U okviru ovog rada autor raspravlja o reinterpretaciji političke teorije prirodnog stanja i društ... more U okviru ovog rada autor raspravlja o reinterpretaciji političke teorije prirodnog stanja i društvenog ugovora engleskog filozofa Thomasa Hobbesa (1588.-1679.), dane u svjetlu hobsistički inspiriranog suvremenog američkog filozofa Gregorya S. Kavke. Radi se, dakle o problemu kako je država mogla društvenim ugovorom uopće nastati, ako su (i kad su) ugovori kao pravne institucije protivni naravi prirodnog stanja zato što je država sama objekt tog ugovora. Sljedeći problem odnosi se na mogućnost, odnosno nemogućnost postojanja morala u prirodnom stanju, u kojem je po Hobbesu sve dozvoljeno jer je nesankcionirano. Griješi li Hobbes kad tvrdi da u prirodnom stanju nema morala? Kavka to upravo dokazuje, polazeći od Hobbssove teorije prirodnog stanja, te dolazi do saznanja da je moral i izvan države i u tzv. prirodnom stanju moguć, potreban i prepoznatljiv. Autor je suglasan s Kavkom da Hobbesovu teoriju treba revidirati, pa želi li ova ostati aktualna i primjenjiva politička teorija, i Ho...
On being "Nowadays, to apprehend contemporary allocation of science in possibility to understand ... more On being "Nowadays, to apprehend contemporary allocation of science in possibility to understand the world, we would not be able to grasp its meaning. Because of that we have to start from some facts that doubtless causes genuine modern being disrupted and allocated in its resources and its possibilities. Meaning and sense of life are two diffeent subjects. The mention subjects are treated accordingly to illusionary aspect of a tendency, so that this without a doubt leads to complete disaster. If we look upon those things upside down, then we can notice and recognize their splendid subordination as subjects and objects. This lead us to think that society is faster than present time which absorbs everything that exists and leads us to our own aspiration, an aspiration that could make someone move to do something against someone else. In that sense, Being is modern; in that sense it is objective or subjective, finished or unfinished, in one word after Heidegger and Sarte and maybe Husserl, a non-being. The fact is that Being appears in contradictions as the world does, too. And especially therefore, it's impossible to claim that Being in post-modern sense is an antipode towards its antagonistic unattached nature, as it would be a similar absurd situation to turn around a piece of steel just to prove that it contains gold. That's why, I don't only want to stress this character of a Being, but also to point out towards its vague and running nature as it runs away from us while we try to approach him. Being's interaction nature settled with the purpose to be reversal, sounds like taking for granted reality as well as time to come. It however pulls back the whole subject to abbess of past and towards contradiction of contradictions. That is a way Being is in present state mixed with wholeness of the universe and environmental surroundings. This also heads towards predominant human beings who endeavour to establish impossible trying to do possible; trying to be saved from annihilation. If we try to analyse systems of praxis, we come to strange conclusions. Being in its superstructure is so composed that it must to a certain degree provoke attention of non-structure. Non-structure or anti-being has for its task to destroy the Being, but it can't and therefore destroys everything around itself. Someone said that if a horse is faster than aeroplane, it does not yet mean that man is better now than before in the times when horses were the main mean of transport. In that sense people didn't change or became better in the course of time. To what seems to be appearing is just a sense of humor to those who know. As, it is said: "Amen" means just this: "I know me!"
Zoran Mimica (Zagreb/Vienna/Greater London) Independent scholar " Buddhist approach to reality an... more Zoran Mimica (Zagreb/Vienna/Greater London) Independent scholar " Buddhist approach to reality and its impact to practical philosophy " Abstract As I have experienced Buddhism, especially Zen, I plan to give a brief evidence of Korean method named " Kwan se um bosal " .This school emphasizes on " Just don't know " experience as a substitute for knowledge. In this picture it is not that knowing is better than not to know. That is, first, while, knowing is always relative and temporary. Second, knowledge as not knowing (also by Socrates) and is based on inner knowledge that cannot be put into words, but just into junctions and gestures (koans): " Show me clapping of one hand! " Division into practical and theoretical philosophy, especially in Scandinavia, shows that those two sides of the same coin could be very useful. To know and/or to know not is different, but who goes further? In 100 years we shall all be " green grass ". Buddhist approach is therefore timeless. Buddha stated: No vast country, no sacred things. (Nearly: "No country for old man"-to resemble a famous film title.) Why? Don't know. As simple as that! Life is a mystery, and in Buddhist world, one is usually born in Shinto tradition, marries as Christian, and dies as Buddhist. It is not important how we die as long we get salvation and redeem. Much more important is our own life, here and now. That is probably the most important impact of Buddhism into practical philosophy in the West.
