Jakarta
Jakarta
Jakartè | |
|---|---|
 Grb | |
 Interaktivna karta koja prikazuje Jakartu (dijelovi Hiljadu ostrva nisu vidljivi) | |
| Koordinate: 6°10′30″S 106°49′39″E / 6.17500°S 106.82750°E | |
| Država | Indonezija |
| Regija | Java |
| Površina | |
| • Ukupno | 7.076,31 km2 |
| Mjesto po površini | 38. u Indoneziji |
| Nadmorska visina | 8 m |
| Stanovništvo (2022.)[2] | |
| • Ukupno | 32.600.000 |
| • Gustoća | 4.606,92 /km2 |
| Vremenska zona | UTC+07:00 |
| Poštanski broj | 1xxx0 |
| Pozivni broj | +62 21 |
Jakarta (Djakarta) je glavni grad i najveći grad Indonezije. Jedna je od najmnogoljudnijih urbanih aglomeracija na svijetu. Smještena na sjeverozapadu ostrva Java, Jakarta je ekonomski, kulturni i politički centar države.
Službeno metropolitansko područje, Jabodetabek, je drugo najveće u svijetu. Jakarta je na spisku globalnih gradova po istraživanju "2008 Globalization and World Cities Study Group and Network (GaWC)"[3]
Ime grad je izvedeno iz stare javanske riječi "Jayakarta" što se prevodi kao "pobjednička djela", "potpuno djelo", ili "potpuna pobjeda".
Osnovan u 4. vijeku, grad je postao značajna trgovačka luka za Kraljevstvo Sunda. Rastao je kao glavni grad kolnije Zapadne nizozemske Indije. Proglašen je glavnim gradom Indonezije, nakon što je država postala nezavisna, nakon Drugog svjetskog rata.
Grad je prije bio poznat po različitim imenima: Sunda Kelapa (397–1527), Jayakarta (1527–1619), Batavia (1619–1942), i Djakarta (1942–1972). Većina indonežana i neki stranci su grad nazivali Veliki Durijan.
Glavna obilježja grada su Državni spomenik i džamija Istiqlal.
Jakarta je ekonomski, kulturni i politički centar Indonezije. Iako se prostire na samo 661,23 km<sup>2 i stoga ima najmanju površinu od bilo koje indonezijske provincije, njeno metropolitansko područje pokriva 7.076.31 km2, što uključuje satelitske gradove Bogor, Depok, Tangerang, Južni Tangerang, i Bekasi, a procjenjuje se da ima 32,6 miliona stanovnika od 2022, što ga čini najvećim urbanim područjem u Indoneziji i drugim po veličini u svijetu (poslije Tokija). Jakarta je na prvom mjestu među indonezijskim provincijama po indeksu ljudskog razvoja. Poslovne prilike i prilike za zapošljavanje u Jakarti, zajedno sa sposobnošću da ponudi potencijalno viši životni standard u poređenju sa drugim dijelovima zemlje, privukle su migrante iz cijelog indonezijskog arhipelaga.
Jakarta je jedan od najstarijih stalno naseljenih gradova u jugoistočnoj Aziji. Osnovan u četvrtom vijeku kao Sunda Kelapa, grad je postao važna trgovačka luka za Kraljevstvo Sunda. Nekada je to bio de facto glavni grad Nizozemske istočne Indije, kada je bio poznat kao Batavia. Jakarta je službeno bila grad unutar Zapadne Jave do 1960. kada je njen službeni status promijenjen u provinciju sa posebnom razlikom glavnog grada. Kao pokrajina, njena vlada se sastoji od pet administrativnih gradova i jednog administrativnog namjesništva. Jakarta je sjedište sekretarijata ASEAN-a. Finansijske institucije kao što su Banka Indonezije, Indonezijska berza i korporativna sjedišta brojnih indonezijskih kompanija i multinacionalnih korporacija nalaze se u gradu.
