Sindikata obrazovanja
i vaspitanja Slovenije
K
oliko je obrazovanje važno za
svaku državu i njene građane
uopšte, a posebno u 21. veku,
ne treba ni pominjati, jer o tome znaju
„čak i vrapci na grani”. Svima je znano
da se radi o isprobanoj reformskoj
formuli razvoja, bez koje je privredni
bum nezamisliv, da je znanje ključ
strategije za borbu protiv siromaštva i
da bez ogromnog ulaganja u tu delatnost
neće moći ništa da se učini u eri nauke,
tehnologije, informatike i globalizacije.
Ipak, iako deklarativna, podrška nikad
nije manjkala kad je obrazovna delatnost
u pitanju, mnogi političari iz zemalja u
razvoju često nisu bili u stanju da isprate
sve uslove koji omogućavaju da se sa reči
pređe na dela.
Kako se obrazovanje tretira u
jugoistočnoj Evropi i regionu i kakva
se pouka može izvući iz tih primjera?
Budžet,
diktira
tempo
U odnosu na države iz regiona,
u Sloveniji se izdvaja najviše za
obrazovanje, više od milijardu
evra, što je samo pet puta manje
od celokupnog srpskog budžeta
– iz čega se odmah vidi koliko je
važno da država dobro posluje
i privređuje. Mnogi misle da
je slovenački obrazovni model
najbolji u regionu. Odmah iza
njih je Hrvatska koja je, prema
nekim sudovima, negde između
Srbije i Slovenije po tome kakvi
su materijalni uslovi u školama.
4
Obrazovanje i razvoj
Kolika su izdvajanja iz budžeta za ovu
oblast, koje su razlike i sličnosti i koliko
je uopšte EU uspešna u nametanju svojih
standarda? Da li će biti otpuštanja i
ukidanja škola?
Sudeći po kratkom uporednom
pregledu obrazovnih sistema u državama
u regionu, mogao bi se već na samom
početku predočiti zaključak u vidu
slogana-formule: siromašna država =
siromašna prosveta = male plate = slabi
rezultati = siromašna država. I tako
ukrug. A može i drugačije, ako se reč
„siromašna” zameni rečju „bogata”.
Najpozitivniji primer u ovom delu
starog kontinenta je Slovenija, u skoro
svakom pogledu, mada su tamošnji
poslanici prilično uzdržani kada
objašnjavaju položaj prosvjetnih radnika
i status ove delatnosti. Svejedno, mnogi
misle da je slovenački obrazovni model
najbolji u regionu i da odnos prema
ovoj delatnosti nije deklarativan. Na toj
zamišljenoj listi poređenja odmah iza je
Hrvatska, koja je po nekim sudovima
između Srbije i Slovenije po tome
dokle je stigla reforma, kakva su prava
i materijalni uslovi u školama. S druge
strane, ima dosta i onih koji smatraju
da će Hrvatska imati puno problema u
realizaciji reforme.
U odnosu na države iz regiona, u
Sloveniji izdvajaju najviše za obrazovanje,
više od milijardu evra, što je samo pet
puta manje od celokupnog srpskog
budžeta – iz čega se odmah vidi koliko
je važno da država dobro posluje i
privređuje.
Generalni sekretar Sindikata
obrazovanja i odgoja Slovenije, Sandi
Modrijan, kaže da je odnos države, to
jest političara, prema obrazovanju dosta
dobar.
- Uvek može biti bolji, ali država je
srećom spoznala da se samo sa više novca
za obrazovni sistem i plate učitelja može
nešto doseći – objašnjava Modrijan. Sada
obrazovanje u Sloveniji dobija oko 6,1
odsto GDP, što je iznad proseka EU.
U crnogorskim osnovnim i srednjim
školama u decembru 2004. godine
zahtevali su se koeficijenti veći za 10
odsto, pretilo se štrajkovima, a državnici
su trezveno i hladno odgovorili da je
povišica moguća samo ako se smanji
broj škola ili broj zaposlenih bar za 1000.
Nezadovoljnim prosvetnim radnicima
tamošnji ministar prosvete, Slobodan
Backović, poručio je da je povećanje od
25 evra po glavi profesora ravno izgradnji
dve nove škole, te da je zahtev nemoguć s
obzirom na stanje u skromnom državnom
budžetu. Istovremeno su se žalili i
crnogorski profesori univerziteta na loš
standard i platu od svega 340 evra, ali
štrajk nisu pominjali.
U takoreći svim državama regiona
najveća stavka u budžetu za obrazovanje
su plate zaposlenih, na šta se troši od
80 odsto celokupne sume pa naviše.
Odstupanja ima samo u pojedinim
kantonima BiH. Ipak, tek retkim
državama, u koje spada i Slovenija,
preostalih 20 odsto novca iz budžeta
dovoljno je za održavanje školskouniverzitetskog sistema i za investicije.
Zbog manjeg broja đaka u Sloveniji,
BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Bugarskoj,
Mađarskoj... mnogi prosvjetni radnici
ostaće bez posla vrlo brzo i to pod
neumitnim zahtevima međunarodnih
pravila. Jedan od presudnih kriterijuma
koji će morati da se poštuje – jeste pre
svega onaj da razred ne može brojati
manje od 20 učenika. U suprotnom
se preporučuje spajanje odeljenja, što
znači da će jedan učitelj ili nastavnik
automatski postati „višak”.
U Sloveniji nema štrajkova u
školama
Branimir Štrukelj iz (najvećeg)
Sindikata obrazovanja i vaspitanja
Slovenije, jedan od dva člana iz Evrope
u Izvršnom odboru Internacionale
obrazovanja, kaže da su poslednjih
nekoliko godina štrajkovi učitelja i
prosvjetnih radnika u Sloveniji prestali
jer su sindikati (ima ih tri) uspeli bitno
da poboljšaju plate prosvjetnih radnika u
odnosu na druge službenike i radnike u
privredi. U poslednjih par godina, dakle,
teče socijalni dijalog i preko kolektivnih
ugovora dogovaraju se povišice.
Međutim, na pitanje da li su plate
dovoljne za normalan život, on pomirljivo
kaže da plate nikad nisu dovoljno visoke.
- Kad bismo pitali bilo kog prosvetnog
radnika, on bi rekao da njegova plata
nije dovoljno visoka. Ali ako uzmemo
neke objektivne kriterije, i kažemo da je
otprilike plata nekog profesora u srednjoj
školi u Sloveniji nešto veća od 1000 evra
i da je to oko 30 odsto iznad proseka
plate u Sloveniji, onda bismo tu mogli
konstatovati da su plate blizu toga da su
pristojne – komentariše Štrukelj.
U slovenačkim školama standard
je u poređenju sa drugim državama
na zavidnom nivou. Kabineti su dobro
opremljeni, pored biblioteka imaju i
medijateke, svaka škola ima barem jednu
kompjutersku učionicu sa petnaestak
kompjutera a sve škole imaju besplatan
pristup Internetu. Takav standard može
samo da se sanja u BiH, pa i u Srbiji, gde
su dobro opremljene jedino škole u velikim
gradovima. Primjera radi, posle nedavne
značajne donacije EU, koja je krajem prvog
polugođa poklonila srednjim stručnim
školama u Srbiji 1500 kompjutera – jedan
računar neće više deliti 70-oro đaka, već
„svega” njih 29-oro.
Prema podacima od pre nekoliko
godina u 448 osnovnih škola u Sloveniji
bilo je 180 874 učenika, a u 149 srednjih
škola učilo je 100 858 đaka. Po podacima
iz školske 2002/2003. na tri državna
univerziteta studiralo je 87 056 studenata.
A u Sloveniji postoji još 10 privatnih
visokoškolskih ustanova.
Plate u osnovnoj i srednjoj školi su
slične i u proseku iznose 1460 evra bruto,
mesečno, nakon 10 godina radnog staža.
Profesori u visokom školstvu zarađuju
2710 evra bruto. Sve je to okvirno i zavisi
od dužine staža, napredovanja, dodataka,
ali ipak je u pitanju bar pet puta veća
suma od one koju primaju njihove kolege
iz regiona.
TEMA BROJA
U Sloveniji do sada nije bilo
značajnih, velikih otpuštanja nastavnika,
ali se mnogo govori o racionalizaciji,
koja je zapravo eufemizam za davanje
otkaza. Otpuštanje nastavnika zapravo
je posledica demografskih problema, te
je sve manji broj dece koja se upisuju u
školu.
U Srbiji je na delu obrnut proces,
popularnije su srednje stručne škole,
kako bi se đaci što pre domogli diplome
i počeli da zarađuju. Ovakav preokret je
posledica sve osetnije krize i nesigurnosti
u ovoj državi u tranziciji, pred kojom
se nagomilavaju i druge međunarodne
obaveze.
„Fiktivni” profesori – sledi
otpuštanje
Od 396,1 milijardi dinara (nešto
malo manje od pet milijardi evra), koliko
ukupno iznosi srpski budžet, 15 odsto je
namenjeno funkcionisanju obrazovnog
sistema, bar tako je planirao ključar
državne kase Mlađan Dinkić. Od tih
58,5 milijardi dinara, 87 odsto će otići na
namirivanje plata, koje bi tokom 2005.
Finski recept za uspeh
Kako se isplati ulaganje u obrazovanje
- može se najbolje videti na primeru
Finske, čiji đaci briljiraju na svim
međunarodnim nadmetanjima u znanju,
a privreda je i dalje toliko jaka da joj
obezbeđuje status razvijene i bogate
države. Recept je samo naizgled
lak: država za predškolsko, osnovno
i srednjoškolsko obrazovanje odvaja
pet odsto svog nacionalnog proizvoda,
što iznosi 1,8 milijardi evra, ali to nije
sve. Osim ovih para, u ove ustanove se
sliva još 1,1 milijardi evra iz opštinske
kase, što za mnoge zemlje u tranziciji
čini neverovatnih 2,9 milijardi evra. Pa,
budžet Srbije je manji od pet milijardi
evra! Prosečna nastavnička plata u ovoj
skandinavskoj zemlji iznosi oko 2000
evra, što je za oko 300 evra više od
proseka u toj zemlji.
godine trebalo da se povećaju do 31 odsto
u četiri navrata.
U Srbiji postoji 1618 osnovnih i 700
srednjih škola u kojima je zaposleno više
od 100 000 ljudi, a uči 1 250 000 đaka
(900 000 učenika osnovnih škola). Na
šest državnih univerziteta studira oko
150 000 studenata, a zaposleno je više od
5 000 nastavnika i saradnika. Na svim
obrazovnim nivoima predstoje reformski
zahvati i borba oko poboljšanja školskog i
univerzitetskog standarda.
U Srbiji rade i četiri privatna
univerziteta i nekoliko desetina
privatnih fakulteta. Iako se činilo
da je počela ekspanzija osnivanja
privatnih visokoškolskih ustanova, nove
prosvetne vlasti na čelu sa Slobodanom
Vuksanovićem kao da su odlučile da
malo porazmisle o tome. Pre nekoliko
nedelja članovi Republičkog saveta za
ravoj univerzitetskog obrazovanja odbili
su da daju zeleno svetlo za dvadesetak
elaborata, koji su već bili dobili pozitivnu
recenziju Komisije koja, inače, predlaže
Savetu kome treba dati dozvolu za rad.
S obzirom da ministar finansija
Dinkić zagovara stezanje kaiša u godini
koja teče, zanimljiv je odgovor na
pitanje gde će naći dodatni novac za
funkcionisanje obrazovnog sistema.
On smatra da je za početak neophodno
da se u školama pronađu „mrtve duše”
i da će to u prvi mah biti dovoljno da
namiri planirano smanjenje platnog
fonda za sedam odsto – jer procenjuje
da je zapravo toliko fiktivnih predavača
u srpskim školama. Naime, dovitljivi
prosvetni stalež setio se kako da doskoči
državi, pa nije prijavljivao kolege koje su
otišle u penziju, a ponekad čak ni umrle
kolege, te su iskorišćene fiktivne brojke
da se poboljšaju primanja. Sva je prilika
da će se vrlo brzo tome stati na put i da će
potom stupiti na snagu i uredba usvojena
još prošlog februara, a po kojoj će država
školama ubuduće davati sredstva samo
prema broju đaka, a ne broju odeljenja,
kao što se to činilo do sada.
Javna je tajna da je Dinkić, čim je
stupio na dužnost, hteo odmah da otpusti
5000 radnika koji su, po svim racionalnim
kriterijumima, bili „višak”, ali je zakratko
popustio pred sindikalnim molbama.
A eksperti Svetske banke su
neposredno posle pada Miloševićevog
režima u sveobuhvatnoj analizi utvrdili
da u Srbiji treba otpustiti, kao višak,
skoro svakog trećeg prosvetnog radnika.
Ta ideja i dalje lebdi u vazduhu, ali,
najverovatnije je da će se sprovoditi
postepeno, kao i u drugim državama u
tranziciji.
Razloga za štrajk uvek ima
Dok se ostali korisnici budžeta u
Srbiji žale da su loše prošli sa budžetom
za 2005. godinu, srpske prosvetne
vlasti su zadovoljne jer bi njihov deo
budžetskog kolača trebalo da bude veći
za 12 milijardi dinara u odnosu na 2004.
godinu. Pomoćnik ministra prosvete za
finansije, Slavko Karavidić, ocenjuje da je
ovogodišnji budžet daleko kvalitetniji od
prethodnog.
Obrazovanje i razvoj
5
TEMA BROJA
- Veoma smo zadovoljni ne samo što
će plate prosvjetnih radnika biti povećane
već i zato što smo dobili 4,5 puta više
sredstava za investiciono i tekuće
održavanje. Sada ćemo imati dovoljno da
izmirimo sve obaveze iz 2003. i 2004.
godine, a možda će nam ostati i novca
da završimo neke objekte – nada se
Karavidić.
U poslednjoj raspodeli najbolje
su prošli zaposleni u osnovnim, pa u
srednjim školama. Pristojna sredstva za
tekuće i investiciono održavanje dobili
su i univerziteti, smatraju u resornom
ministarstvu.
Karavidić ne zna da li će ovogodišnji
budžet primiriti zaposlene koji stalno
prete štrajkovima (ranije su, doduše, pre
2000. godine, to činili mnogo češće).
On smatra da prosvjetni radnici, kao
i svi, uostalom, uvek imaju razlog da se
bune „kad je plata takva kakva je”. Ali,
da će, objektivno, zaposleni u školama
i na fakultetima u Srbiji prvi put dobiti
osetno povećanje plata i više neće biti pri
dnu lestvice po visini zarada.
Zdravko Kovač, predsednik veoma
uticajnog sindikata prosvjetnih radnika
„Nezavisnost” iz Srbije, potvrđuje da će
prosveta biti nešto bolje tretirana u ovoj
godini u odnosu na druge delatnosti, ali
misli da ne treba zaboraviti da je ova
delatnost u 2004. godini bila oštećena, jer
su plate zaposlenih sa svim povišicama bile
nedovoljne da pokriju rast troškova života. Da
je prosveta ovoga puta bolje prošla, vidi se i
iz činjenice da će po platama u 2005. godini
biti iznad proseka u Srbiji za oko 20 odsto,
primećuje Kovač. Prosek zarada u ovoj državi
je 15 000 dinara (oko 190 evra).
Međutim, sindikalni lider Kovač
misli da će već u ovoj godini otpuštanje u
srpskim školama biti neminovno.
- Čim potpišemo kolektivni ugovor,
utvrdićemo neka pravila da zaštitimo
zaposlene, ali posle toga će neko morati da
ostane višak, tu nema izbora. Svakako će
Studiranje u BiH
Što je uzrok slabe efikasnosti
visokoškolskog sustava u BiH?
□ Fakultete u BiH svake godine
upišu desetci tisuća studenata,
no samo nekoliko tisuća njih,
odnosno nešto više od deset
posto uspije d iplom i rat i .
Nadležni smatraju da je za
to odgovorno loše stanje u
sadašnjem obrazovnom sustavu.
Iako većina studenata odustajanje od
studija uglavnom objašnjava nedostatkom
6
Obrazovanje i razvoj
najpogođeniji biti učitelji, njih ima najviše,
pa nastavnici razredne nastave i tehnička
lica. Neće više moći svaka škola da ima
ložača, kućnog majstora, po sedam-osam
spremačica, a svi skupa ne rade 15 odsto
radnog vremena – predočava Kovač.
Po njegovom sudu odnos prema
obrazovanju u Srbiji postaje sve manje
deklarativan u odnosu na Titovo i
„Slobino” vreme:
Upozoravajuća statistika
Prema podacima OECD, prosek
izdvajanja za obrazovanje u EU je
5,5 odsto GDP, a najviše od članica
OECD izdvaja Koreja – 8,3 odsto.
Slovenci izdvajaju 6,1 odsto; Finska 5,8;
Mađarska 5,3 odsto... Statistika ukazuje
da je Srbija na začelju s obzirom na
to koliko godišnje troši po đaku. BiH
je na samom dnu te lestvice sa svega
500 do 800 evra godišnje za jednog
đaka – što je čak šest puta manje od
evropskog proseka koji važi za osnovno
obrazovanje. O izdvajanjima EU za
srednje obrazovanje da se i ne govori,
jer se ta cifra vrti oko 6400 evra.
- Mislim da se tu nešto menja jer smo
prvi put dobili više od ostalih budžetskih
korisnika. Iluzija je očekivati da imamo
procenat izdvajanja kakav je drugde u
razvijenim državama. Mi smo sa 3 odsto
GDP porasli na 3,5 odsto i to je veliki
pomak. Za sada ne možemo tražiti više,
jer je sve preko toga nerealno – procenjuje
sindikalni lider iz Srbije.
Slovenci su od svih zemalja u
tranziciji napravili najbolji model
obrazovanja, jedan deo je ostao
centralizovan, drugi je decentralizovan.
Ta ideja se u ostalim državama u regionu
tek razrađuje.
Sindikalci zabrinuti stanjem u
obrazovanju BiH
Najneobičniji obrazovni model
postoji u Bosni i Hercegovini, a on je
novca i studiranje ocjenjuje
privilegijom imućnijih, federalni ministar obrazovanja
Zijad Pašić smatra kako je
visokoškolsko obrazovanje
u BiH iznimno jeftino. “U
nas se još vodi računa o
socijalnom statusu tih mladih
ljudi. Još će godinama to biti
tako i gotovo svatko može
studirati. No u budućnosti
će se i to promijeniti pa treba očekivati da
i javni fakulteti uvedu praksu kakva je u
europskim zemljama ili u nas na privatnim
proistekao iz strukture države sastavljene
iz tri entiteta, 10 kantona i Distrikta
Brčko. U ovoj federaciji postoji čak 13
ministarstava prosvete! Pored osnovnog,
državnog zakona o obrazovanju, doneto
je još 10 zakona u 10 kantona i još po
jedan pride u RS i Distriktu. Siromašna
država ne može da izdvaja puno za plate
i opremu škola, koje mahom funkcionišu
samo uz najosnovnija nastavna sredstva.
Predsednik Sindikata osnovnog
obrazovanja i odgoja BiH – Ibrahim
Halvadžija – kaže da su u BiH krenuli
u reformu osnovnog obrazovanja, donet
je okvirni zakon na nivou države koji je
predvideo i uvažio postojeće stanje u BiH, ali:
- Stanje u osnovnom obrazovanju
u BiH, u svakom slučaju, mora biti
mnogo bolje. Mi smo čak zabrinuti,
jer je reforma krenula onako kako smo
najmanje očekivali i željeli. Primjera radi,
ne poštuje se državni zakon i reforma
se sprovodi na nekoliko koloseka u BiH
– ona je proizvod više politika koje
postoje u BiH. Recimo, devetogodišnje
obrazovanje u jednom broju kantona već
je počelo, a u nekim kantonima, gdje
imamo dva školska nastavna plana i
programa, imamo slučaj da se u jednom
reforma odvija, a u drugom, gdje je
nastava na hrvatskom jeziku, reforme
uopšte nema – objašnjava Halvadžija.
Po njegovoj oceni u reformu se
krenulo bez osnovnih uslova i bez
opremljenih škola u svakom pogledu.
- Recimo, na području Federacije
imamo blizu 1 096 škola koje su
umrežene u 387 matičnih škola. Imamo,
nažalost, mnogo škola gdje su osnovna
sredstva samo tabla i kreda – ogorčeno
govori predsednik Sindikata osnovnog
vaspitanja i odgoja BiH.
