Laach (jezero)
| Laach Laacher See | |
|---|---|
 Pogled na Laach | |
| Lokacija | Ahrweiler, Porajnje-Falačka |
| Koordinate | 50°24′37″N 7°16′11″E / 50.41028°N 7.26972°E |
| Vrsta | Kratersko jezero |
| Riječni izvori | Nema |
| Primarni odlivi | Fulbert-Stollen (kanal) |
| Površina | 3,31 km2 |
| Prosječna dubina | 31 m |
| Maks. dubina | 51 m |
| Nadmorska visina površine | 275 m |
| Ostrva | Nema |
Laach je kratersko jezero u njemačkoj pokrajini Porajnje-Falačka. Smješteno je u gorju Eifel 24 km sjeverozapadno od Koblenza, 37 km južno od Bonna i 8 km zapadno od Andernacha i dio je Istočnoajfelskog vulkanskog polja u okviru Vulkanskog Eifela. Formirano je približno 13.000 godina PS plinijskom erupcijom indeksa eksplozivnosti 6, jednakoj erupciji Pinatuba 1991.[1][2][3][4][5] Na jugoistočnoj obali vidljive su mofete, što je znak uspavanog vulkana.
Etimologija
[uredi | uredi izvor]Riječ Laach potječe od starovisokonjemačke riječi lacha, a srodna je današnjoj riječi Lache, latinskoj lacus i engleskoj lake i jednostavno znači "jezero". Stoga je njemački naziv Laacher See donekle tautologija.
Opis
[uredi | uredi izvor]Jezero je ovalnog oblika i okruženo visokim obalama. Lava je vađena za mlinsko kamenje od rimskog razdoblja do uvođenja željeznih valjaka za mljevenje žitarica.[6]
Na zapadnoj je strani benediktinska opatija Maria Laach (Abbatia Lacensis), koju je 1093. osnovao Henrik II od Laacha iz kuće Luksemburg, prvi grof palatin od Rajne, koji je imao svoj dvorac nasuprot opatiji iznad istočne obale jezera.
Jezero nema prirodnu otoku nego voda otječe kroz tunel koji je iskopan prije 1170. i otad je nekoliko puta obnavljan. Ime je dobio po Fulbertu, opatu samostana od 1152. do 1177, za koga se vjeruje da ga je sagradio.
Erupcija
[uredi | uredi izvor]
Vulkanizam u Njemačkoj može se pratiti milionima godina unazad, a povezan je s razvojem evropskog kenozojskog sistema riftova, uzrokovanog sudarom između Afričke i Evroazijske ploče, ali je bio koncentriran u eksplozijama povezanima s nakupljanjem i nestankom leda tokom glacijalnih napredovanja i povlačenja.
Početne eksplozije u području jezera Laach, koje su se dogodile u kasno proljeće ili rano ljeto, sravnile su stabla udaljena do četiri kilometra. Magma je otvorila put do površine kojim je izbacivana desetak sati, a oblak dima vjerovatno je dosegao visinu 35 km. Aktivnost se nastavila nekoliko sedmica ili mjeseci, stvarajući piroklastične tokove, koji su ljepljivom tefrom prekrili doline udaljene i do deset kilometara. U blizini kratera naslage dosežu i više od 50 m debljine, a čak i pet kilometara dalje još su debele deset metara. Sve biljke i životinje na udaljenosti 60 km sjeveroistočno i 40 km jugoistočno mora da su bile izbrisane.[7] Procjenjuje se da je izbačeno 6 km3 magme,[8] proizvodeći približno 16 km3 tefre.[9] Ova "ogromna" plinijska erupcija stoga je imala indeks eksplozivnosti vulkana (VEI) 6.