Glavni izazovi Jakarte uključuju brzi urbani rast, ekološki slom, zagađenje vazduha, saobraćaj u blokadi, zagušenja i poplave zbog slijeganja (rast nivoa mora je relativan, a ne apsolutan). Dio Sjeverne Jakarte tone i do 17 cm godišnje, dok je južni dio relativno stabilan. Ovo je učinilo sjeverni dio grada sklonijim poplavama i jednom od najbrže tonućih prijestonica na svijetu. Kao odgovor na ove izazove, u augustu 2019, predsjednik Joko Widodo najavio je planove za premještanje glavnog grada iz Jakarte u planirani grad Nusantaru, u provinciji Istočni Kalimantan na ostrvu Borneo. MPR je odobrio taj potez 18. januara 2022. Indonežanska vlada ne napušta Jakartu nakon što je objavila planove za preseljenje glavnog grada zemlje, rekao je njen ministar planiranja, obećavajući da će potrošiti 40 milijardi američkih dolara, što je više od cijene izgradnje Nusantare, kako bi se spasio grad u narednoj deceniji.[4]
Geografija
[uredi | uredi izvor]
Jakarta se prostire na 661,23 km2, što je najmanja od svih indonežanskih provincija. Međutim, njegovo gradsko područje pokriva 6.392 km2, koje se proteže na dvije granične provincije Zapadna Java i Banten.[5] Područje Velike Jakarte uključuje tri granične oblasti (Bekasi Regency, Tangerang Regency i Bogor Regency) i pet susjednih gradova (Bogor, Depok, Bekasi, Tangerang i Južni Tangerang).
Jakarta je smještena na sjeverozapadnoj obali Jave, na ušću rijeke Ciliwung u zaliev Jakarta, ulaz u Javansko more. Strateški se nalazi u blizini Sundskog moreuza. Sjeverni dio Jakarte je ravnica, od kojih su neke oblasti ispod nivoa mora,[6] i podložne čestim poplavama. Južni dijelovi grada su brdoviti. To je jedan od samo dva azijska glavna grada koji se nalaze na južnoj hemisferi (zajedno sa Dilijem u Istočnom Timoru). Službeno, područje posebnog okruga Jakarte iznosi 661,23 km2 kopnene površine i 6,977 km2 morske površine.[7] Hiljadu ostrva, koja su administrativno dio Jakarte, nalaze se u zalivu Jakarte, sjeverno od grada.
Jakarta leži u niskoj i ravnoj aluvijalnoj ravni, u rasponu od −2 do 91 m sa prosječnom nadmorskom visinom od 8 m iznad nivoa mora sa historijski ekstenzivnim močvarnim područjima. Neki dijelovi grada izgrađeni su na obnovljenim plimnim ravnicama koje se javljaju u okolini.[54] Kroz Jakartu protiče trinaest rijeka. To su rijeka Ciliwung, Kalibaru, Pesanggrahan, Cipinang, Angke, Maja, Mookervart, Krukut, Buaran, Zapadni Tarum, Cakung, Petukangan, rijeka Sunter i rijeka Grogol.[8][9] One teku od visoravni Puncak prema jugu grada, zatim preko grada prema sjeveru prema Javanskom moru. Rijeka Ciliwung dijeli grad na zapadni i istočni okrug. Ove rijeke, u kombinaciji s kišama u vlažnoj sezoni i nedovoljnom drenažom zbog začepljenja, čine Jakartu podložnom poplavama.
Štaviše, Jakarta tone za oko 5 do 10 cm svake godine, i do 20 cm u sjevernim obalnim područjima. Nakon studije izvodljivosti, prstenasti nasip poznat kao Divovski morski zid Jakarte je u izgradnji oko zaliva Jakarta kako bi se mogao nositi s prijetnjom s mora. Nasip će biti opremljen sistemom za pumpanje i retenzijskim prostorima za odbranu od morske vode i funkcionisati kao cesta sa naplatom putarine. Očekuje se da će projekat biti završen do 2025.[10] U januaru 2014, centralna vlada se složila da izgradi dvije brane u Ciawi, Bogor i 1,2 km tunel od rijeke Ciliwung do rijeke Cisadane kako bi se ublažile poplave u gradu.[11] Danas se radi na tunelu za podzemnu vodu od 1,2 km, kapaciteta 60 m3 u sekundi između rijeke Ciliwung i kanala East Flood kako bi se olakšalo izlivanje rijeke Ciliwung.[12] Godine 2023. New York Times je objavio da na nekim mjestima Jakarta tone i do 30 cm godišnje.[13]