Venero! Imaš nešto životinjsko, kao i sve Srpkinje-nešto neukrotivo što muškarce privlači, izluđu... more Venero! Imaš nešto životinjsko, kao i sve Srpkinje-nešto neukrotivo što muškarce privlači, izluđuje…… Divno tijelo, skladno, noge (malo su se nedavno popunile u bedrima), kosu ravnu, plavu, oči modre kao more u Mimicama, koje popodne postanu ponekad smećkaste kao lažina, ali usne su ti pokvarene, lažljive, razvlači se donja usna na dole, a osmijeh ti je zarazan i očaravajući, glas hrapav i zavodljivo zvonak ali topao i pomalo muški, predivan, opasan, ispitujući. Sva si opasna kad se smiješ, ispituješ, sumnjaš, plešeš po stanu luđački, zavodljivo 'ljubozovno', ližeš sladoled kao onu stvar jer znaš da si Božica ljubavi Afrodita. Plah ti je pogled ali nesiguran. Ne boj se! Ne voliš da te s leđa promatram dok pereš suđe u prozirnim plastičnim rukavicama. "Izađi vani, pokopat ću te kao i ostale", i ne znam da li se sa smrću šališ jer si, kažeš, vidila a možda i iskusila zlo. ("Da ti kažem što mi je u ratui dešavalo, to bi me slomilo.") O Bože, ja ipak nisam, već sam samo dobro iskusio, osim kad su me 'ćebovali' na Grabu kod Trebinja i stavljali mi onu stvar u usta na silu koju sekundicu dvojica drugara. ("Puši karu svom drugaru" je bila parola.) Bolji je život proživljen s ožiljcima, nego bez njih, kažu psihijatri. Nisam Ustaša, koljač, silovatelj, ništa. Pobjegao sam s norveške farme da ne bi morao klati patke, kokoši, guske. I dok gledam što u stvari hoćeš, vidim da si gladna ljubavi koju bi ti mogao dati pošten čovjek a ti si tip žene koja petom gazi muškarce. Zašto? "Ima boljih od tebe", kažeš. Radiš protiv sebe i kad 'radiš za sebe', kao u Arsenovoj baladi, hodaš s marginalnim frajerima, i ljubav je za tebe samo bol i ništa ljepše. Voliš čudne i pokvarene tipove, pijance i pušaće, ratnike pune šrapnela a ne kukavice kao ja koji kad čuju šmajsere i granate pobjegnu u Njemačku. "Ratno nas iskustvo spaja", veliš i opisuješ svoje bivše i ideš u detalje, "kako se ne sjećaš kad je ono ušlo u ono. Čekao je dok ga ne poljubim". Rajcaš me, praviš ljubomornim. "Nema ljubljenja! Evo ti kamen s plaže pa ga ljubi. Ali dobro se ubacuješ. Možda nešto u staračkom domu bude među nama. Budimo prijatelji.", Mislim si: "Jebi se. Volim te previše." Tebi je tvoja komocija najvažnija; i ona stvar, prevrtljivice, lažljivice, ali nemoj me odjebat, a neću ni ja tebe jer si mi po stasu taman i dobar bi par bili. "Mogla sam te iskoristit i dobit kuću na moru, ali neću jer imaš obitelj." Matoš, Lorca i Neruda bi te bolje opisali kao i Cesarić jer 'stol za dvoje' u maloj kavani kao kod "Vinceka" je bio stol za nas stol za troje u slastičarnici kod đamije; za tebe, malog Mira i mene, o princezo 'princes' krafni. U ogledalima smo se prošle zime tu multiplicirali prije nego si me ošišala i ofarbala kanom u mrkvasto. Ćutim da moram više šutit da bi te 'poćutio' iako kocka veli da mi nikad nećeš prostotu oprostit. Ali pazi, mi smo 'hot-headed' oboje i tko zna što će bit kad se ohladimo. Dosta mi je tvoje paranoje, nojiću moj. Ne zabijaj glavu u pijesak. "Ti