Jean-Baptiste Colbert
Jean-Baptiste Colbert (29. august 1619, Reims - 6. septembar 1683. Pariz), bio je francuski državnik koji je za vladavine kralja Louisa XIV radio kao ministar financija (glavni kontrolor (1665.-83.) i državni sekretar Ratne mornarice (1668.-83.).[1]
| Jean-Baptiste Colbert | |
|---|---|
|
| |
| Informacije | |
| Rođenje | 29. august 1619. Reims, Kraljevina Francuska |
| Smrt | 6. septembar 1683. Pariz, Kraljevina Francuska |
Za svog mandata proveo je program ekonomske reforme koji je pomogao Francuskoj da postane dominantna evropska sila.[1]
Biografija
urediMladost
urediColbert je rođen u porodici trgovaca. Nakon rada na raznoraznim administrativnim poslovima, velika mu se prilika ukazala 1651., kad je Kardinal Mazarin, dotad dominantna politička figura u Francuskoj, za Ustanka Fronda bio prisiljen napustiti Pariz i otići u egzil u provinciju, u periodu (1648.-t53.). Colbert je postao Mazarinov agent u Parizu, obavještavajući ga o novostima i brinući se o njegovim poslovima. Kad se Mazarin vratio na položaj, postavio je Colberta za svog ličnog asistenta i pomogao mu da se domogne unosnih poslova. Colbert se obogatio i stekao titulu barona - Seignelay. Mazarin ga je pred pred smrt preporučio Louisu XIV, koji je ubrzo zaposlio Colberta. Otad je Colbert posvetio svoju ogromnu radnu energiju služenju kralju, kako u njegovim privatnim poslovima tako i za Kraljevinu.[1]
Sukob sa Fouquetom
urediOdmah je uočio da treba uvesti red u kaotične metode financijske administracije kojom je tad bio na čelu moćni Nicolas Fouquet. Colbert je uništio Fouquetov ugled kod kralja, otkrivši mu nepravilnosti u njegovim računima, na kojima se Fouquet obogatio. Sudbina mu je zapečaćena kad je pogriješio pozvavši kralja u svoj raskošni dvorac Vaux-le-Vicomteu. Taj posjet razbjesio je Louisa XIV, jer je vidio koliko je bogatstva Fouquet stekao na račun države, pa ga je dao uhapsiti i kasnije osuditi na robiju u kojoj je proveo posljednih 15 godina života. Njegov položaj preuzeo je Colbert kao intendant sve do 1665. kad je postao glavni kontrolor.
Dotad su financijeri i poreznici ostvarili ogromnu zaradu od zajmova i predujmova kraljevoj riznici, zbog tog je Colbert je formirao sudove kako bi ih natjerao da vrate dio svoje zarade. Na taj je način kraljev kredit vraćen i smanjen javni dug.[1]
Financijsko-ekonomski poslovi
urediColbertovi sljedeći napori bili su usmjereni na reformu kaotičnog sistema oporezivanja, baštine iz srednjovjekovnih vremena. Kraljeva riznica se najvećim dijelom punila od poreza (taille), koji se u nekim okruzima naplaćivao pojedincima, a u drugim na imanja i firme. U nekim okruzima taille su razrezivali i skupljali kraljevski službenici; u drugima izabrani predstavnici provincija. Kler i plemstvo, bili su potpuno izuzeti od plaćanja. Colbert je htio nametnuti tu obavezu svima, zbog tog je pokrenuo reviziju plemićkih titula; nastojao je da pravednijom raspodjelom porez učini manje tlačiteljskim. Smanjio je ukupni iznos, ali je inzistirao na plaćanju u razumnom roku. Pobrinuo se da suzbiju brojne zloupotrebe kod naplate (oduzimanje imovine, zapljena stoke, zatvaranje naplatiša). Te mjere i stroga kontrola činovnika donijeli su velike svote u riznicu. Ostali porezi su povećani, a tarifni sistem revidiran 1664. kao dio sistema zaštite. Specifične takse koje su postojale u ponekim provincijama nisu se mogle ukinuti ali je u centralnoj Francuskoj to donekle uravnoteženo.[1]
Colbert je kao uvjereni merkantilist uložio mnogo truda da reorganizira industriju i trgovinu. Vjerovao je da je za povećanje moći kraljevine bitno povećati njen udio u međunarodnoj trgovini, i smanjiti dominaciju Nizozemske Republike u trgovini. Znao je da neće biti dovoljno proizvoditi kvalitetnu robu, bez adekvatne trgovačke mornarice koja će je transportirati. Zbog tog je pomagao osnivanje prodogradilišta.