Zagovornici zaštite životne sredine ističu da slijeganje vode uzrokovano vađenjem podzemnih voda, od čega je većina ilegalna. Nadalje, vladin nedostatak stroge regulative pojačava pitanje jer se mnoge nedavno izgrađene visoke zgrade, korporacije i tvornice širom Jakarte odlučuju za ilegalno vađenje podzemne vode. U stvari, u nedavnoj inspekciji 80 zgrada u Jalan Thamrinu, prometnoj cesti oivičenoj neboderima i tržnim centrima, 56 zgrada je imalo pumpu za podzemnu vodu, a 33 su ilegalno crpile podzemne vode.[14] Ovo bi se moglo zaustaviti zaustavljanjem eksploatacije (kao što je to učinio grad Tokio), povećanjem efikasnosti i pronalaženjem drugih izvora za korištenje vode. Štaviše, povećanje regulacije kroz veće poreze ili ograničavanje crpljenja podzemne vode pokazalo se da pomaže gradovima poput Šangaja, Tokija i San Josea da oslobode problem slijeganja vode.[15] Rijeke Jakarte su veoma zagađene i trenutno nepodesne za vodu za piće.[16]
Jakarta se suočava sa značajnim zagađenjem vazduha, posebno tokom sušne sezone od augusta do decembra. Suh vazduh tokom ovog perioda omogućava česticama zagađivača da ostanu suspendovani u atmosferi tokom dužeg perioda, što doprinosi lošem kvalitetu vazduha.[17][18]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Demographia World Urban Areas" (PDF) (19th annual izd.). August 2023. Pristupljeno 4 June 2024.
- ^ "Disdukcapil DKI Tertibkan Data Penduduk Sesuai Domisili". Dinas Dukcapil DKI Jakarta. Pristupljeno 11 June 2024.
- ^ "GaWC". Arhivirano s originala, 11. 8. 2016. Pristupljeno 3. 6. 2015.
- ^ Suroyo, Gayatri. "Indonesia pledges $40 billion to modernise Jakarta ahead of new capital - minister". Pristupljeno 17 May 2024.
- ^ "Publikasi Provinsi dan Kabupaten Hasil Sementara SP2010". Bps.go.id. Arhivirano s originala, 13 October 2010. Pristupljeno 7 June 2011.
- ^ "The Tides: Efforts Never End to Repel an Invading Sea". Jakarta Globe. Arhivirano s originala, 17 November 2015. Pristupljeno 15 November 2015.
- ^ Based on Governor Decree 2007, No. 171. taken from Statistics DKI Jakarta Provincial Office, Jakarta in Figures, 2008, BPS, the province of DKI Jakarta
- ^ Simanjuntak, T. P. Moan (16 July 2014). "Maja River in Pegadungan Strewn with Water Hyacinth and Mud". Berita Resmi Pemprov. Arhivirano s originala, 18 March 2015. Pristupljeno 30 June 2017.
- ^ Elyda, Corry (27 December 2014). "BPK slams city's efforts to manage liquid waste". The Jakarta Post. Arhivirano s originala, 2 April 2015.
- ^ Hendrix, Esmeralda. "Dutch to study new dike for Jakarta Bay". Arhivirano s originala, 18 January 2012. Pristupljeno 27 July 2011.
- ^ "New Ciliwung River Dams Planned as Jakarta Struggles With Latest Floods". 20 January 2014. Arhivirano s originala, 25 September 2015. Pristupljeno 5 December 2018.
- ^ "Jatinegara residents complain about underground tunnel project". Arhivirano s originala, 25 September 2015. Pristupljeno 24 April 2015.
- ^ Leonhardt, David (17 May 2023). "The Plan to Build a New Capital". The New York Times. Pristupljeno 17 May 2023.
- ^ Mei Lin, Mayuri (12 August 2018). "Jakarta, the fastest-sinking city in the world". BBC News. Pristupljeno 30 March 2023.
- ^ Holzer, Thomas L.; Johnson, A. Ivan (1985). "Land subsidence caused by groundwater withdrawal in urban areas". GeoJournal. 11 (3): 245. Bibcode:1985GeoJo..11..245H. doi:10.1007/BF00186338. ISSN 0343-2521. S2CID 189888566. Pristupljeno 30 March 2023.
- ^ "Jakarta, the fastest-sinking city in the world". 16 Aug 2018. Arhivirano s originala, 27 April 2021. Pristupljeno 27 April 2021.
- ^ "Jakarta is the world's most polluted city. Blame the dry season and vehicles for the gray skies". AP News. 11 August 2023. Pristupljeno 14 July 2024.