ništa ne znaš o meni", izjavljuješ. "Budi pristojan! Ne zaviruju mi u grudi! Ne vrebaj me noću i ne ulazi mi u WC. Povraća mi se od tebe. Odjebi! Reci da sam luda!" "Ne znam dušo; ljubavi, što sam pogriješio!" "Povuci tu riječ, 'ljubavi' jer ja ti nisam nikakva ljubav." Kao da ne mogu. Jer postoji 'nevidljiv' brak. I ne da se kačim za tebe već si se Ti okačila za mene kad si zakačila, okačila sve home-made torbe po mom stanu. Kad su moje stvari kod tebe i obratno. Vrati se, pričaj, tipkaj! Javi se na telefon ili nazovi prva. Znam da ohlađivanje traje dugo. Da je to obostrano mučenje. Možda nije obostrano; možda je samo meni teško. Rado bi da tebi nije jer te volim. (Kako piše Anthony de Mello: "Slodobna si da budeš onakva kakva si-da misliš svojom glavom, da ideš za svojim ukusima i težnjama, da se ponašaš onako kako ti najbolje odgovara.") Barem mi telepatski pošalji "mistogram"; da misliš na nas, na mene; da li sam gladan, da li volim sam kuhat i jest, da li često plačem i koliko sam tužan zato što nema ništa. "Nema 'mi', kažeš, samo 'ja'."……Ha, ha, zar si zaboravila da si mi na prvom susretu na plaži Juto kod onog velikog kamena, koji je bio puno viši kad sam bio mali dječak i skakao s njega s Vedranom i Vesnicom i Ognjenom i Jagodom i Gordanom i Markom, kad si mi tamo rekla da nas veže to što živimo u istom vremenu makar sam skoro dvadeset godina stariji. A i to je laž-imam trideset i jednu a ti pet banki gospođo moja. Tko je sad tu stariji a tko mlađi? Kažu mi da si provincijalka, da nisi za mene, da si ispod mog nivoa, a ja znam da je to laž. Jer tko je vidio tvoje torbe priznaje da si kreativna, makar do 'ludila'. I tako! Vederemo! "Volim te kao sve druge što volim", veliš mi. Hvala. Zahvalan sam ti i za to makar je , znaš i sama, premalo objektivno svakome sa strane ali je m eni dovoljno. "Small is beautiful"-"malo je lijepo" kao i Ti. Prelijepo i lijepo mi je bilo sve s tobom i s nama. I ono što je bilo grubo od tebe bilo mi je lijepo. Mazohist sam možda. Kako da naučim biti 'gentleman'? Nauči me i pokaži kako da budem pristojan, kad me već majka nije naučila, jer
U okviru ovog rada autor raspravlja o reinterpretaciji političke teorije prirodnog stanja i društ... more U okviru ovog rada autor raspravlja o reinterpretaciji političke teorije prirodnog stanja i društvenog ugovora engleskog filozofa Thomasa Hobbesa (1588.-1679.), dane u svjetlu hobsistički inspiriranog suvremenog američkog filozofa Gregorya S. Kavke. Radi se, dakle o problemu kako je država mogla društvenim ugovorom uopće nastati, ako su (i kad su) ugovori kao pravne institucije protivni naravi prirodnog stanja zato što je država sama objekt tog ugovora. Sljedeći problem odnosi se na mogućnost, odnosno nemogućnost postojanja morala u prirodnom stanju, u kojem je po Hobbesu sve dozvoljeno jer je nesankcionirano. Griješi li Hobbes kad tvrdi da u prirodnom stanju nema morala? Kavka to upravo dokazuje, polazeći od Hobbssove teorije prirodnog stanja, te dolazi do saznanja da je moral i izvan države i u tzv. prirodnom stanju moguć, potreban i prepoznatljiv. