[go: up one dir, main page]

Academia.eduAcademia.edu
ПРИКАЗИ / REVIEWS / COMTES RENDU "Rezultat romantizma je liberalizam, tolerancija, obzirnost i uvažavanje nesavršenosti života; neki stupanj povećanja racionalnog samorazumevanja. Ovo je bilo veoma daleko od namera romaničara. Ali, istovremeno – i u toj meri romantičarsko učenje je istinito – oni su najsnažnije naglasili nepredvidivost svih ljudskih delatnosti. Oni su bili uhvaćeni u vlastitu zamku" (str. 155). Monika Milosavljević Danijel Dzino. 2010. Illyricum in Roman politics 229 BC-AD 68. Cambridge: Cambridge University Press, 223 pp. Knjiga Danijela Džina predstavlja osvežavajući pomak u odnosu na prethodna istraživanja koja su se bavila istom temom, ili kako sam autor kaže, posmatranje istorije jednog prostora iz neuobičajenih i neočekivanih uglova. Za razliku od ranijih, veoma brojnih istraživanja Ilirika,1 Danijel Džino posmatra prostor kao konstrukt kojim zajednice koje ga naseljavaju, njime i raspolažu. Odnos rimske vojske i administracije prema prostoru Ilirika odslikava pre svega način na koji se taj prostor koristi u svakodnevnoj interakciji Rima sa pograničnom zonom, odnosno granicama Carstva. Veliki deo monografije zasniva se na kritičkoj analizi klasičnih tekstova iz kojih autor crpi podatke potrebne za rekonstrukciju dešavanja u Iliriku, ali i načina na koji se konstituišu i održavaju lokalni identi1 Npr. videti: Wilkes, John J. 1969. Dalmatia. London: Routledge – Kegan Paul, Bojanovski, Ivo. 1988. Bosna i Hercegovina u antičko doba. Djela LXVI. Sarajevo: Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH. 867 teti u imperijalnom kontekstu Rima. Za razliku od većine svojih prethodnika, Džino klasičnim autorima poput Plinija, Strabona i Veleja Paterkula prilazi sa visokom dozom kritičnosti i pokušava da sagleda sve aspekte tekstova nastalih u specifičnom kontekstu i namenjenih određenim društvenim grupama. Sa takvim polazištem, dešavanja opisana u klasičnim tekstovima dobijaju novu dimenziju kada je u pitanju rekonstrukcija odnosa Rimljana i lokalnih zajednica Ilirika. Knjiga je struktuirana kroz devet poglavlja koja se završavaju zaključnim razmatranjem prethodno iznetih ideja. Prva dva poglavlja su uvodnog karaktera i u njima autor izlaže metodološke i teorijske okvire svog istraživanja, upoznajući nas pritom sa rezultatima istraživača koji su mu prethodili. Ostalih sedam hronološki prate dešavanja od prvih kontakta Rima sa istočnom obalom Jadrana zaključno sa konačnom podelom Ilirika na Dalmaciju i Panoniju. Ipak, prednost ove knjige nije samo u čitanju klasičnih tekstova i njihove interpretacije u drugačijem teorijskom ključu. Džino pored toga nudi i drugačiji uvid u život zajednica na istočnom Jadranu, njihove društvene organizacije, ali i načina na koji se menjaju njihovi kolektivni i pojedinačni identiteti kroz drugačije društvene okolnosti tokom istorije kontakta sa Rimom. Smatram da važnost knjige Illyricum in Roman politics leži pre svega u razjašnjenju rimskog poimanja prostora koji će se menjati u administrativnom, političkom i urbanističkom smislu i rezultatima koji usled tih promena nastaju u načinu na koji lokalne zajednice konstruišu, rekonstruišu i održavaju svoje identitete. Ponovnim čitanjem klasičnih tekstova, Džino pokušava da "udahne život" lokalnim zajednicama, naglašavajući važnost uloge koje su one imale u formiranju provincijskog društva tokom rimske konstruk- Етноантрополошки проблеми н.