- ^ "Jakarta air pollution worsens, little progress after 2021 ruling". The Jakarta Post. Pristupljeno 26 January 2024.
Dodatna literatura
[uredi | uredi izvor]- Adya, Afandri (2022). Minangkabau In A Nutshell [Minangkabau In A Nutshell] (Cet. 1 izd.). Bukunesia Publisher. ISBN 978-623-88007-3-5. Arhivirano s originala, 5 November 2022. Pristupljeno 5 November 2022.
- Ayatrohaédi (2005). Sundakala: cuplikan sejarah Sunda berdasarkan naskah-naskah "Panitia Wangsakerta" Cirebon [Sundakala: A snippet of Sundanese history based on the manuscripts of "Panitia Wangsakerta" Cirebon] (jezik: indonezijski). Pustaka Jaya. ISBN 978-979-419-330-3. Arhivirano s originala, 28 October 2021. Pristupljeno 28 October 2021.
- Bakker, K.; Kooy, M.; Shofiani, N.E.; Martijn, E. J. (2008). "Governance Failure: Rethinking the Institutional Dimensions of Urban Water Supply to Poor Households". World Development. 36 (10): 1891–1915. doi:10.1016/j.worlddev.2007.09.015.
- Baskoro, Bra (2010). Wisata kota Jalan Jaksa : sebuah kajian sosiologi pariwisata [Street tourism, city tourism: A study of the sociology of tourism] (Cet. 1 izd.). Penerbit Koekoesan. ISBN 978-979-1442-31-2. Arhivirano s originala, 29 August 2022. Pristupljeno 27 April 2021.
- Bishop, Ryan; Phillips, John; Yeo, Wei Wei (2003). Postcolonial Urbanism: Southeast Asian Cities and Global Processes. Psychology Press. ISBN 978-0-415-93250-9. Arhivirano s originala, 16 November 2021. Pristupljeno 16 November 2021.
- Britnell, Mark (2015). In Search of the Perfect Health System. London: Palgrave. ISBN 978-1-137-49661-4. Arhivirano s originala, 29 August 2022. Pristupljeno 27 April 2021.
- Bunge, Frederica M.; Vreeland, Nena (1983). Indonesia: A Country Study. U.S. Government Printing Office. Arhivirano s originala, 28 October 2021. Pristupljeno 28 October 2021.
- Corfield, Justin (2013). "Sister Cities". Historical Dictionary of Pyongyang. London: Anthem Press. str. 196. ISBN 978-0-85728-234-7. Arhivirano s originala, 30 March 2019. Pristupljeno 16 November 2021.
- Douglass, M. (1992). "The Political Economy of Urban Poverty and Environmental Management in Asia: Access, Empowerment, and Community-based Alternatives". Environment and Urbanization. 4 (2): 9–32. Bibcode:1992EnUrb...4....9D. doi:10.1177/095624789200400203.
- Cortesão, Armando (1990). The Suma Oriental of Tome Pires, books 1–5. New Delhi: Asian Educational Services. ISBN 81-206-0535-7. Arhivirano s originala, 24 June 2016. Pristupljeno 28 October 2021.
- Cybriwsky, Roman; Ford, Larry R. (2001). "City profile: Jakarta". Cities. 18 (3). doi:10.1016/S0264-2751(01)00004-X. ISSN 0264-2751.
- Douglass, M. (1989). "The Environmental Sustainability of Development. Coordination, Incentives and Political Will in Land Use Planning for the Jakarta Metropolis". Third World Planning Review. 11 (2): 211. doi:10.3828/twpr.11.2.44113540kqt27180.
- Friend, Theodore (2003). Indonesian Destinies. Harvard University Press. ISBN 978-0-674-01137-3. Arhivirano s originala, 29 June 2016. Pristupljeno 28 October 2021.
- Ginsburg, Norton Sydney; Koppel, Bruce; McGee, T. G. (1991). "The Extended Metropolis: Implications for Urban Management". u Cheema, G. Shabbir (ured.). The Extended Metropolis: Settlement Transition in Asia. Honolulu: University of Hawaii Press. ISBN 0-585-30143-3. Arhivirano s originala, 16 November 2021. Pristupljeno 16 November 2021.
- Hanna, Willard A. (1962). "The Politics of Sport. Indonesia as the Host to the "Fourth Asian Games"". American University. Southeast Asia Series. 10 (19). Arhivirano s originala, 16 November 2021. Pristupljeno 16 November 2021.