Prema zvaničnim podacima
federalnog Zavoda za statistiku u
prethodnoj školskoj godini (2003/2004)
u osnovnim školama BiH bilo je 267 000
učenika i 13 200 nastavnika.
fakultetima, gdje su cijene studiranja vrlo
visoke”, kaže Pašić.
(Izvor: Večernji list)
Studij u Sloveniji
Jeste li znali za mogućnost studiranja u
susjednoj nam Sloveniji?
□
“Na Primorskom sveučilištu u Kopru
studira 14 studenata iz susjednih hrvatskih
općina u Istri, a moglo bi ih studirati barem
TEMA BROJA
Za razliku od drugih podataka, koji
su dostupni, izgleda da nije lako dobiti
odgovor na pitanje koliki je budžet BiH i
koliko se KM izdvaja za obrazovanje.
- Kad se govori o bruto društvenom
proizvodu – teško ga je definisati. BiH
je obrušena poslije rata zbog svega što
se dešavalo, mi imamo neke cifre i sad
je veoma teško reći koja je to suma.
Govori se da se izuzetno izdvaja puno
sredstava, čak negdje 6,5 posto od bruto
GDP, međutim, on je nizak. BiH je jedna
od najsiromašnijih zemalja u Evropi, čak
i na Balkanu, pa onda tih 6,5 odsto ništa
ne znači, jer je onaj koeficijent s kojim se
vrši to poređenje veoma mali. A koliko
je to u konvertibilnim markama, teško
je reći, pošto čak i državne insititucije
izbjegavaju da kažu koliko iznosi GDP
– priča Halvadžija.
U analizi, koja pokazuje sliku stanja
u BiH, na jednom mestu se konstatuje
da se daleko najmanje sredstava izdvaja
za osnovno obrazovanje, iako je to
najbrojnija populacija kako u pogledu
učenika tako i u pogledu zaposlenih.
- Mi smo zbog toga nezadovoljni i
zahtijevamo da se izvrši preraspodjela
u okviru postojećih sredstava koja nisu
velika... Mi smo čak u razgovoru sa
Svjetskom bankom iznosili činjenice
koje su zabrinjavajuće. Recimo da jedan
čas u osnovnoj školi košta 65 feninga i
da jedan učenik u jednom kantonu za
jednu školsku godinu državu košta oko
500 evra. Najviše se izdvaja po učeniku
u Sarajevskom kantonu, 800 KM jer je
po standardu otišao dalje od svih ostalih.
Jedino mu parira još Distrikt Brčko.
Stručnjaci iz međunarodne zajednice u
početku nisu mogli vjerovati koliko se
malo izdvaja. U skladu sa tim su i plate
i opremanje škola i ukupni troškovi za
osnovno obrazovanje. Čak su i svjetski
stručnjaci preporučili pravedniju
preraspodjelu sredstava unutar samog
obrazovanja – upozorava Halvadžija.
200”, HINA prenosi riječi rektorice Lucije
Čok povodom skore prezentacije studijskih
programa tog slovenskog sveučilišta u
nekim istarskim općinama. Osim u Istri,
interes za studiranje u Sloveniji postoji na
riječkom području, pa i šire.
Prije nekoliko mjeseci o tome je pisao
Novi list u članku “Lakši upis na
slovenske nego na hrvatske fakultete”.
Prema slovenskom Prav i lniku o
studiranju stranih državljana i Slovenaca
bez državljanstva hrvatski se državljani
u pravilu lakše upisuju na slovenske
fakultete od samih Slovenaca. Naime, na
I u BiH se nagoveštava da će biti
otpuštanja po školama i utvrđuju se novi
standardi koji su prilagođeni rapoloživim
sredstvima, tako da će i u ovoj državi biti
spajanja odeljenja od po 20 učenika.
A na pitanje kakav je odnos države
prema obrazovanju, Halvadžija kaže da
je on deklarativan „čim se prišlo reformi
tako neorganizovano, neodgovorno, kad
se u zakonima na nivou kantona umanjuju
standardi i principi koje je utvrdio državni
zakon”.
Još oštriji u kritici je Nedžad Jahić,
predsednik Sindikata u Srednjobosanskom
kantonu. Bez dlake na jeziku on tvrdi da
odnos države prema obrazovanju nije čak
ni deklarativan, već da se obrazovanje
tretira kao balast, trošak, a ne kao
produktivan proces u demokratskom
društvu.
- Vlast je ovdje sama sebi svrha, a
sve je ostalo nevažno. Treba bježati iz
prosvjete! Ali gdje, kad nema ništa realno
i stvarno? A ne zna se ni kad će biti...
– komentariše Jahić, i ova njegova opaska
odaje razmišljanja ne samo o prosveti već
i o političarima koji su na vlasti u SBK.
Totalno nezadovoljstvo
u Srednjobosanskom kantonu
Jahić tvrdi da su prosvjetni radnici
u SBK totalno nezadovoljni, kaže
da je štrajkova bilo i da će ih biti i u
budućnosti, a da se spremaju i tužbe koje
će uputiti i na adresu škola i Vlade SBK
zbog neisplaćenih plata. Ima potraživanja
još iz 2002, 2003. i 2004. godine.
- Plata je minimalna i ništa ne ide
kako treba. Ima i segregacije, nema
čega nema, totalni je haos... Reforma bi
trebalo da se završi do 2010. godine, i to
na uštrb prosvetnih randika i mi je zato
doživljavamo kao nametnutu reformu.
Ništa ne funkcioniše, puno je štrajkova
nezadovoljnih radnika zbog plata, koje
su daleko ispod proseka. Naši prosvjetni
svakom je fakultetu, odnosno usmjerenju, moguć upis do pet posto mjesta
na redovnim studijima, odnosno do 50
posto mjesta na izvanrednim studijima
i to bez ikakve klasifikacije. Ukoliko je
pak više zainteresiranih od predviđene
upisne kvote onda se selekcija radi na
temelju uspjeha kandidata u srednjoj
školi, no prijemnih ispita nema. Broj
hrvatskih budućih brucoša u pravilu
je uvijek manji od propisanih kvota
pa potrebe za selekcijom nema. Prema
informacijama dostupnim na stranicama
slovenskog ministarstva za “školstvo,
radnici su sasvim nezadovoljni jer imaju
najgori status od svih kantona u Federaciji
BiH. Od toga se izdvaja Sarajevski
kanton, koji je u boljem položaju i zbog
većih plata i nagrada. Slabo se ulaže u
škole, one su neopremljene kao što je to
uostalom karakteristika u cijelom regionu,
osim u Sloveniji i donekle u Hrvatskoj,
gdje u posljednje vrijeme pokušavaju
nešto da urade – komentariše Jahić.
Po njegovom mišljenju Slovenija bar tri do
četiri puta stoji bolje nego BiH, tamo, kaže,
nema problema, oni su ušli u Evropu, nema
štrajkova, ali ima zakona koji se poštuju:
Specifičnost slovenačkih đaka
U Sloveniji je uočena još jedna
specifičnost, sve se više dece upisuje
u gimnazije (više od 50 odsto) zbog
čega se smanjuje upis u srednje stručne
škole, gde se već pojavio problem sa
prevelikim brojem nastavnika.
- Mi smo daleko od njih i ne bismo
mogli da ih stignemo ni za 20 godina, čak i
pod uslovom da na tome radimo svaki dan.
Ukupan budžet Srednjobosanskog
kantona je 108 941 500 KM, a budžetu
obrazovanju pripada od 45 do 47 odsto
(49 555 384 KM). Najveći deo tog
budžetskog kolača, dve trećine, odlazi na
funkcionisanje osnovnog obrazovanja.
Za plate ide od 27,32 do 32 odsto. Plate
nastavnika u osnovnim školama iznose 490
KM bez minulog rada (za svaku godinu
staža dodaje se 0,6 odsto), a u srednjim
školama su 600 KM (takođe bez staža). U
SBK kantonu nema fakulteta čiji je osnivač
SBK, postoji Tuzlanski istureni pedagoški
fakultet u Travniku i istureno odeljenje
Mostarskog univerziteta u Vitezu.
Važno a čudno, primećuje Nedžad
Jahić – od ukupnog budžeta za
obrazovanje SBK (49 555 384 KM) na
opremanje svih škola i njihovo održavanje
troše se nesrazmerno veće sume novca
za 51. osnovnu školu nego za 23 srednje
škole. Tu, po njemu, leži pitanje – zašto
znanost in šport” u Sloveniji djeluju tri
sveučilšta.
(Izvor: InfoS)
Bosanski jezik - izborni
predmet
Ministarstvo prosvete i sporta Republike
Srbije je na predlog Saveta za nacionalne
manjine RS donelo odluku o izmeni i
dopuni Pravilnika o nastavnom planu i
programu kojim se, kao izborni predmet,
uvodi bosanski jezik sa elementima
nacionalne kulture u I i II razred osnovne
škole.
Obrazovanje i razvoj
7
TEMA BROJA
se troši više na srednje škole kad ih je dva
puta manje?
- Mi mislimo da su u pitanju veštačke
cifre – primećuje ovaj sindikalni lider.
U državnim osnovnim školama uči
30 000 učenika, u srednjim 10 000 (plus
učenici koji pohađaju medrese i Katolički
školski centar). U osnovnim školama je
zaposleno 2055 ljudi, a u srednjim 968.
Racionalizacija je navodno urađena,
ali po sindikalnoj proceni, samo na
papiru. Po nekim dokumentima u
osnovnim školama višak je 77 zaposlenih
i proces je u toku, dok je u srednjim
školama registrovano tek nekoliko
tehnoloških viškova, ali oni su iz škola
već otišli uz otpremninu i bez tužbi.
U Republici Srpskoj
obrazovanje poslednja briga
Po rečima Ranke Mišić, predsednice
Sindikata obrazovanja Republike Srpske,
u RS je započeo proces reformi osnovnih
i srednjih škola, a uskoro će početi i
reforma visokog obrazovanja. Reforma
iziskuje dodatni trud prosvjetnih radnika,
jer su oni nosioci reformskih procesa,
a to je donelo nova opterećenja: duži
rad u školi, edukaciju, nabavku dodatne
literature. Plate su pri tom izuzetno
niske, primećuje, od 250 do 280 KM u
osnovnim i srednjim školama, dok je
prosečna plata u RS 240 evra.
- Nismo zadovoljni ni platom ni
statusom, i mislimo da su obrazovanje
i položaj zaposlenih u toj djelatnosti
posljednja briga države. Da to nije tako, ne
bi naš status bio na margini, jer su u svim
drugim sektorima plate mnogo bolje. Ako
se poredimo sa Slovenijom i Hrvatskom,
daleko smo ispod njih, u Hrvatskoj je, na
primjer, plata oko 800 evra, a u Sloveniji
su sigurno zadovoljni kad prave paralelu
sa okruženjem, no mislim da nisu kad
se upoređuju sa drugim profesijama
– komentariše g-đa Mišić.
U RS je pretprošle godine izdvojeno
12 odsto budžeta za obrazovanje. Za
2005. godinu planirano je 18 odsto, ali to
je zapravo nominalno manje, jer je budžet
manji, ne dostiže ni jednu milijardu KM.
Kad se govori o procentima, u razvijenim
evropskim državama za obrazovanje se
izdvaja od 3 do 3,5 odsto iz budžeta i kad
se kaže da u RS izdvajaju 18 odsto, to
dobro zvuči, ali zapravo taj postotak ne
iznosi ni jedan odsto budžeta evropskih
razvijenih zemalja.
Za obrazovanje u RS se izdvaja 140
miliona KM, a u obrazovanju i kulturi
radi 18 000 ljudi. Postoji 98 srednjih
8
Obrazovanje i razvoj
(u njima uči skoro 50 000 đaka) i 190
osnovnih škola (sa 126 000 učenika) i
dva univerziteta, u Istočnom Sarajevu i
u Banjaluci. U Banjaluci studira 13 530
akademaca, ima ukupno 1738 stalno
zaposlenih i onih koji rade po ugovoru,
dok u Srpskom Sarajevu studira približno
4000 studenata i predaje 524 nastavnika i
gostujućih profesora.
- Kad je era izbora, svi oni koji su u
političkoj igri obrazovanje uzimaju kao
primjer, ali sve padne u vodu čim izbori
prođu. Zbog svega što se događalo, RS još
uvijek nije u stanju da napravi kvalitetne
rezove. Stanje u svakom slučaju nije za
aplaudiranje, daleko smo mi od toga
– tvrdi g-đa Mišić.
Kakva je zapravo sudbina prosvetnog
radnika, jer zapravo nigde učitelj nije
atraktivno zanimanje, osim u Finskoj,
Švajcarskoj i Norveškoj? Balint Magyar,
oficijelni ministar prosvete u Vladi Republike
Mađarske upozorio je nedavno na jednom
velikom međunarodnom skupu da je plata
prosvetara u toj zemlji i dalje ispod evropskog
proseka, iako su u 2002. godini dobili
povišicu od 50 odsto, a trend povećanja
nastavljen je i u 2003. i 2004. godini. Sada
primaju 150 000 forinti, nešto više od 600
evra u bruto iznosu, pri čemu njihovi đaci
ipak dobro prolaze na svetskim takmičenjima.
Države jugoistočne Evrope koje nisu
usvojile standarde koje diktira EU, neće
još dugo moći da se brane od zahteva za
prilagođavanje novim, tržišnim uslovima, gde
nema mesta za sentimentalnosti i stare navike.
Nova moda
U modi je racionalizacija, štednja na
sve strane i deoba finansijskih obaveza. Sve
države koje se približavaju EU ili su već
članice, obavezuju se i na to da svoj obrazovni
sistem učine racionalnijim. Takođe, mnoge
zemlje se već okreću višeslojnom modelu
finansiranja, prema kojem se novac jednim
delom izdvaja iz državne kase, drugi pritiče
iz lokalnih budžeta, treći prostor se popunjava
sopstvenim prihodima, a jedna od opcija
su i donacije. Oni koji, pak, umišljaju da
će moći da opstanu, tvrdoglavo se opirući
novim zahtevima i neminovnim promenama
u obrazovanju, ljuto se varaju. Vreme
koje dolazi vrlo brzo će ih demantovati i
razgolitiće njihovu veliku zabludu. I svi će na
kraju ipak morati svoje obrazovne sisteme da
usklade sa evropskim standardima – samo
sa nerazumnim, besmislenim i nepotrebnim
odugovlačenjem. Osim, ukoliko hoće, po
svaku cenu, da ostanu izolovano ostrvo koje
će svi da zaobilaze u širokom luku, kao kugu.
Olga Nikolić
Dr Pavel Zgaga o reformi
obrazovanja u Republici Sloveniji
Sklad
struke
U Sloveniji je, u izdanju
Ministarstva za školstvo i sport,
objavljena Bela knjiga o vaspitanju i obrazovanju, koja je
najavila reformu
obrazovnog sistema. Knjiga
je nakon rigorozne ekspertize
ponudila koncept mogućeg
sistema vaspitanja
i obrazovanja. Postignuća
reforme u Sloveniji ocenjuju se
pozitivno. O počecima, stanju u
slovenačkoj javnosti
i iskustvima za O&R govori
dr Pavel Zgaga, profesor
Pedagoškog fakulteta
u Ljubljani, direktor CEPS-a
(Centre for Educational
Policy Studies) i bivši ministar
prosvete.
INTERVJU
■ Slovenačko društvo uspelo je da
postigne konsensuz po pitanju obrazovne
reforme. Šta je bilo ključno da se
zajednički stav formira ili još pre da se
on sprovede?
U drugoj polovini osamdesetih godina
stručna i šira javnost je bila manje-više
jedinstvena u pogledu kritike usmerenog
obrazovanja. Neka opšta pitanja, kao:
osavremenjivanje i produžetak osnovne
škole na devet godina, povratak gimnazije
i uvođenje mature, autonomija univerziteta,
pa i deideologizacija i depolitizacija
(uz negativan stav prema veronauci kao
predmetu koji bi se našao u osnovnim i
srednjim školama), veće javno ulaganje
u obrazovanje, a samim tim i otvaranje
mogućnosti za privatne obrazovne
institucije... bila su brzo usvojena relativno
jedinstvenim konsensuzom. Razume
se, prilikom razrade detalja strategije
često je dolazilo do razmimoilaženja u
mišljenjima, time i do polemika u javnosti,
bez kojih demokratske promene nije
moguće ni zamisliti. Suštinski razlog
što je reforma napredovala iz godine u
do proleća 1992. kada suštinsku školsku
reformu još nije ni bilo moguće početi.
Poslednji je imenovan nedavno, decembra
2004. Svi ostali su, osim jednoga koji
je dužnost obavljao nekoliko meseci (od
proleća do jeseni 2000), učestvovali u
vladama koje je formirao mandatar iz
redova Liberalne demokracije Slovenije.
U to vreme, ministri i državni sekretari,
koje je predlagala LDS, često nisu ni bili
članovi LDS. Članovi timova koji su vodili
neke samostalne oblasti ministarstva
prosvete imali su pre svega prepoznatljiv
profesionalni autoritet i dolazili su s
univerziteta ili iz škola. Svakako bilo je
važno i to što je u programu stranke i
vladinih koalicija tog razdoblja obrazovanje
imalo visoki prioritet.
Među pomenutim koracima u
postepenom sprovođenju reforme bilo je
organizovanje različitih zavoda (centara)
za profesionalnu podršku razvitka na
pojedinačnim područjima. Ti zavodi
se ne nalaze u sastavu ministarstva
(„uredi”), već deluju samostalno.
Tako je devedesetih godina nekadašnji
godinu, bilo je pre svega „piramidalno”
uspostavljanje pojedinačnih koncepata
u redovima stručne javnosti i javnosti
uopšte. U procesu kurikularne promene
u drugoj polovini devedesetih postojali
su pojedinačni koncepti koje je objedinio
Nacionalni kurikularni savet. On je
strukturalno organizovan u više područnih
komisija (predškolski odgoj, osnovno
školstvo, srednje školstvo, obrazovanje
odraslih...), u brojnim predmetnim
komisijama (za pojedinačne predmete)
kao i u samim školama („školski aktivi”).
Sve one su dostavljale svoje primedbe,
kritike i podršku. Kurikularna reforma je
bila predmet traženja konsenzusa među
stručnjacima kao i u političkim sferama i
sveukupnoj javnosti.
■ Koliko je ministara prosvete bilo
uključeno u reformske procese?
Da li je upotrebljen neki „mehanizam
zaštite” da bi se obezbedio kontinuitet u
sprovođenju reforme ili su svi ministri
prosvete od početka reforme do danas
bili istomišljenici?
Od proleća 1990. do danas Slovenija
je imala jednu ministarku i šest ministara.
Za vreme njihovih mandata u znatnoj
meri ostvaren je kontinuitet. Prvi je bio
na dužnosti u periodu od osamostaljenja
Zavod za školstvo Republike Slovenije
preuređen. Posebno su bili ustanovljeni
Andragoški centar Slovenije ACS (1991),
Državni ispitni centar RIC (1993),
Škola za ravnatelje ŠR (1995), Centar za
stručno obrazovanje CPI (1995), Centar
školskih i vanškolskih aktivnosti CŠOD
(1995), Centar za mobilnost i evropske
programe obrazovanja CMEPIUS (1999).
Bez tih centara u kojima se razmatraju
stučni, pojedinačni i specifični aspekti
obrazovnog sistema, ni reformu ni njenu
implementaciju nije moguće zamisliti.
■ Šta je reforma obrazovnog sistema
promenila u odnosu na prethodni sistem
obrazovanja? Koje su promene prvo
bile implementirane i kako su na samom
početku bile prihvaćene?
Obrazovni sistem u Sloveniji je
krajem osamdesetih godina bio usmereno
obrazovanje kao i u drugim republikama
tadašnje Jugoslavije. Političke kritike tog
sistema koje je osamdesetih upućivala
tadašnja opozicija dopunjavale su se i
profesionalnom kritikom, koja je već
nudila neke konkretne alternative.
Prva šansa za promenu republičkog
Zakona o usmerenom obrazovanju ukazala
se 1988. godine. Pod pritiskom demokratske
javnosti usvojila ga je još tadašnja Skupština
e i politike
Socijalističke republike Slovenije. Rezultat
te promene bio je povratak gimnazije
u srednjoškolski sistem. Pored toga
donesena je i odluka o pripremi posebnog
zakona o visokom školstvu, izdvojenog
od „usmerenog obrazovanja”. Dakle, prve
suštinske promene su se pre svega odnosile
na gimnazije i visoko školstvo (novi zakon
o visokom obrazovanju je bio donet 1993. a
zakoni o drugim segmentima obrazovanja
1996). Sa druge strane, pre osamostaljenja
ukinut je predmet Samoupravljanje i
osnove marksizma kao i Odbrana i zaštita.
U osnovnim školama je otpočet opsežan
proces usvajanja inovativnih metoda - od
novih metodičkih principa i novih načina
ocenjivanja do nove koncepcije u izradi
udžbenika.
Posmatrano iz današnje perspektive,
reforma je radikalno promenila celokupan
prethodni sistem usmerenog obrazovanja.
Najveći uspeh između sadašnjeg sistema,
ukoliko ga poredimo sa drugim sistemima
na tlu bivše Jugoslavije, jeste to što je
obrazovanje ostalo javno, a finansira se
uglavnom iz državnog budžeta (delimično
iz opštinskih budžeta). Naime, u javnim
ustanovama za obrazovanje dece i
omladine kao i u javnim visokoškolskim
ustanovama po zakonu nije moguće
naplaćivati školarine. Privatne obrazovne
institucije za svoje delovanje takođe mogu
dobijati, pod određenim uslovima, javna
sredstva (tzv. koncesija) i shodno tome ne
zaračunavaju školarine (uključivanje u tzv.
javnu službu). U takvom se odnosu nalaze
četiri gimnazije koje je osnovala Katolička
Crkva kao i nekoliko nekonfesionalnih,
pretežno srednjih i viših stručnih škola.
■ Da li je bilo otpora i koji deo javnosti
je bilo najteže pridobiti?
Javne rasprave o reformi obrazovnog
sistema su trojake: stručne, političke
i javne. Bilo je polemika u svakoj od
ovih oblasti; rešenja je bilo moguće
naći samo kroz široku diskusiju i
kompromise. Konačna, usvojena rešenja
nisu identična početnim konceptualnim
predlozima. Konceptualni predlog,
Belu knjigu o vaspitanju i obrazovanju
Republike Slovenije (1995) sačinio je
širok krug eksperata koji su po svojim
teorijskim stavovima pripadali različitim
opredeljenjima.
U stručnoj javnosti najoštriji deo
polemika se verovatno odnosio na
strukturiranje novog kurikuluma. Tu
su došli do izražaja stručni pogledi na
pitanja koliki deo nastavnog plana treba
da zauzmu pojedini školski predmeti. Posle
dugih diskusija postignut je optimalan
kompromis, koji u biti nije ugrožavao
Obrazovanje i razvoj
9
INTERVJU
nijednu grupu, ali su se neke kritike ipak
nastavile. Sa druge strane, politička javnost
se najviše bavila polemikom oko liberalnog
i konzervativnog koncepta, u senci pitanja
o ulozi Katoličke crkve u javnom školstvu.
Usvojeno rešenje isključuje iz javnog
školstva kako političke stranke tako i bilo
koju konfesiju (u osnovnoj školi postoji
nekonfesionalni predmet o religijama), ali
ih dozvoljava u okviru privatnih škola. To
pitanje je ostavljeno u oblasti političkog
diskursa posebno nakon imenovanja nove
vlade decembra 2004. Sa treće strane,
javnost je negativne polemike sažela u
tezu o „preopterećenosti dece” i „školu
usmerenu na efikasnost”. Primenjena
rešenja koja su stručnjaci predložili,
odnosno standardi, zbog toga su trenutno
blaža od prvobitno predloženih. Tako se
može dogoditi da ćemo zbog rezultata koje
će pokazati istraživanja TIMSS, PISA i
druga u narednim godinama i zažaliti.
■ Na koji način su obezbeđena sredstva
za ceo poduhvat, inovacije i plate
nastavnika i kako su ona raspoređena?
Je li u slovenačkoj javnosti bilo otpora
prema učešću donatora?
Centralno političko pitanje pre
implementacije reforme bile su zapravo
materijalne potrebe reforme. Odlučna
politička odluka, koja je odobrena u
Državnom zboru praktično potpunim
kosenzusom svih političkih stranaka,
bio je zakon o odobrenju sredstava za
neophodne razvojne programe Republike
Slovenije u vaspitanju i obrazovanju
(1994). Zakon je obezbedio dodatna
sredstva u periodu 1994–1999. i podigao
udeo BDP u oblasti obrazovanja sa 4,8
posto na gotovo 6 posto u svim naredenim
godinama. Prema poslednjim podacima
taj udeo ukupnih javnih troškova za
formalno obrazovanje 2001. godine je
iznosio 6,13 posto, 2002. godine – 6,02
posto, 2003. godine pak 6,09 posto BDP.
■ Prilikom formiranja strategije za
reformu srednjeg stručnog obrazovanja
bilo je dosta polemika kako usmeravati
inovacije. Postoje li u praksi pokazatelji
ishoda promena u školskom sistemu i
kako se to odražava na tržištu rada?
Prilikom usvajanja rešenja i prilikom
primene dolazilo je do polemika u svim
oblastima; reforma srednjeg stručnog
obrazovanja nije nikakav izuzetak. Razume
se da je ta oblast u neku ruku specifična.
Novi sistem srednjeg obrazovanja grubo
rečeno ima tri vertikale: četvorogodišnje
srednje škole (gimnazije: opšta, klasična,
tehnička, umetnička), četvorogodišnje
srednje tehničke i stručne škole kao i
trogodišnje (i dvogodišnje) zanatske škole.
10
Obrazovanje i razvoj
Zainteresovanost omladine ide u smeru
četvorogodišnjih škola, naročito gimnazija.
To prouzrokuje dodatne potrebe i zahteve
prilikom prestrukturiranja mreže tehničkih,
stručnih i zanatskih škola. Drugi problem
predstavlja prestrukturiranje tržišta rada:
neka tradicionalna zanimanja izumiru,
naravno tržište rada zahteva fleksibilnije
osposobljavanje. Mladog čoveka više nema
smisla obrazovati za samo jedno zanimanje
kojim bi se bavio celog života; naprotiv,
sve je veća potreba da se objedine elementi
stručnog obrazovanja sa doživotnim
učenjem. Konačno, za primenu osmišljenih
rešenja srednjeg stručnog obrazovanja
vrlo je važno partnerstvo države, škola
i sfere poslodavaca. Razgovori u tom
krugu vrlo često ukazuju na velike razlike
između interesa pojedinačnih oblasti i iz
tog odnosa proističu suštinske polemike i
dileme.
■ Možete li reći nešto o Centru za
stručno obrazovanje, o njegovoj
organizaciji, nadležnostima... I kakva
su danas iskustva sa tom novom
institucijom?
Centar za stručno obrazovanje (CPI)
je osnovan 1995. godine u momentu
kada je nastala Bela knjiga, odnosno u
okviru koncepcije koju je ovaj dokument
podrazumevao kao koncepciju novog
sistema stručnog obrazovanja. CPI je
ustanovljen i finansiran partnerski između
Vlade RS, Privredne komore i Zanatske
komore (preduzetnička udruženja). U
toj odluci se ogleda ideja učestvovanja
različitih oblasti prilikom oblikovanja
rešenja i prilikom njihove primene. CPI
je danas centralna slovenačka ekspertna
ustanova za razvoj u oblasti stručnog
obrazovanja (kurikularni razvoj, analiza
tržišta rada, obrazovanja nastavnika,
međunarodne saradnje). Funkcioniše
kao profesionalna potpora Stručnom
savetu za stručno i zanatsko obrazovanje
koji je po zakonu nadležan za pripremu
obrazovnih programa. CPI je danas
neophodna ustanova, kako ministarstvu
i poslodavcima tako i za same škole.
Neprestano raste i aktivnost ove institucije
u oblasti evropskog i međunarodnog
učestvovanja što je naročito značajno u
kontekstu Kopenhaškog procesa.
■ Slovenija kao ravnopravna članica EU
može da koristi evropske fondove (Evropski
socijalni fond npr.). Šta to praktično znači
za zaposlene u obrazovanju?
Slovenija se 2004. godine prvi put našla
u mogućnosti da koristi evropski socijalni
fond. Prednosti su očigledne i nastala je
cela serija projekata (regionalni razvoj,
inovacije u obrazovanju, obrazovanje
nastavnika, saradnja sa školama i
univerzitetima iz zemalja EU i sl.). Za
detaljnu evaluaciju ovih procesa još je rano.
Očigledno je da ti fondovi pružaju odličnu
osnovu za dalji razvoj. Slovenija je od
1999. godine član tri centralna programa
u toj oblasti: Socrates a u okviru njega i
Erasmus (univerziteti), Leonardo da Vinči
i Omladina. Oni su pre svega namenjeni
mobilnosti učenika, studenata i profesora
kao i usvajanju pozitivnih iskustava
drugih zemalja EU. Mogućnost mobilnosti
raste iz godine u godinu (prošle godine
oko 550 studenata imalo je mogućnost
da boravi na drugim univerzitetima EU,
prosečno u trajanju od 3 do 6 meseci).
Već mnogo učenika, studenata i profesora
ima neposredna, lična iskustva u oblasti
obrazovanja i prakse drugih država.
U izvesnoj meri kritike zaslužuju
administracija i birokratske procedure.
■ Prema Vašoj proceni, gledano iz ugla
„zajedničkog sistema obrazovanja” iz
prethodne države, šta su specifičnosti
zemalja bivše Jugoslavije?
Zajednička negativna osobina po mom
mišljenju jeste pre svega velika nestabilnost
sistema obrazovanja – česte promene
ministara i, kao posledice toga, promene
koncepata, strategija kao i nisko vrednovanje
obrazovanja uopšte. Neophodno je da se
razvoj obrazovanja označi kao javni interes
i da se obezbedi kontinuitet uspostavljanja
obrazovanja bez obzira na političke promene.
To bi morala biti osnova nacionalnog
konsensuza. Od njega u velikoj meri zavisi
poboljšanje i nivo vrednovanja obrazovnog
procesa u javnosti.
S druge strane je ukupni pozitivni
značaj tih sistema – u tome što su u
prošlosti garantovali solidnu (naročito
u međunarodnom pogledu) opštu
obrazovanost. Stvari danas ne počinju
sa nulte tačke. Činjenica da te tradicije
postoje mogla bi podsticajno delovati
i danas kada se nameće rešavanje
osnovnih problema obrazovnog sistema.
Posebno je značajan izazov na području
stručnog obrazovanja: nestabilnost i
problemi tržišta rada u sadejstvu sa
velikom nazaposlenošću – to je vanredno
problematičan kontekst za stručnjake
koji razvijaju nova koncepcijska rešenja.
Tu i tamo bi sve državne institucije,
ne samo ministarstvo prosvete, morale
iznalaziti najoptimalnija rešenja za
zadovoljenje zahteva koje nameću
suštinska strateška nacionalna pitanja. I
to je utoliko neophodnije ukoliko je veća
rešenost državnih institucija da se svojim
strategijama uključe u evropske i globalne
trendove.
Bojana Ćebić-Cvetković
ISTRAŽIVANJA
Rezultati PISA i TIMSS istraživanja
đačkih postignuća pokazuju ko je
gde u Evropi i svetu po znanju i
spretnosti
slovenačkih, hrvatskih i crnogorskih đaka,
pa će biti zanimljivo kako će izgledati to
mini nadmetanje učenika iz negdašnjih
jugoslovenskih republika u sklopu celog
projekta, jer će se na osnovu rezultata
Rang-liste za slavlje,
ali i za razmišljanje
Od evropskih zemalja koje su
učestvovale u PISA istraživanju
ubedljivo najbolje rezultate u svim
kategorijama postigli su učenici
iz Finske. Najbolji na rang-listi
naučnih postignuća iz prirodnih
nauka TIMSS projekta su učenici
iz Singapura. Na odlično, sedmo
mesto plasirali su se Mađari,
Slovenci su zauzeli takođe dobru
poziciju – 12. mesto, na 24. su
Bugari, Rumuni na 27, đaci iz
Srbije na 28. mestu,
a Makedonci na 32.
U
vrlo kratkom roku krajem prošle
godine objavljeni su rezultati
dva velika svetska istraživanja
o đačkim postignućima. Oni ne govore
samo o znanju, već i o snalažljivosti đaka
da primene ono što su u školi naučili,
iz čega može sasvim lepo da se vidi
kako obrazovni sistem u dotičnoj zemlji
funkcioniše; najjednostavnije rečeno - da
li na principu bubanja, ili razumevanja.
Iako se PISA projekat (Programme
for International Student Assessment)
organizuje svake tri godine, a TIMSS
(Trends in International Mathematics
and Science Study) svake četiri, sticajem
okolnosti preklopilo se vreme objavljivanja
rezultata, što je dobro došlo da se izvrši
još jedna ozbiljna komparacija obrazovnih
sistema u Evropi i „ostatku sveta”.
Od zemalja iz regiona u PISA projektu
učestvovali su samo učenici iz Srbije i
– najbliži ovom delu Evrope – mađarski,
grčki i italijanski đaci. Mađari su postigli
ubedljivo najbolje rezultate u sve četiri
testirane discipline, dok se ostali učenici
nisu posebno istakli i njihova znanja
bila su dovoljna tek za plasman pri dnu
lestvice. S tim što su italijanski đaci bili
bolji u svim disciplinama od grčkih i
srpskih, a učenici iz Srbije su na toj mini
rang-listi bili u začelju.
Već u sledećem ciklusu istraživanja
2006. g. vrednovaće se i znanje
videti čiji je obrazovni sistem efikasniji i
daje pozitivnije efekte.
Za razliku od PISA projekta, kod
TIMSS istraživanja je bilo već malo
drugačije, jer su tu, pored ostalih,
učestvovale i tri bivše YU republike,
Slovenija, Srbija i Makedonija. Po
pokazanom znanju Slovenci su bili „za tri
koplja” bolji od ostalih, dok su ovoga puta
Makedonci bili na začelju.
Od evropskih zemalja koje su
učestvovale u PISA istraživanju ubedljivo
najbolje rezultate u svim kategorijama
postigli su učenici iz Finske (osvojili
su dva prva mesta, jedno drugo i jedno
treće), a na vrhu liste najboljih u svim
disciplinama bili su neprikosnoveni i
učenici iz Hong Konga, Koreje, i Japana.
u različitim obrazovnim sistemima period
opšteg obrazovanja završava se otprilike na
ovom uzrastu i posle toga se ulazi u period
finije specijalizacije. Glavnom studijom
2003. godine obuhvaćeni su učenici rođeni
1987. g. U projektu PISA procenjuju se
postignuća učenika u četiri oblasti, to su:
matematika, prirodne nauke, razumevanje
pročitanog i rešavanje problema. Znanja
i veštine koje se očekuju definisane su
terminom pismenost, odnosno sposobnošću
učenika da koncepte naučene u školi
koriste u svakodnevnom životu.
Drugim rečima, naglasak je na
funkcionalnim, upotrebljivim znanjima,
a ne na akademskim, enciklopedijskim
znanjima. Na primer, u matematici se
ne testira samo koliko uspešno učenik
može da izvede matematičke operacije,
već i koliko uspešno može da prepozna i
formuliše matematički problem, da ga reši
koristeći koncepte naučene u školi kao i
da saopšti i obrazloži (brani) rešenje do
kojeg je došao.
Fokus u proceni postignuća u ovom
ciklusu PISA ispitivanja bio je upravo
na matematici. Merena su postignuća
učenika u četiri oblasti matematike.
Šta je zapravo PISA?
PISA je program međunarodne evaluacije
obrazovnih postignuća učenika koji su
obuhvaćeni redovnim školovanjem, a nalaze
se na završetku perioda opšteg obrazovanja.
Osnovni cilj ispitivanja je procena različitih
aspekata i nivoa pripremljenosti učenika
za nastavak školovanja i snalaženje u
svakodnevnim životnim situacijama. Drugim
rečima, procenjuje se efikasnost obrazovnog
sistema u celini, a ne pojedinih učenika ili
škola.
Program istraživanja sprovodi
se redovno na svake tri godine pod
pokroviteljstvom OECD-a (Organization
for Economic Co-operation and
Development). Prvi ciklus ispitivanja
sproveden je tokom 2000. godine u 32
zemlje sveta, pretežno članice OECD-a.
Srbija se zvanično uključila u ovaj
program u septembru 2001. u drugi
ciklus, u kome je učestvovalo još 40
zemalja.
Zbog razlika u organizaciji obrazovnih
sistema u različitim zemljama, populacija
učenika koji se ispituju ne određuje se
kao generacija nego se definiše na osnovu
godišta. Ispituju se petnaestogodišnjaci
na redovnom školovanju, bez obzira u
kom se razredu, nivou školovanja ili tipu
škole nalaze u vreme ispitivanja. Naime,
Obrazovanje i razvoj
11
ISTRAŽIVANJA
Postignuća učenika iz matematike i
razumevanja pročitanog podeljena su i na
nivoe postignuća. Svaki od njih opisan
je i kompetencijama – koje sposobnosti
i veštine možemo da očekujemo od
učenika čiji se rezultat nalazi na
određenom stupnju postignuća. Na
sledećem grafikonu prikazan je broj
i u zoni izrazito visokih postignuća,
postignuća učenika iz Srbije značajno se
razlikuju od onih koje ostvaruju učenici
iz drugih zemalja Istočne Evrope. Naime,
u Srbiji je relativno visok (najviši od svih
zemalja sa kojima se poredimo) procenat
učenika koji nisu uspeli da ispune ni
minimalne zahteve – svaki šesti učenik
činjenicom da su se nemački đaci našli
mahom na sredini tabele iz sve četiri
discipline, iako je taj položaj bio nešto
povoljniji nego u prethodnom ciklusu
testiranja. U Srbiji se javnost raspolutila
na tradicionaliste i radikalne reformiste.
Prvi su nas ubeđivali da na takva
istraživanja ne treba mnogo obraćati
pažnju jer testovi nisu primereni deci koja
žive i uče u Srbiji. Drugi su govorili da
su objavljeni rezultati zabrinjavajući i da
pod hitno nešto treba preduzeti kako bi
se koncept „bubanja” zamenio modernom
nastavom, u kojoj se đaci podstiču da više
mućnu glavom i razmišljaju, a manje uče
napamet.
Sve o TIMSS istraživanju
učenika (u procentima) koji se nalaze na
različitim nivoima postignuća u zemljama
Istočne Evrope. Izdvojena je ova grupa
zemalja jer su to zemlje koje imaju
sličnu tradiciju u obrazovanju (negovanje
enciklopedijskih, konceptualnih znanja;
visok nivo centralizacije u upravljanju
obrazovanjem; jedinstveni programi i
udžbenici za ceo obrazovni prostor).
Isto tako, sve zemlje iz ove grupe,
doduše, ne u istom trenutku, ušle su u
postsocijalistički period tranzicije, koja je
podrazumevala i promene u obrazovanju.
Efekti sistemskih promena već su mogli
da se odraze na postignuća učenika u
ovom istraživanju.
Kao što se vidi na donjem grafikonu,
obrazovni sistem u Srbiji pretežno je
orijentisan na obezbeđivanje minimalnih
obrazovnih postignuća – većina učenika
koji se školuje u srednjoj školi ne uspeva
da se snađe ni sa elementarnim zahtevima
na testu. Isto tako, nijedna od zemalja
nema tako nizak procenat učenika u
najvišim kategorijama postignuća.
Zanimljivo je još reći da je Poljska
jedina zemlja čiji su učenici uspeli da,
u svim domenima, postignu statistički
značajno bolje rezultate nego u
prethodnom ciklusu (2000. godine).
Osnovni razlog za ovaj pomak je u tome
što su učenici u Poljskoj u međuvremenu
prešli na sistem devetogodišnjeg osnovnog
školovanja u koji je uložen napor da se
sadržaji različitih predmeta bolje integrišu
i horizontalno (povezivanje gradiva
različitih disciplina) i vertikalno (stalno
povezivanje sa onim što je već obrađeno
u okviru jednog predmeta na različitim
nivoima školovanja).
