FREUD U SUVREMENOM DOBU Toma Gruica Sigmund Freud je figura o kojoj se mnogo raspravlja. Postoje mnogi koji smatraju da su njegove teorije i ideje temeljito diskreditirane i u potpunosti opovrgnute, te stoga više nemaju nikakvu vrijednost u suvremenom dobu. Međutim, drugi, poput Harolda Blooma, priznaju da njegovo pisanje ima određenu estetsku privlačnost i da je pridonijelo oblikovanju modernih mitologija. Intrigantno je primijetiti preobrazbu njegovog rada od toga da se smatra rigoroznom nefikcijom do toga da se sada promatra najčešće kao fikcija. Neki mislioci su važni zbog ideja koje su uspostavili, a ne nužno zbog "istinite" svojih ideja. Iako je Freud bio pomalo lud, njegova terminologija i ideje su se preplitale u razna druga polja, ne možemo ga ignorirati ako smo zainteresirani za primjerice modernu kulturnu teoriju, teoriju filma, književnost itd. Problem nije čitanje Freuda. Bio je kulturno utjecajan. Problem je čitati ga kao etabliranu znanost. No, netočno je također tvrditi da su teorije i koncepti koje je zastupao Freud potpuno opovrgnute. Unatoč nekim kritikama, nekoliko njegovih ideja i dalje je široko prihvaćeno i potkrijepljeno je tijekom vremena; primjerice, koncept terapije razgovorom, projekcija, neuroza i model ego-nesvjesno-podsvjesno i dalje se priznaju kao valjani i integrirani su u svjetonazor prosječne osobe. Važno je priznati da iako su neki aspekti Freudovih teorija možda modificirani ili revidirani, oni još uvijek imaju značajnu važnost u polju psihologije i nastavljaju oblikovati naše razumijevanje ljudskog ponašanja i mentalnih procesa. Iako njegove ideje možda ne predstavljaju potpuno i sveobuhvatno razumijevanje ljudske psihologije, one i dalje igraju značajnu ulogu u oblikovanju našeg razumijevanja ljudskog uma i ponašanja. Možemo također priznati da oni koji su najglasniji u svojoj kritici Freuda zapravo mogu poslužiti kao dokaz za neke od njegovih ključnih koncepata i teorija. Koncept nesvjesnog, kako ga je predložio Freud, demonstriran je ispitivanjem snova i visokonaponskih impulsa koje generiraju neuroni acetilkolina u prednjem mozgu. Međutim, ima još mnogo toga što treba razumjeti o radu nesvjesnog i zašto imamo određene snove. Možda koncept koji je najviše kritiziran je "zavisti prema penisu" kako ga je iznio Freud. Dok da mnogi smatraju pogrešnom teorijom, drugi vjeruju da ona još uvijek ima neku važnost i uvid u ljudsko ponašanje. Bez obzira na svoju točnost, ideja da muškarci mogu kompenzirati uočene seksualne nedostatke kroz prikazivanje moći i snage široko je priznat fenomen. Koncept "krhkog muškog ega" također je široko prihvaćen, iako se mišljenja o njegovoj prirodi i uzrocima mogu razlikovati. Važno je napomenuti da je prikazivanje muškog stoicizma i ženske emocionalne nestabilnosti kao kulturnih stereotipa složeno pitanje koje zaslužuje daljnje ispitivanje i raspravu. Opće je poznato da ljudski um funkcionira različito od osobe do osobe. U tom smislu, na modernu psihologiju može se gledati kao na pretjerano pojednostavljivanje složenog unutarnjeg rada ljudskog uma, slično kao na pretpostavku da sva vozila funkcioniraju identično isključivo na temelju njihove metode pogona. Dok su neki kritizirali Sigmunda Freuda zbog njegovih teorija, važno je uzeti u obzir ograničenja njegova rada i konteksta u kojemu je proveden. Na primjer, Freud i Breuer nisu uvijek mogli utvrditi razliku između pacijenata koji prepričavaju fantazije o zlostavljanju i slučajeva stvarnog zlostavljanja. Međutim, Freudova tvrdnja da je incestuozno ponašanje stvaran fenomen još uvijek je široko priznata i potkrijepljena dokazima. Schopenhauer je zaslužan za uvođenje koncepta nesvjesnih nagona u psihologiju i prvi je razvio model potiskivanja. Prema dostupnim biografskim izvorima, čak je i Freud bio impresioniran njegovim teorijama. Iako su Freudove ideje priznate kao vrijedne i koristili su ih pojedinci poput Bernaysa, važno je napomenuti da su njegove teorije kritizirane jer su utemeljene na pseudoznanosti. Unatoč tome, mnogi i dalje visoko cijene Freuda. Jung je priznao postojanje