Naslage tefre nastale uslijed erupcije pregradile su Rajnu, formiravši jezero od 140 km2. Kada je pregrada pukla, nizvodno je krenula velika poplava, ostavljajući naslage čak do Bonna.[8] Padavine vulkanskih čestica identificirane su na području većem od 300.000 km2, koje se proteže od centralne Francuske do sjeverne Italije i od južne Švedske do Poljske, što ih čini neprocjenjivim alatom za hronološku korelaciju arheoloških i paleoekoloških slojeva u cijelom području.[10]
Posljedice
[uredi | uredi izvor]
Širi učinci erupcije bili su ograničeni i postojali su u vidu nekoliko godina hladnih ljeta i do 20 godina ekoloških poremećaja u Njemačkoj. Međutim, život lokalnog stanovništva, poznatog kao Federmesser-kultura, bio je poremećen. Prije erupcije bili su rijetko naseljen narod koji je preživljavao tražeći hranu i loveći, koristeći i koplja i lukove i strijele. Prema riječima arheologa Felixa Riedea, čini se da je nakon erupcije područje koje je najviše pogođeno padavinama vulkanskih čestica, Tirinški bazen, u kojem su živjeli pripadnici Federmesser-kulture, većinom napušteno, dok se stanovništvo u jugozapadnoj Njemačkoj i Francuskoj povećalo. Pojavile su se dvije nove kulture, Bromme u južnoj Skandinaviji i perstunijska u sjeveroistočnoj Evropi. One su imale niži nivo vještine izrade alata u odnosu na Federmesser, naročito Bromme, u kojoj je, izgleda, izgubljena tehnologija za luk i strijele. Kako tvrdi Riede, taj je pad rezultat poremećaja uzrokovanih vulkanom u čijem je krateru jezero Laach.[11]
O erupciji se raspravljalo kao o mogućem uzroku mlađeg drijasa, razdoblja globalnog hlađenja pri kraju posljednjeg glacijalnog maksimuma za koje se činilo da se podudara s vremenom erupcije u području Laacha.[12] Međutim, poboljšano datiranje početka mlađeg drijasa u Evropi, objavljeno 2021, pokazalo je da je to razdoblje počelo približno 200 godina nakon erupcije, isključujući ga kao potencijalni uzrok.[13]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Clive Oppenheimer (2011). Eruptions that Shook the World (jezik: engleski). Štamparija Univerziteta u Cambridgeu. str. 216–217. ISBN 978-0-521-64112-8.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
- ^ Pim de Klerk; et al. (2008). "Environmental impact of the Laacher See eruption at a large distance from the volcano: Integrated palaeoecological studies from Vorpommern (NE Germany)". Palaeogeography, Palaeoclimatology, Palaeoecology (jezik: engleski). 270 (1–2): 196–214. Bibcode:2008PPP...270..196D. doi:10.1016/j.palaeo.2008.09.013.
- ^ Paul van den Bogaard (1995). "40Ar/39Ar ages of sanidine phenocrysts from Laacher See Tephra (12,900 yr BP): Chronostratigraphic and petrological significance". Earth and Planetary Science Letters (jezik: engleski). 133 (1–2): 163–174. Bibcode:1995E&PSL.133..163V. doi:10.1016/0012-821X(95)00066-L.
- ^ "Geo-Education and Geopark Implementation in the Vulkaneifel European Geopark / Vulkanland Eifel National Geopark" (jezik: engleski). Geološko društvo Amerike. 2011. Arhivirano s originala, 13. 1. 2019. Pristupljeno 8. 1. 2013.
- ^ Reinig, Frederick; Wacker, Lukas; Jöris, Olaf; Oppenheimer, Clive; Guidobaldi, Giulia; Nievergelt, Daniel; et al. (30 juni 2021). "Precise date for the Laacher See eruption synchronizes the Younger Dryas". Nature (jezik: engleski). 595 (7865): 66–69. Bibcode:2021Natur.595...66R. doi:10.1038/S41586-021-03608-X. ISSN 1476-4687. Wikipodaci Q107389873.
[Measurements] firmly date the [Laacher See eruption] to 13,006 ± 9 calibrated years before present (BP; taken as AD 1950), which is more than a century earlier than previously accepted.
- ^ Edward Hull (1892). Volcanoes: Past and Present (jezik: engleski) (2010 izd.). Echo Library. str. 73–74. ISBN 9781406868180. Arhivirano s originala, 28. 4. 2022. Pristupljeno 2. 12. 2021.
- ^ Oppenheimer, str. 216–218.
