Borsello, L., Utopija; hannonija, Prilozi 4~ 143 (1996), str. 143-165 UTOPIJA I HARMONIJA Eridano Frana Petrića u novom junačkom stihu' LUCIANA BORSETTO (Universita degli Studi di Padova) UDK 130.2 Petrić lzvomi znanstveni člank Primljen: 5. X. 1996. O, sveti Apolone, ti koji si mi prvi nadahnuo Ovaj moj novi ponosni spjev: i vi oko mene O, svete Muze što piesaste; i radosni Pade, slavne unuke svoje medu zvijezde Koje si stavio, o Apolone. Molim da čudno Ne bude kazivanje moje. Neka se uzvišeni tvoji božanski Darovi dopadnu vrlome Hipolitu: i neka vječno Budu na glasu. A sada moj duh obuzima Tvoj zanos. Da, ja stalno pjevam O vječno slavi besmrtnih junaka estenskih zavazda njedra, i dušu.' Duhom tvojim ispunjen, ćutim Tako započinje, zazivanjem Apolona i Muza, kratki pohvalni spjev Frana naslovljen Pad, latinski Eridanus, objavljen u Ferrari 1557. i posvećn kardinalu Ippolitu II. d'Este: 651 stih od trinaest slogova za kojima slijede teorijska Razlaganja, precizne upute za upotrebu i primjenu modela razrađen književne komunikacije koja će tri stoljeća kasnije privuć Carduccijevu pažnju'. U svom zazivanju filozof sa Cresa traži od Apolona duh »obuzet« Petrića • Prilog s V. međunarodg održanoga 15.-19. VII. 1996. II simpozija Hrvatskog filozofskog društva »Dani Frane Petriša« Cresu. , Usp. L'ERIDANO / IN NUOVO VERSO HEROICO / DI FRANCESCO PATRITIO. / CON l SOSTENTAMENTI DEL DETIa / VERSO: / ( ... J / IN FERRARA. / Appre."o Francesco de Rossi da Va/enza. / M.D. LVII, A ijr. Kurziv je moj kao i drugdje u tekstu. 2 Usp. La poesiu har/mlll nei seco/i XV-XVI, ur. G. Cardueci, Bologna, 1881. U knjizi je Carducci objavio cijelog Eridema (str. 327-345) i izbor iz Sostentamenli (str. 443-450). No, poema 144 Bonetlo, L., Utopija i hannonija, Prilozi 4~ (1996), ,\'Ir. 143-165 »božanskim zanosom«, jer se samo njime može vinuti do prave poezije; traži rijek »u novom ponosnom spjevu«, koji mu je nadahnuo bog da mu omgući glazbenik, o časti i slavi unuka Eridanovih, sinova slavne Ferrare, junaka i oknčati dvojbene zgode u lutanju estenskog dvora u koji se nada ući italijom onoga vremena.' »Novi ponosni spjev« koji je spjevao tehničk je dokaz izražajnih mogućnosti njegova novog pjesničkog umijeća utemeljenog na zakonima ritma i harmonije, prožetog neoplatičkm i hermtično kulturom stečnom u mletačko književnom krugu s početka 16. stoljeća, koji je posjećiva od '47, u vrijeme školovanja u Padovi'; teorijskim Razlaganjima nastoji pred odabranom čitalkom publikom opravdati oporost, nejasoć, »oebičnst«. Jer, eksperimentira koliko na konkretnom planu[abule, toliko i »mamladi Petrić nirom stiha«, tananim vezama između retorike i »skrovite znanosti« što proizlaze iz poetskog iskustva istaknutih osoba poput Giulija Camilla', Francesza Zorzi', jc očit našla odjeka j II jednoj Carduccijevoj odi iz 1895, II kojoj budi uspomene na radosne i iz povijesti Fcrrare, kojoj sc nada vratiti dušu Torquata Ta'isa, odbjcglog iz tužne događje samostana Sant'Onofrio sul. Gianicolo. Usp. Alla citta di Ferrura nel XXV aprile del MDCCCXCV, II O. Carducci, Tf/Ile le poesie, Introduzione di C. Oci Grande, Commenti di V. Cini, A. Roveri, D. Giordano, C. Oci Grande, Bietti, 1968, str. 938-946. smrti 1551, nepravedno osuđen za herezu, mladi J Lišen svih obiteljskih dobara nakon očev Petrić na kraju se povukao u osamu Cresa. Godine 1556, na povratku sjednog putovanja u Rim, tajnika vojvode Alfonsa II. Uz njegovu pomć pokušao je upoznao je Montecatina, budćeg preko ErMana pronaći put za pristup dvoru. U Rimu je 1557. dobio prebendu, ali zbog sudske parnice sa strieem nije je mogao uživati. U mecluvremenu jc pokušao dobiti katedru na Sveučilšt u Padovi. O Petrićcvu životu usp. pismo Bacciju Valoriju iz 1587. koje je objavio A. Soicrti, Autohiogmjia di F. Patrizio, u »Arehivio storieo per Trieste, l'lstria ć il Trentino«, III (1886), br. 3-4, str. 275-281, i u F. Petrić Pagine scelle, S. Cella, Padova, 1965, str. 37-42; zatim u F. Petrić, Lettere ed opuscol; inediti, D. Aguzzi Barbagli, Firenze, 1975, str. 45-51. 4 O tom razdoblju njegova obrazovanja usp. L. Bolzoni, La »Poetica« del Patrizi e La cuLtum veneta del primo Cblqltecento, u AA. VV., L'Umanezimo in Jl'lria, V. Branca i S. Graciotti, Firenze, Olsehki, t 983, str. t 9-35. O njemu vidi i u L 'Eridano: la dimemione c011igiana deL furore, u L'universo dei poem; po.\:\·ihili. Studi .I·U France.\·co PaIriz; da Chena, Rim, Bulwni, 1980, str. 46-52. 5 Čije je izdanje Secondo tomo del/'Opere (La Topim .WJprlll'idee di Hermogene, La grammatica, E.lpo.l#ione .\'Opra ii primo & secondo .wnetto deL Petrarca, Venezia, Gabriel Giolito de Ferrari, 1560) uredio Petrić, a koji je sebe veličao doavjući često svome imenu epitet )božanski«. O Giuliju Camillu (1480-1444 ea) usp. G. Liruti, Notizie del/e l>ite ed opere sen'fte dai letterat; del Friuli, III, Udine, 1780, str. 60-134 i F. Altani di Salvarolo, Memorie inforno alla vila ed aLie opere di Giulio CamiLio, u Nuovll Ttlcml/a d'oplI.\'Coli .w:ien/ifici e ji/mojici, ur. A Calogera i F. Mandelli, XXII, Venecija, 1775-1784, str. 241-288. O Petrićvm odnosima sa Giuliom Camillom usp. L. Bolzoni, La »Poeliw« del Pa/rizi e la clIltuTtl venera deL primo C;"qllecento, op. cit. fi Francesco Zorzi ili Giorgio Veneto, franjevčki teolog iz Venecije, umro u A'iolu '40. Istaknuta ličnost u mletački intelektualnim krugovima s početka 16. stoljeća. Njegova misao, nadahnuta dubokim »spirtualčkm« nagućem, hranila se čitanjem Ficina i Pica, hermtič­ nim »otkrovenjem«, kablistčom egzegezom, Origcnovim temama. Njegova djela De hannonia mundi (1525) i I" .\'(lcram .l'criptflTlUn prohiemata (1536) znatno su utjecala na misao Giulija Camilla, BorseIto, L., Utopija i hannonija, Prilozi 43-44 (1996), str. 143-/65 145 Trifonea Gabrielea', baš kao i iz filozofskog i retoičkg mišljenja usvojenog čitanjem Ficina i Pica, a od '53. okrenutog Čitanju Petrarkinog soneta Ždrijelo i san i danguba sred perja (Lettura sopra il sonetta del Petrarca La gola e'l sonno e l'ociose piume) i Raspravi o različtos poetskih zanosa (Discorso della diversitil dei furori poetici)'; osim toga, takvim eksperimentiranjem daje uzvišenu i sigurnu sliku o sebi, što je sigurna ulaznica u vrlo učeno i rafinirano ferarsko društvo onoga doba. »Molim da čudno/ Ne bude kazivanje moje ( ... j«, kaže on na početku poeme, pozivajuć u pomć Apolona i muze, koji su izravno upleteni - kao uostalom i on sam i velika povorka književnika, sudionika zborova i plesova u čast Eridanovu - u zamršenu priču o estenskom naraštaju koju kani isprčat. Preplćui povijest i mit, pročanstv i ezotričk ritual, imitaciju i invenciju, utopiju i harmoniju, Apolon i muze, prvi pokretači spjeva, ući će u ovu priču kao njezini specifčn akteri. Dozvani iz mračnih Protejevih objava Eridanu, označit će svršetak sretnih vremena za padski grad, kćeru velike rijeke oko koje se odmotava priča, potvrditi smrtni udes na koji je osuđena nakon propasti Fetonta, kojega je sunce srušilo u ledene vode Pada, povratak u Satumia regna zahvljući junačkim podvizima na talijanskom i stranome tlu (posebno protiv Turaka) Ercola JI, ponovno zadobivanje Jupiterova crnog oria, koji je već stOljećima premješten na istok Rima, kako je pjevao Dante u IV. pjevanju Raja, njegova simbolčka preobrazba u bijelog aria, heraldičk amblem obitelji d'Este, ujedno i amblem duhovnog carstva koje je Nebo odredilo Ippolitu II, vladavine glazbe, pjevanja, poezije, pozvanih da pričaju o njemu. u proučavnj kabalc. Zorzijcvo mišljenje sigurno je poznavao i Petrić, što se osobito osjeća možda preko Andrea Fiorentina, svoga prvog učitelja »gramatike«, možda preko fratra franjevca koji ga je u Padovi približio Ficinovoj Theologia piatoniea (o tome usp. C. Vao;oli, A proposito di Fraru:esco Patrizi, Gian Giorgo Patrizi, Baldo Lupatino e Flacio /llirico. AIellne prec~'lZion, II L 'Umane.rimo in I.