Tokarev TT-33
| Tokarev TT-33 | |
|---|---|
 TT-33 iz privatne kolekcije | |
| Vrsta | Poluautomatski pištolj |
| Država porijekla |  Sovjetski Savez
|
| Historija uporabe | |
| U službi | 1930. - danas |
| Korišten od | Vidi korisnike |
| Ratovi | Drugi svjetski rat, Korejski rat Kineski građanski rat, Vijetnamski rat |
| Historija proizvodnje | |
| Projektant | Fedor Tokarev |
| Projektirano | 1930. |
| Proizvođač | Tula Arsenal, Norinco, Femaru, Radom Arsenal, Cugir Arsenal, Khyber Pass, Zastava Oružje |
| Proizvedeno komada | oko 1,7 milijuna |
| Inačice | TT-30, TT-33, TTC, M48, M48 Tokagypt, M57, M70, M70, R-3, Type 51, Type 54, Type 68, Zastava M57 |
| Karakteristike | |
| Dužina | 194 mm |
| Masa | 854 gr. |
| Visina | 134 mm |
| Brzina | 420 m/sek. |
| Kalibar | 7.62x25mm Tokarev |
| Dužina cijevi | 116 mm |
| Kapacitet spremnika | 8 metaka |
| Ciljnik | Čelićni ciljnik |
Tokarev TT-33 (rus. 7,62-мм самозарядный пистолет Токарева образца 1933 года; 7,62 mm Samozarjadnyj Pistolet Tokareva obrazca 1933 goda) je ruski poluautomatski pištolj. Razvio i dizajnirao ga je Fedor Tokarev 1930. godine kao službeni pištolj sovjetske vojske. Time je T-33 zamijenio dotadašnji revolver Nagant M1895 koji je bio u uporabi još od carskih vremena.
1930. je Revolucionarno vojno vijeće odobrilo testiranje novog malog oružja koje bi zamijenilo postojeći zastarjeli Nagant M1895 revolver.[1] Tokom testiranja, 7. siječnja 1931. primjećen je potencijal pištolja TT-30 kojeg je dizajnirao Fedor Tokarev. Nekoliko tjedana kasnije naručeno je 1000 TT-30 pištolja za vojne trupe, te je pištolj usvojen u Crvenoj armiji.[2]
Iako je Tokarev TT-30 stavljen u proizvodnju, na pištolju su napravljene dizajnerske promjene za potrebe pojednostavljivanja proizvodnje. Izvršene su manje promjene na cijevi i rastavljaču,[3] dok su okidač i metalno kućište pištolja implementirani. Tako je nastao redizajnirani pištolj TT-33.[2] Model TT-33 su sovjetske trupe tijekom Drugog svjetskog rata koristile u velikim količinama, ali nije u potpunosti zamijenio revolver Nagant M1895 sve do kraja rata.
Vizualno, TT-33 je veoma sličan automatskom pištolju FN Model 1903 te je koristio cijev sličnu onoj od pištolja iz Browning serije M1911. TT-33 nije derivat M1911 te se sastoji od mnogo jednostavnijih dijelova. Također, sovjetski inženjeri su dodali i nekoliko izmjena kako bi se radni mehanizam pištolja lakše proizvodio i održavao. Pištolj je veoma izdržljiv te prilikom korištenja iskrivljenih okvira ne dolazi do unutarnjeg oštećenja mehanizma.[4]
Tokarev TT-33 koristi streljivo kalibra 7.62x25mm Tokarev, koje je slično kalibru 7.63x25mm Mauser koji je koristio pištolj Mauser C96. Model TT-33 se proizvodio tokom 2. svjetskog rata i 1950-ih.
Prvi model TT pištolja bio je TT-30. Inačica TT-33 je poboljšani model TT-30, kako bi došlo do pojednostavljene a time i ubrzane proizvodnje pištolja.
Njemački Wehrmacht je kao ratni plijen "zarobio" nepoznatu količinu TT-33 pištolja te su ih njihove jedinice koristile pod oznakom Pistole 615(r). Nijemci su ih upotrebljavali budući da su sovjetski pištolji koristili okvire 7.62 mm Model 1930 Type P koji su bili identični njemačkim okvirima 7.63x25mm Mauser. Zbog toga su Nijemci mogli koristiti svoje streljivo u sovjetskim pištoljims.[4]
Proizvodnja TT-33 je u SSSR-u završila 1954., ali je nastavljena izrada kopija (na temelju licence ili na drugi način) u Kini (Type 51, Type 54, M20 i TU-90) i Poljskoj (PW wz.33). Mađarska je redizajnirala TT-33 te su njeni pištolji (M48) koristili streljivo kalibra 9x19mm Parabellum kao i izvozna inačica za Egipat (Tokagypt 58). Egipatski pištolji su imali veliku primjenu u policijskim snagama.[4]
U Jugoslaviji je tvrtka Zastava Oružje proizvodila licencne kopije pod nazivima M57, M65[4] i M70A, dok su u Sjevernoj Koreji pištolji proizvedeni pod nazivom Type 68[5] ili M68.[4] Rumunjska je također proizvodila vlastite kopije (TTC ili Cugir Tokarov) tokom 1950-ih. Ti pištolji su u posljednjih nekoliko godina uvezeni u SAD u velikim količinama. Međutim, kako bi pištolji dobili dozvolu za uvoz, na pištolje je dodana sigurnosna blokada okidača. Policija u Pakistanu i danas koristi TT pištolje kao oružje, iako će prema neslužbenim informacijama pištolji biti zamijenjeni sa 9 mm Beretta i Glock pištoljima.
TT pištolji se danas legalno i ilegalno proizvode u tvornicama tvrtke Khyber Pass. Proizvodnja pištolja je isplativa budući da je streljivo kalibra 7.62x25mm prilično jeftino. Streljivo se proizvodi u lokalnim tvornicama ili se uvaža iz Kine, gdje ga proizvodi vojna industrija Norinco.
TT pištolje su najviše koristile zemlje Istočnog bloka koje su većinom izradile vlastitu derivaciju originalnog TT pištolja. U SSSR-u je 1952. godine TT-33 zamijenjen sa pištoljem Makarov PM. Pištoljem su najprije naoružane vojne trupe na prvoj liniji. Makarov PM koristio je kao i Tokarev TT-33 okvir sa 8 metaka a streljivo je imalo kalibar 9x18mm Makarov.
Kineski Norinco, glavni proizvođač oružja za kinesku Narodnooslobodilačku vojsku, proizvodio je vlastiti model Type 54. Također, postoji i komercijalna varijanta Tokarev pištolja koji koriste streljivo 9x19mm Parabellum i namijenjeni su izvozu. Pištolj je poznat kao Tokarev Model 213. Pištolj je mogao koristiti bilo koju vrstu okvira od 9 mm, bez dodatnih modifikacija. Pištolj je nemoguće uvesti u SAD zbog američkih zabrana o uvozu kineskog vatrenog oružja, iako je stariji Tokarev Model 213 uvezen u zemlju tokom 1980-ih i 1990-ih.
TT-33 danas je još uvijek u služni kineskih i sjevernokorejskih oružanih snaga. Tokarev je dobio veliku popularnost među kolekcionarima pištolja i strijelcima zbog robusnosti, pouzdanosti i raspoloživosti jeftinog streljiva (u SAD-u). Međutim, postoje pritužbe na lošu kvalitetu hvataljke (eng. grip) koja se često zamjenjuje sa onom od mađarskog modela Tokagypt 58. Također, rukohvat se proteže na vertikalni kut te je neugodan za korištenje mnogih Zapadnih strijelaca.
Sve u svemu, Tokarev je, kao i njegove 9 mm varijante, poznat po svojoj jednostavnosti i preciznosti.[6]
|
SFR Jugoslavija - licencna proizvodnja (Zastava Arms)[9]- Sovjetski Savez[9]
- ↑ „Tokarev TT pistol (USSR / Russia)”. Arhivirano iz originala na datum 2008-04-05. Pristupljeno 2013-04-07.
- ↑ 2,0 2,1 Polish M48 (Tokarev TT-33) Pistols".
- ↑ „Fedor V. Tokarev”. Arhivirano iz originala na datum 2008-01-31. Pristupljeno 2013-04-07.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 Bishop, Chris (2006). The Encyclopedia of Small Arms and Artillery. Grange Books. str. 13–14. ISBN 978-1-84013-910-5.
- ↑ „Modern Firearms”. Arhivirano iz originala na datum 2010-08-08. Pristupljeno 2013-04-07.
- ↑ AlphaRubicon.com
- ↑ 7,00 7,01 7,02 7,03 7,04 7,05 7,06 7,07 7,08 7,09 7,10 7,11 7,12 7,13 7,14 7,15 7,16 7,17 7,18 7,19 7,20 7,21 7,22 7,23 7,24 7,25 7,26 7,27 7,28 7,29 7,30 7,31 7,32 7,33 7,34 7,35 7,36 Jones, Richard D. Jane's Infantry Weapons 2009/2010. Jane's Information Group; 35. izdanje (27. siječnja. 2009.). ISBN 978-0710628695
- ↑ Hogg, Ian (2002). Jane's Guns Recognition Guide. Jane's Information Group. ISBN 0-00-712760-X.
- ↑ 9,0 9,1 9,2 Marchington, James (2004). The Encyclopedia of Handheld Weapons. Lewis International, Inc. ISBN 1-930983-14-X.
- ↑ Pistoletas Tokarev
- Kokalis, Peter (2001). Weapons Tests And Evaluations: The Best Of Soldier Of Fortune. Boulder, Colorado, SAD: Paladin Press. ISBN 978-1-58160-122-0.
- Službeni Fedor Tokarev web site Arhivirano 2007-10-26 na Wayback Machine-u
- Da komrade: the Tula Tokarev Model 1930/1933 Arhivirano 2008-12-10 na Wayback Machine-u
- Gunsworld.com
- Dijagram i lista dijelova TT-33
- World.guns.ru Arhivirano 2008-04-05 na Wayback Machine-u
- Fotografije TT-33 i njegovih dijelova Arhivirano 2013-08-25 na Wayback Machine-u
- 50ae.net Arhivirano 2009-11-13 na Wayback Machine-u