с. год. 8. св.3 (2013) 868 ПРИКАЗИ / REVIEWS / COMTES RENDUS cije Ilirika, a zatim Dalmacije i Panonije. Iako su ovakvi pristupi prisutni u rimskoj arheologiji i istoriji već od 90-ih godina 20. veka,2 prostor Ilirika se po prvi put posmatra detaljno na ovaj način upravo u Džinovoj knjizi. Autor dalje objašnjava ulogu lokalnih zajednica u osnivanju prvih rimskih naseobina na istočnom Jadranu, kao i dešavanjima (npr. civilni rat) koja će ih pomeriti u žižu interesovanja Rima. Džino se, kao što je već rečeno, bavi i rimskim poimanjem prostora u kojem te zajednice žive, naglašavajući pritom vezu između percepcije tog prostora i načina na koji su praktikovali moć nad njim. Dva osnovna viđenja prostora podrazumevala su prostor koji je jasno definisan, izmeren, organizovan i sa jasnom administracijom i prostor nad kojim se uspostavlja isključivo politička, ali ne i administrativna vlast. Džino s tim u vezu dovodi i dvoznačnost termina provincia, koji se može odnositi na vlast nad nedefisanom i neosvojenom teritorijom, ali i na jasno omeđeni prostor koji čini administrativni deo rimske države. Prostori koji nisu ulazili u sastav rimske države zamišljani su ne kao geografske oblasti sa prirodnim granicama, već kao oblasti definisane zajednicama koje ih naseljavaju i koje nisu pod direktnom vlašću i uticajem države. Kada je u pitanju Ilirik, oblast u kojoj će kasnije biti definisane granice provincije Dalmacije, situacija nije mnogo različita. Od prvobitnog grčkog termina Illyris, koji je podrazumevao zapadne zajednice koje ne govore grčkim jezikom, latinski termin Illyricum se proširio na oblast između Dunava i Jadrana, odnosno istočnih Alpa i Trakije. 2 Između ostalih: Millet, Martin. 1990. The Romanization of Britain. An essay in archaeological interpretation. Cambridge: Cambridge University Press, Woolf, G. 1997. Beyond Romans and Natives. World Archaeology 28/3: 339-350. Naime, kako se menjao karakter kontakta sa zajednicama koje su naseljavale taj prostor, i način administriranja tih oblasti, menjala se i koncepcija geografske oblasti Ilirika. Na taj način, Džino vidi Ilirik kao rezultat načina razumevanja jednog prostora i održavanja rimskih političkih, ekonomskih i vojnih interesa. Ilirik kao geografska celina ili uniformni entitet nije postojao, kao što nisu postojali ni jedinstveni Iliri koji su taj prostor naseljavali, pre nego što su ga Rimljani konstruisali kao vid upotrebe moći nad heterogenim prostorom. Na kraju, Džino se bavi i važnim pitanjem identiteta lokalnih zajednica kao i načina na koji se on menja u različitim društvenim i političkim okolnostima. Sledeći logiku promene koncepcije prostora, koji za sobom neminovno povlači i način upravljanja i raspolaganja njime, autor pretpostavlja i promene u načinu na koje su se zajednice i pojedinci koji su naseljavali taj prostor određivali svoje mesto u društvu. Stara organizacija društva iz perioda pre dolaska Rimljana nije se mogla održati u svetu gde je pored složenih geografskih, prostornih i političkih administracija, postojala i namerna politika "pacifikacije" provincije koja je često podrazumevala raseljavanje stanovništva, razbijanje starih i stvaranje novih lokalnih saveza. Iz tih razloga, lokalno stanovništvo je moralo stvoriti nove strategije za održavanje identiteta u "rimskom" novom svetu. Interakcijom sa rimskom administracijom i vojskom konstruisana je nova provincijska kultura, koju danas prepoznajemo kao način za "postajanje Rimljaninom". Knjiga Danijela Džina veoma je vredna i korisna za sve one koji se bave rimskom prošlošću Ilirika i provincija Dalmacije i Panonije i toplo je preporučujem kao nezaobilaznu i višestruko korisnu svim budućim istraživačima tog prostora. Issues in Ethnology and Anthropology, n. s. Vol. 8. Is. 3 (2013) Marko A. Janković