Velebit

Velebit;
	Pogled na Velebit s primorske strane otkriva tek naizgled geografski slabo razvedenu planinu
Visina	Vaganski vrh - 1757 m
Ostali vrhovi	Vučjak (1644 m); Veliki Zavižan (1676 m); Mali Rajinac 1699 m; Gromovača (1676 m); Crikvena (1641 m); Veliki Kozjak (1629 m) ; Zečjak (1622 m); Šatorina (1624 m); Bačić kuk (1304 m); Kiza (1214 m); Veliki Sadikovac (1286 m); Visočica (1619 m); Badanj (1638 m); Vaganski vrh (1757 m); Sveto brdo (1752 m)
Planinski masiv	Dinaridi
Lokacija
Država	Hrvatska
Najbliža mjesta	Senj; Otočac ; Gospić ; Karlobag; Starigrad
Geologija
Starost	Mezozoik
Planinarenje
Najlakša staza	Premužićeva staza
Planinarski domovi	Planinarski dom „Zavižan“; Planinarski dom u Ravnom dabru; Planinarski dom „Prpa“; Planinarski dom „Paklenica“ (Borisov dom)

Ovo je glavno značenje pojma Velebit. Za druga značenja, v. Velebit (razvrstavanje).

Udolina Došen Dabar na srednjem Velebitu u općini Karlobag

Velebit ili velebitski masiv je najduža (145 km), ali po nadmorskoj visini tek četvrta planina u Hrvatskoj. Niži je od planina u Dalmatinskoj zagori - Dinare (1831 m), Kamešnice (1809 m) i Biokova (1762 m). Velebit je širine od 10 do 30 km, a površina mu je oko 2200 km², a najviši vrh Vaganski vrh (1.757 m). Pripada Dinarskom gorju.

Pruža se uzduž Velebitskog kanala, dijela Jadranskog mora, od prijevoja Vratnik iznad Senja na sjeverozapadu do kanjona rijeke Zrmanje na jugoistoku. S kopnene strane ga okružuju Gacko, Ličko i Gračačko polje s rijekama Gacka, Lika i Otuča.

U literaturi je uobičajeno da se Velebit dijeli na:

Sjeverni Velebit, započinje na prijevoju Vratnik i završava na prijevoju iznad primorskog naselja Jablanac. Dužine je oko 30 km, a najveće širine do 30 km.
Srednji Velebit, završava na prijevoju Baške Oštarije preko kojeg vodi cesta Karlobag – Gospić. Dužine je oko 24 km, a najveće širine do 20 km.
Južni Velebit, završava na prijevoju Mali Alan, na staroj cesti koja spaja Obrovac i Lovinac. Dužine je oko 46 km, a najmanje širine oko 10 km.
Jugoistočni Velebit, započinje na istom prijevoju, a završava uz kanjon rijeke Zrmanje. Dužine je oko 40 km.

Takva podjela se zasniva na geografskim, morfološkim, reljefnim i biološkim posebnostima pojedinih velebitskih dijelova. Crte podjele idu duž prijevoja, preko kojih ceste spajaju unutrašnjost s priobaljem.

Cijelo područje planine zaštićeno je kao park prirode, a Sjeverni Velebit i Paklenica su proglašeni nacionalnim parkovima. Unutar NP Sjeverni Velebit nalazi se i posebno zaštićeni strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi.

Najpoznatija biljna endemska vrsta je velebitska degenija (Degenia velebitica) iz obitelji krstašica, prikazana na naličju kovanice od 50 lipa (prvi ju je opisao i klasificirao botaničar Arpad Degen te je i po njemu dobila ime). Na Velebitu se nalaze i najdublji speleološki objekti u Hrvatskoj: trodijelna "Lukina jama Arhivirano 2006-04-28 na Wayback Machine-u" duboka je 1.392 m (od visine 1.436 m do dubine od 81 m n/m), a "Slovačka jama Arhivirano 2006-08-10 na Wayback Machine-u" 1.320 m.

Za planinare je na Velebitu uređeno mnogo markiranih staza i puteva, koji uzdužno i poprečno povezuju okolna mjesta i planinarske domove na planini. Po svojoj posebnosti, uređenosti i posjećenosti nužno je spomenuti Premužićevu stazu koja je građena između dva svjetska rata, a povezuje Planinarski dom Zavižan, preko Velikog Alana s Oštarijskim vratima; tj. prolazi uzdužno Sjevernim i Srednjim Velebitom.

Velebit je zbog svoje veličanstvenosti jedan od hrvatskih narodnih simbola; pojavljuje se u domoljubnoj pjesmi "Vila Velebita".

Planina predstavlja značajnu prepreku u komunikaciji sjeverne i južne Hrvatske. Uz Vratnik (698 m), najvažniji prijevoji preko kojih su sagrađene ceste su Oštarijska vrata (928 m) između Gospića i Karlobaga i Prezid (766 m) između Gračaca i Obrovca. Suvremena cestovna veza kroz Velebit ostvarena je tek 2003. otvaranjem tunela Sveti Rok. Uz obalu podno Velebita prolazi Jadranska magistrala koja je na tom dijelu poznata po velikom broju zavoja i čestom zatvaranju zbog bure tijekom zime.

Vrhovi Velebita

Vučjak - 1644 m
Veliki Zavižan - 1676 m Koordinate : 44°48′08.5″N 14°58′25.2″E / 44.802361°N 14.973667°E / 44.802361; 14.973667
Mali Rajinac - 1699 m Koordinate : 44°47’39.6”N 15°00’47.4”E
Gromovača - 1676 m Koordinate : 44°46’23.3”N 14°59’03.8”E
Crikvena - 1641 m
Veliki Kozjak - 1629 m Koordinate : 44°43’59.1”N 15°02’07.6”E
Zečjak - 1622 m Koordinate : 44°42’11.4”N 14°59’21.2”E
Šatorina -1624 m Koordinate : 44°38’51.8”N 15°02’54.4”E
Bačić kuk - 1304 m Koordinate : 44°34’45.8”N 15°05’46.0”E
Kiza - 1214 m Koordinate : 44°32’54.7”N 15°09’35.2”E
Veliki Sadikovac - 1286 m Koordinate : 44°30’18.0”N 15°11’11.2”E
Visočica - 1619 m Koordinate : 44°25 46.7”N 15°22 17.0”E
Badanj - 1638 m
Vaganski vrh - 1757 m Koordinate : 44°22’04.0”N 15°30’16.5”E
Sveto brdo - 1752 m Koordinate : 44°19’43.0”N 15°34’11.0”E
Crnopac - 1402 m Koordinate :N 44° 15’ 7.3’’ E 15° 50’ 11.6’’

Zaštita prirode

Položaj Velebita, kao i njegova geološka građa, utjecali su na razvoj veoma bogatog i raznolikog živog svijeta. Do sada je registrirano 2700 biljnih vrsta, od kojih čak 78 endemskih. Među endemskim vrstama ističe se glasovita velebitska degenija, a među tercijarnim reliktima hrvatska sibireja. Na području Velebita se gnijezdi velik broj različitih vrsta ptica, a od sisavaca svakako treba spomenuti dvije u Europi ugrožene vrste: smeđi medvjed i vuk.^[1]

Zaštićena područja

Park prirode Velebit obuhvata najveći dio masiva planine Velebit i dolinu krške rijeke Zrmanje te je površinom najveće zaštićeno područje u Republici Hrvatskoj.
nacionalni park Sjeverni Velebit,
Hajdučki i Rožanski kukovi, strogi rezervat prirode unutar nacionalnog parka Sjeverni Velebit
nacionalni park Paklenica.
Svjetska baština, Iskonske bukove šume Karpata i drugih regija Evrope, Hajdučki i Rožanski kukovi i dijelovi nacionalnog parka Paklenica
Mirila, Premužićeva staza, posebni rezervat Štirovača
Međunarodni rezervat biosfere 1978. god.

Za zaštitu su predložena i ova područja: Senjska draga, Nadžak bilo, Mali Rajinac, Veliki Kozjak, Štirovača II, Devčića tavani, Ramino korito, Dobri-bačića kuk, Budakovo brdo, Velinac i stablo obične jele. Šumarski list.

Poveznice

Nastanak

Vanjske poveznice

Velebit Arhivirano 2007-09-29 na Wayback Machine-u
Velebit na stranicama Hrvatskog planinarskog saveza
Šumarski list Z. Španjol, D. Barčić, R. Rosavec: ZAŠTIĆENI DIJELOVI PRIRODE NA VELEBITU, pdf

↑ „Parkovi prirode u Hrvatskoj”. Ministarsvo gospodarstva i održivog razvoja - MINGOR - mingor.gov.hr. Pristupljeno 9. 10. 2021.

[mingo-1] „Parkovi prirode u Hrvatskoj”. Ministarsvo gospodarstva i održivog razvoja - MINGOR - mingor.gov.hr. Pristupljeno 9. 10. 2021.

[1]