Garancija
Garancija (od francuskog: garantie) ili jamstvo (kako se govori u Hrvatskoj) je pravni institut obaveznog/obligacionog prava kojim se vjerovnik osigurava da će mu dužnik sigurno ispuniti obavezu.[1]
| Garancija garantie | |
|---|---|
 | |
Garancija je sredstvo učvršćenja obaveznopravnog odnosa i položaja vjerovnika. Najčešći primjeri garancije sreću se u trgovačkom pravu kad prodavač garantira kupcu da predmet prodaje nema materijalne i pravne nedostatke, a proizvođač garantira da će ispravno funkcionirati.[1] Kod velikih investicionih radova u međunarodnoj trgovini razvile su se tri osnovne vrste garancija; za dobro izvršenje posla, za avansna plaćanja i davanje ponuda. U svakodnevnom životu je najvažnija bankarska garancija, koju izdaje banka i njom garantira vjerovniku da će ispuniti obaveze dužnika ako on sam to ne učini.[1]
Historija
urediSve do kraja 19. vijeka garancije nisu postojale kao specijalni pravni institut, već su se smatrale slobodom sklapanja ugovora po onoj latinskoj - Caveat emptor (Neka kupac pazi). Početkom 20. vijeka počelo se od proizvođača hrane i pića zahtjevati da izdaju garancije o karakteru ili kvaliteti svojih proizvoda. Taj proces se do 60-ih proširio na proizvode široke potrošnje.[2]
Izvori
uredi- ↑ 1,0 1,1 1,2 „garancija” (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 22. 9. 2019.
- ↑ „Warranty” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 22. 9. 2019.