nesvjesnih predznaka u Schopenhauerovim djelima, no točan citat nije poznat. I Freud i Jung dali su značajan doprinos razvoju podsvijesti i njezinom utjecaju na ljudsko ponašanje. Dok je Freud poznat po svom fokusu na seksualne motive, Jung je zašao dublje u podsvijest i uveo koncepte arhetipova i sinkroniciteta. Iako je Freud imao dragocjene uvide u podsvjesne motivacije, nije ulazio u područje duhovnosti, temu u kojoj je Jung bio posebno glasan. U suvremenom svijetu razumijevanje dubljih aspekata podsvijesti i uloge duhovnosti smatraju se važnijim od isključivo perspektive seksualnog oslobođenja. Važno je napomenuti da se pojedinci razlikuju u funkcioniranju svojih unutarnjih mentalnih procesa, slično kao što različito funkcioniraju dizelska, benzinska i električna vozila. Sadašnji pristup u psihologiji može se usporediti s pretpostavkom da svi pojedinci funkcioniraju slično na temelju koncepta da "pedale pokreću kotače". Sigmund Freud bio je pionirska figura. Široko je poznat kao začetnik ideje da na misli i motive mogu utjecati nesvjesni ili predsvjesni porivi. Kao rezultat toga, Freudove teorije imale su značajan utjecaj na način na koji pojedinci shvaćaju i doživljavaju sebe. Dok neke od Freudovih ekstremnijih tvrdnji, kao što je Edipov kompleks, više nisu široko prihvaćene niti shvaćene ozbiljno unutar psihološke zajednice, važno je priznati važnost njegovih doprinosa, kritičari koji koriste Freudove faze razvoja kao dokaz protiv legitimnosti psihologije pogrešno su informirani i krivo shvaćaju prirodu njegova rada i njegov utjecaj na polje. Neosporivo je da iskustva iz djetinjstva, posebno ona koja uključuju odnose roditelj-dijete, imaju značajan utjecaj na ponašanje odraslih. Međutim, ultra-specifična psihoseksualna edipalna teorija smatra se neutemeljenom i nedostatkom znanstvenih dokaza. Iako se značaj Freudove perspektive ne može zanemariti, važno je napomenuti da su se njegove teorije razvijale tijekom vremena i da se njegova terminologija, poput potiskivanja, projekcije i analne retencije, još uvijek koristi u modernoj psihologiji. Nečija percepcija idealne ženstvenosti ukorijenjena je u njihovim interakcijama s majkom i taj ideal usmjerava njihovu privlačnost prema ženama koje utjelovljuju takve kvalitete. Taj je fenomen vidljiv u fizičkom pregledu mozga, koji pokazuje značajan dio moždane mase koji se odnosi na nečiju prvu učiteljicu intimnosti, obično njihovu majku. Tvrdnja da je edipov komples samo "želiš imati odnos sa svojom majkom" je pogrešno, i često se pogrešno shvaća kao doslovna izjava, dok zapravo predstavlja potisnutu želju koja potječe iz djetinjstva i postoji u nesvjesnom. Freud je naglasio da se ta želja ne doživljava svjesno i da nije jedna od njegovih najznačajnijih ideja. Umjesto toga, koncept nesvjesnog omogućuje bolje razumijevanje edipova kompleksa. Pretjerana pojednostavljivanje Freudovih tvrdnji i pojmova ne predstavlja točno korijenske fenomene. Majka igra ključnu ulogu u oblikovanju osnovnih elemenata u nečijem životu, kao što su intimnost i povjerenje. Ta rana iskustva oblikuju naša očekivanja i mogu imati dugotrajan utjecaj na našu sposobnost stvaranja značajnih odnosa. Na primjer, osobe koje su pretrpjele zlostavljanje tijekom godina formiranja mogu imati poteškoća s povjerenjem i intimnošću, ometajući njihovu sposobnost sudjelovanja u društvenim interakcijama. Uvijek je vrijedno prisjetit se da je Freud bio Brentanov učenik; njegov fenomenološki korijen se najjasnije vidi u Freudovoj temeljnoj ideji seksualnosti. Što je seksualnost? Večina bi odgovorili da je reprodukcija, što je, prema Husserlu, znanstveni stav a ne fenomenološki stav. Antropološka istraživanja australskih aborigina potvrđuju da oni ne znaju za povezanost između seksualnosti i trudnoče, a prema arheološkim podacima predindoeuropski kultovi štovanja božica je najvjerojatno se razvio iz misterija rađanja. Kao fenomen, seksualnsot je užitak; instinktivno traženje zadovoljstva i izbjegavanje boli radi zadovoljenja bioloških i psiholoških potreba, ookretačka sila iza ida, der Lustprinzip. 3