~tria, cit., str. 6U--61). O Zorziju usp. L. Pierozzi, Note sllun inedito zOTzianu. /l »Commentosopra il Poema del R.P. fra Francesco Giorgio«, II »Rinascimento«, II S., 27,1987, str. 349-386 i E. Scapparone, »Sapienza riposta« e lingua llolgare: note Slili' »Elegante poema« di Franc:e.w:o Giorgio Veneto, u »Studi veneziani«, s.n., XIII, 1987, str. 147-192. 7 Autor jednog tumačenj Dantea u kojemu sc kritč pravac, nadahnut Bembovim teoritumačenj. Njemu će Giulio Camillo posvetiti svoj jama, .'ilak sLandinovim neoplatičkm DiKor.w in materia del Theatro. O važnosti Trifona Gabrielea za mletačku kulturu prve polovice 16. stoljcća \1<;p. i L Bolzoni, La »Poelica« del Pa/riz; e e,dtura ljeneta del plimi Cinquecento, op. cit. II Usp. Lethlra sopra il .wmetto del Petrarca. Lu gola e 'l sonno i Di.w.:orso della diver.\'itit de i jilrori poetici all'illllstre signor Mariano Savello, u D I M.I FRANCESCO I PATR1TlO I LA CITIA' FELICE I Del mede!iimo, Dialogo I DELL'HONORE, IL BARIGNANO. I Del medesimo, Discorso / DELLA DIVERS ITA DE' / FURORI POETICI. / LETTURA SOPRA IL SONET / TO DEL PETRARCA I La gola, e'l wmnu, e l'ocio.5/! piume / ( ... ) I IN VENETlA, / PER GIOVAN. GRIFFO I MOLIlI, 44r-53v; 55r-69v. Discorso della dil'ersitit de i furori poetici ponovo je tiskan kao dodatak u III. svesku izdanja P(Jetice koje jc uredio D. Aguzzi BarbagJi (Firenca, 1975). 146 Bor.W!fIo, L., Utopija i hannonija, Prilozi 43-44 (1996), .'itr. 143-165 sudbine Ferrare, koje su izvršili estenski junaci Preokretanje tragične zamjenom negativnog mita o Fetontu, o kojemu priča Ovidije u prva dva pjevanja Metamorfoza (I, 747-779 i II, 1-366), pozitivnim mitom o zlatnom je motiv u pohvainom prikazivanju ferarskog dvora prve podobu, topičk poput mita o pročanstvu koje ga naviješta'. U 34. oktavi lovice 16. stoljeća, III. pjevanja Bijesnog Orlanda (stihovi 1-4) Ariosto kroz usta Merlina, spominjuć junačk djela Azza IV, povijesnog utemeljitelja obitelji d'Este, protiv Barbarosse 1208. godine, ovako govori o njemu: Presretnim žezlom Azzo će da vlada Nad divnom zemljom kuda rijeka teč, Gdje plačuć Febo zvao sinka mlada, Kom sunča zapreg iz ruku uteč, Kad bijelo perje Cigna prekri, kada (... ) 10 Divotni jantar u suzi poteč a Giulio Camillo u sonetu posvećnm "dolasku Don Ereala u kneževinu Ferraru« 31. listopada 1534, pletući mrežu alegorijsk-mbčh veza između rijeke i estenskog junaka, kojega u njegovim stihovima zasjenjuje apolonovska slika sunca, kroz usta same rijeke navijestio je padskom gradu povratak sretnog doba: Posuta zlatom dva pješčan roga, bika Kralj rijeka sa čelom upire modre oči prema gradu kojega željezo vlastita imena resi: »U čisto zlato tvoje se željezo pretvara«, kao da kaže, "u dobre običaj loši, a ugasle časti u mnoga upaljena svjetIa, jer novo Sunce II tebi vlada i boravi. 0, pokoriteIju čudovišta, samo tu Sunce, valove koje ja podižem na tvoj mig umilno pogleda, i tvojim pogledima svagda obasjava«. 9 O mitu () zlatnom dobu vezano za ferarski dvor usp. O. Costa, La leggenda dei ."ecoli d'oro nella ietteratllra iJaliana, Bari, Laterza, 1972, str. 86-87. ]o Navod iz Bije.fni Orlando, Zagreb, Zora, 1953. Preveo D. Angjcliovć. Kurziv je naš. 147 Borsetlo, L., Utopija i hannonija, Prilozi 43-44 (1996), .\'fr. 143-165 Od njegovih mirnih riječ svaka obala procvjeta, zapjeva svaki labud, pozlati se svijet, zrak i svijetla voda«.11 iskazivanjem poštovanja kardinalu Ippolitu II, kojemu je djelo se stavlja na crtu one komunikacijske tradicije, sačinje od koja nasljeduje njezine teme i mitove, rabi iste riječ pohvale i pročanstv, kojima su te teme i mitovi prethodno bili napisani. »Zanos« koji traži od Apolona i muza da bi mogao započeti svoj novi spjev na neki je nači posredovan živim glasom pjesnika koji su prvi opjevali teme kojih se dotiče: Izričtm posvećn, Petrić (, .. ) taj zanos (... ) sa mnogih strana (... ) ne ulazi u nas, nego samo s dvije. S jedne neposredno, kada nas nadahnu muze (... ). A s druge, preko kakva Pjesnika (... ) poetskih zanosa", tvrdeći napisao je u raspravi O različtos mogući pristup praksi oponašanja polazi od prvih zapisa etike. I još: neoplatičk da jedini put za po- i zapise nekog drugog već (... ) tad rabi ona (scil. ... muza) riječ Pjesnika kao sredstvo za nadahnjivanje ( ... )13. prosvijetljenog U tom smislu primjeran je slučaj neoplatonika Giulija Camilla i njegov navedeni sonet. Uz pojedine verbalne iskaze (Vergilijeva perifraza iz Georgika, I, 482: »f1uviorum rex Eridanus«!', koju je Giulio Camillo preuzeo u bika Kralj rijeka!" naći će se i u Eridanu, 12: »Jer drugom stihu »sa čelom Ferrara, od velikog Kralja rijeka, ponosnog«!", a varijanta Petrarkinog CLXXX. soneta iz Kanconjera: »Ponosni, divni kralju drugih rijeka,,17 u Eridanu, 31: »0 oče,pnsi kralju drugih rijeka, oče"!'); uz aluzivni i emfatičn ton navještenja, 11 Usp. G. Cam illo, Sparso d'or l'are,wse ambe due coma, u Opere di M Giulio Camillo, Venecija, Giolito, 156(), c. 250r (kurziv je naš kao i u daljnjim navodima). Navedeni tekst odgovara tekstu u studiji P. Zaja, Slmltllra retorica e »sapienza ripoJta« in due ,\'onetti di Giulio Camillo, u »Rinascimento«, II, XXXIV, 1994, str. 270-271, koji ga analizira prema izdanju iz '60 (ostala izdanja 1552, 1554, 1566-'67, 1580). O sonetu samog Camilla, koji se nadao njime steći za~tink u Ereolu II. za novčau potporu studija o njegovu Theatro, dao je dragocjeni komentar u Theatro delle Inalerie, koji je također posvećn Ercolu II. 12 Diw:orso della dil1ersitll de i flIrori poetici all'i[(lIslre signor Mariano Save/lo, op. cit., Sir. 13 Ihid. 14 \.~ Navedeno iz Djela P. VefJ:.,ila Marona, Zagreh, 1994, preveo i protumači Usp. G, Camillo, Spar,\'O d 'or l'arenose ambe due coma, op. cit.. dr. T. Maretić. '" Usp. L'ERIDANO / IN NUOVO VERSO HERO/CO ( .. ), op. cit., Aijr op. cit. Usp. F. Petrarca, RVF, CLXXX, 9. Navedeno iz F. Petrarca, Kanconjer, Zagreb-Du· hrovnik, 1974, Liher, preveo F. Čale. Kurziv je naš kao i drugdje u tekstu. 