Leves
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Leves (lat. jednina: levis) su bili vojnici lake pješadije u formacijama Rimske vojske u vrijeme rane Rimske Republike naoružani bacačkim kopljima. U ovom razdoblju vojne historije antičkog Rima vojnici – legionari su morali sami snositi troškove nabavke ratničke opreme i naoružanja. Leves su pripadali klasi najmlađih i najsiromašnijih pripadnika rimskih legija. Najčešće su bili naoružani samo malim kopljima jer nisu mogli priuštiti više od toga.
Po formaciji, u jednoj legiji je bilo oko 300 leves i za razliku od ostalih trupa nisu bili organizovani u posebne jedinice već su bili pridruženi hastatima. Osnovna uloga leves na bojnom polju bila je provociranje i ometanje protivnika i pružanje podrške teškoj pješadiji za vrijeme borbe prsa u prsa. Accensi i rorarii su također bili u kategoriji lake pješadije i imali su približno istu ulogu kao leves.
Leves su nastali iz slične vrste trupa sastavljene od siromašnijih vojnika koju su Rimljani naslijedili od Etruraca. Prvobitno su zauzimali borbeni položaj iza velike formacije falange i pružali podršku bogatijim i bolje naoružanim kolegama. Vjerovatno je da su Rimljani nakon neugodnih poraza u borbama protiv Samnita na teškom brdsko-planinskom terenu srednje Italije i u borbama protiv Gala koji su pod vođstvom Brennusa zaprijetili i samom gradu Rimu, uvidjeli nedostatke velikih i tromih jedinica u odnosu na manje i mnogo pokretljivije formacije.
Nakon prve od nekoliko vojnih reformi leves imali labavu formaciju ispred glavnog dijela snaga i zasipali su neprijatelja kopljima i štitili se jednostavnim okruglim štitom veličine oko 90 cm. Oni koji su ga mogli priuštiti imali su veći štit pravougaonog oblika. Dakle, priduženi formaciji hastata, leves su davali podršku njima i drugim jedinicama teške pješadije.
Equites, rimska konjica, napadala je s bokova i progonila neprijatelja kada je bježao. Rorarii i accensi su nastupali u završnom dijelu bitke, također kao podrška, dajući masu napadu i popunjavajući eventualno oslabljene linije.
Sredinom III stoljeća p. n. e., nakon još jedne reorganizacije formacija rimske vojske, sve vrste lake pješadije su združene u novu, jedinstvenu klasu - velites.
