Standardni arapski
Standardni arapski (al-’arabiyya, al-fusha; ISO 639-3: arb), arapski jezik (semitska porodica) kojim kao prvim jezikom govori 206 000 000 ljudi i (Wiesenfeld 1999) i 246 000 000 (Wiesenfeld 1999) kao drugim jezikom kod govornika svih arapskih varijanti.
Raširen je po arapskom govornom području Azije i sjeverne Afrike. Koristi se u obrazovanju, literalne radove i službene svrhe. Postoje dva osnovna oblika, klasični arapski (kuranski), koji se rabi za religiozne i ceremonijalne svrhe i moderni standardni arapski, koji je modernizirana varijanta klasičnog arapskog.
Standardni arapski službeni je jezik u državama Alžir, Čad, Komori, Džibuti, Egipat, Eritreja, Jordan, Katar, Kuvajt, Libanon, Maroko, Oman, Sudan, Sirija, Tunis i UAE.
Kao nacionalni jezik u Bahreinu, Iraku, Izraelu, Jemenu, Libiji, palestinskoj Zapadnoj obali i Gazi, Saudijskoj Arabiji i Somaliji.[1]
- Arapski jezici
- Jezici Alžira
- Jezici Bahreina
- Jezici Čada
- Jezici Džibutija
- Jezici Egipta
- Jezici Eritreje
- Jezici Iraka
- Jezici Izraela
- Jezici Jemena
- Jezici Jordana
- Jezici Katara
- Jezici Komora
- Jezici Kuvajta
- Jezici Libanona
- Jezici Libije
- Jezici Maroka
- Jezici Omana
- Jezici Palestine
- Jezici Saudijske Arabije
- Jezici Sirije
- Jezici Somalije
- Jezici Sudana
- Jezici Tanzanije
- Jezici Tunisa
- Jezici Ujedinjenih Arapskih Emirata
- Službeni jezici
- Jezici po abecedi:S