17 !, Usp. L'ERIDANO / IN NUOVO VERSO HERO/CO ( ... ), op. cit. Aijv. 148 BorseIto, L., U/opija i harmonija, Prilozi 43-44 (1996), str. 143-165 grada i furlanski pjesnik daje filozofu sa Cresa shemu razgovora između estenskog junaka, »pokoritelja rijeke, personifikaciju grada i rijeke, veličanj čudovišta«'9 (»1 bliza konač mrtva! I daleka čudovišta (... )/ Uspet će na nebo«, čitamo u En·danu, 274-6~1), motiv pročanstv", za Petrića bitno povezan s temom o »božanskom zanosu«, kako se razabire iz nekih središnjih ulomaka Rasprave iz '53. i iz istodobnog Čitanj Petrarkinog soneta. Dok je u Raspravi pročanstv doista označe kao stanje »božanskog zanosa«: Platon u Fedru, naravan ili nadnaravan ( ... ) ljudski i Zanos je ( ... ) kako nas uči božanski (, .. ). Božanski zanos dolazi iz Neba i uzvisuje nas ponad ljudskog bića, i u poluanđe pretvara. Platon razlikuje četir vrste božanskog zanosa. Poetsk~ mistčn, pročanski i ljubavni ( ... )22. u Čitanju koja označv pročanstv su zanos i pročanstv ujedinjeni jedinstvenom upotrebom riječ tajnu, jer »skriveno i pod velom«, na sibilski nači Apolonovih govori istine koje bog objavljuje: Apolon ( ... ) kadšto udahnjuje u ljude ( ... ) dar proricanja ( ... ) poneki put ga sam, bez posrednika, nadahnjuje. A ponekad preko drugoga. On je nadahnjivao Sibile su možda izlazile prijevare i preko kakvog Demona II njegovoj vlasti, zbog čega ( ... ) Merkura Trimegista i Hesioda nadahnuo je zbog dvosmislice pročanstv sklonosti koje je našao II njima«.2J Ali Camillo i kroz incipit sastavka opravdava poseban narativni i simrazvoj/abule, koji nije primjeren kratkom metru soneta. Prva dva stiha soneta (»Posuta zlatom dva pješčan roga! Sa čelom bika Kralj rijeka«) zapravo nisu drugo doli prijevod na pučki jezik stihova 371-372 IV. pjevanja Georgika (»1 Eridan, što do dva na čelu zlaćn rogat ima«) koja su Petriću uglavnom poslužila za prepletanje mita o Ferrari s mitom o Proteju24 , preokrećui negativnu sudbinu padskoga grada u pozitivnu. Očaj nimfe, personifikacije samoga grada, zbog gubitka mnogih svojih muževa, koji je filozof sa Cresa opisao u Eridanu, 22-30, kao pretpostavku za upletanje proroka mora, boličk 19 »0 pokrotitelju čudovi~ta, samo tu ...uncc«, čitamo II O. Camillo. Spcuso d'or /'areJUJj'e ambe due coma, op. cit., v. 9. 2li Usp. L'ERIDANO lIN NUOVO VERSO HEROICO ( ... ), op. cit., Biijr. 21 Motiv bi sc mogao odnositi i na latinski spjev Benacus, koji je napisao Bembo 1524. godine i uputio ga biskupu Gian Mattcu Gibcrtiju, kancelaru Klementa VII (usp. P. Berobo, Canninu, XVII/, Benaclls, Torino, Res, 1990, str. 39-47). 22 Usp. Discol'sO della diversittl de i flirori poetici ( ... ), op. cit., 54v-46r. 23 Usp. LE1TURA SOPRA IL SONET TO DEL PETRARCA. I La go/a, e'/ sonno, e l'ocio.re pimne C.. ) op. cit., 65v-66r. 24 Georgike IV, 387-452. 149 Borsetto, L., Utopija i harmonija, Prilozi 43-44 (1996), .ftr. 143-165 jako podsjeća na Aristejev očaj zbog pomora pčela, stihovima 315-320 svog latinskog spjeva: o čemu govori Vergilije u PETRIĆ (... ) ona poslije toga jednog i još jednog Muža izgubi: & druge još. A bijaše huda Sudbina njena: svoje je radosti, i tuge svoje Mnogim brakovima i žalobnim udovištima iskitila za mnoge se godine promijenila. Jadna i ojađen Umorna na kraju od toli teške i beskrajne tuge, Nasmrt bolna, u savjet nesigurna: ocu se Obrati. (... )25 VERGILIJE (... ) ostavljući Od glada pčel žalostan dođe I stade tužeći Aristej Penejsku Tempu izgubiv i bolesti, kako se priča početku rijeke do izvora svetog mnogo te prozbori majci ovako ( ... ) njegova jadikovka ocu Eridanu u stihovima 31-46 ponavlja jadikOVku starog pastira majci Kireni (Georg. 321-333): PETRIĆ O oče, kralju drugih rijeka, ponosni oče Otac nisi meni, već okrutnoj sudbini mojoj jer ja sam nesretna kćera Pravi oče, Tvoja, koji si vječan, moje su muke vječn Ah, nesmiljeni oče, oče okrutni: gdje li je Tvoja roditeljska ljubav? Tvoje božansko milosrđe? Ako ti je teško, oče, bar jedan vedar dan vidjeti U mom životu; i ne pokreć te roditeljska ljubav za mene iz milosrđa: milost, jer Bog si, božansku Duguješ svakom. To te bar sili. Aja ne mogu Bez jada ni dan svoga života provesti U Božice obličju (Što možeš učint) 21 svome: daj da ga mijenjam u ljuta tigra il' sura medvjeda, Usp. L'ERIDANO / IN NUOVO VERSO HERO/CO ( ... ), op. cit., Aijv. 150 Borselto, L.J Utopija i hannonija, Prilozi 43-44 (1996), .~tr 143-165 Oholu zmiju, il' plahu ptičcu, u ribu, u travu Ili II stameni kamen: jer nizak & mračn Život je moj, bez ljudi, od Boga daleko ( ... )26 VERGILIJE (... ) Majko, o majko Kirena, u ponoru koja u ovom Živiš duboko, što mrskog sudbini si rodila mene, A od plemena slavnog božanskog, ako mi otac Timbarski, kako mi kažeš, Apolon jeste? kud ljubav Ode ti za me? i što si obricala meni nebesa? Evo i ovu slavu života zemaljskoga gubim, Koju sam brigom i pomnjom oko stoke, voćak jedva Skucao kušajć ovo i ono, a ti si mi mati! Nego daj sad i sama iščupaj sadove krasne, Nemilim ognjem staje zapali, ljetinu patri, Usjeve uzdi i tvrdom pos 'jeci sjekirom loze, Ako je slava moja toliko omrzla tebi (... ). Jednake su, osim toga, da ne spominjemo drugo", napomene o staklenim roditelja (,>na biljumih stoticah sjeprijestoljima u vodenom boravištu dotičnh deć«, Georg. 1V, 350; »stakleno kraljevsko sjedište«, Eridano, 49"'); jednak je čudesni ulaz u podzemni svijet kroz vodena brda (»te svedeni val ko brdo olauži njega«, Georg. IV, 361; »vode njegove: (... ) kao dva brda/S ove i s one strane, mime zastanu«, Eridano 495-6~J), jednak je opis starog proroka kad se i nepomič pokušava osloboditi veza što ga sputavaju dok govori (»zelenkastoga sjaja da prevrće Georg. IV, 450-451; »zelenkastoga sjaja/ Gnjevaprć«, oči«, Eridano, 320- 321 ~»), jednake su, naposljetku, obredne riječ kojima pročanstv započinje (»Što tražiš u njemu? (... ) znadeš, Proteju, i sam«, Georg. IV, 446--447; »Što hočeš od mene? ( ... ) »Znaš i sam dobro, o premudri proče«,Eidan 253-25531 ). 2(; Ibid. Aijv-Aiijr. 27 Primjerice, nabrajanje rijcka u Georg. IV, 366-373, završava upravo Eriuanom. Ali Ge- orgike nisu jedino VergiJijev() djelo koje je Petriću poslužilo kao vrelo. On erpi i iz Eneide (st. 697-748) za opis svete gozbe (usp. L'ERIDANO liN NUOVO VERSO HEROICO ( ... ), op. cit., st. 5[0-516, Ciijv-Ciiijr). 211 Ibid., Aiijr. 2') Ibid., Ciijv. ](J Ibid., 8ijv. ]1 Ihid., Biiijr. BorsellO, L., Utopija i hannonija, Prilozj 4~ (1996), ,vir, 143-165 151 U Petrićvu tekstu potpuno je nov naturlisčk excursus o oluji koju Nebo podiže nad Karpatskim morem ne bi li natjeralo proroka da napusti svoje boravište i potraži izgubljeno stado: (... ) zrak se od strašnog oblaka tamnog Zamrči, na svijet se spusti mrkla noć Od oblaka gustih: a vjetrovi do zuba naoružaše Munjama i gromovima, među sobom bratski se Ubojiti rat zametnuše, kovit1ajuć Međusobn (... ) (Eridano, 150-155)32 njegovo teško lutanje po mnogim morima: (... ) stane stoga stada tražiti Mnoge milje i mnoge vode prepliva Dotad nepoznate, II zemljama neviđm Tjeskoban tražiše ( ... ) (Eridano, 196-199)" i njegovo sudbonosno pristajanje na zlatnom ušć Pada: (... ) gdje zlatne plodne vode Miješa sa slanim valovima Pad (... ) (Eridano, 200-201)34 gdje ga Gauro i Proto, sinovi velike rijeke, oduvijek privrženi vladari veličan­ stvenog utoka oca u Jadran, iznenada uhvate i čvrsto mu vežu ruke i noge »dugim prućem« od ••bijele vrbe, & ( ... ) šaša«: obojica začs stigoše tamo. Odmah spremni za uzvišeni pothvat: oko njih Tanahne vrbe & močvarni šaš Dugačko pruće. I tiho u more gacjući uđoše Iznenada nasrnuše na usnula Proteja U hipu mu čvrsto ruke i noge svezaše, (Eridano, 210-215)" Letći 32 Ibid" Bjr, 33 Ibid" Bjv, 34 Ibid" Bjv-Bijr, 35 Ibid., Bijr, 152 8orsetto, L., Utopija i hannonija, Prilozi 4~ (1996), str. 143-165 govoru starog proroka nema priče o krivici, koja povezuje U Petrićvom Vergilijevu knjigu (Georg. IV, 453-527) i IV. pjevanje Odiseje (st. 350-570), otkrivanja uzroka zla koje, makar i u različtm oblicima, povezuje epizodu o Aristeju i Menelaju i pokazuje da pjesnik iz Rima vrlo rafinirano oponaša Homera. Filozof sa Cresa, koji također spominje oba protagonista tih epizoda (>>Veliki Grk! Zbog kojeg je već u Troji Grčka u smrt srnula« i »Svoje nesrć uzrok znao je Aristej«, piše u Eridanu, 131-132 i 134)"', okrenut je budćnosti umjesto prošlosti, želi znati što će biti, a ne ono što je bilo. Čitanje starih pjesnika - osobito Vergilija - neprihvaćj pretjeranog poštivanja mietčk prakse u pokoravanju kanonima pjesništva onoga doba, navodi ga da se poi preradi ih u svoje u skladu sa služi simbolima i likovima iz njihovih »priča« »znanstvenim« pravcem pisanja". Zbog toga, od svetog proroka koji zna sve (»jer proroku poznato sve je,/ i što bješe, što jest, i skoro što doći imade«, kako je napisao Vergilije u Georg. IV, 392-393), on prihvać samo mogućnst da kaže što sudbina ili nebo pripremaju; zbog toga, poput Ariosta u prva četir stiha 34. oktave III. pjevanja u Bijesnom Orlandu, spominje samo Fetontovu »nepromišljenu odvažnost« i plač Helijada koje su se, nakon bratove pogibije u vodama Pada, pretvorile u topole, kad priča o pripremama za vjenča Ferrare s praocem obitelji d'Este, o odluci nimfe da se ono proslavi baš na mjestu stare božne kazne (»(. .. ) vjenča održati treba ( ... ) gdje se sestre Fetontove/ oplakujći nesretnu nepromišljenu odvažnosti brata svojega, u topole pretvorište«, piše u Eridanu, 357-360"). Poduarjći se potpuno s mjestom kazne, zamjenući ga, stavljući se iznad njega, mjesto vjenča, zajedno s božanskom gozbom što se tamo održava, zauvijek briše zlo kojega je mjesto kazne nositelj, označv dolazak sretnih vremena za kćeru velike rijeke, povratak zlatnog doba, ulazak u plenitudo temporum u kojemu će njezini potomci zauvijek ostvariti carstvo utopije: (... ) iz sjemena tog pustolovnog ogranka Koje je zasijala tvoja kćera, Cvjetovi i plodovi za budća niknut će stoljeća 36 Ibid., Aiiijv . 17 . U Vergilijevu slučaj taj pravac potvrđuje i nači na koji sc još od srednjega vijeka gledalo na latinskog pjesnika kao na učcna čovjeka, filozofa. Što se tiče Protejeva lika, Petrić se mogao sjetiti Giulija Camilla koji jc II Arlijicio della Bl/calica, komentirajuć Vergilijevu VI. cklogu, i II De l'humana deijicalione, dva »znanstvcna« teksta furlanijskog pjesnika, zasigurno poznata i filo- zofu sa Cresa, ba~ kao i spomenuti sonet Ercolu II. d'Este, izjednačo proroka sa Silenom. Aji Protej kao simbol »prve matcrije koja može poprimiti različt obličja« »sponšću preooražavanja«, koji je, dakle, potlveJcn pod svoju profctsku vrijednost, prisutan je i u Trattato delle materie, gdje je naorojena građ koja, uz govornu vještinu, predstavlja sastavne clemente retorike. " Usp. L'ERIDANO / IN NUOVO VERSO HEROICO (... ), op. cit., Cjr. Borsetto, L., Utopija i harmonija, Prilozi 43-44 (1996), str. 143-165 153 Da uživaju sretni, i pod milim tamnim radosti ( ... )39 Sjenama, živjet će u vječno Eridanu morski prorok, čuvar »skrivenog znanja«, postojanog i čvr­ stog, koje samo vezan može prioćt'O, ili pak preko speculum et in aenigmate, sibilinskim jezikom svetih brojeva, nakićeo retoičkm finesama (perifraze, alegorije, etimološke igre i paronimija), što karakterizira njegov govor. proiče vidjeti, ponosni kralju, ljubljene Bez jada i nevolja, dok joj muža Jednog ne daš ( ... ) ( ... ) čij glas sa obala obznanjuje: U presvetom broju neka bude roda Nećš Čije ime odjekuje i vječno kćeri trajati mora. Taj od Jupitra besmrtnog, od Herkula i Atisa sudbina je da nikne Korijene svoje vuče, jezikom, nosi d 'Este ime i odzvanja Iz roda što grčkim ( ... )41 Neka bude vječan U taj šifrirani jezik, kojim nastoji prikriti sadržaj poruke u samom trenutku samo Ferrara, središnji lik Petrićv fabule, i sama prožeta kada je ona izrečna, pročanskim »svjetlom« (vidovita) po »uzvišenoj božanskoj providnosti«, može proniknuti kako bi razjasnila »nejasne odgovore« morskoga staroste: Otkri tada uzvišena božanska providnost Njojzi ono što ocu je, i braći Skrila; te svjetlom njezinim ispunjena d'Este, vidim Ovako provali: Azza četvrog Nebeski gospodin mi dade: čije ime o Attiju govori Glasom sa obale: to presveti broj je čet'ri I grčkim jezikom, Este će biti, odjekuje. (... )42 J9 Ibid., st. 244-248, Bijv. 4tJ Na isti nači kao Silen o kojemu govori Giulio Camillo u De l'luunana deificatione. Čitamo i ovaj odlomak: »Nije tajna da se Vergilije, opna~jući Homera, pretvara kako ni Protej ni Silen ne daju odgovor ako nisu vezani, a Sibilu i Helena i neke druge njima slične (opisuje) kao odvezane dok odgovaraju onima koji ih pitaju. Jer oni koji odgovaraju po znanju što ga imaju o upitanoj stvari, odgovaraju jer je stvar vezana za dušu, kao što je odgovorio i Protej koji je upćen da zna sve i Silen ( ... )«. Navedeno iz C. Vasoli, Uno Kritto inedito di Giulio CmniJlo. ,.De l'humana deijicatione«, u »Rinascimcnto«, ll, s. 24, 1984, str. 214. 'I Usp. L'ERIDANO lIN NUOVO VERSO HEROlCO (... ), op. cit., Bijr, st. 234-243, Bijv. 42 Ibid., st. 330-333, Bijjjv. 154 Borse"o, L., Utopija i hunnonija, Prilozi 43-44 (1996), sir. 143-165 Na tom šifriranom jeziku koji određuj podudarnost imena s pravim (»grčkim jezikom, nosi d'Este ime, i odzvanja/ Neka bude vječan: Grčkim jezikom, Este će biti, odjekuje«"), prema Makrobijevu načelu po kojemu nomina sunt consequentia rerum, i iz svetosti numerus quaternarius (»pre~ sveti broj četir«), koji označv četir elementa, tetrakis, simbol ljudskog uPlatonovu Timeju, sa od providnosti poslanim savršenstva, kako čitamo brakom s AzlOm IV. d'Este najavljen je povratak vladavine Rima na padskom rijekom okupano padsko tlo: značejm da ponosni Rimljanin zavlada I nebo hoće Koji je pobjegao Rimu, a za sebe je tako slabo Italiju Čuvati znao, otad će više stoljeća proći Vrati se njemu (... )44 pontifikat Ippolita, kojemu je spjev posvećn: I ne samo to carstvo, sprema ti kob Nego i ono još, koje od bijega crni Orao u Trakiji stvori, iz svetog dara rastući i zadrži dva, od neba i od pakla, ( ... )45 Kao ja od mora, ključa Dođe; neobič podvizi na kopnu i na moru Ereola II, novog Alcidea, kako je u svojim latinskim stihovima Ercolu I. pjevao Boiardo": Tad stane velikim koracima noga Herkula nosit'; i toljaga vitlat', da na djelima Prvog smrtnoga pretka, pozavidjet nimalo ( ... )47 Nikada neć preobrazba, njegovim posredstvom, starog carskog simbola, crne Jupiterove ptice, u bijelog orla - insignij ferarske kuće": 4J Stihovi ipak jako podsjećau na postupak II Bije.mom Orlandu, III. XLI, 1-2: »kako zemlju pripojišcj Kojoj su ruže grčko imc dalc«, s tim da jc Rovigo, latinski Rhodigium, derivirano iz grčko rodon (ruža). 