- Harpham, Trudy; Tanner, Marcel (1995). Urban health in developing countries : progress and prospects. London: Earthscan. ISBN 1-85383-285-5. Arhivirano s originala, 16 November 2021. Pristupljeno 16 November 2021.
- Hartmann, Wolf D.; Maennig, Wolfgang; Wang, Run (2017). Chinas neue Seidenstraße Kooperation statt Isolation [China's New Silk Road Cooperation instead of isolation] (jezik: njemački) (1 izd.). Frankfurt am Main. ISBN 978-3-95601-224-2. Arhivirano s originala, 28 October 2021. Pristupljeno 28 October 2021.
- Hellman, Jorgen; Thynell, Marie; Voorst, Roanne van (2018). Jakarta: Claiming spaces and rights in the city. Routledge. ISBN 978-1-351-62044-4. Arhivirano s originala, 29 August 2022. Pristupljeno 27 April 2021.
- Hermanto, Zarida (1998). Perubahan pemanfaatan tanah di Jabotabek : studi perbandingan dengan Gerbangkertosusila [Land use change in Jabotabek: A comparative study with Gerbangkertosusila]. Jakarta: Indonesian Institute of Sciences. ISBN 979-9165-04-0. Arhivirano s originala, 28 October 2021. Pristupljeno 28 October 2021.
- Henderson, John William (1970). Area Handbook for Indonesia. 550. Washington, D.C.: U.S. Government Printing Office. Arhivirano s originala, 28 October 2021. Pristupljeno 28 October 2021.
- Hernig, Marcus (2018). Die Renaissance der Seidenstraße: Der Weg des chinesischen Drachens ins Herz Europas [The Renaissance of the Silk Road: The Chinese Dragon's Way to the Heart of Europe] (jezik: njemački). FinanzBuch Verlag. ISBN 978-3-96092-253-7. Arhivirano s originala, 28 October 2021. Pristupljeno 28 October 2021.
- Heuken, Adolf (1999). Sumber-sumber asli sejarah Jakarta, Jilid I: Dokumen-dokumen sejarah Jakarta sampai dengan akhir abad ke-16 [Original sources of Jakarta's history, Volume I: Historical documents of Jakarta up to the end of the 16th century]. 1. Cipta Loka Caraka.
- Iyer, Alessandra (2001). Indonesian Performing Arts: Tradition and Transition. Harwood Academic Pub. Arhivirano s originala, 28 October 2021. Pristupljeno 28 October 2021.
- Kampen, Nicolaas Godfried (1831). Geschiedenis der Nederlanders buiten Europa [History of the Dutch outside Europe] (jezik: nizozemski). 1. Haarlem: De Erven François Bohn. Arhivirano s originala, 28 October 2021. Pristupljeno 28 October 2021.
- Knörr, Jacqueline (2007). Kreolität und postkoloniale Gesellschaft: Integration und Differenzierung in Jakarta [Creole and Post-Colonial Society: Integration and Differentiation in Jakarta] (jezik: njemački). Campus Verlag. ISBN 978-3-593-38344-6. Arhivirano s originala, 28 October 2021. Pristupljeno 28 October 2021.
- Knörr, Jacqueline (2014). Creole Identity in Postcolonial Indonesia. Berghahn Books. ISBN 978-1-78238-268-3. JSTOR j.ctt9qcwb1. Arhivirano s originala, 25 March 2022. Pristupljeno 28 October 2021.
- Kusno, Abidin (2000). Behind the Postcolonial: Architecture, Urban Space and Political Cultures. New York City: Routledge. ISBN 978-0-415-23615-7. Arhivirano s originala, 28 October 2021. Pristupljeno 28 October 2021.
- Merrillees, Scott (2015). Jakarta: Portraits of a Capital 1950–1980. Jakarta: Equinox Publishing. ISBN 9786028397308. Arhivirano s originala, 30 March 2021. Pristupljeno 12 November 2020.
- Murray, N.J.; Clemens, R.S.; Phinn, S.R.; Possingham, H.P.; Fuller, R.A. (2014). "Tracking the rapid loss of tidal wetlands in the Yellow Sea" (PDF). Frontiers in Ecology and the Environment. 12 (5): 267–272. Bibcode:2014FrEE...12..267M. doi:10.1890/130260. Arhivirano (PDF) s originala, 7 December 2021. Pristupljeno 5 August 2021.