- ^ a b Schmincke, Hans-Ulrich; Park, Cornelia; Harms, Eduard (1999). "Evolution and environmental impacts of the eruption of Laacher See Volcano (Germany) 12,900 a BP". Quaternary International. 61 (1): 61–72. Bibcode:1999QuInt..61...61S. doi:10.1016/S1040-6182(99)00017-8.
- ^ P. v. d. Bogaard; H.-U. Schmincke; A. Freundt; C. Park (1989). "Evolution of Complex Plinian Eruptions: the Late Quarternary (sic) Laacher See Case History". Arhivirano s originala, 19. 7. 2011.; "Thera and the Aegean World III", Volume Two: "Earth Sciences", zbornik radova s Trećeg međunarodnog kongresa na Santoriniju, 3–9. septembar 1989, str. 463–485.
- ^ Oppenheimer, str. 218.
- ^ Oppenheimer, str. 217–222.
- ^ Baales, Michael; Jöris, Olaf; Street, Martin; Bittmann, Felix; et al. (novembar 2002). "Impact of the Late Glacial Eruption of the Laacher See Volcano, Central Rhineland, Germany". Quaternary Research. 58 (3): 273–288. Bibcode:2002QuRes..58..273B. doi:10.1006/qres.2002.2379. ISSN 0033-5894. S2CID 53973827. Arhivirano s originala, 28. 4. 2022. Pristupljeno 13. 7. 2021.
- ^ Reinig, Frederick; Wacker, Lukas; Jöris, Olaf; Oppenheimer, Clive; et al. (30 juni 2021). "Precise date for the Laacher See eruption synchronizes the Younger Dryas". Nature (jezik: engleski). 595 (7865): 66–69. Bibcode:2021Natur.595...66R. doi:10.1038/S41586-021-03608-X. ISSN 1476-4687. Wikipodaci Q107389873.
Dodatna literatura
[uredi | uredi izvor]- . Encyclopædia Britannica. 16 (11. izd.). 1911. str. 1.
- Ginibre, Catherine; Wörner, Gerhard; Kronz, Andreas (2004). "Structure and Dynamics of the Laacher See Magma Chamber (Eifel, Germany) from Major and Trace Element Zoning in Sanidine: a Cathodoluminescence and Electron Microprobe Study". Journal of Petrology. 45 (11): 2197–2223. Bibcode:2004JPet...45.2197G. doi:10.1093/petrology/egh053.
- Park, Cornelia; Schmincke, Hans-Ulrich (1997). "Lake Formation and Catastrophic Dam Burst during the Late Pleistocene Laacher See Eruption (Germany)". Naturwissenschaften. 84 (12): 521–525. Bibcode:1997NW.....84..521P. doi:10.1007/s001140050438. S2CID 36411187.
- Riede, Felix (2008). "The Laacher See-eruption (12,920 BP) and material culture change at the end of the Allerød in Northern Europe". Journal of Archaeological Science. 35 (3): 591–599. doi:10.1016/j.jas.2007.05.007.
- Hensch, Martin; Dahm, Torsten; Ritter, Joachim; Heimann, Sebastian; Schmidt, Bernd; Stange, Stefan; Lehmann, Klaus (2019). "Deep low-frequency earthquakes reveal ongoing magmatic recharge beneath Laacher See Volcano (Eifel, Germany)". Geophysical Journal International. 216 (3): 2025–2036. Bibcode:2019GeoJI.216.2025H. doi:10.1093/gji/ggy532.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- Continuous event display of the 10 most recent registered seismic activities measured from the Laacher See
- Nixdorf, B.; et al. (2004), "Laacher See"[mrtav link], Dokumentation von Zustand und Entwicklung der wichtigsten Seen Deutschlands, Berlin: Umweltbundesamt, str. 28
- Apokalypse im Rheintal (Cornelia Park und Hans-Ulrich Schmincke)
- Martin Hensch, et al.: Deep low-frequency earthquakes reveal ongoing magmatic recharge beneath Laacher See Volcano (Eifel, Germany). Geophys. J. Int. (2019) 216, 2025–2036 doi:10.1093/gji/ggy532
- Michael W. Förster, Frank Sirocko: Volcanic activity in the Eifel during the last 500,000 years: The ELSA-Tephra-Stack .Global and Planetary Change (2016) (PDF)
Normativna kontrola  |
|
|---|