44 Usp. L'ERlDANO / IN NUOVO VERSO HEROICO ( ... ). op. cit., Bijv. 249-252. 45 Ibid., st. 257-261, Bijjr. 4(, Usp. 15 Carmina de laudiblls Estens;lI1n, napisana u razdoblju od 1436. do 1464. Isti motiv ohrađiv je pedesetih godina Giovamhattista Giraidi Cinzio u svojoj pocrni (L 'Ercole), objavljenoj 1557, iste godine kada je Petrić dao II tisak Eridana. 47 Usp. L'ERIDANO / IN NUOVO VERSO HERO/CO (... ), op. cit., Bijjr, st. 268-271. 4K Enkomijastč upotreha heraldičk simbola velikih talijanskih obitelji II doba renesanse bilaje uobičajen II tadašnjoj poeziji. Bembo je u jednom latinskom spjevu iz 1503--1504. za pola- Borsetto, L., Utopija i hannonija, Prilozi 43-44 (1996), str. 143-165 155 ( ... ) U bijelog Pretvorivši crnog Jupiterova orla, u naručj Tvoje kćer ga stavi, i zauvijek ostavi (... )49 simbolčka preobrazba u Apolonova bijelog orla, koji je poslan da estenske junake uzdigne u nebeska zviježda u savršenom trenutku kada »pripadnik stranog narodal prilčno mlad«, pristaje uz »Jerarske obale« (* »rive ferrigne«) »ferrigno« (. željezan) za označvje Fen-are Pada - korištenje označitelj podsjeća na sličan jezičn postupak Giulija Camilla u spomenutom sonetu (»Grad ( ... )1 kojegažeijezo vlastita imena resi«'") - dodirnula je »novu etrursku citru« iz koje će nastati >)fiovi« i »ponosni« spjev: Sam htjede odlučni udes, da onaj koji prvi Preko Alpa svoje carstvo pruži; i (... ) (... ) preko mora (... ) Na nebu da se vidi uznesen slavom; dok Apolon Pretvoren u tog sretnog bijelog nebeskog orla (... ) ponosan raširit će na nebu krila. I tako bje, kad pripadnik stranog naroda Prilčno mlad, na obalama tvojim /erarskim, Ponosnu novu citru etrursku ugodi. SI Donositelj nove pjesme je Petrić, koji je 1557, »prilčno mlad« (dvadesetosmogodišnjak) iz rodnog Cresa, »pripadnik stranog naroda«, došao u Ferraru da kod Francesca da Rossija od Valenze objavi nejasnu i složenu poemu posvećnu Ippolitu IL Godina 1557, koju on neizravno spominje u svojim stihovima, predstavlja ispunjenje »propisanog vremena« jer se, uz slavna djela obitelji d'Este, providena Protejevim pročanstvm, dogodilo i božansko čudo njihova veličanstog pira. A to odgovara računj od »dvadeset i tri godine«, koliko je čekao Pad od »dolaska u kneževinu« Ereala II, 31. listopada 1534: A kada (... ) Žezlo svoje nad ledenim Alpama vidje zištc pohvalnice papi uzeo hrast koji je prikazan na grbu Giulija II. della Rovere (De Julii ponti/icatll, 1--8). Usp. M. Pecoraro, Per la storia dei carmi del Bembo. Una redazione non Illilgata, Venecija-Rim, 1959, str. 155-156; na isti nači i Ariosto 1503--1504. Usp. Lirica latina, XIII, 33--34, u Lirica, ur. G. Fatini, Bari, 1924, str. 194. 49 Usp. L'ERIDANO / IN NUOVO VERSO HEROICO ( ... ), op. cit., st. 254-255, Bijjr. 50 Usp. O. Camillo, Sparso d 'or l'arenose mnbe dl/e coma, op. cit., st. 4. 51 Usp. L'ERIDANO / IN NUOVO VERSO HERO/CO (... ), op. cit., Bijjv, st. 290-299. 156 Borl'etto, L.J Utopija i hannonija, Prilozi 4~ (1996), str. 143-165 Herkula nosit, bje u sve svoje nade siguran. Došao je radostan, željeni dan (... ) on pjeva njegovim obalama Proečnu novu ponosnu Etrursku pjesmu Ugađ, a tu je želju dvadeset i tri godine Nosio II srcu, i konač kada više puni zrak Ne ču iz trube, od paklene buke; i kad se najmanje je Nada; izgubiv svaku nadu začu (Eridano, 435-443)52 takvom čud, Petrić više nije običn pjesnik junačke priče o u trećm licu, sa zazivanjem i posvetom kojima spjev započinje. Vrtoglavim mise en abime same fabule, on izravno ulazi u nju, zaokružuje događje aktulizrjć riječ incipita i razjšnvući njihovo skriveno značej. No, ni njegov ritualni ulazak ne svodi se na jednostavni explicit. On ne ulazi u fabulu na mjestu gdje ona završava, nego u trenutku kada, čvrsto povezujći epičnost i pjev, pjesničk i pročki zanos, utopiju i harmoniju, ona dostiže svoju najvišu apoteozu. Od 526. stiha on je doista uvršten u veliku povorku uzvanika na Eridanovoj gozbi; s njim su Apolon, muze, malo, ali odabrano ferarsko učeno društvo svih struka i nauka u kojemu su Cesana, Zahvljući Ferrari isprčane Maggi, Borgonzio, Locatelli, Canana, Amanio, Racci, Giraidi, Cinzia, Pigna, koji su se koncem pedesetih godina šesnaestog stoljeća tiskali na estenskom dvoru ispunjavć ga novim, raznovrsnim, velikim dijelom njime nadahnutim djelima". U Petrićvoj prič svakoga od njih drži za ruku po jedna od »novih sestara«, muza, koje su došle u Europu (i Ferraru) pošto je Turčin, kojega još nije prisilio na uzmak kobni mač Ereala II, nagrizao lijepu grčku zemlju iz koje su potjecale i u nju ubrizgao smrtni otrov svoga bijesa (»Pošto oholi Kan koji nadaleko laje/ Zagrize u slavnu zemlju Grčku/ I u nju smrtni otrov bijesa svojega prospe/ Prosjake s njenih ubavih brežuljaka progna/ Ah, Ibid., Cijv. 5~ Ne spominjuć drugo, 1555. II Veneciji jc II tiskari Gabriele Giolito de Ferrari izašao Dia/ogo o jeziku Claudija Toiomeia, posvećcn Gabrieleu Ccsanou, napisan oko 'Z5, ali objavljen tek mnogo kasnije bez znanja autora (/I Cesano, dialago di M.e. T. nel quale da pilI. dotti Imomini Ji disputa del nome, con qua/e si dee ragionevolmente chiamare la volgar poesia, Venezia, Giolito, 1555), U njemu je filozofu iz Pisc, u diplomat~kj službi kuće d'Este, autoru izmedu ostalog i Ethic:a secondo la dottrina d'Arif/otele, povjeren zadatak da podrži tezu lltoskanskoj osnovi pučkog jezika. Godine 1550, izašle su knd Venecijanea Valgrisija Explanationes in Aristotelem de Poetica Vicenza Maggija. Godine '50. izašla je i njegova [nterpretatio in Quinti HoratU Flaeci de arte poetica libri/m ud Pisonem; 1554. Giraidi je objavio Discorso intarno al compo1Te dei romanz;; iste godine Pigina objavljuje Romanzi. Godine 1557. i sam Giraidi predao je u tisak prvih 26 pjevanja Ercole, posvećng Ercolu ll; 1561. Pigina objavljuje Gli eroici, poemu od pedeset strofa posvećnu Alfonsu Il, s komentarima o junačko poeziji u tri knjige. 52 Borsetta, L., Utopija i hannomja, Prilozi 43-44 (1996), ,\'tr. 143-165 157 umorni i goli; Europom amo-tamo/ Mjesto uzalud traže«, piše u Eridanu, 472-477"); svaki od njih prepušta se Apolanu da ga vodi u kolu kojim bog pjesništva, neoplatičk prikazan u obličju starog archimusicusa iz Dnave vječno okretanje sfera oko nepomič osi Nužnosti: 617b, označv Plavokosi Apolon uze citru u ruke Prebire nježno: potom starog prijatelja svojega Gahrielea Cesana sebi slijeva Pozove: te uznositim muzama dade znak Da svoje prijatelje za ruke uzmu: i ples Kaliopa Otplešu s njime. Stog čestia Uze za ruku Vicenza Maggija: Uranija Svoga Borgonzija, Polinija Locatella. Teriskor uzme Jakopa Canana, a Klio Cinthija GiraIda; Amanio Melpomenu, a lijepa Erato Riccija. Euterpe uzme Pigna, a mene uze Talija (... ) (Eridano, 515-526)" S rukom u ruci Talije, muze komedije i lirske poezije, nipošto junačkog spjeva, čija intonacija ipak prožima sadržaj njegova pjevanja, preko »devet uputama »skrovitoga znanja« o svetim okreta« i »sedmice« - prema točnim brojevima" - i Petrić se prepušta tajanstvenom obrednom plesu univerzuma (»s Istoka ( ... ) na Zapad«, »prema Sjeveru«, »prema Jugu/ A sa Zapada ( ... ) na Istok«) koji vodi bog pjesništva uz milozvučne