- Nas, Peter J.M.; Grijns, Kees (2000). Jakarta-Batavia: Socio-cultural Essays. Leiden: KITLV Press. ISBN 90-6718-139-0. Arhivirano s originala, 2 February 2020. Pristupljeno 28 October 2021.
- Naim, Mochtar (1971). "Merantau: Causes and Effects of Minangkabau Voluntary Migration". Merantau. ISEAS Publishing. str. 1–15. doi:10.1355/9789814380164-002. ISBN 978-981-4380-16-4. Arhivirano s originala, 28 October 2021. Pristupljeno 28 October 2021.
- Porter, Donald James (2002). Managing politics and Islam in Indonesia. London. ISBN 0-7007-1736-6. Arhivirano s originala, 16 November 2021. Pristupljeno 16 November 2021.
- Reid, Anthony (2010). Imperial Alchemy: Nationalism and Political Identity in Southeast Asia. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-87237-9. Arhivirano s originala, 16 November 2021. Pristupljeno 16 November 2021.
- Ricklefs, M. C. (1981). A History of Modern Indonesia. London: Macmillan Education UK. doi:10.1007/978-1-349-16645-9. ISBN 978-0-333-24380-0. Arhivirano s originala, 28 October 2021. Pristupljeno 28 October 2021.
- Sajor, Edsel E. (2003). "Globalization and the Urban Property Boom in Metro Cebu, Philippines". Development and Change. 34 (4): 713–742. doi:10.1111/1467-7660.00325.
- Sáenz, Rogelio; Embrick, David G.; Rodriguez, Nestor P. (2015). The International Handbook of the Demography of Race and Ethnicity. Dordrecht. ISBN 978-90-481-8891-8.
- Schoppert, P.; Damais, S. (1997). Java Style. Paris: Didier Millet. ISBN 978-962-593-232-3. Arhivirano s originala, 28 October 2021. Pristupljeno 28 October 2021.
- Silver, Christopher (2007). Planning the Megacity: Jakarta in the Twentieth Century. Planning, History and Environment. Routledge. ISBN 978-1-135-99122-7. Arhivirano s originala, 17 April 2021. Pristupljeno 12 November 2020.
- Soekmono, R. (1973). Pengantar Sejarah Kebudayaan Indonesia 2, 2nd ed [Introduction to Indonesian Cultural History 2] (2 izd.). Yogyakarta: Penerbit Kanisius.
- Suryadinata, Leo; Arifin, Evi Nurvidya; Ananta, Aris (2003). Indonesia's Population: Ethnicity and Religion in a Changing Political Landscape. Institute of Southeast Asian Studies. ISBN 978-981-230-212-0. Arhivirano s originala, 25 August 2021. Pristupljeno 28 October 2021.
- Teeuwen, Dirk (2010). "From horsepower to electrification: Tramways in Batavia-Jakarta 1869–1962" (PDF). Rendez-vous Batavia. Indonesia-Dutch Colonial Heritage. Arhivirano s originala (PDF), 5 July 2016. Pristupljeno 22 April 2017.
- Torchia, Christopher; Djuhari, Lely (2007). Indonesian Idioms and Expressions: Colloquial Indonesian at Work. Tuttle Publishing. ISBN 978-1-4629-1650-4. Arhivirano s originala, 28 October 2021. Pristupljeno 28 October 2021.
- Turner, Peter (1997). Java (1st izd.). Melbourne: Lonely Planet. ISBN 978-0-86442-314-6. Arhivirano s originala, 28 October 2021. Pristupljeno 28 October 2021.
- Waworoentoe, Willem Johan (2013). "Jakarta". Encyclopædia Britannica. Arhivirano s originala, 14 November 2016. Pristupljeno 28 October 2021.
- Witton, Patrick (2003). Indonesia. Melbourne: Lonely Planet Publications. ISBN 978-1-74059-154-6. Arhivirano s originala, 27 April 2021. Pristupljeno 27 April 2021.
- Zahorka, Herwig (2007). The Sunda Kingdoms of West Java. Yayasan Cipta Loka Caraka. Arhivirano s originala, 28 October 2021. Pristupljeno 28 October 2021.
Nedovršeni članak Jakarta koji govori o gradovima treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