Ispod 1.
nivoa Manje
od 358
poena
Prvi
nivo
358-420
poena
Drugi
nivo
421-482
poena
Četvrti
nivo 545-606
poena
Peti
nivo
607-668
poena
Šesti
nivo
Više od
668
poena
Treći
nivo
483-544
poena
MATEMATIKA – prosečna postignuća učenika (OECD prosek
je 500 poena)
nalaze se na prvom i drugom nivou,
od njih se očekuje prepoznavanje,
reprodukovanje i primena osnovnih
matematičkih procedura u jednostavnim
i očiglednim situacijama. Na oba kraja
distribucije, i u zoni izrazito niskih
12
Obrazovanje i razvoj
Zanimljivo je da su objavljeni podaci
PISA istraživanja naišli na različite
reakcije u pojedinim državama. Na
primer, javno mnjenje u Nemačkoj ponovo
je skočilo na noge zbog postignutih
rezultata, jer niko nije bio zadovoljan
TIMSS 2003 je komparativna
studija sprovedena u 46 zemalja na
svim kontinentima urađena sa ciljem da
utvrdi znanja i sposobnosti učenika iz
matematike i prirodnih nauka na kraju
obaveznog osnovnoškolskog obrazovanja.
Takođe i da ispita kulturološko okruženje,
nastavnu praksu institucionalnu
organizaciju i uslove za koje se smatra
da najviše doprinose znanjima u ovim
oblastima. Značaj ovog istraživanja, kojim
koordinira IEA (International Association
for the Evaluation of Educational
Achievement) iz Amsterdama, nije
samo u tome što omogućava međusobno
poređenje obrazovnih sistema različitih
zemalja. Njime se, naime, mere promene
u efikasnosti obrazovanja jedne zemlje na
svake četiri godine. Sledeće istraživanje
planirano je za 2007.
S obzirom da ova istraživanja traju
poslednjih desetak godina, mnoge zemlje
su do sada koristile rezultate TIMSS
studija za reformu svojih obrazovnih
sistema, poput SAD, Kanade, Engleske,
Australije, Novog Zelanda, Japana, Češke,
Rumunije.
Testirana su znanja iz nekoliko oblasti
prirodnih nauka – hemije, fizike, nauke
o Zemlji i nauke o živim bićima. Kad
je u pitanju matematika, kroz zadatke
su ispitivani: broj, algebra, geometrija,
merenje i korišćenje statističkih podataka.
Najbolji na rang-listi naučnih
postignuća iz prirodnih nauka bili su
učenici iz Singapura, drugi su Kinezi,
a za njima Korejanci, pa đaci iz Hong
Konga, Estonije, Japana. Na odlično,
sedmo mesto plasirali su se Mađari,
Slovenci su zauzeli takođe dobru poziciju,
12. mesto, a na 24. su Bugari. Rumuni,
koji su se našli na 27. poziciji, nisu
ispunili prosek od 474 poena. Odmah iza
ISTRAŽIVANJA
rumunskih đaka, na 28. mesto plasirali su
se učenici iz Srbije, a iza njih, na 32. našli
su se Makedonci.
Kad se pogleda spisak najboljih
postignuća iz matematike, ni tu se ne vide
veća iznenađenja. Prvi su opet Singapurci,
drugi su ovoga puta Korejanci, treći đaci
iz Hong Konga, a četvrti Kinezi. Mađari
su opet briljirali, našli su se na devetom
mestu. Slovenci su na 21. poziciji, Srbi na
24, a odmah iza njih su Bugari i Rumuni.
Sve ove države osvojile su više poena
Povoljni komentari
Za razliku od uspeha koji su pokazali
učenici iz Srbije u PISA projektu, ministar
prosvete i sporta Srbije - Slobodan
Vuksanović je bio više nego zadovoljan
rezultatima TIMSS istraživanja. On ih je
ocenio kao dobre, uz komentar da se
takva ocena može dati s obzirom na
okolnosti u kojima đaci u Srbiji žive i uče
– a što je sasvim drugačije u odnosu na
standarde života i obrazovanja drugih
zemalja, čiji su učenici učestvovali u
ovom istraživačkom projektu.
– Vršnjaci srpskih osnovaca obuhvaćenih
ispitivanjem, iz sveta, nisu preživeli
ratove, bombardovanje, hiperinflaciju,
nagle reforme u obrazovanju – nabrajao
je Vuksanović šta je sve moglo da bude
prepreka za učenje u našoj zemlji.
On je treći ministar prosvete u Srbiji
u poslednjih godinu dana i kada je u
oktobru prošle godine došao na vlast
– prvih nekoliko nedelja morao je da
se nosi s nesuvislim odlukama svoje
prethodnice, smenjene ministarke
Ljiljane Čolić, poznate po proterivanju
Darvina iz udžbenika za osmi razred
osnovne škole. O Vuksanovićevim
reformskim planovima obrazovnog
sistema u Srbiji časopis Obrazovanje i
razvoj pisaće nekom drugom prilikom.
od proseka. Makedonci su se plasirali na
30. mesto, daleko ispod proseka, koji je
iznosio 467 poena.
Ako se porede najbolji i najlošiji
rezultati koje su postigli učenici iz
Mađarske, Slovenije i Srbije, odmah
se uočava koliko su zapravo Mađari
ubedljivo bolji. Čak 14 odsto mađarskih
učenika plasiralo se u kategoriju
najboljih, gde su mogli da uđu samo
oni koji su pokazali najviše znanja. U
tu kategoriju plasiralo se tek šest odsto
Slovenaca i samo dva odsto učenika iz
Srbije. Do skale koja je označena kao
visok nivo znanja, stiglo je opet najviše
Mađara – čak 46 odsto, tu je i 33 đaka
iz Slovenije i tek 16 odsto osnovaca iz
Srbije. Referentnu tačku osrednjeg znanja
dostiglo je ili prešlo 89 odsto Mađara,
75 slovenačkih i 48 odsto đaka iz Srbije.
Samo tri odsto učenika iz Mađarske nije
preskočilo granicu najosnovnijih znanja,
četiri odsto Slovenaca, ali i 21 odsto
učenika iz Srbije.
Pojedini eksperti iz Srbije apeluju
na prosvetne vlasti da uzmu u obzir
rezultate oba međunarodna istraživanja
kad budu menjali strategiju učenja. Tako
su postupale i mnogo bogatije države koje
su bile zabrinute zato što se njihovi đaci
nisu ni približili iole boljim rezultatima.
Za ove stručnjake su objavljeni rezultati
PISA istraživanja ravni tragediji, zbog
koje neminovno i radikalno treba menjati
način rada po školama. Neki misle da ni
TIMSS nije baš proslavio đake iz Srbije,
iako, naravno, ima i drugačijih mišljenja.
Prosvetne vlasti kažu da će primiti
k znanju PISA rezultate o (ne)uspesima
đaka iz Srbije, ali ih neće shvatiti kao
prioritete prilikom krojenja novog
reformskog obrazovnog modela, uz
obrazloženje da zadaci koji su bili na
testovima nisu primereni srpskom
školskom sistemu. Oni upozoravaju da
su na tom takmičenju učestvovale mnogo
bogatije i razvijenije zemlje, koje nisu
imale tako burnu i tragičnu deceniju
poput Srbije, pa ipak su neke od njih
postigle tek malo bolje rezultate od đaka
koji uče školu u ovom delu Balkana.
To je, recimo, slučaj sa američkim
đacima, koji su pokazali osrednje
rezultate, kakvi kažu, ne priliče svetskoj
sili broj jedan.
To može da bude neka uteha, ili
opravdanje, ali ništa više od toga. Slabi
rezultati neće postati bolji zbog alibija
koji može da se uzme ili prenebregne
prilikom ocenjivanja loših postignuća.
U drugim državama nije bilo
javnih istupa u kojima bi se naziralo
prenebregavanje značaja istraživanja
urađenog pod pokroviteljstvom OECD,
osim ako se izuzme odustajanje vlasti iz
Makedonije da nastave učešće u drugom
ciklusu PISA projekta. Posle prvog
ciklusa u kome nisu baš slavno prošli,
ova država se povukla sa testiranja uz
obrazloženje da je takav projekat skup
za jednu siromašnu državu u tranziciji.
Možda bi najbolje bilo da se sačeka
2006. i 2007. godina, kad će se ponovo
obelodaniti rang-liste najuspešnijih i
najlošije plasiranih učenika u sledećem
ciklusu PISA i TIMSS istraživanja. Tada
će neke stvari verovatno biti (još) malo
jasnije? Pa će biti vidljivije gde se uči s
razumevanjem, a gde se buba? Odnosno,
koji obrazovni sistem je efikasan, a koji
nije dovoljno dobar za potrebe 21. veka.
O. Nikolić
Dekada Roma
Na inicijativu Svetske banke i drugih
međunarodinih razvojnih institucija,
period od 2005. do 2015. godine proglašen
je Dekadom Roma, koja će imati za
cilj da poboljša socijalno-ekonomski
status romske populacije i smanjenje
siromaštva Roma.
Dekadu Roma promovisaće vlade osam
evropskih zemalja: Srbije i Crne Gore,
Bugarske, Hrvatske, Češke, Mađarske,
Makedonije, Rumunije i Slovačke. Vlade
ovih zemalja svečanom deklaracijom su
se obavezale da posvete posebnu pažnju
unapređenju socijalnog i ekonomskog
položaja Roma i da će za to izdvojiti
sredstva iz budžeta.
U fondu za sprovođenje projekta Dekada
Roma, koji su krajem prošle godine
osnovali Svetska banka i Institut za
otvoreno društvo američkog biznismena
Džordža Soroša, početni ulog je oko
četrdeset miliona dolara. Novac će se
najviše koristiti za reformu politike
obrazovanja Roma.
Reforma visokog
obrazovanja
u BiH
Studentski zbor Sveučilišta u Mostaru
javno se usprotivio prijedlogu Zakona
o visokom obrazovanju u BiH što ga je
nedavno usvojilo Vijeće ministara BiH i
proslijedilo ga u parlamentarnu proceduru. Prema predloženom zakonu visoko
obrazovanje u BiH reguliralo bi se na
razini entiteta, a ne države. Takvom
prijedlogu usprotivili su se i hrvatski
ministri u Vijeću ministara BiH, ali je
on ipak usvojen većinskim glasovima
bošnjačkih i srpskih ministara.
SZ Sveučilišta u Mostaru traži da
se visoko školstvo u BiH regulira na
državnoj razini čime bi se zajamčila
jednaka prava svih sveučilišta u BiH.
Viša savjetnica za politiku i planiranje
Misije OESS-a u BiH Kirsten Kobelt pak
smatra da trenutačna politička situacija
u BiH ne dopušta donošenje Zakona
o visokom obrazovanju na državnoj
razini.
(Izvor: Index.hr/HINA)
Obrazovanje i razvoj
13
INTERVJU
Prof. dr Gašo Knežević
o reformskim procesima u Srbiji
■ Zašto nije nikada donet nacionalni
konsenzus?
Možemo doći do stavova oko kojih se
većina slaže, pretpostavljam da možemo.
U našem slučaju to je bilo nezadovoljstvo
obrazovnim sistemom svih direktnih
korisnika pa i šire. Sam konsenzus,
odnosno ciljevi formirani i usvojeni na
taj način, bili bi dosta niskog kvaliteta,
iz prostog razloga što je polazna osnova
nekvalitetna – što takođe neumitno
ukazuje da je kvalitet celokupnog sistema
obrazovanja loš. To je činjenica i s tim
se moramo pomiriti. Osim toga, ideja o
formiranju nacionalnog konsenzusa jeste
agresivan nastup visokoobrazovanih i
podizanje nivoa ciljeva već u fazi usvajanja.
U našem slučaju bile su to makaze čije je
jedno sečivo bilo to opšte nezadovoljstvo
obrazovanjem u zemlji, a drugo nasleđeni
sistem sa svim svojim osobinama. Nije
postojao sistematizovan analitički pristup
obrazovanju – merenje, komparacija
sa drugim sistemima... opšte iskustvo
naroda zapravo se baziralo na porodičnoj
manufakturi, na iskustvu iz sopstvene kuće.
Sa tog aspekta, s obzirom da deca kod nas
emotivno napuštaju školu posle drugog,
centralizacija obrazovnog sistema. Dakle,
nakon ustavnih promena sedamdesetih
godina kada su republike dobile veću
samostalnost u odlučivanju, mi smo
krenuli u krajnost – u Srbiji, perjanici
centralizacije, taj proces je nedvosmisleno
jačao, pre svega zbog Kosova i Vojvodine
i reperkutovao se u svim segmentima
društva – nestajale su sve nadležnosti
iz svih organa i institucija osim iz
ministarstva. Centri kao Zavod za naučnoprosvetnu saradnju, i slični, jednostavno
su pušteni da „umru”. Centralizacija moći
dovela je do toga da svi, osim „glave”
sistema – ministarstva – postaju poslušni
izvršitelji. Uz dugogodišnju negativnu
selekciju i nekvalitetne kadrove obrazovni
sistem Srbije postao je izvrnuta rukavica.
■ Kako se ponašaju ostale republike
bivše SFRJ u tom periodu i smatrate li
da je slovenački nacionalni konsenzus
razlog kontinuiteta koji je ostvaren?
Manje ili više shvataju da je sunovrat
na vidiku. Mislim da je Slovenija prva
shvatila da tim putem ne može dalje.
Verovatno je postojalo zajedničko
opredeljenje na nekom drugom nivou,
ne samo u oblasti obrazovnog sistema.
trećeg razreda (mislim na to da prestaju
da imaju pozitivan odnos prema školi), svi
su duboko shvatali da nešto nije u redu.
To je jedan aspekt problema. Drugo sečivo
makaza bila je tradicionalna sredina u
zemlji – Crkva, jaki monopolistički centri,
poput izdavačkih, koji su održavali uverenje
da je naša tradicionalna škola najbolja.
U tom sukobu, godinama održavanom i
negovanom, država je dozvoljavala da se
sistem stihijski razvija. Zapravo, početkom
osamdesetih godina taj sistem je ruiniran.
Novac je ispumpavan, preusmeravan na
prioritete tadašnje vlasti, nisu stvarani
mehanizmi analitičke podrške, razvoja
– profesionalnosti, na kraju. Negujući
monopol, dobili smo ono što monopol po
definiciji podrazumeva – zatvoren krug koji
vodi u regresiju, sunovrat... plate prosvetnih
radnika su bile u stalnom opadanju i
u prosveti su ostajali mahom ljudi koji
nisu mogli da nađu bolje uhlebljenje.
Dvehiljadite godine plata nastavnika je
iznosila 30 dolara mesečno. Naravno da su
oni koji se u prosveti zapošljavaju izgubili
ili urušili pozitivan odnos prema sistemu
vrednosti, koji bi trebalo škola da gaji i
razvija u procesu transmisije znanja.
Istovremeno je kao posledica
centralizacije političkog sistema jačala
Postojala je jasna i nedvosmislena
opredeljenost za, uslovno ću to nazvati
evropeizacijom. Slovenci su želeli na
suprotnu stranu od one na koju je „vukla”
republika sa najvećim brojem stanovnika,
Srbija. Oni su prema mojim saznanjima,
pre devedesete, pre osamostaljenja,
uspeli da stvore i donekle sprovedu jednu
paralelnu priču u obrazovnom sistemu.
Imamo i pokušaje institucionalnih
promena kod Slovenaca još 87-88. godine.
Zahvaljujući tom opštem opredeljenju
usvojenom znatno pre ostalih, Slovenija
je mnogo ranije imala sopstvenu viziju
obrazovnog sistema.
U Hrvatskoj, pak, slika koju sam stekao
je sledeća – postoje dve škole mišljenja:
jedna je retrogradna i negde od 2000-te,
koliko sam pratio hrvatsku reformu, dosta
jaka, druga je moderna, okrenuta evropskim
ciljevima. O ostalim republikama teško
mogu da govorim, za Srbiju znam da
nikada nije postignut ozbiljan konsenzus.
Za vreme mog mandata, ideju o usvojenom
opštem stavu o obrazovnoj reformi doneli
smo na nivou Vlade, a ne putem skupštine.
Tako nacionalna stategija i nije određena
– iz straha od nerazumevanja koji može
da nadvlada u sredini koja nije dovoljno
upućena u obrazovanje. Zapravo smo
Izvrnuta rukavica
Reforma obrazovnog sistema
u Srbiji započela je opsežnim
anketiranjem javnog mnjenja. U
procesu pod nazivom Razgovori
o reformi opšti utisak bio je
nezadovoljstvo sistemom.
Ipak nacionalni konsenzus
nije postignut, a samim tim
obrazovanje se nije ni na koji
način moglo naći iznad dnevnih,
ličnih i političkih interesa.
Nakon smene vlasti 2003. godine
u pratnji izmene tek donetog
Zakona o obaveznom i srednjem
obrazovanju usporeni su, a
potom gotovo zaustavljeni svi
reformski procesi. O genezi
srpske obrazovne reforme za
O&R govori prof. dr Gašo
Knežević,
redovni profesor Pravnog
fakulteta Univerziteta
u Beogradu i bivši ministar
prosvete.
14
Obrazovanje i razvoj
INTERVJU
izabrali odluke Vlade kao način i naša
strategija je prošla „filter” na tom nivou. To
je možda pogrešno, kasnije se pokazalo da
jeste bilo pogrešno, jer se sve već u prvom
sazivu novog ministarstva prosvete vratilo
u prethodno stanje. Sva dokumenta naše
strategije, međutim, prošla su opsežnu javnu
debatu, ništa nije skrivano od javnosti.
■ Da li ste, izbegavajući oštre i radikalne
rezove, ostavili prostor za povampirenje
tradicionalističke škole u zemlji?
Zašto nismo imali obzire? Niko nas
nije ozbiljno shvatao. Niko nije verovao
da mi zaista hoćemo da sprovedemo
postulate te strategije, modernizujemo
i unapredimo obrazovni sistem.
„Tradicionalistička” škola u Srbiji nije
bila dobro organizovana i mi smo u tim
sporadičnim sukobima na relacijama
ministarstvo – crkva, udruženja
matematičara, srbista, univerzitet...
uspevali da rešimo probleme.
■ Strani novac diktira prioritete – to
je zamerka Vaših naslednika na mestu
ministra prosvete. Kakva su Vaša
iskustva sa donatorima?
Problem odnosa donatora prema
zemljama korisnicama sredstava jeste
sledeće: oni formiraju univerzalne timove,
dobre poznavaoce principa koji često
ne poznaju lokalne uslove. Spremni su
često zarad principa da žrtvuju stanje „na
terenu”. To su bili naši „sukobi”. Recimo
Svetska banka je smatrala da je redukcija
nastavnog kadra u jednom momentu
neophodno rešenje. Njihova računica je
jednostavna, oni posmatraju broj učenika,
škola i nastavnog i nenastavnog osoblja
i tako gledano, mi smo imali višak
kadrova. Ali oni nisu znali šta je razbijena
mreža, zatim male škole u seoskim
sredinama sa malim brojem učenika,
infrastruktura koja ne omogućava da se
deca prevoze bezbedno do većih centara...
■ Koliko je sredstava iz stranih donacija
i kredita iskorišćeno?
Mi smo do sada iskoristili oko 25 posto
kredita Svetske banke. Nakon izmene
u Ministarstvu prosvete umesto ljudi
otvorenih za saradnju i okrenutih integraciji
sa Evropom, dobili smo tim koji je uplašen
pred svime što je strano. Nadvladala je želja
da se povrati atmosfera samodovoljnosti,
zatvori u sopstvene okvire uz nespretnu i
netačnu definiciju tradicionalnih vrednosti
koje to navodno opravdavaju. Aktivna
uloga ministarstva prosvete je prestala, a
kada su strani partneri, poput izraelske
firme Marmanek, pokrenuli inicijativu da
se saradnja nastavi, odgovor tada aktuelnih
čelnika u ministarstvu bilo je ćutanje. Tako
je ne samo zaustavljena planirana potrošnja
kredita već je i ono što je bilo dogovoreno
ostalo neiskorišćeno. Svi razvojni programi
su ugašeni. U Srbiji nema razvoja
obrazovanja. Od početka 2004. godine ne
postoji nijedna akcija koja se tiče razvoja.
Na plate zaposlenih trošeno je 87 posto
sredstava iz budžeta i za razvoj je ostajalo
jako malo. Dakle donacije su bile način
da se ulaganje u razvoj školskog sistema
unapredi.
■ Ako biste opet participirali u Vladi da
li biste se zalagali za ponovnu izmenu
zakona?
Neposredno nakon smene vlade
smatrao sam da bi to bio neozbiljan
postupak. Danas smatram da je to
jedino što bismo mogli da učinimo. Sve
ispočetka.
■ U vezi s „Vašim” Zakonom o
obaveznom i srednjem obrazovanju dosta
polemika i otpora bilo je oko licenci,
prelaženja na devetogodišnje obavezno
školovanje... kako tumačite potonje
izmene zakona koje nisu izazvale neke
veće polemike?
Sindikat je namiren – nema licenci
za nastavnike i samim tim je otklonjen
i strah da ne vredimo. Sučeljavanje sa
istinom je bolno i to je ukidanjem licenci
za nastavnike otklonjeno. Sindikat se
ponovo smestio u čauru iz doba komunizma
i zanima ga samo plata zaposlenih.
Rezultati dva istraživanja sprovedenih na
međunarodnom nivou ukazuju da smo mi
u toj komparaciji loši i na dnu lestvice.
Mislim na PISA i TIMSS istraživanja.
U okviru tih istraživanja u poređenju sa
evropskim zemljama nalazimo se na dnu
lestvice, a u komparaciji sa zemljama u
razvoju, bivšim „nesvrstanim” takođe
nismo lideri. To je tragedija ove zemlje. Ako
neko može da prizna i registruje problem,
može i da ga rešava. Guranjem problema
pod tepih izostaće rešenje. Mi trenutno ne
priznajemo da problem postoji i pravdamo
svoje stavove navodnim tradicionalizmom.
Praktično, najpre dobijamo učenike, a
potom i stručnjake koji nisu kompetativni sa
drugima, pozivajući se neprestano na jedan
posto izvanrednih koji nisu produkt sistema
i koji će to biti u svakom sistemu!
Naš obrazovni sistem primi 70 000
dece u generaciji. Od tog broja mi dobijamo
jedan posto stručnih ljudi spremnih da se
suoče sa svetom. I taj jedan posto, nažalost,
najčešće ode u inostranstvo i nikad se
ne vrati ovde. Oni tako uvek nedostaju
da razvijemo sopstvenu elitu i dođemo
do drugačijeg i kvalitetnijeg obrazovnog
nivoa, ako hoćete i do kvalitetnijeg
nacionalnog konsenzusa s početka priče.
■ Da li privatno školstvo kao fleksibilnije
može da unapredi opšte stanje?
Slika koju imam kao bivši ministar
prosvete i profesor državnog fakulteta je loša.
Srbija nema dovoljno kvalitetnih profesora ni
za državne univerzitete. Ako tome konkuriše
i privatno visoko obrazovanje, nivo mora
pasti. Za pet univerzitetskih centara i jedan
univerzitet umetnosti nemamo kadar. Nivo
nastave našeg obrazovanja je nizak, a taj
kadar je najbolje što imamo. Dovoljno je
posetiti neki univerzitetski centar u Evropi i
videti razliku. Nemamo opremu, biblioteke,
računare. Nismo se godinama razvijali. Osim
toga, u privatnom školstvu merkantilistički
duh ima veće šanse da se razvije. Postoje
znaci pomeranja nabolje, ipak ti univerziteti
su manji, nisu glomazni i samim tim
u stanju su brže da prihvate i primene
evropske procese. Oni su i organizaciono i
institucionalno podobni, ukoliko postoji želja i
namera da podignu nivo i zaista budu ozbiljna
konkurencija državnim visokoobrazovnim
ustanovama.
Naglašavam, smatram da izvor novca
nije presudan za kvalitet studija. Presudno
je osiguranje kvaliteta i mehanizam koji bi
taj proces obezbedio. Dakle, licenciranje
je neophodno za sve fakultete i državne i
privatne, i to nemilosrdan proces licenciranja
po cenu oduzimanja dozvole za rad, a ima
ih mnogo koji ne zadovoljavaju elementarne
uslove. Kvalitet mora postati zahtev i cilj.
■ Da li su koncept reforme obrazovnog
sistema i dokumenti, proizašli iz toga,
spisak lepih želja?
Ceo trogodišnji rad je pao u vodu. Od
stručnjaka koji su kreirali reformu niko
nije zadržao svoju poziciju u nekom telu
ili instituciji. Prosvetni savet koji smo
formirali je raspušten i nijedan član nije
predložen u novi sastav. Tako kreatori kao
evaluativni mehanizam ne postoje, kao ni
kontinuitet. Spisak potencijalnih članova
novog Prosvetnog saveta je priča za sebe
– sve provenijencije su tu. Nedostaje samo
Mira Marković. Nema ljudi koji se bave
obrazovanjem, nema ni onih koji imaju
šire poglede na razvoj zemlje uopšte ili su
malobrojni. Formiranjem takvog Prosvetnog
saveta obrazovanje će biti zarobljeno naredne
tri godine. Razvoja neće biti, jer sudeći
po personalnim rešenjima, ne možemo ga
očekivati. Članove saveta diktirali su neki
uslovi. Naime nacionalne manjine nisu uspele
da se dogovore oko svog predstavnika i
rešenje je pronađeno u ličnosti Ivana Ivića,
Srbina, što je apsurdno iako će, smatram,
on kao personalno rešenje biti garant trunke
razuma u toj kombinatorici. Ali to je apsurdno
samo po sebi i govori o neozbiljnosti pristupa
prilikom formiranja jedne ozbiljne i značajne
institucije.
Bojana Ćebić-Cvetković
Obrazovanje i razvoj
15
JUGOISTOČNA EVROPA
Izvor: ETF (European Training Foundation) Yearbook 2004.
Obrazovanje za
zapošljavanje i
preduzetništvo
Bilješke za prezentaciju u radionici
Uvod: razvoj ljudskog potencijala za ekonomski razvoj – zapošljavanje
i preduzetništvo
Anastasia Fetsi
K
ao što je to jasno izraženo na Evropskom vijeću u Lisabonu, Evropska unija je postavila cilj da
postane najkonkurentnija, najdinamičnija, i
na znanju zasnovana privreda do 2010. Isto
Evropsko vijeće je prepoznalo da je ljudski
potencijal ljudski kapital Evrope jedan od
glavnih sredstava za postizanje ovog cilja,
i njegov trajni razvoj kroz učenjje tokom
života je od suštinske važnosti. Takođe,
preduzetništvo je istaknuto kao osnovna
vještina koju treba pružiti kroz učenje tokom života.
Danas u okviru Evropske unije, razvoj
ljudskog potencijala (obrazovanje i obuka)
se smatra ne samo suštinskim pitanjem u
politikama obrazovanja/obučavanja (vidjeti:
pristup učenja tokom života, Kopenhaški
proces), već i ključnim elementom socijalnih
politika i politika zapošljavanja (vidjeti: Evropska strategija zapošljavanja i Pristup na
temelju ljudskog kapitala), kao i aktivnosti
u pravcu privrednog razvoja (vidjeti: rad DG
Preduzeća o obrazovanju za preduzetništvo
i stupci 1 i 4 Evropske povelje o malim
preduzećima).
Tako je značaj ove radionice upravo na
naglasku koji se stavlja na ljudske potencijale u promovisanju ekonomskog porasta,
zapošljavanja i društvene kohezije. (Normalno kada govorimo o ekonomskom porastu naglasak se stavlja više na investicije,
pristup kreditima, makroekonomskoj stabilnosti, dobroj javnoj upravi, antikorupciji
itd., dok su kvalitet i mogućnosti ljudskog
potencijala prije ostavljeni po strani, nego
viđeni kao sastavni dio cijelog razvojnog
paketa).
U ovoj radionici razmatraćemo dva aspekta ili kvaliteta ljudskog potencijala u
jugoistočnoj Evropi; naime, preduzetnički
16
Obrazovanje i razvoj
potencijal i zaposlivost (još jedan aspekt
aktivnog građanstva).
1. Situacija u jugoistočnoj
Evropi – značaj i područje djelovanja
za poboljšavanje preduzetništva
i povećanje procenta zaposlenih
Sve zemlje jugoistočne Evrope u različito
vrijeme i drugačijim tempom ušle su u proces tranzicije, što znači da su započele transformaciju u tržišno-orijentisane privrede
i demokratska društva. U posljednjih 10
godina privatizacija (manjeg obima) je napredovala i privatni sektor već čini 62% of
BDP-a. Doprinos malih i srednjih preduzeća
(MSP) razvoju privatnog sektora i BDP-a
se smatra važnim: doprinoseći sa više od
50% BDP-u u nekim zemljama regiona.
Takođe, MSP se mogu smatrati prvim izvorom zaposlenja - generatorom poslova u
regionu (posebno u Zemljama zapadnog
Balkana). Takođe treba napomenuti značaj
mikro-preduzeća koja čine od 51% u Rumuniji do 98% u Albaniji ukupnog broja
MSP-a. Ipak proces privatizacije je doveo
tek do neznatnog restrukturisanja ili svježih
investiranja i malo tehnoloških promjena i
inovacije – dok još uvijek ima prostora za
razvijanje privatnog sektora do onog nivoa
privrede kakav je u tranzicionoj privredi u
zemljama centralne Evrope (čini 77% BDPa) i porast MSP-a.
U isto vrijeme tranzicioni proces je
doveo do porasta nezaposlenosti, što se
izražava kroz niske stope aktivnosti i visok
nivo (dugoročne) nezaposlenosti (u rasponu
od 14% u Albaniji i Hrvatskoj, do 29% u
Srbiji, 35,8% u Makedoniji, 40% u BiH
i 57% na Kosovu). Mladi ljudi (posebno
oni koji su napustili školu i oni koji imaju
srednjoškolsko usmjereno obrazovanje) su
relativno prezastupljeni u ovoj skupini neza-
poslenih. Nadalje, (dugoročna) nezaposlenost je generalno više zastupljena kod osoba
koje sa najnižim kvalifikacijama, osoba
sa zastarjelim vještinama, nacionalnim
manjinama – Romima itd. Uprkos visokoj
stopi nezaposlenosti neke zemlje u regionu
izvještavaju o nedostatku obučene radne
snage s odgovarajućim kvalifikacijama,
što pokazuje postajanje nesklada između
potrebnih vještina i onih koje nezaposleni
posjeduju.
Uzimajući u obzir gorenavedeno, mogu
se izvući dvije opaske korisne za nas:
1. Preduzetnički duh u regionu postoji,
kao što se vidi iz rastućeg broja MSP-a ali
se može i treba dalje njegovati kako bi se
nivo MSP-a doveo do nivoa tranzicione
privrede u zemljama centralne Evrope (i
po mogućnosti ih učiniti produktivnijim,
inovativnijim, dinamičnijim)
2. Problem (dugoročne) nezaposlenosti
stvara ozbiljno rasipanje ljudskog potencijala i stvara barijeru društveno-ekonomskom
razvoju ovih zemalja, tako da treba uložiti
sistematičnije i intenzivnije napore kako
bi se povećala mogućnost zapošljavanja
onih koji su nezaposleni / tehnološki višak
/ neaktivni.
2. Kako možemo dalje podsticati preduzetništvo kroz obrazovanje/
obučavanje
Definicija preduzetništva u obrazovanju
i obučavanju
Dva elementa:
■ Širi koncept obrazovanja s ciljem
sticanja preduzetničkih stavova i vještina,
koji uključuje razvijanje ličnih kvaliteta
i nije direktno usredotočen na stvaranje
novog posla
■ Konkretniji koncept obuke o tome
kako stvarati posao i, takođe, kako razviti
posao (proširiti ga, učiniti ga konkurentnijim)
Izvor: „Pomoć u stvaranju preduzetničke kulture”- Ec – Publications Enterprise Policy
Preduzetništvo je samo po sebi stav koji
se može primijeniti na sve radne aktivnosti
u životu. Osobine preduzetništva uključuju:
kreativnost, pokretački duh, odgovorno
preuzimanje rizika, nezavisnost itd. Ovo
su osobine koje se postepeno razvijaju kod
pojedinca, a takođe su povezane sa njegovom/njenom kulturom i sredinom, ali se
isto tako mogu razvijati kroz obrazovanje
i obučavanje. Naravno, što ranije počnemo
podsticati ove osobine u pojedincu, to bolje.
Pitanje je u kojoj mjeri su obrazovni sistemi
u zemljama jugoistočne Evrope u stanju
da razviju i stimulišu ove osobine. A odgovor je da obrazovni sistemi u zemljama
jugoistočne Evrope još nisu spremni da u
potpunosti podrže preduzetništvo.
JUGOISTOČNA EVROPA
Obrazovni sistemi u zemljama jugoistočne Evrope orijentisani su ka stabilnom zaposlenju koje podrazumijeva platu
i puno radno vrijeme (uglavnom u velikim
preduzećima). U skladu s tim, cijeli proces
učenja, kao i vještine i stavovi koje obrazovni sistem promoviše, u velikoj mjeri se još
uvijek vrte oko ove zastarjele stvarnosti.
Mora se priznati da su ministarstva
obrazovanja u zemljama jugoistočne Evrope već započela proces modernizacije
svojih obrazovnih sistema i Evropska unija
kroz svoje programe Phare i CARDS pruža
značajnu podršku ovim naporima, ali još
uvijek ne možemo govoriti o dostignućima
na krupnom planu (iako su zemlje kandidati naprednije) u smislu promovisanja
preduzetničkog duha.
U globalu, uvođenje koncepta preduzetničkog duha u obrazovne/školske sisteme zahtijeva niz promjena, uključujući:
■ Promjene u uređenju i organizaciji
škola;
■ Uvođenje inovativnih procesa učenja;
■ Nastavnike koji razumiju preduzetničko
i poslovno okruženje i u stanju su da usvoje i
njeguju preduzetništvo u nastavnom radu;
■ Reviziju nastavnog programa kako bi
se preduzetništvo uključilo kao predmet,
modul ili tema koja se proteže kroz nastavni
program;
■ Podršku studentskim preduzetničkim
aktivnostima;
■ Razvoj saradnje između škola i poslovnog svijeta.
Razvoj u svim ovim oblastima je postepen i treba ga dalje promovisati sistematično.
Kao što se vidi iz skorašnjeg izvještaja Evropske komisije, koji je u ovom momentu
najdirektnija, evidentna, ciljana aktivnost
za promovisanje preduzetništva unutar obrazovnog sistema u Zemljama zapadnog
Balkana tiče se uvođenja izbornih ili vannastavnih predmeta na temu preduzetništva
na osnovnom, ali uglavnom na srednjem
obrazovnom nivou. Ova aktivnost se prvenstveno podržava kroz donacije (moramo
spomenuti Junior Achievement/Young
Enterprise program koji je sproveden u
mnogim zemljama u regionu) iako nailazimo i na neke nacionalne aktivnosti ovog
oblika. Postavlja se valjano pitanje kako
ovakve aktivnosti podržane kroz donacije
mogu biti uvrštene kao redovni predmeti u
nastavni program.
Neka nastojanja da se preduzetništvo
u k ljuči u obra zovanje na poslije srednjoškolskom nivou je primjetno kroz
pružanje specifičnih kurseva ili studijskih
ciklusa na javnim i privatnim univerzitetima
ili drugim obrazovnim ustanovama.
Što se tiče pospješivanja preduzetništva
kod odraslog stanovništva van formalnog
obrazovnog sistema, aktivnosti su, čini se,
usredotočene na to „kako stvoriti novi biznis”. Ovo podrazumijeva kurseve obuke koje
organizuju uglavnom mjesni/regionalni poslovni centri, ali i agencije za zapošljavanje.
Ovi kursevi obuke se često finansiraju kroz
donacije, mada se u tom pravcu investiraju
i neka nacionalna sredstva, npr. kroz mjere
sporovođenja tržišta aktivne radne snage.
Druge aktivnosti (televizijski programi,
kampanje, izložbe i sajmovi, okrugli stolovi itd.) imaju za cilj mijenjanje stavova
kod populacije po pitanju preduzetništva,
informisanje o poslovnim prilikama i pokretanje skrivenih preduzetničkih potencijala.
Na kraju, mnoge od aktivnosti koje se finansiraju kroz donacije promovišu obuku za
menadžere postojećih biznisa, te pružanje
usluga konsaltinga postojećim biznisima.
Gorenavedeno pokazuje da je donorska
zajednica bila posebno aktivna u pružanju
podrške kroz obuke i druge mjere koje
unapređuju preduzetnički duh i vještinu kod
odrasle populacije.
Prenošenje iskustva se često odvija
npr. kroz dizajniranje relevantnih kurseva
ili unapređivanje lokalnih kapaciteta za
obuku, kako bi se omogućilo pružanje ovih
kurseva, ili pak kroz osnivanje struktura
kao što su npr. mreže regionalnih/mjesnih
poslovnih centara. Sada se postavlja pitanje
kako će zemlje u regionu uvesti ovo iskustvo
u strategiju za trajnu podršku unapređivanju
preduzetništva kod odrasle populacije.
Očigledno je da se ono što se dešavalo do
sada može smatrati pokazateljem koliko se
može učiniti u pravcu porasta preduzetničkog
potencijala i vještina odrasle populacije
i kako. To je takođe pružilo zemljama u
regionu bogato iskustvo pomoću kojeg se
može uvidjeti koji su to nedostaci obrazovanja i obučavanja i kako se isti mogu
otkloniti. Ovo iskustvo je možda zemljama
u regionu pružilo lakše planiranje sljedećih
koraka u daljem povećanju preduzetničkog
potencijala svog stanovništva.
3. Kako možemo povećati mogućnost
zaposenja kroz obrazovanje i obuku
Definicija mogućnosti zaposlenja: to
je ključni ishod kvalitetnog obrazovanja i
obuke, kao i niza drugih politika. Obuhvata vještine, znanje i kompetentnosti koje
povećavaju sposobnost radnika da obezbijedi i zadrži posao, napreduje na poslu i nosi
se s promjenama, da obezbijedi drugi posao
ukoliko to on/ona želi ili ostane bez posla,
i da lakše ulazi na tržište rada u različitim
periodima životnog ciklusa (Međunarodna
organizacija rada – Decent Work 2002).
Već nam i sama ova definicija govori
da obrazovanje i obuka mogu povećati broj
zaposlenih pojedinaca samo ako im prenese
vještine, znanje, kompetentnost i stavove
koje zahtijevaju privreda i tržište rada. Iz
ovog proizilazi da sistemi obrazovanja i
obučavanja moraju znati koje su to vještine,
znanje, kompetentnosti i stavove koje zahtijevaju privreda i tržište rada. Obrazovni
sistemi zemalja jugoistočne Evrope imaju
poteškoće pri odgovaranju na ova pitanja
iz dva razloga:
1. Zato što obrazovni sistem nema (dobru) komunikaciju sa privredom.
2. Zato što još uvijek postoji neizvjesnost – u kojem pravcu se kreće privreda tih
zemalja i, kao posljedica toga, nejasno je i
kakve vještine ta privreda zahtijeva.
Kako bi se pozabavilo prvim razlogom
ministarstva obrazovanja u većini zemalja
jugoistočne Evrope čine napore da približe
ova dva svijeta (svijet obrazovanja i privrede)
kroz ustanovljavanje nacionalnih vijeća za
usmjereno obrazovanje i obuku na državnom
i/ili poddržavnom nivou, osiguravajući pri
tome i učešće društvenih partnera, ministarstva rada, privrede i povremeno ministarstava
drugih sektora. Ali, generalno, ova vijeća su u
ranoj fazi i njihovo djelovanje (kad djeluju) je u
ovom momentu prilično slabo. Izuzeci su dvije
zemlje koji su kandidati za ulazak u Evropsku
uniju. Razloga je nekoliko, ali ono koje ministarstva obrazovanja prijavljuju kao osnovnu
prepreku je nedostatak volje za saradnju. U
isto vrijeme, postoje nastojanja kroz donorske
projekte (i ne samo kroz donorske projekte) da
se otvore škole u mjesnim zajednicama kroz,
na primjer, vršenje analiza vještina koja se
zahtijevaju u preduzećima, osiguravajući bolje
veze sa mjesnim agencijama za zapošljavanje.
Istovremeno, projekti koje finansira EU (ali
i drugi donorski projekti) koji za cilj imaju
poboljšanje/modernizaciju obrazovanja koje
se pruža, uključuju društvene partnere u
prepoznavanju novih obrazovnih profila i
zanimanja, te osavremenjavanje postojećih.
Međutim, daleko smo od toga da priznamo
da postoji trajan/uspostavljen dijalog između
ova dva svijeta.
S drugim razlogom se teže može nositi, jer je privreda u zemljama regiona u
stanju stalnog mijenjanja i često preduzeća
ili drugi ekonomski akteri nailaze na
poteškoće u definisanju vještina i znanja
koje su im potrebni. Međutim, analize
potrebnih vještina sprovedene kroz niz
projekata CARDS u regionu pokazuju da
su neke jasne poruke po pitanju potrebnih
vještina već očigledne. Jedna od njih je
značaj društvenih vještina kao što je timski
rad i spremnost na saradnju, motivacija
i pozitivan stav prema radu, predanost i
odanost, vještina komuniciranja. Znanje
stranih jezika i informatičko-kompjuterske
Obrazovanje i razvoj
17
JUGOISTOČNA EVROPA
vještine su takođe veoma tražene. Identifikovanje tehničkih vještina je teže ukoliko
su preduzeća uvela nove tehnologije i modernu opremu.
Sve u svemu, izazov koji predstavlja
približavanje svijeta obrazovanja svijetu
privrede kako bi se pojedincima pružile
odgovarajuće vještine i povećala se njihova
zaposlivost je još uvijek prisutan. Donorski projekti mogu samo dati primjer dobre
prakse i pokazati da je ovo izvodljivo, ali
na kraju su nacionalni/mjesni akteri ti koji
moraju održavati debatu/dijalog u koherentnom institucionalnom okviru.
Na polju povećanja mogućnosti zaposlenja odraslih (nezaposleni/viškovi/neaktivni)
opet možemo naći veliki broj donorskih aktivnosti u podržavanju razvoja i sprovođenja
kurseva obuke, te otvaranje centara za obuku, osposobljavanje domaćih predavača da
pruže adekvatnu obuku itd. Takođe možemo
vidjeti da su obuka, motivacioni seminari
i savjetovanje i pomoć nezaposlenima da
nađu posao postali dio mjera i usluga koje
Agencije za zapošljavanje pružaju u skoro
svim zemljama regiona, iako raspoloživa
sredstva definitivno nisu dovoljna i kvalitet
pružanja često nije adekvatan.
Generalno, postoji opšta saglasnost da je
obuka važna za porast mogućnosti zaposlenja pojedinaca i pružanje obuka se razvija.
Ono što nedostaje je sistem za pružanje podsticaja i prilike za trajnu kvalitetnu obuku
pojedinaca kako bi se povećao procenat
njihove zaposlenosti s ciljem da se podrži
proces ekonomskog restrukturisanja i obezbijedi društvena kohezija.
4. Zaključne opaske
■ Unapređenje predu zet ništ va i
mogućnosti zaposlenja pojedinaca je preduslov za privredno restrukturisanje i razvoj, te za društvenu koheziju u zemljama
jugoistočne Evrope (kao i u svakoj drugoj
zemlji);
■ Obrazovanje i obuka mogu se koristiti
kao osnovni instrumenti za to unapređenje;
■ Osnovna potreba u zemljama jugoistočne
Evrope je da razmotri, ocijeni i obezbijedi usvajanje uspješnih donorskih projekata (koji su
osnovna podrška promovisanju preduzetništva
i zaposlivosti danas);
■ U međuvremenu biće potrebno da
uspostave trajan sistem osavremenjavanja
vještina svog stanovništva na osnovu principa učenja tokom života i podržavanja
procesa restrukturisanja privrede;
■ Partnerstvo relevantnih aktera, a
posebno ministarstava obrazovanja i rada i
društveni partneri, jeste preduslov za razvoj
takvog sistema. (Pomozite svojim ministarstvima obrazovanja ili čak preuzmite inicijativu i pokrenite ih.)
Prevod: O&R
18
Obrazovanje i razvoj
Novi zakon o visokom obrazovanju uskoro i u Srbiji
Evropski
standardi (i)
na srpskim
univerzitetima
Predloženim tekstom unosi se niz
novina, od uvođenja evropskog
sistema bodovanja i ocenjivanja,
do skraćenja studija i akreditacije
N
acrt zakona o visokom
obrazovanju u Srbiji, koji je u
decembru 2004. g. prošao rešeto
akademske javne rasprave, trebalo bi da
bude prihvaćen u parlamentu najkasnije u
aprilu zbog predstojećeg skupa u Bergenu.
Tada će prosvetna i državna vlast iz Srbije
položiti račune o tome šta je sve urađeno
od onoga što je u Evropi „zacrtano”, a što
je na ovim prostorima prihvaćeno.
Od novog srpskog zakona o visokom
obrazovanju očekuje se da uvede evropske
standarde u ovaj obrazovni sistem, kao što
je predviđeno Bolonjskom deklaracijom
koju su srpske prosvetne vlasti parafirale
u jesen 2003. u Berlinu. Namera autora
ovog dokumenta je da ojača i ulogu
univerziteta u odnosu na državu, a studije
da učini fleksibilnijim.
Predloženim tekstom uvodi se niz
novina koje bi, pre svega studentima,
trebalo da omoguće lakše školovanje i
brži dolazak do diplome. Ali od njih se
očekuje i više angažovanja, jer uspeh
neće zavisiti samo od ispita, već i od
ispunjavanja niza preispitnih obaveza,
kao što su kolokvijumi i seminarski
radovi, što je suštinska novina koja
proizlazi iz uvođenja evropskog sistema
bodovanja. Taj sistem bodovanja
(ECTS) podrazumeva ocenjivanje svih
aktivnosti tokom godine, ali obezbeđuje
i isto vrednovanje znanja na nivou
celog evropskog kontinenta, time i veću
pokretljivost studenata i jednostavan
prelazak na srodne fakultete u zemlji i u
inostranstvu.
Novim rešenjima uvodi se kontrola
kvaliteta rada profesora bez razlike
da li predaju u privatnim ili državnim
visokoškolskim ustanovama. Takođe im
se ne dozvoljava da istovremeno rade i
na privatnim i na državnim fakultetima.
Iako je ovakav vid testiranja rada
predavača već odavno rasprostranjen u
Evropi, upućeni misle da će studentsko
ocenjivanje profesora kod nas samo
prividno biti prihvaćeno i da se tu može
očekivati popriličan otpor.
Novi paragrafi predviđaju i
dvostepeno studiranje, prema kome
će osnovne studije trajati tri godine,
odnosno četiri, sa izuzetkom medicinskih
fakulteta. Status „mastera” (magistra
nauka) dobija se posle dve dodatne godine
studija, a doktori nauka na ovo zvanje
mogu da računaju tek posle još jedne
godine učenja.
Oko pojedinih rešenja u Nacrtu dugo
su se lomila koplja i vodile polemike u
akademskom prostoru Srbije, i pre svega
su se odnosile na zadržavanje statusa
pravnog lica fakulteta, akreditaciju, sastav
Nacionalnog saveta, prenos bodova,
uvođenje dvostepenih i strukovnih
studija, te položaj privatnih fakulteta
i univerziteta u budućem sistemu
visokoškolskog obrazovanja Srbije.
Upravo zbog trogodišnjih studija na
fakultetima podigla se velika prašina.
Najviše buke bilo je na najstarijem
i najvećem državnom univerzitetu,
Beogradskom univerzitetu, gde su se
pojedini profesori pitali kome su potrebne
četvorogodišnje studije, ako diplome
mogu da se dobiju posle samo tri godine
školovanja! Primedbi je bilo i zbog
izjednačavanja (po godinama studiranja)
fakulteta i viših škola, što će, po mnogima
dovesti do devalviranja diploma.
Sa Univerziteta u Prištini stigle
su ozbiljne optužbe da je tekst Nacrta
zakona neprihvatljiv jer ne podrazumeva
jedinstven sistem obrazovanja na celoj
teritoriji Srbije, a na Univerzitetu u
Kragujevcu su smatrali da predloženim
paragrafima nije jasno definisan pravni
položaj fakulteta i univerziteta.
Članovi Zajednice privatnih fakulteta
i univerziteta Srbije skrenuli su pažnju
da je u Nacrtu prisutna diskriminacija
u odnosu na državne fakultete i
univerzitete, što je, naveli su, posebno
vidljivo u odredbama koje regulišu
sastav Nacionalnog saveta, Komisije za
akreditaciju i Konferencije univerziteta
– tela koja se staraju o razvoju i kvalitetu
obrazovanja, kontroli rada i izdavanju
dozvola za rad – a u kojima nisu planirani
predstavnici privatnih visokoškolskih
ustanova.
Žestoke i brojne otpore i komentare
izazvao je i stav kojim se predviđa da
visokoškolska ustanova čiji osnivač nije
Republika mora da dostavi i bankarsku
garanciju, prema broju studenata
za koji je ustanova akreditovana, za
nastavljanje i dovršenje studija u slučaju
da sama prestane s radom. Time se
faktički uvećava kapital potreban da bi
se sa privatnom inicijativom ušlo u ovu
delatnost i smanjuje buduća populacija
privatnih škola. Uvećana ulaganja
imaju, pored ostalog, za posledicu i
povećavanje troškova na privatnim
školama, što znači i troškova studiranja
i odgovarajućih školarina koje treba da
ih pokriju. To je negativna strana ovog
rešenja, upozoravaju kritičari sa privatnih
univerziteta, priznajući da ponuđena
ideja ipak ima i pozitivnu stranu, jer
studentima daje potrebnu sigurnost.
Profesor Ljubomir Madžar,
negdašnji rektor Univerziteta „Braća
Karić”, najstarijeg i najvećeg privatnog
univerziteta u zemlji, smatra da postoji
veliki rizik da „udarac” pojedinih rešenja
novog zakona preživi samo jedna jedina
privatna visokoškolska ustanova, a da
bi svi ostali bili pomereni na niži status,
gde mogu jako dugo ostati. Po njegovom
mišljenju, reč je o stavu u kojem se kaže
da visokoškolska ustanova može da ima
status univerziteta samo ako realizuje
akreditovane akademske studijske
programe „na svim nivoima studija, u
okviru najmanje dva naučna polja i tri
naučne oblasti”.
– Taj uslov zasad ne ispunjava nijedan
privatni univerzitet i svi su izgledi da
većina u dogledno vreme neće ni moći
da ga ispuni. Za mnoge će se postaviti
i pitanje da li će uspeti da se domognu
i mnogo skromnijeg statusa akademije
strukovnih studija – prognozira Madžar.
Kriterijumi će, po njegovom
objašnjenju, biti visoki i restriktivni, što
je, misli, ipak ispravno, jer univerzitet, da
bi opravdao to ime, mora da bude škola
koja pokriva sve oblasti znanja.
– U društvenom je interesu da se na
ovom mnogostrano zamućenom području
uvede red, pa makar za to mnoge privatne
škole morale da plate obaranjem statusa
– kaže Madžar.
Većina privatnih obrazovnih ustanova
procenjuje da je „ubitačan” i uslov po
kome škola može da dobije dozvolu za
rad samo ako u realizaciji akreditovanih
studijskih programa angažuje najmanje
75 odsto nastavnika u radnom odnosu sa
punim radnim vremenom. Istina, mnoge
privatne škole su se jako dobro snalazile
angažujući u dopunskom radnom odnosu
ili jednostavno u nekakvom ugovornom
aranžmanu profesore koji su imali
zaposlenje u drugim ustanovama. U
tome su privatne škole pokazale visok
stepen preduzetničke dovitljivosti, te su sa
relativno malim kadrovskim potencijalom,
i sa smanjenim troškovima, uspevale da
realizuju obimne i ambiciozno postavljene
programe.
Oni misle da će odredba o zabrani
konkurencije najviše pogoditi privatni
sektor u obrazovanju. Time će se umanjiti
efikasnost korišćenja nastavničkog
potencijala u Srbiji koji je, tvrde, ionako
oskudan, pa će privatne i jedan broj
državnih škola morati da se orijentišu na
lošije kadrove. I tako, opet bez potrebe,
snižavaće se nivo i kvalitet nastave,
ocenjuju osnivači i zaposleni na privatnim
visokoškolskim ustanovama. Takođe
misle da bi zakonom trebalo predvideti
mogućnost da se i privatne škole, baš kao
i državne, priključe na budžet, ali ova
ideja zasada nije prihvaćena i nije ušla u
predloženi dokument.
Od promene režima u Srbiji proteklo
je više od četiri godine i za to vreme
u akademskom prostoru intenzivno se
radilo na novom zakonu o univerzitetu
koji treba da bude u skladu sa Bolonjskim
procesom i zahtevima modernog doba. U
međuvremenu su sve zemlje iz regiona,
osim Srbije i BiH, dobile nove zakone.
Prosvetni zvaničnici u Srbiji kažu da će
se uskoro i to pitanje skinuti sa dnevnog
reda, ali odmah napominju da teži
zadatak tek predstoji, a on se odnosi na
primenu novih paragrafa i početak preko
potrebnih reformi koje moraju da budu
i sveobuhvatne i radikalne. A to se ne
sviđa baš svim akademskim poslenicima
u Srbiji.
Olga Nikolić
ZANIMLJIVOSTI
Praktična školska znanja
Veliki
talas
C
unami (japan. „veliki talas”)
nastaje kao posledica zemljotresa
čiji se hipocentar nalazi ispod mora
ili okeana, odnosno čiji se epicentar nalazi
na površini mora ili okeana. Od hipocentra
seizmički talasi se šire kroz vodenu
površinu, stvarajući pri tom talase male po
visini, ali ogromnih dimenzija po dužini.
Međutim, sa približavanjem obalama,
talasi dobijaju sve veće dimenzije (i po
više desetina metara visine) i ogromnu
razornu moć. S obzirom na činjenicu da
se na prostorima istočne i jugoistočne
Azije sučeljavaju okeanska pacifička i
kopnena azijska i australijska ploča, zbog
čega je veoma česta pojava zemljotresa i
vulkanizma, upravo su pomenuti prostori
karakteristični i po pojavi cunamija.
O ovoj prirodnoj pojavi učenici prvi
put slušaju u V razredu osnovne škole, u
okviru nastave geografije (nastavne teme
vezane za gradivo iz geomorfologije), ali
i u okviru gradiva geografije VII razreda
osnovne škole (nastavne teme koje se
odnose na istočnu i jugoistočnu Aziju).
Međutim, sva znanja o cunamiju, koja
učenici stiču tom prilikom, su veoma
oskudna i na informativnom su nivou, što
bi trebalo izmeniti, posebno u segmentu
drugačijeg pristupa datoj temi (povezivanje
onoga što se uči u školi sa dešavanjima u
svetu). Posebno bi trebalo napomenuti na
činjenicu da se, prema sadašnjem planu
i programu nastave geografije, o fizičkogeografskim procesima i pojavama uči u
V razredu osnovne škole, i to na jednom
ozbiljnom i detaljnom nivou. To je potpuno
neprimereno uzrasnim karakteristikama
učenika na datom stadijumu obrazovanja,
pa predstavlja veliki problem za adekvatno
usvajanje operativnih i aplikativnih znanja
na kasnijim nivoima obrazovanja.
Emilija Đoković
Obrazovanje i razvoj
19
Standardi
zanimanja
u Srbiji
STRUČNO OBRAZOVANJE
Dr Željko M. Papić
S
ledeći promene u ukupnom ekonomskom okruženju, potrebe privrede
i tokove razvoja novih tehnologija,
stručno obrazovanje u svom razvoju treba
da se prilagodi novim izazovima koji donose prosperitet. U tom procesu suštinsko
prilagođavanje se dešava kroz povezivanje
sa tržištem rada. Principi i zakonitosti tržišta
rada predstavljaju ključni input u razvoju
stručnog obrazovanja, ali i otvaraju strukturalno pitanje – da li stručno obrazovanje
odgovara jedino na potrebe tržišta rada ili
država svojim mehanizmima u sferi nacionalnog planiranja utiče na razvoj stručnog
obrazovanja. Odnosno stručno obrazovanje u svom razvoju „prelama” ekonomsko
državno planiranje i potrebe tržišta rada.
Stoga razvoj stručnog obrazovanja mora
da ima podršku svih relevantnih činilaca i
aktera kako bi se proces prelamanja interesa
države i zahteva tržišta rada izbalansirao
na najbolji mogući način, a što bi donelo
dobitak i uspeh, ne samo učenicima i polaznicima već i društvu u celini.
Međunarodni trendovi u ovoj sferi
naglašavaju potrebu da radnici razviju više
veština, kao i da mogu brzo i lako da se
prilagođavaju novim veštinama prouzrokovanim novim tehnologijama. Potrebni
su radnici koji mogu rešavati probleme
kombinujući veštine i znanja, koji su sposobni za timski rad, saradnju i nove metode
organizacije rada.
Kada je reč o stručnom obrazovanju u
Srbiji, dalji razvoj treba da uvaži i uključi
bazične principe doživotnog obrazovanja,
da pomogne lakše i brže zapošljavanje
pojedinaca i da obezbedi kompletan lični
razvoj sadašnjih i budućih generacija. Proces promena treba da obezbedi stvaranje f leksibilnog, efikasnog i kvalitetnog
20
Obrazovanje i razvoj
stručnog obrazovanja, dostupnog svima,
uz uvažavanje specifičnosti dosadašnjeg i
postojećeg sistema obrazovanja u Srbiji.
U skladu sa prihvaćenim ciljevima
stručnog obrazovanja/osposobljavanja,
strategijom kurikuluma i započetim koracima u pojedinim stručnim područjima,
eksplicirana je potreba da se u što skorijem
periodu razviju standardi zanimanja.
Standard zanimanja predstavlja precizan opis znanja, veština, stavova i radnih
kompetencija koje su neophodne za rad u
određenom zanimanju ili obavljanju posla i
izrađuju se na osnovu profila zanimanja.
Standarde zanimanja neophodno je razvijati:
■ na osnovu jasnije veze sa zahtevima
radnog mesta;
■ širim opisom zanimanja i radnih
aktivnosti;
■ fleksibilnošću nastave i učenja (moduli) i
■ analizom potreba tržišta rada.
Razvoj novih zanimanja i programa
obrazovanja počinje sa analizom potreba
za određenim zanimanjem, što je prvi korak u procesu definisanja profila, odnosno
standarda zanimanja.
Indentifikovanje potreba za određeno
zanimanje je procedura koja se može obavljati na državnom (nacionalnom) nivou, regionalnom nivou, kao i na nivou privrednih
grana, udruženja poslodavaca ili pojedinih
radnih organizacija.
Jedan od brzih i kvalitetnih načina za
analizu potreba za novim zanimanjima, kao
i za redefinisanje postojećih jeste uspostavljanje sektorskog dijaloga u okviru Privredne
komore (republičke ili regionalne) i jasno
definisane potrebe za novim zanimanjem.
Bitno je napomenuti da je neophodno snimiti i ekonomsku razvijenost, demografsku
situaciju, tempo i nivo tehnoloških promena,
stanje na tržištu rada itd.
Na osnovu uvida o potrebama za novo
zanimanje potrebno je odrediti strukturu
znanja i veština za odgovarajuće zanimanje,
definisati alate i pribor, mašine, materijal za
obavljanje posla u datom zanimanju.
Zanimanje je skup poslova i radnih zadataka koji su svojim sadržajem i vrstom
organizacijski i tehnološki toliko srodni i
međusobno povezani da ih obavlja jedan
izvršitelj koji poseduje odgovarajuća znanja,
sposobnosti i veštine.
Posao (radno mesto) definiše se kao
skup radnih zadataka koje izvršava jedna
osoba.
Za utvrđivanje složenosti zanimanja
treba analizirati poslove i radne zadatke
koji pripadaju zanimanju.
Kada govorimo o opisu radnog mesta,
analizirajući zanimanje kao skup poslova
koje stručnjak obavlja, u svetu su najrasprostranjenije dve metode koje se bave ovom
problematikom: DACUM (Development of
a Curriculum) – analiza posla i funkcionalna analiza.
DACUM se zasniva na tri logičke
premise:
■ stručnjaci mogu da opišu svoje zanimanje (preciznije od bilo kog drugog);
■ efikasan način da se definiše zanimanje jeste da se precizno opišu dužnosti i
zadaci koje stručnjaci obavljaju;
■ korišćenje znanja, alata i opreme, osobine radnika i neophodno trajanje obuke.
Procedure DACUM analize posla: Polazi se od radionice u kojoj učestvuje odbor
od 8 do 12 stručnjaka za zanimanje koje se
analizira. Radionicu vodi DACUM savetnik
i ona traje dva dana, nakon čega se dobija
detaljan opis dužnosti i zadataka stručnjaka
o kojima je reč. Pored toga, ustanovljene
su i liste opštih znanja i veština, ponašanja
radnika, alata, opreme i materijala, budući
trendovi zanimanja.
DACUM se može koristiti za koncipiranje budućih zanimanja, kao i za analizu
delova nekog zanimanja. Osim toga, DACUM se može primenjivati kao osnova
za analizu raznih industrijskih sistema i
procesa.
DACUM metodologija je efikasna, brza
i malo košta, a koriste je srednje stručne
škole, ministarstvo prosvete, fakulteti, centri za obrazovanje itd. U našim uslovima
DACUM metodologija bi se uspešno mogla
primenjivati u razvoju novog nastavnog
plana, reviziji postojećih nastavnih planova,
proceni procesa obuke i slično.
STRUČNO OBRAZOVANJE
Kada govorimo o opisu radnih aktivnosti, funkcionalna analiza podrazumeva:
■ znanje i veštine;
■ vrsti ličnosti;
■ šta rade;
■ rezultate koje postižu.
Navedene analize posla (DACUM i
funkcionalna analiza) imaju u osnovi iste
zadatke:
■ da opišu i analiziraju određeno zanimanje i/ili posao da bi se, na osnovu toga,
oblikovao obrazovni proces pripreme za
zanimanje, i
■ da opišu, evaluiraju i sistematizuju
aktivnosti u okviru zanimanja, što je preduslov i/ili prvi korak za standardizaciju
zanimanja.
Neki zahtevi u izradi standarda
zanimanja
Standardi zanimanja čijoj izradi treba
pristupiti potrebno je da sadrže:
■ uvod (sadrži opis šta je standard zanimanja, za koje ciljne grupe je razvijen);
■ nivo kompetencija (predlažu se 3
nivoa);
■ naziv i opis zanimanja, KOD, naziv obrazovnog programa, dužinu trajanja
obuke;
■ sposobnosti i znanja potrebne za realizaciju zanimanja;
■ pregled alata, opreme, mašina i materijala za zanimanje;
■ buduće trendove razvoja zanimanja.
Za izradu standarda zanimanja neophodno je osnovati Nacionalno telo za standarde, što pokazuje neophodnost obuke
moderatora, čiji će zadatak biti da prate
celokupan proces i da sprovode pojedinačne
razvojne korake. Pri tome se moraju uzeti
u obzir formalne metode. Moderatore treba
shvatiti kao „eksperte za metode”, ljude koji
treba da upravljaju protokom informacija.
Naziv zanimanja
ISCO-88 razvrstava zanimanja na temelju
srodnosti vrste poslova i na osnovu njihove složenosti. Kriterijum za razvrstavanje
zanimanja su: vrste posla, predmet rada,
složenost zanimanja ili poslova i radnih zadataka, alati, mašine i uređaji koji se upotrebljavaju, tehnološki nivo poslova itd.
Klasifikacija ISCO-88 ima četiri nivoa
razvrstavanja zanimanja. Prvi nivo klasifikacija obuhvata 10 rodova zanimanja,
drugi nivo ima 28 vrsta zanimanja, treći
nivo ima 116 podvrsta zanimanja i četvrti
nivo obuhvata 390 skupina zanimanja. Prvi
nivo klasifikacija – rod zanimanja, označen
je jednocifrenom šifrom, drugi sa dve cifre,
treći sa tri, a četvrti sa četiri cifre. Skupine zanimanja označene šifrom sa četiri
broja, sadrže jedno ili nekoliko desetina
zanimanja.
U izradu standarda zanimanja potrebno je uključiti stručnjake, teoretičare i
praktičare, dobre poznavaoce posla u svakom području rada.
Primer kompetencija za profil
operater mašinske obrade
Kako je definisanje kompetencija, koje
je u okviru obrazovanja za određeno zanimanje neophodno postići, neizostavan
korak u formulisanju standarda zanimanja
Trajanja
školovanja/
obuke
Opšte karakteristike funkcionalne mape:
■ opisuje zanimanje kao ishod;
■ omogućuje da se postigne osnovni
cilj tj. da se odrede glavne funkcije pri
čemu svaka funkcija postaje funkcionalni
modul.
Oni ne mogu ni po čemu zameniti „eksperta
za sadržaj”. Standard zanimanja je sredstvo za sistematsko prikupljanje, obradu
i prikazivanje informacija o zanimanju.
Omogućuje jednoznačnu komunikaciju korisnika rezultata sa nositeljima upotrebe,
a njima komunikaciju sa davaocima podataka.
Standard zanimanja je neophodno uskladiti sa međunarodnim standardima (ISCO88), čime bi se omogućila internacionalna
razmena informacija o zanimanjima. To
je odgovor na svetski trend globalizacije
i brzih tehnoloških promena u svetu rada.
Najvažnije je što se ovim omogućava razvoj
sistema obrazovanja koji će biti u skladu
sa potrebama ekonomskog razvoja Srbije.
Dalje bi se omogućilo i povezivanje formalnog i neformalnog obrazovanja. Smanjila bi
se stopa nezaposlenih i unapredila mobilnost
radne snage. Standardi zanimanja u Srbiji
omogućiće praćenje pojava na tržištu rada
i moraju biti uporedivi sa ISCO-88. Neophodno je koristiti iskustva zemalja koje su
to već odradile ili koje to već rade (primer
Slovenija) i istovremeno koristiti sve pozitivne elemente Nomenklature zanimanja.
Međunarodnu standardnu klasifikaciju
zanimanja (International Standard Classification of Occupation, 1988), pripremio je
Ured za statistiku Međunarodnog ureda rada
Nivo
obrazovanja
Funkcionalna analiza se bazira i na
postojećim zanimanjima i na budućim zanimanjima. Pri tome daje opis ishodâ koje
treba postići na radnom mestu nezavisno
od tehnologija ili metode. Može da pokriva čitavo područje rada ili pojedinačna
zanimanja. Funkcionalna analiza je tako
strukturirana da logički vodi do modularne
strukture nastavnog plana.
Kompetencije
Nivo 1
Pomoćni operater
mašinske obrade
Osoba koja izvodi jednostavne rutinske operacije
u svom poslu, snosi ličnu odgovornost za posao,
primenjuje veštine i znanja vezane za posao.
Nivo 2
Operater mašinske
obrade
Osoba koja izvodi rutinske i određeni broj nerutinskih i nepredvidivih dužnosti i zadataka, snosi ličnu do 3
odgovornost i primenjuje veštine i znanja vezane za godine
zanimanja.
Tehničar
Osoba koja obavlja poslove koji zahtevaju sposobnost kombinovanja različitih procedura i rešavanja
nepredvidivih situacija, snosi ličnu odgovornost
i odgovornost za tim, primenjuje veštine i znanja
vezane za struku.
Nivo 3
(International Labour Office) Međunarodne
organizacije rada (International Labour Organisation). Usvojena je krajem 1987. godine
na Međunarodnoj konferenciji statističara za
rad i objavljena 1990. u Ženevi. Statistički
ured Evropske unije (Eurostat) prilagodio je
normu ISCO-88 evropskim potrebama, koja
je zbog prethodnog naziva (zajednica - Community) označena skraćenicom COM.
Međunarodna klasifikacija zanimanja
nudi načela i sistem na osnovu kojih je
moguće izraditi nacionalnu klasifikaciju
zanimanja i uporediti je sa međunarodnom.
do 2
godine
do 4
godine
– naveden je primer kompetencija za jedan
stručni profil, a zatim su opisana i posebna
znanja, ponašanja i aktivnosti koje će učenik
dostići.
Tabela br.1: Kompetencije operatera
mašinske obrade
Cilj obrazovanja za profil operater
mašinske obrade:
■ Aktivno i odgovorno učestvuje u ekonomskom, društvenom i kulturnom životu
i doprinosi demokratskom, ekonomskom i
kulturnom razvoju društva.
Obrazovanje i razvoj
21
STRUČNO OBRAZOVANJE
Zadaci:
■ Usvojiti organizaciju rada i racionalno korišćenje vremena i energije.
■ Upoznati i osposobiti se za zaštitu
na radu, čuvanje zdravlja i zdrave
čovekove okoline.
■ Upoznati osnovna svojstva dobijanja i primene najvažnijih tehničkih
materijala.
■ Znati i razumeti čitati i primeniti
tehnički crtež u izradi delova, sklopova
ili proizvoda.
■ Osposobiti se za izradu određenih
delova prema zahtevu tehničke dokumentacije.
■ Moći izraditi jednostavne tehničke
crteže na računaru.
■ Moći prepoznati vrste opterećenja
i njihov uticaj na mašinske elemente.
■ Upoznati glavne delove mernih
alata, principe i pravila rada.
si.
■ Moći primeniti merenja u prak-
■ Upoznati najvažnije postupke
ručne i mašinske obrade odvajanjem
strugotine.
■ Usvojiti pojmove: geometrija alata,
strugotina, pojava toplote pri rezanju
i hlađenju, režimi rada, postojanost
alata.
■ Upoznati alate, princip rada i
postupke ručne i mašinske obrade rezanjem.
■ Moći izabrati i primeniti alate i
postupke ručne i mašinske obrade rezanjem u izradi određenog zadatka.
■ Usvojiti pojmove o termičkoj i
hemijsko-termičkoj obradi.
■ Upoznati sredstva za hlađenje.
■ Usvojiti osnovne pojmove o koroziji.
■ Upoznati ponašanje materijala
prema koroziji.
■ Moći izabrati i primeniti najvažnije
postupke površinske zaštite.
■ Upoznati elemente prenosa snage
kretanja.
■ Upoznat i osnovna svojst va
električne energije i primenu elektronike na alatnim mašinama.
■ Moći izabrati i sastaviti elemente
u mehaničkim sistemima.
22
Obrazovanje i razvoj
■ Upoznati elemente pneumatskih i
hidrauličnih sistema.
■ Upoznati sisteme programiranja numerički upravljanih alatnih
mašina.
■ Moći programirati izradu najjednostavnijih delova na numerički upravljanim alatnim mašinama.
■ Upoznati montažu i demontažu
pojedinih uređaja i pribora na mašini.
■ Znati i moći staviti mašine u
pogon, kao i utvrditi i otkloniti grešku
i smetnju u radu mašina.
■ Znati i moći izraditi delove, sklopove i sisteme koje podrazumeva zanimanje za koje se školuje.
■ Znati i moći koristiti se stručnom
literaturom.
■ Osposobiti se za doživotno/permanentno obrazovanje.
■ Uspešno zadovoljava sopstvene
potrebe i interese, razvoj sopstvene
ličnosti i potencijala uz poštovanje drugih osoba, sličnih potreba, interesa i
identiteta.
■ Učenik će biti osposobljen (steći
veštine i znanja) za obavljanje poslova u
zanimanju: operater mašinske obrade.
Obrazovanje za ovaj profil traje 3 godine,
a preduslovi za upis su završena osnovna
škola i adekvatno zdravstveno stanje.
Za ovo zanimanje je predviđena horizontalna i vertikalna prohodnost. Učenik
nakon završetka drugog razreda i realizovanog bloka nastave može izaći iz sistema
obrazovanja i dobiti odgovarajuću diplomu (uverenje) – POMOĆNI OPERATER
MAŠINSKE OBRADE. Nakon drugog razreda, a pre blok nastave u trajanju od 60
sati, učenik bira zanimanje za koje nastavlja
školovanje u trećem razredu. Po izabranom zanimanju, a nakon uspešno završenog
trećeg razreda, učenik dobija diplomu:
• Operater mašinske obrade
– STRUGAR;
• Operater mašinske obrade
– GLODAČ;
• Operater mašinske obrade
– BRUSAČ.
Po završetku obrazovanja učenik će
moći da se zaposli u malim, srednjim i
velikim preduzećima.
Nakon dve godine rada može polagati
majstorski ispit i dobiti zvanje majstora u
okviru svog zanimanja. Učenici mogu pod
određenim uslovima nastaviti školovanje i
u tehničkoj i u višoj tehničkoj školi.
Bez viza u EU
Odluka Saveta ministara EU kojom se
studentima naučnicima i stručnjacima iz
zemalja Zapadnog Balkana omogućava
da po ubrzanom postupku dobijaju vize
za ulazak na teritoriju EU radi sticanja
dodatnih znanja, stupila je na snagu
početkom januara.
Ta odluka je jasan znak da EU želi
stručnjake sa ovog područja u okviru
evropske porodice zemalja.
Olakšanim viznim ražimom mladi
zapadnog Balkana prestali bi da osećaju
udaljenost od evropskih vrednosti,
kulture i pre svega obazovnog sistema.
Opremljeni
na studij!
70% brucosa
u Velikoj Britaniji ima vlastito laptop racunalo.
Rezultati studije koju je proveo trgovački
lanac “Marks and Spencer” pokazuju da
će brucoši u Velikoj Britaniji na studij
ponijeti opremu u vrijednosti od 3.300
do 6.400 funti (otprilike 36-70,000 kuna).
Tri od četri studenta (oko 70%) imat će
vlastito laptop računalo i TV uređaj, a
njih 60% DVD; 95% ima svoj mobitel,
a 30% “hand-held” računalo...
Izvor tog novca su studentski krediti
i roditeljska potpora. Usprkos vrlo
izraženom problemu studentskog duga u
Velikoj Britaniji (tamo se fakultet napušta
s u prosjeku £12,000 duga!), studija
pokazuje očigledan i iznenađujući rast
kupovne moći studentske populacije.
(Izvor: BBC News)
Pokrenuta rasprava o školstvu
na Internetu
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i
športa je na svojoj internetskoj stranici
pokrenulo javnu raspravu u povodu
izradenovog Zakona o udžbenicima i
Pravilnika o ocjenjivanju učenika u
osnovnoj i srednjoj školi.l
Ministarstvo ističe na svojoj internetskoj
stranici kako namjerava izraditi novi
Pravilnik o ocjenjivanju, zbog čestih i
opravdanih pritužaba na dio odredaba
tog pravilnika. Drži da postojeći Zakon
o udžbenicima omogućuje velik broj
paralelnih udžbenika kojima je vijek
trajanja samo godinu dana. Takvi
su udžbenici preskupi i s pravom
uznemiruju djecu i roditelje, poručuju
iz Ministarstva.
(Izvor: Hina)
Nenaučena
lekcija
Tolerancija, budnost, fizička i
moralna hrabrost – da se protiv
nepravde govori – ni danas nisu
naučene. Da je čovečanstvo vodilo
računa o iskustvima i poukama
holokausta, mnoga bi masovna
ubistva bila izbegnuta – poruka
je iz UN u Njujorku na početku
obeležavanja šezdesetogodišnjice
oslobađanja Aušvica.
S
vetski lideri su se nedavno, na
dan oslobađanja koncentracionog
logora Aušvic, okupili na dosada
najvećoj komemoraciji jezive epizode
istorije dvadesetog veka – besomučnog
organizovanog ubijanja milionâ ljudi,
uglavnom Jevreja, koje je izvršila
nacistička Nemačka.
Holokaust je bila državna politika
genocida nad evropskim Jevrejima i
ostalim „neprijateljima nemačke države”
sprovođena od 1933. do 1945. godine. U
tom periodu u Evropi je ubijeno skoro
šest miliona Jevreja u 39 koncentracionih
logora. Aušvic je bio najveći među njima.
U Poljskoj je ubijeno 85 posto jevrejske
populacije – oko 2,8 miliona ljudi i
najmanje 1,5 miliona dece. Procenjuje
se da je samo 22 posto jevrejske dece
koja su bila živa 1933. godine opstalo
u holokaustu. Broj ostalih postradalih
u nacističkim zločinima, nepoželjnih i
proganjanih kao neprijatelji nemačke
države procenjuje se na 5,5 miliona; od
toga oko pola miliona Roma, između 10
i 15 hiljada homoseksualaca i tri miliona
Poljaka, mnogi politički zatvorenici,
sovjetski ratni zarobljenici. U logore
su deportovani i sveštenici, invalidi,
socijalno nepoželjni: prosjaci, beskućnici,
alkoholičari...
ANTISEMITIZAM
Najpre je, u 18. i 19. veku, pojam
„antisemitizam” označavao mržnju
prema Jevrejima i prema međunarodnim
političkim trendovima – liberalnim
kosmopolitskim – povezivanim najčešće
upravo sa Jevrejima. To su ideje jednakih
građanskih prava, demokratije, slobodne
trgovine, socijalizam, finansijski kapitalizam
i pacifizam. Mržnja prema Jevrejima
egzistira vekovima. Pogromi su neretko
podsticani pričom da su Jevreji koristili krv
hrišćanske dece u ritualne svrhe.
Publikacije poput „Protokola sionskih
mudraca” pružale su podršku i utvrđivale
teoriju o međunarodnoj zaveri Jevreja.
Značajan sadržaj antisemitizma bio je
nacionalizam.
U najnovijem godišnjem izveštaju
Stejt departmenta o globalnom
antisemitizmu navode se četiri glavna
uzroka i izvora neprijateljstva prema
Jevrejima u svetu:
- tradicionalna antijevrejska
predrasuda koja je vekovima prožimala
ne samo Evropu, uključujući poglede
ultranacionalista i drugih koji tvrde da
jevrejska zajednica kontroliše vlade,
medije, međunarodno poslovanje i
finansijski svet;
- snažno antiizraelsko osećanje koje
prelazi granicu kritike izraelske politike i
prerasta u antisemitizam;
- antijevrejsko raspoloženje
muslimanske populacije u Evropi,
zasnovano na antipatiji prema Izraelu,
te protivljenje ovog dela stanovništva
tamošnjim događajima i događajima u
okupiranim teritorijama Iraka;
- kritike politike SAD-a, time i
globalizacije i zatim identifikovanje
Jevreja sa ovakvim tendencijama.
EVROPA
Američki državni sekretarijat u svom
poslednjem izveštaju o antisemitizmu
navodi da je poslednjih godina u
Evropi zabeležen rast neprijateljskih
manifestacija prema Jevrejima. Problem
antisemitizma je naročito izražen u Rusiji
i Belorusiji kao i drugim zemljama bivšeg
SSSR-a.
U izveštaju se navodi da je u zapadnoj
Evropi zabeleženo više fizičkih napada
na pripradnike jevrejske zajednice i da
su za njih odgovorni skinhendsi i članovi
KTUELNOSTI
ekstremnih desničarskih grupa. Osim
toga primetan je porast antisemitizma
na Internetu i govora mržnje u
niskotiražnim knjigama. Objavljivanje
antisemitskih knjiga i izveštaja često je
propraćeno reakcijom čitalaca u vidu
pisama začinjenih mržnjom, zatim
antiglobalističkim, antiprozapadnim
stavovima kao i etničkim nacionalizmom.
Deo izveštaja koji se odnosi na
zemlje bivše SFRJ ukazuje da pojave
Uspostavljena Rektorska
konferencija BiH
Rektori osam univerziteta BiH jučer
su u Uredu Vijeća Evrope u Sarajevu
potpisali Odluku o osnivanju Rektorske
konferencije Bosne i Hercegovine.
Čast da bude predsjedatelj rektorske
konferencije BiH pripala je rektoru
Hasanu Muratoviću i to zbog toga što je
Univerzitet u Sarajevu najstarija, najveća
i najrespektabilnija visokoobrazovna
institucija u BiH.
Proces uspostavljanja RK BiH počeo
je prije godinu dana i proveden je u
sklopu zajedničkog projekta EK i VE
s ciljem da se reformiše rukovodstvo
i upravljanje univerzitetima u BiH, a
trebalo bi da omogući daljnje reforme
visokog obrazovanja u zemlji.