note na citri: Tako rasporedi slatki nadljudski zvuk Nebeske citre, a božanski Apolon prihvati. I pošto lakim skladnim koracima S Istoka otplesasmo na Zapad Zatim prema Sjeveru, pa prema Jugu A sa Zapada sedam plesova na Istok; " Usp. L'ERlDANO / IN NUOVO VERSO HERO/CO (... ), op. cit., Ciijr. Turčin (»oholi Kan koji nadaleko laje«, ibid" st. 472, Cijjr) spomenut je kao kod Dantea u Paklu, VI, 14: ,)Cerbero, fiera erudcJc e diversa,l con tre gole caninamente iatra« (navedeno iz Dante, Commedia Inferno, prir. E. Pasquini i A. E. Quaglio, Milano, Garzanti, 1982). " Usp. L'ERlDANO / IN NUOVO VERSO HEROICO ( ... ), op. cit., Djr . .:'i(, O skrivenim simbolčk vrijednostima što se u rensa~i pripisuju brojevima, a posebno broju sedam, usp. osim G. Camillo, De frcLwnlltalione (izdanje L. Bolzonija, Eloquenza e a1chimia in un teslo inedito di Giulio Camillo, u »Rinao;cimento((, XIV, 1974, II s., str, 255-264), A. Farra, II Settenario dell'humana riduttione, Venecija, Zanetti, 1571, djelo nastalo u okviru akademije Affidati, posvećn Merkuru Trimegistu i posebno alkemiji. 158 Borsetto, L., Utopija i hannonija, Priloz; 43-44 (1996), .fIr. 143-165 Zaokruži korakom Apolon, i krug zatvori S nama, te okolo naokolo vrti ples Devet puta (... ) (Eridano, 527-535)57 I on prati božanskog svirač na citri - znamenu univerzalne harmonijekad pjeva »uzvišene hvale« »ponosnoga Pada i njegove kćer ( ... ) Ferrare«: glazbe ( ... ) & on sred milozvučne Zapjeva nježno, uzvišene hvale i zasluge Ponosnoga Pada, i njegove slavne kćer Ferrare. (Eridano, 535-537)58 I baš on će na kraju, odgvarjući na poziv boga koji mu smiješć se priđe, ritualno ga ljubi u usta i izabere njega od sviju da ga ispuni božanskim zanosom (»Pun stoga žara, i zanosa božanskog«, piše u Eridanu, 542"), modulirati glas umjesto njega, izmjenuć svoje riječ s riječma Muza i prijatelja književnika u lirsko-pčanm epilogu60 spjeva u kojemu uzvišeni retoričk nači panegirika, trijumfa i himne s hiperbolčkm, povremeno paroksitčkom egzaltacijom estenskih junaka koji su imenovani pojedinač: Tebi se stoga (Ippolit II) svome pastiru, tebi na zemlji živome Bogu svijet moli (... ) Gospodinu, preklinjuć (Eridano, 555-556)61 57 Usp. L'ERlDANO / IN NUOVO VERSO HEROICO (... ), op. cil., Djr. S8 Ibid., Djv. 59 Ibid., Ciiijv. Petrić s neba, i ponad ljudskog jc na taj nači uzdignut iznad ljudi (budći da božanski zanos »silazi sc uzdiže, i gotovo nas II poluanđce pretvara«, čitamo II Discorso della diversitii di filrori poetici, cit., c. Mjv, gdje sc filozof sa Cresa poziva na Platonovog ljana), ili jc »dcificiran«, prema postupku koji jc opisao Giulio Camilla II Lettera del rivolgimento del/'uolno a Dio, koji sc nastavlja na Ficinov De amore i Zorzijev De hannonia ml/ndi. Usp. C. VasoJi, Su a/cun; scrtitti »religo,~« di Giulio Camillo, U Id.,l miti e gli aslri, Napulj, Guida, 1977, str. 185-217. Za Petrićv stih vidi sonet Giulija Camilla Tu che secondo l'alta Roma onora, posvećn biskupu Gian MaUeu Gibcrti, koji je 1524, izabran za papinskog kancelara: »Cosl eanta da un sasso in dolci acccnti/ di furor pieno il buon Pastor Sileno«. I taj sonet, objavljen u izdanju Opere iz '60, e, 260 st., izravno se navodi u studiji P. Zajc, Slmtltlra reton'ca e »scienzia riposta« in due sonetli di Giulio Camillo, str. 283. Kurziv je naš, kao i u nastavku. bića 60 Pročanstv pjesnika, najviši stupanj određnja božanskog zanosa, u ovom slučaj razod misterijskog određnja Proteja, proroka, čuvar velikih istina, i istine o Ferrari, puko oruđe božanskog otkrovenja i njegova širenja. Pjesnik zapravo proiče jer jc ncpo;redno nadahnut »Bogom »hogom«. Pročki ton što ga poprimaju Petrićv stihovi jako pod(,',) proroštva«; jer je i seoc učino sjeća na ton Giulija Camilla u navedenom sonetu Giocrtiju; njihov sadržaj, pak, izravno prati sadržaj vezan za Merlinovo pročanstv Bradamanteu preko Melissc u III. pjevanju Bijesnog Orlanda. ličto 61 Usp. L'ERIDANO / IN NUOVO VERSO HEROICO ( ... ), op. cil., Ciiijv. Borsetto, L.. Utopija i htumoniju, Prilozi 43-44 (1996). .fIr. 143-/65 I ti (Ercole II) Herkulov sine; pravi Herkula sine Štoviše Marsov, i prava slavo našega doba I nado sigurna ojađen, nevoljne, i stare Uboge Italije ( ... ) (Eridano, 575-579)62 I ti Francesco, jači od sviju, i neustrašivi & staru vrijednost Italske duše u našima obnavljaš ( ... ) (Eridano, 590-592)63 Ratniče, koji srčanot, I ti kojega blistavo sunce ne vidje nigda Velikodušnijeg srca, ni čudesnij duše, Slavni Luigi ( ... ) (Eridano, 602-604)64 I ti kojega ratno umijeć Mudrijeg nema, o silni Aphonso ( ... ) (Eridano, 612-613)" I ti Renato Renate, kćero i sestro je svete utrobe po Slavnih Kraljevina: iz čije Božanskom porodu izašao ( ... ) (Eridano, 622-624)M I viponosne, mudre i čiste Herkulove kćeri (Lukrecija i Leonora) nastaniše ( ... ) U kojima se ljepota; & čestio ( ... ) a s vama još i sestra Anna ( ... ) (Eridano, 633-634 i 639)67 62 63 64 65 66 (,7 Ibid., Djr. Ibid., Djv. Ibid. Ibid. Ihid., Dijr. Ibid. 159 160 Bor.fimo, L., Utopija i hannonija, Prilozi 43-44 (1996), str. 143-165 na kraju "poneseni« u Eridanovo zviježđ, ustupaju mjesto diskursivnim nači­ nima, ma kako nejasni i teški bili, prethodnoga naratum. Izazvana božanskim žarom i zanosom, ta promjena u poetskoj intonaciji poeme, skandirana kao odgovor od 545 stihova, u strofama i antistrofama, s pripjevom koji se u tekstu složnosti nebeskh gibanja, o ponavlja devet puta kao oponašanje harmoniče čemu govori Makrobije u komentarima Ciceronova Scipionova sna: P(etrić): Mijenjaj se Apolone, i ove ponosne nebeske Junake U Eridanovo zviježđ ponesi, mijenjaj se sada Apolone. Z(bor): Mijenjaj se Apolone i ove ponosne nebeske Junake U Eridanovo zviježđ ponesi, mijenjaj se sada Apolone (... ) (Eridano, 545-548)68 daje enkomijastč žanskog pjevač pečat spjevu koji završava u bijelog orla kuće d'Este: Promijeni se Apolon (... ) i obličje Bijeloga orla: te II preobrazbom boheraldičkom uze kandžama, upisana imena Ovih Junaka, u nebo ponese ( ... ) (Eridano, 646-648)69 i posljednjim i konačim izgovaranjem Protejeva utopijskog pročanstv, koje je povjereno glazbi univerzuma, neoplatičk obilježeno skladnim jednoglasjem zbora muza" i pjesnika: (... ) tada glasovima Uzvišene radosti punim. i nježnim tonovima 68 Ibid., Ciiijv. Ibid., Dijv. »Simbol carstva nastao jc kao transfiguracija Jupitra: simbol obnovljenog carstva, novog Feniksa, nalitat će kao transfiguracija Apolona ( ... ). E<;tem;ki orao nije carska transfiguracija Jupitra, nego - u nekim trenucima njegove pOvijesti - transfiguracija Apolona. Ferrara nije izhrazdala Europu konzularnim putovima koje su utrle legije, nego »)zamišljenim alejama oktava«, tvrdi komentirajuć taj odlomak tekstova P. M. Arcari, Francesco Patrizi nel quarto cen/enano de l"Eridano'«, u Catalogo della /nostra bibliograjica (6-19.wibnja 1957), Trst, 1957, str. 16. ))Sposobnost« poezije za alkemijsku »)transmutaciju« proizvodi na kraju, uz »)transmutaciju« carskog simbola, i transmutadju samog carstva. 