Colbert je priviligijama poticao strance da se usele i pokrenu neki posao i tako prenesu svoje znanje u Francusku, ali je istovremeno osnivao državne manufakture. Kako bi garantirao standard izrade, donio je propise za svaku vrstu proizvodnje i uveo stroge kazne za krivotvorenje .Sa ciljem da osigura monopol na prekomorsku trgovinu - 1664. je osnovao Francusku zapadnoindijsku i Francusku istočnoindijsku kompaniju, koje i pored velike propagande nisu skupile dovoljno akcionara. Zbog zaštite nacionalne industrije uveo je visoke carine na stranu robu, što je navelo druge da učine isto, to je bio jedan od glavnih uzroka Francusko-nizozemskog rata 1672.-78.[1]
Znao je da nema razvoja bez transporta, zato je gradio ceste i kanale (Canal du Midi 1666.-81).[1]
Colbert i mornarica
urediColbertovo polje rada neprestano se širilo. Bavio se svime, od financija do davanja imena Louisovoj vanbračnoj djeci. Kao sekretar mornarice od 1668. obećao je da će Francuska postati pomorska velesila. Zbog tog je gradio flotu ratnih brodova i utvrđivao luke. Colbert je rekonstruirao luku i arsenal u Toulonu, izgradio luku i arsenal u Rochefortu i pomorske škole u Rochefortu, Dieppeu i Saint-Malou. Utvrđeni su Calais, Dunkerque, Brest i Le Havre.[1]
Umjetnost i nauka
urediKralj je Colbertu kao državnom sekretaru, 1669. dao odrješene ruke da se bavi i intelektualnim i umjetničkim životom i poveća ugled zemlje.
Colbert koji je već bio član Académie Française, osnovao je Académie des Inscriptions et Belles-Lettres (1663.), instituciju koja je imala cilj da se brine o dostojnom izgledu kraljevskih spomenika i ordena; Académie des Sciences (1666.) koja se bavila istraživanjem na koji se način nauka može iskoristiti u korist kraljevstva; i Académie royale d’Architecture (1671.) koja je svojim pravilima trebala podići ugled francuskog graditeljstva. Također je osnivao i škole, kao što je Académie de France u Rimu, gdje su umjetnici in situ mogli učiti i stvarati pod vodstvom onovremenih velikih majstora; i škole za praktične svrhe, kao što je École des Jeunes de Langues, za učenje orijentalnih jezika.
Na njegovu incijativu osnovan je Pariški opseravatorij, kog je vodio talijanski astronom Cassini, i angažiran čuveni barokni arhitekt Bernini da izradi nacrt za Palaču Louvre, ali se njegov projekt pokazao preskup.[1]
Ostala područja djelovanja
urediColbert je poticao emigraciju u Kanadu kako bi se osnovala kolonija Nova Francuska. Prihvaćao se i pravosuđa i inicirao neke zakone, kao što je Ordonnance criminelle iz 1670., razni trgovački zakoni i Code Noir o robovskom radu. U poljoprivredi je nastojao zaštititi seljake onoliko koliko je to bilo u skladu sa njegovim ekonomskim sistemom, pa se to svodilo na poboljšanje pasmine konja i ovaca i sadnju novih kultura.[1]
Posljednje godine
urediPred kraj života Colbert je bio razočaran, jer je za provođenje njegovih dalekosežnih reformi - zemlji bio potreban mir, dok je Louis XIV stalno ratovao, a to je koštalo puno Colbertov najstariji sin, Jean-Baptiste, markiz de Seignelay, dobio je pravo da ga naslijedi na mjestu državnog sekretara za mornaricu; drugi Jacques-Nicholas, bio je nadbiskup Rouena a četvrti; Jules-Armand, Markiz d’Ormoy, bio je ministar građevinarstva (surintendant des bâtiments). Sve tri kćeri [brak|pudavao]] je za kneževe.[1]