Hugh Chetwynd, specijalni predstavnik
generalnog sekretara Vijeća Evrope,
podvukao je da je potpisivanje Odluke
konkretan korak ka reformi visokog
obrazovanja u BiH. Ulaganje u visoko
obrazovanje je ulaganje u budućnost BiH
i zato će Vijeće Evrope sa Svjetska banka
i ostalim partnerima nastaviti da ulažu
energiju i resurse kako bi se reforma
visokog obrazovanja u BiH što prije i
što uspješnije privela kraju.
Potpisivanje ove odluke je veliki čin,
ne samo za univerzitete, već i za cijelu
državu. Sada BiH ima svog predstavnika
u Evropskom savezu univerziteta. Cilj
je do 2010. godine postati dijelom
evropskog akademskog prostora, čemu
prethodi puna privrženost bolonjskom
procesu te reforma visokog obrazovanja
za koju je potrebno uložiti još mnogo
truda i sredstava.
rektorat@unsa.ba
Obrazovanje i razvoj
23
VIJESTI
antisemitizma postoje ali da su slučajevi
zlostavljanja pripadnika jevrejskih
zajednica sporadični. Navodi se slučaj
iz septembra 2004. kada su nepoznati
vandali oštetili nekoliko nadgrobnih
spomenika na jevrejskom groblju u
Sarajevu. Vođe jevrejske zajednice u
Bosni i Hercegovini takođe iznose da
postoji tendencija antiizraelske orijentacije
koja se meša sa antisemitizmom kao i da
mediji često ne uspevaju da razluče kritku
izraelske politike od antisemitizma.
Hrvatska jevrejska zajednica, prema
ovim navodima, broji dve hiljade članova
i ima dobre odnose s tamošnjim vlastima.
Izveštaj navodi slučaj opštinskog
odbornika u Dubrovniku i njegove izjave
da su između Srba i Jevreja, Jevreji
ipak veće zlo. Izjava je naišla na osudu
lokalnih vlasti i hrvatske vlade ali protiv
odbornika nisu preduzete disciplinske
mere, precizira se u izveštaju. Pored toga
navodi se i da Hrvatska učestvuje kao
posmatrač u neformalnoj međunarodnoj
Radnoj grupi za međunarodnu saradnju
u obrazovanju, sećanju i istraživanju
holokausta (ITF), koja okuplja dvadeset
zemalja i propagira ideju da je znanje
mladih o holokaustu način borbe protiv
antisemitizma.
Od jula 2003. do decembra 2004.
navodi se, u Srbiji i Crnoj Gori je
zabeleženo više slučajeva antisemitizma.
Incidenti su uglavnom bili vandalizam
na jevrejskim objektima i grobljima, a
najveći broj njih se svodio na ispisivanje
antisemitskih grafita na jevrejske objekte.
U Sloveniji su predstavnici jevrejske
zajednice kao problem identifikovali
Virtualna škola - „Dijalog,
demokracija i mirno
razrješenje konflikta”
N
Sva komunikacija
u okviru ove škole
ostvaruje se putem
e-maila i web-a.
ansen dijalog centar Mostar,
zajedno sa ND centrima u
Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori
na proljeće 2005. organizira regionalnu
virtualnu školu za polaznike druge generacije na temu „Dijalog, demokracija i
mirno razrješenje konflikta”.
Obrađeni tekstovi iz svakog predmeta
učesnicima se dostavljaju e-mailom u
Acrobat Reader ili MS Word formatu.
Polaznici tečaja literaturu mogu čitati
na ekranu svog računara ili je printati i
koristiti u tiskanom obliku. Sva pitanja
rasprostranjene predrasude, neznanje i
stereotipe prema Jevrejima kao i to da
građani Jevreje, uprkos viševekovnoj
prisutnosti na teritoriji Slovenije, ne
smatraju domaćim stanovništvom.
Pozitivna strana pogleda na bivše
zemlje SFRJ i njihov odnos prema
antisemitizmu ipak preovladava. Izveštaj
naime ukazuje da vlade svih zemalja
bivše Jugoslavije najoštrije osuđuju
antisemitske incidente i da antisemitizam
nema uporište ni u jednoj od njih.
B. Ć. C.
Evropski međuuniverzitetski centar za ljudska
prava i demokratizaciju (EIUC) osnovan je u Veneciji
15. septembra 2002. godine, sa ciljem da se obezbedi
institucionalno osnivanje i autonomno rukovođenje
Programa evropske magistarske diplome u oblasti ljudskih prava i demokratizacije (E. MA), kao i da bi se
univerzitetima-članicama omogućilo da zajednički razvijaju dodatne obrazovne programe o
ljudskim pravima.
Počev od decembra 2004. EIUC čine 32 od 37 evropskih univerziteta koji već učestvuju u
Programu evropske magistarske diplome u oblasti ljudskih prava i demokratizacije, započetim
u julu 1997. godine.
Program evropske magistarske diplome u oblasti ljudskih prava i demokratizacije (E. MA) kroz
intenzivan jednogodišnji akademski program za obrazovanje profesionalaca u oblasti ljudskih prava
i demokratizacije - obezbeđuje svojim studentima praktično radno iskustvo. To je multidisciplinarni
program koji osvetljava nevidljive veze između ljudskih prava, demokratije, mira i razvoja.
Ovaj program nudi aktivni i politički orijentisan pristup učenju o međunarodnim odnosima,
pravu, filozofiji, istoriji, antropologiji, političkim naukama i sociologiji. Studenti imaju priliku
da kroz studije u kulturno mešovitoj sredini upoznaju vodeće akademike, stručnjake i predstavnike međunarodnih organizacija (uključujući i predstavnike Evropske unije) – predavače
programa.
Program predviđa jedan semestar u Veneciji i jedan semestar na univerzitetu koji učestvuje u
samom programu. E mail: secretariat@emahumanrightsorg izvor: Medija centar – Beograd
Kako do
magistarske
diplome u oblasti
ljudskih prava?
24
Obrazovanje i razvoj
u vezi sa određenim predmetom učesnici
šalju predavačima putem e-maila, ili isto
postavljaju na predefiniranoj mailing listi.
Predavači će biti neki od najboljih
imena sa univerziteta/sveučilišta iz
regiona i šire. Pojedine predmete vodit
će renomirani profesori iz inozemstva (Norveška, Velika Britanija, SAD).
Određene predmete predavat će iskusni
facilitatori iz mreže Nansen centara.
Sva komunikacija sa profesorima i
predavačima također se obavlja elektronskim putem.
Sva komunikacija i literatura bit će
pripremljena na engleskom jeziku. Od
učesnika, profesora i predavača će se
očekivati da se koriste engleskim jezikom.
EU će obezbijediti 2.2
miliona eura za reformu
stručnog obrazovanja u BiH
Evropska unija će u naredne dvije
godine obezbijediti 2.2 miliona eura
za modernizaciju sektora stručnog
obrazovanja u BiH, racionalizaciju
zanimanja i unapređenje sistema učenja
kroz cijeli život. Ovo je istaknuto na
sastanku predstavnika Evropske unije i
entitetskih i kantonalnih ministarstava
obrazovanja, škola i sektora tržišta
rada. Na ovaj način započela je druga
faza podrške EU reformi stručnog
obrazovanja. EU kroz projekat teži
ka poboljšanju zakonodavstva u cilju
stvaranja jedinstvenog obrazovnog
prostora.
Cilj je da se djeca obrazuju u skladu
s potrebama tržišta rada tako što će
biti uspostavljen društveni dijalog.
Projek tom se daje veći pr ist up
obrazovanju, transparentnost diploma,
a otvara se evropsko tržište rada. Djeci
će se nastojati približiti modernizovani
nastavni planovi i programi. Ovaj
projekat će spriječiti odliv mozgova iz
zemlje i doprinijeti povratku kućama
mladih koji su u inostranstvu.
Prva faza podrške EU reformi sektora
stručnog obrazovanja trajala je od 1998.
do 2004. godine, a rezultirala je izradom
novih nastavnih planova i programa, te
moderniziranjem i racionalilziranjem
zanimanja. (Izvor: Nezavisne novine)
Kopenhaška
deklaracija
DOKUMENT
Deklaracija Evropskih ministara za stručno obrazovanje i
usavršavanje i Evropske komisije, održana u Kopenhagenu 29.
i 30. novembra 2002. godine, po pitanju poboljšavanja evropske
saradnje u stručnom obrazovanju i usavršavanju
K
ada je reč o ulozi obrazovanja
i usavršavanja u formiranju
budućeg evropskog društva,
nezamenjivu i odlučujuću ulogu u
neprestanom razvoju tih disciplina, pa
time i kreiranju ovakvog društva, već
godinama ima saradnja na evropskom
nivou.
Ekonomski i društveni razvoj u Evropi
u protekloj deceniji značajno povećavaju
potrebu za evropskom dimenzijom
obrazovanja i usavršavanja. Štaviše,
tranzicija ka znanju zasnovanom na
ekonomiji, sposobnom za obezbeđivanje
ekonomskog rasta, brojnijih i boljih
poslova i veće društvene kohezije, daje
nove zadatke za razvoj i usavršavanje
ljudskih resursa.
Uvećanje Evropske unije sobom nosi
novu dimenziju i izazove, mogućnosti ali i
bitne zahteve za rad na polju obrazovanja
i usavršavanja. Naročito je važna potreba
da se pridružene zemlje članice integrišu
i od samog početka postignu partnerski
odnos u razvoju inicijativa u obrazovanju
i usavršavanju na evropskom nivou.
Uspešan razvoj Evropskih programa
za obrazovanje i usavršavanje je ključni
faktor za poboljšavanje saradnje na
evropskom nivou.
Bolonjska deklaracija za visoko
obrazovanje iz juna 1999. godine označila
je uvođenje nove, poboljšane evropske
saradnje u ovom području.
Lisabonski Evropski savet je u martu
2000. godine prepoznao značajnu ulogu
obrazovanja, kao integrativne tačke
ekonomskih i društvenih politika, kao
sredstva za jačanje evropske takmičarske
moći u celom svetu, i kao garancije
za obezbeđivanje kohezije naših
pojedinačnih društava i potpuniji razvoj
naših građana. Evropski savet postavio
je strateški cilj za Evropsku uniju – da
postane najdinamičnija svetska ekonomija
zasnovana na znanju. Glavni cilj ovakve
strategije jeste razvoj visokokvalitetnog
stručnog obrazovanja i usavršavanja,
prvenstveno u smislu promovisanja opšte
uključenosti u društvene tendencije,
kohezije, mobilnosti radne snage,
zapošljavanja i takmičenja.
Izveštajem o „Konkretnim budućim
ciljevima sistema obrazovanja i
usavršavanja” koji je u martu 2001. g.
odobrio Stokholmski Evropski savet,
određena su nova područja za zajedničko
delanje na evropskom nivou, za ostvarenje
ciljeva postavljenih od strane Lisabonskog
Evropskog saveta. Ova područja zasnivaju
se na tri strateška cilja – poboljšavanje
kvaliteta i efikasnosti sistema
obrazovanja i usavršavanja u Evropskoj
uniji; olakšavanje pristupa sistemima
obrazovanja i usavršavanja; i otvaranje
sistema obrazovanja i usavršavanja prema
širem svetu.
Evropski savet je u Barseloni u martu
2001. godine odobrio Program rada za
praćenje ciljeva izveštaja, kojim se traži
da do 2010. godine evropsko obrazovanje
i usavršavanje postane preporuka svetskog
kvaliteta. Zatim, poziva se na dalju
akciju za uvođenje instrumenata kojima
se osigurava transparentnost diploma i
kvalifikacija, uključujući promovisanje
akcija sličnih Bolonjskom procesu,
ali prilagođenih oblastima stručnog
obrazovanja i usavršavanja.
U odgovoru na Barselonin mandat,
Savet Evropske unije (Obrazovanje, mladi
i kultura) usvojio je 12. novembra 2002.
godine Rezoluciju o jačanju saradnje u
stručnom obrazovanju i usavršavanju.
Ova rezolucija poziva države članice i
komisiju unutar okvira odgovornosti za
uključivanje zemalja kandidata i EFTA/
EEA zemalja, kao i socijalnih partnera,
na promovisanje povećane saradnje u
stručnom obrazovanju i usavršavanju.
Strategije za doživotno učenje i
mobilnost su esencijalne za promovisanje
zapošljivosti, aktivnog građanstva,
društvene inkluzije i ličnog razvoja.
Evropa čiji se razvoj zasniva na znanju
i evropsko tržište rada koje je otvoreno za
sve – glavni je izazov sistemima stručnog
obrazovanja i usavršavanja u Evropi i
kod svih učesnika. Tačna je i potreba da
se svi ovi sistemi stalno prilagođavaju
novim tendencijama i zahtevima za
promene u društvu. Ojačana saradnja
u stručnom obrazovanju i usavršavanju
predstavlja važan doprinos za uspešno
širenje Evropske unije i ispunjavanje
ciljeva koje je Evropski savet u Lisabonu
utvrdio. Cedefop i Fondacija evropskog
usavršavanja važna su tela za podršku ove
saradnje.
Vitalna uloga socijalnih partnera u
društveno-ekonomskom razvoju reflektuje
se u kontekstu evropskog socijalnog
dijaloga i evropskog okvira akcija
socijalnih partnera za doživotni razvoj
kompetencija i kvalifikacija, dogovorenih
u martu 2002. godine. Socijalni partneri
imaju nezamenjivu ulogu u razvoju,
vrednovanju i priznavanju stručnih
kvalifikacija i kompetencija na svim
nivoima, takođe su i partneri u promociji
jačanja saradnje u ovom području.
Kroz saradnju na polju stručnog
obrazovanja i usavršavanja biće
usaglašeni dolenavedeni prioriteti, čiji
je cilj povećavanje dobrovoljne saradnje
sledeći glavni prioritet:
Ovi prioriteti za cilj imaju
povećavanje dobrovoljne saradnje u
stručnom obrazovanju i usavršavanju
u cilju promovisanja međusobnog
poverenja, transparentnosti i priznavanja
kvalifikacija i kompetencija. Na taj način
Obrazovanje i razvoj
25
uspostavljaju se osnove za povećanje
mobilnosti i olakšava se pristup
doživotnom učenju.
Evropska dimenzija
• Jačanje evropske dimenzije u
stručnom obrazovanju i usavršavanju
sa ciljem poboljšavanja bliže saradnje,
partnerstva i drugih tranzicionih
inicijativa, kako bi u međunarodnom
kontekstu evropsko obrazovanje i
usavršavanje predstavljalo neopozivu
svetsku preporuku za učenike.
Transparentnost,
informacija i upravljanje
• Povećavanje transparentnosti u
stručnom obrazovanju i usavršavanju
kroz primenu i racionalizaciju
informacijskih sredstava i mreža i
integraciju postojećih instrumenata,
kakvi su evropski CV, sertifikati i
dr. dodaci uz diplomu, zajedničke
evropske standardizovane reference
za jezike i EUROPASS u jednom
okviru.
• Jačanje politika, sistema i
praksi koje pomažu informaciju,
upravljanje i savetovanje u
državama članicama, na svim
nivoima obrazovanja, usavršavanja
i zaposlenja. U cilju omogućavanja
profesionalne i geografske mobilnosti
građana Evrope; posebno se tretiraju
pitanja pristupa učenju, stručnom
obrazovanju i usavršavanju, kao i
prenosu i priznavanju kompetencija i
kvalifikacija.
Priznavanje kompetencija i
kvalifikacija
• Istraživanje kako
transparentnost, upoređivanje,
prenošenje i priznavanje kompetencija
i/ili kvalifikacija, između različitih
zemalja i na različitim nivoima,
može biti unapređeno razvijanjem
referentnih nivoa, utvrđivanjem
zajedničkih principa za sertifikate
i zajedničkih mera, kao npr. sistem
kreditnog transfera za stručno
obrazovanje i usavršavanje i sl.
• Jačanje podrške razvitku
kompetencija i kvalifikacija na
sektorskom nivou, kroz čvršću
saradnju i koordinaciju koja posebno
uključuje socijalne partnere. Nekoliko
inicijativa za zajedničku, bilateralnu i
multilateralnu saradnju ilustruje ovaj
26
Obrazovanje i razvoj
pristup, naporedo sa već postojećim
inicijativama u različitim sektorima,
sve u cilju uzajamnog priznavanja
kvalifikacija.
• Utvrđivanje seta zajedničkih
principa koji se odnose na
vrednovanje neformalnog i formalnog
učenja sa ciljem postizanja veće
kompatibilnosti među pristupima u
različitim zemljama i na različitim
nivoima.
Obezbeđivanje kvaliteta
• Promovisanje saradnje za
obezbeđenje kvaliteta sa posebnim
osvrtom na razmenu modela
i metoda, kao i zajedničkih
kriterijuma i principa kvaliteta
u stručnom obrazovanju i
usavršavanju.
• Puna pažnja posvećuje se
nastavničkim potrebama unutar
svih vidova stručnog obrazovanja i
usavršavanja.
Sledeći principi biće osnova
za poboljšavanje saradnje
u stručnom obrazovanju i
usavršavanju:
• Saradnja bi trebalo da se
zasniva na cilju koji je Evropski
savet postavio do 2010. godine,
i koji je u skladu sa detaljnim
programom rada i praćenjem
izveštaja. Na taj način osigurava se
koherentnost sa ciljevima utvrđenim
od strane Saveta Evropske unije
(Obrazovanje, mladi i kultura).
• Merenja bi trebalo da budu
dobrovoljna i da se kroz zasnovanu
saradnju neprestano unapređuju.
• Inicijative moraju biti
usmeravane prema potrebama
građana i korisničkih organizacija.
• Kooperacija treba da uključuje
države članice, komisiju, zemlje
kandidate, EFTA-EEA zemlje i
socijalne partnere.
Praćenje ove deklaracije treba
izvesti na način koji sledi, radi
osiguravanja efektivnosti i uspešne
implementacije pojačane evropske
saradnje u stručnom obrazovanju i
usavršavanju:
1. Implementacija proširene
saradnje u stručnom obrazovanju
i usavršavanju biće postepena,
i predstavljaće deo ciljeva
izveštaja. Komisija će predstaviti
ovaj integrisani pristup u svom
izveštaju Savetu Evropske unije
(Obrazovanje, mladi i kultura)
unutar već određenog rasporeda,
za rad i ciljeve izveštaja. Plan je
da se u potpunosti integriše rad
na ojačavanju saradnje u stručnom
obrazovanju i usavršavanju i
sprovođenju ciljeva izveštaja.
2. Postojeća komisijska radna
grupa, kojoj će biti dat sličan
status kao i radnim grupama za
sprovođenje ciljeva izveštaja,
ubuduće će uključivati države
članice, EFTA-EEA zemlje, zemlje
kandidate i evropske socijalne
partnere. Kao takva, nastaviće da
radi u cilju osiguravanja uspešne
implementacije, koordinacije
i jačanja saradnje u stručnom
obrazovanju i usavršavanju.
Neformalni sastanci generalnih
menadžera za stručno usavršavanje,
koji su doprineli plasiranju ove
inicijative u Brugi 2001. godine,
imaće važnu ulogu u fokusiranju
i planiranju animacije pri
sprovođenju akcija.
3. Unutar ovog okvira početni
fokus između sadašnjeg perioda
i 2004. godine biće usmeren na
konkretna područja gde je rad
već u progresu, npr. razvijanje
jednostavnog transparentnog
okvira, kreditni transfer u stručnom
obrazovanju i usavršavanju i
razvijanje kvalitetnih oruđa.
Druga područja, koja će odmah
biti uključena kao integralni deo
u sprovođenju ciljeva izveštaja,
organizovanih u osam radnih grupa
i jednu indikatorsku grupu, biće
doživotno usmeravanje, neformalno
učenje i usavršavanje nastavnika
i trenera u stručnom obrazovanju
i usavršavanju. Komisija će u
svom izveštaju pratiti razvoj radnji
pomenutih u paragrafu 1.
Ministri, odgovorni za stručno
obrazovanje i usavršavanje, i
Evropska komisija potvrdili su
neophodnost ostvarenja ciljeva
i prioriteta postavljenih u ovoj
deklaraciji, kao i neophodnost
učestvovanja u jačanju saradnje
na polju stručnog obrazovanja i
usavršavanja, uključujući socijalne
partnere. Ponovni sastanak biće
održan za dve godine da bi se video
napredak i dali saveti o prioritetima
i strategijama.