70 »Osam duša, osam nebeskih sfera i sferu univerzuma mudri ljudi našega svijeta nazivaju muzama«, kaže Petrić u Disc:or.WJ della dillersita dei furori, op. dt., Mijr, »)uzimajć takvo ime od Muzike i milozvučne harmonije koju pokrenuta Nebesa stvaraju od spomenutih duša i od univerzalne, koja svima drugima upravlja i ugađ ih«. 69 B(mef/o, L., Utopija i /wnnonija, Pn'lozi 43-44 (/996), str. /43-165 161 Zapjevaše svete muze i velebni Zbor zajedno. »Este će biti dovijeka; Este će biti dovijeka«. (Eridano, 648-651)71 Ako sa simbolčkg plana prijeđmo na tehničk, glazba univerzuma u tekstu izražena je prije svega u harmoniji stiha koji je prenosi. temu, koja je bit spjeva, sukladan »božan»Novi« stih prikladan je za junačk skome zanosu«" koji ga nadahnjuje, »znanstvenom« sadržaju koji je srž fabule. Filozof sa Cresa obrađuje ga na svoj nači, što se vidi u Razlaganjima objavljenima uz djelo", udaljći se podjednako od tradicije rima74 i od renesansnog eksperimentiranja s nerimovanim jedanaestercem, koje je oko nakon »ponovnog otkrivanja« Aristotelove Poetike, s razjednog destljća ličtm razlozima, no odreda utemeljenima na autoritetu Sigrćan, podipravila renesansnog pisanja epike". jelilo Italiju oko utvrđianj Odbacujći Danteovu tercinu zbog sličnot s Boccaciovom, Boiardovom i Ariostovom elegijom i viteškim epom u oktavama (kao i sestu rimu), jer su Petrićvu 71 Usp. L'ERIDANO liN NUOVO VERSO HEROlCO (... ), op. cit., Dijv, FinaJe u kojemu se pročanstv razliježe iz zbora glasova ipak podsjeća na posljednju tercinu spomenutog soneta Giulija Camilla Gibertiju: »Cosi cantt) da un sasso in doJei accenti/ di furor pieno il gran pastor SiJeno,1 e GiI)f!rio sonar, Giherto, i coUi((. Usp, G, Camillo, Til, che .\'econdo ['alta Ruma onom, op, cit. 72 »( ... ) druga građ drugi stih zahtijeva. I polazi od velikog zanosa, jer ako je velik i jak, stati u uske okvire, a ipak će zahtijevati velike i veličanst stihove«, moglo se pročita Već u DisCO/J'O della dil'f!r;\'ittl dei fllrori poetici, u kojemu jc filozof sa Cresa, četir godine nakon razmatranje umjetničkh činjeca, Usp, objavljivanja Eridana, položio temelje za ponovno opće Discor,\'O della diversitil dei filrori poetici, op. cit., 53v. nećc da dosad nitko nije dao stih kojim bi dostojno pjevao o ozbiljnim stvarima i 73 »Budći djelima slavnih ljudi, ja sam se odvažno prihvatio tog pothvata« (usp, Sosten/amenli del nIlovo venio heroico di Francesco Patritio all'Illmtri,u. et Reverendi.\'.\', Card. di Fe"ara, u L'ERIDANO I IN NUOVO VERSO HEROICO ( ... ), op. cit., Ej,). 74 koje, »prisljavuć duha« (ibid" Fijr). drugoga da zadrži dah na odredenim mjestima, nisu drugo doli veziva 75 PIVi komentari Aristotelove Poetike mogu se datirati u konae četrdsih godina, Iz istog i najzči radovi o »maniri stiha« na pučkom jeziku (Daniello, Trissino, Muzil), razdoblja potječu Minturno, Ta'iso). Za potpuniju ra'ipravu () razdoblju koje je preth(x.iilo Girakli Gnzio, Pigna, Patriz~ »ponovnom otkrivanju« Aristotelove Poetike usp, G. Mazzacurati, Pmlogo epromemoria Jl/lul »scopf!J1a« della Poelicu (15(K)-1540) u COlljlitti di cU//Ufe nel Cinquecenta, Napulj, Ligu()ri, 1974, A za ra'ipravu II rensam~ koJifikaciji epskog žanra, posebno () pisanju junačkih epskih pjesama U'iP, C. Guerricri Croectti, Qlle.\1iolle meillIca, II G. B. Girald; Ci1lZiv ed il peluiem critico del ,\'ecolo XVI, Milano-Genova-Napulj, Sne, cd. Dante Alighieri, 1932, str. 301-333; G. Arbizzoni, &perimenti di metrica/m Cinque e Seicento, u »11 umtcsto«, 3, 1977, str. 183-197; L. Bon;etto, Tra nonnalizzaziolle e spelimentazione: appHnti .mlla questione del verso, u Qua. . i illi picdolo mondo, Tentativi di codijicC/zione delgenere epico nel Cinql/ecellto, prir. G, Balda'isarri, Milano, Unicopli, 1982, ,'itr. 91-127, .'ladas ponešto izmijenjenim na'ilovom (ln che muniera di verxo'! Nonna/fzzl/zione e .\'fJerimenttlzione nellu .\'Cli1tllfa dell'epiclI), II II jimo di Prometeo, lmitazio1lf!, sclit/ura, risemtura Ilel Rillu\'cimento, Alessandria, Edizioni dcll'Orso, 1990, str. 179-222. 162 Borsetto, L., Utopiju i hannonija, Prilozi 43-44 (1996), sIr. 143-165 nalik na epigram 7", Trissinov nerimovani jedanaesterac jer je prikladan za neritragediju, a strofe Bernarda Tassa zbog neprirodne ravnoteže između movanog irimovanog sroka što se u njima razabire 77 ; odbacujći podjednako kvantitativnu metriku Claudija Tolomeija jer se temelji na »dobnim stopama« heksametar" i ugađjći skladno koje neizbježno oponašaju grčko-latins klasičnu silabčku mjeru i akcenatski ritam romance, Petrić gradi stih od trinaest slogova nevezan rimom, s glavnim akcentima na četvroj, osmoj i od njega dvanaestoj stopi" po uzoru na Trissinijev jedanaesterac, no različt jer je širi u svom glazbenom zamahu i »neobiča« po ritmčko učink: jampski stih~', a ipak »ozbiljan i veličanst«, baš kao što je »ozbiljna i veličanst« tema koju intonira, daleko od svakidašnjeg govora kojemu se, međuti - prema filozofu sa Cresa - odviše približava metar vičentskog pjesnika; stih shvaćen kao »mjera pjevanja« i kao takav utemeljen na variranju »Qznačvjućih« riječI] , na podizanju i spuštanju tona prema augustinovskoj poziva na stranicama Razlaganja 82 ; osim toga, teoriji glazbe na koju se izrčto »znanstveno« skandiranil!3 - po riječma samog Petrića - prema »harmonijskim stopama« odnosno suglasjima »starih glazbenika« - intervali, oktave, 76 »Dantc je za ozhiljne teme pronašao tercet. A Bocc(acio) je za junačke teme prona~ oktavu ( ... ). Ali tercet je zapravo (što su priznali mnogi mjerodavni i učeni ljudi), zbog potrebe za susjednom i propisanom stankom, primjereniji elegiji nego junačko pjesmi ( ... ). Druga dva nači sličnja su epigramima, koji su na neki nači dijelovi elegije, nego čemu drugome« (Sostentamenti del nuovo ven'O heroico di France.n:o Pa/rifio ( ... ). op. cit., Dijjjv). 77 })Trissino je za tragediju prilčno sretno iznašao nerimovani stih. Aji, neprikladno ga je upotrijebio u junačko pjesmi ( ... ) ( ... ) Tasso jc međusobn udaljenošć rima pronašao neku sredinu između rimovanog i nerimovanog, izbjegavuć rimu zbog mekoćc, i zbog svoje pretjerane slobode. No, kako se te udaljene rime gotovo i ne čuj, taj stih nije poslužio kao rimovan; i od prirodnih, običnh; pa ipak mu je preostao jedanaesterac, neprikladan nije bio ništa drugačij kao i drugi za ozbiljne teme« (ibid., Ejr). 78 »Mnogo razumnije toga se posla prihvatio Tolomci. I slavno hi mu uspjelo da je jezik imao tc udaljenosti među riječma i da nisu bile slabe veze u koje ih je stavio« (ibid., Ejr). »( ... ) sretan« (ibid., Eiiijv). vrijeme je pokazalo da Tolomcijev uspjeh nije hio ba~ 79 »( ... ) mOTa se staviti (scil. dah) nešto više, u kvartu, u oktavu i u dvanaestinku« (ibid., Diijv). 11(1 »( ... ) sa slogovima na istim mjestima, od drugog nadalje, dugima, odnosno, prije povišenima« (ibid.). 81 »Recimo daje stih po prirodi mjera pjesme. Ima tri vrste pjesama. PTVaje sačinje od neartikuliranih riječ, i to je arija. Druga je sačinje od uobličenh riječ, ali bez značej, i to je ono što je za glazbenike do re mi itd. I treća je sačinje od riječ sa načejm,z i to je pjesništvo. pjesme« (ibid., Eiijr). A stih je mjera tako sačinje 82 »U svojim knjigama o Glazbi sveti Augustin kaže da stihovi ( ... ), koji imaju neku har· mon iju, nemaju je zbog dugih ili kratkih doba, nego zbog podizanja i spuštanja slogova« (ibid., Eiijr). lU »( ... ) odluči sam na kraju krenuti putem harmonije ( ... ) činlo mi sc mnogoznuftl'fVenijim ako umjetnost novog stiha utemeljim na onome što je bitno za pjesmu, i svojstveno pjesmi« (ibid., znanstveni' interes je konstanta koja čcsto prevladava nad estičkm intcrcEiiijv). "Za Petrića' Bor.~etl, L., Utopiju i hunnoniju, Pn'lozi 43-44 (1996), .ftr. 143-165 163 kvarte, kvinte: diapason, diati!ssaron, diapent - o čemu govori Platon u Timeju kad spominje pitagorejskog prijatelja Arhitu koji je 300. godine poslije Krista u njima tražio esenciju individualne duše i duše svijeta, i pronašao fizčke zakone na kojima treba utemeljiti mateičk sklad nebeskih tijela". Ta stara suglasja, posve podudarna s pučkima, o kojima je Petrić naširoko raspravljao u prvim, izgubljenim Dijalozima o poetskoj glazbi (Dialoghi della musica poetica), izravno ulaze u stihove Eridana, osim intervala kvarte, diatessaron, daktilske impostacije, koja se osjeća kao tuđa". Strukturirana u šest stopa dviju različth mjera, poput grčko-latins heksametra,'" daju mu dušu zajedno s pučkim kadencama akcenata kojima postiže »dobru harmoniju«. Njihovim posredstvom nejasna i složena poema filozofa sa Cresa, baš kao i nekoliko mjeseci kasniji Badoaro, kojega djelomice nanovo piše", predstavljaju unicum u panorami metričkh pokusa polovicom 16. stoljeća"; izmču suvremenoj kodifikaciji junačke epike koja se u to doba kruto drži aristotelovskog normativa''', čita se sve u svemu kao puka enkomijastč proizvodnja dvorskog nadhuć"o i kao književna obrada većih ambicija, zamišje kao znanstveno izračunt amalgam starog i novog (... ) i značj gledišta«, kaže D. Aguzzi Barbagli, Francesco Pu/rizi e I'Umale.~io musicale del CinquCt!1IfO, u L 'Umane.\"imo in hllia, str. 72. Njegov eksperiment kritizirao je i E. Bottrigari, II Putrilio ol'lJf!rodei fetracordi armonici (1593); a hranio gaje G. M. Artusi, Considerazioni Inusicali som. Petrićv je samo s stih izgrađen tehničkog (16113). K4 })( ... ) budći da sam odhacio vremenske stope, mislio sam da bi valjalo pronaći harmoniju svojim Dijalozima o poetskoj glazbi smatrao da je sama priroda u riječ ske. A kako sam već ovoga jezika ugradila tri harmonije, oktavu, kvartu i kvintu, koje su tri jednostavna sugla~j starih glazbenika, diapa.wJIl, diute.naron i diapellt, prestao sam ih rahiti kao stope« (ibid., Fjr). O starim misli usp. L. Spitzer, Clanimland Christian Idea.\" of World harmonijskim sugla<.;jima u platoničkj Hurmony, A. Granville Hatcher, Baltimore, lohns Hopkins Press, 1963, prev. V. Poggi: L'urmonia del mondo. Staria semuntica di lm 'idea, Bologna, Il Mulino, 1967, str. 16-18. I\~ »Pokušavši stoga sročit stihove sa tako nanizanim stopama, ja<;no sam vidio da taj jezik ne prihvać ( ... ) diatćsrn, i to zato jer on ima zvuk daktila s kojim nikako ne ide« (So.\"tentamenti delnu01I() ver.m hero;co di Frwu:e.w:o Patri/io ( ... ), op. cit., Fjr). 1\6 )}Odmjerio sam svoje stihove na dvije vrste stopa, kako su radili Grci i Latini« (ibid., Fjr-Fjv). 117 Naročit što se tiče temeljnih mitova. O malobrojnim sačuvnim fragmentima, koji su dugo ostali ncobjavljeni, usp. izdanje koje je priredio L. Bolzoni, Il »Badoaro« di F. Patrizi e I'Accademia l'errezialla della fama, tl })Giornale storico della letteratura italiana«, CLVIII (1981), str. 71-101. 118 Usp. o tome C. Guerricri Croeetti, Question e metnietl, op. cit; G. Arbizzoni, Esperimenti di metrica emica tra Cinqlle e Seicento, op. cit; L. Borsctto, Tm nonnulizzaziane e .Iperimentazione: appllnti Silila qlle.l'/ione dell1el:WJ, op. cit. 119 O tome vidi QUlI.!"i 1111 pin:io[o mondo, op. cit. \)() Kao što su tekstovi na latinskom i na pučkom jeziku, navedeni u prethodnim bilješkama (Bembov BenaclI.\", oktave Ill. pjevanja iz Bijesnog Or/alida, soneti Ercolu II. d'Este i Gibertiju od Giulija Camilla), i kao Giraldijcv Ercole, koji je objavljen nedovršen iste 1557, ili kao Emici od Pigne iz 1561, {) Ereolu II. i Alfonsu ll. d'Estc. 164 Borsl!lto, L.J Utopija i hannonija, Prilozi 43-44 (1996), .fIr. 143-165 se onome što će kasnije biti diktat Poetike. U ljena i ostvarena pokravjući svakom slučaj, novo djelo, nositelj spoznajne, a ne hedonistčk funkcije pjesništva, utemeljeno na »skrivenom znanju" simbola i mitova i tehničkoj vještini - stila, stiha - o kojima može pružiti obavijesti. Djelo koje istovremeno otkriva utopiju povijesti i njezinog mondenog korištenja; neoplatičk razmišljanje o ljepoti, glazbi i harmoniji univerzuma, o retorici i pjesničkom umijeć koji je ovjekču. S talijanskoga prevela Mihaela Vekarić UTOPIJA I SKLAD. Petrićv Eridano II novom junačkom stihu Sažetak Eridano, kratki spjev što ga je Petrić objavio 1557. godine, pohvala je obitelji Este, kod koje je mladi filozof potražio sigurno utočiše za vrijeme svojega lutanja talijanskim dvorima onoga vremena i spomenik, aere perennius, poeziji. Tu se javljaju tragičn prizori Ferrare upropaštene negativnim mitom njezine izvorno smrtne sudbine i ushićen prozori sretnoga grada, čiju su vlast nad svijetom na kraju učvrstil Proteovo pročanstv, te pirovi i plesovi bogova II svadbama junaka-utemeljitelja. Prikazivanje savršenog dvora, što ga posjeću Apolon i Muze II fabuli je čvrsto povezano s tvorbom stiha prikladnog njegovu slavljenju: novi stih, kako utvrduje sam Petrić, u tumačenj vlastita teksta (sostentamenti), kao neposredno iskazivanje ga na hvalospjeve o slavnim božanskoga furora, koji nadahnjuje pjesnika i potiče ljudima prošlosti i sadašnjosti, stih koji bi bio sposoban uspostaviti vezu izmedu klasične tradicije i modernog eksperimentalizma, izmedu tehnike i književnog znanja, vječnom. povijesne utopije i sklada umjetnosti koja je čin UTOPIA E ARMONIA L 'Eridano di Francesco Patrizi in nuovo verso eraico Riassunto L'Eridano il poemetto encomiastico pubblicato dal Patrizi ventottenne nel 1557, si presenta come un elogio della Casa d'Este, presso la quale il giovane filosofo con tava di travare sicura ricetto al suo vagabondare per le corti italiane del tempo, e come un monumento, aere perennius, alla poesia. Vi figurano insieme le immagini tragiche di una Ferrara annientata dal mito negativo del proprio iniziale des tino di morte e quelle esaltanti della citta felice, il cui governo del mondo e alla fine sanzionato per sempre dalla profezia di Proteo e dal banchetto e dalle danze degli dei alle nozze degli eroi Borsetto, L., Utopija i hannonija, Prilozi 43-44 (1996), ,~tr. 143-165 165 fondatori. Nella fabula la rappresentazione della carte perfetta, visitata da Apolo e dalle muse, e strettamente legata alla declinazione del verso idoneo a celebrarla: un verso nuovo, come afferma lo stesso Patrizi nei Sostentamenti che accompagnano il testo, diretta emanzione del furor divino che ispira il poeta e lo fa cantare le ladi degli uomini illustri del passato e del presente, un verso in grado di collegare tra loro tradizione classica e sperimentalismo moderno, tecnica e sapienza letteraria, utopia della storia e armonia dell'arte che la eterna.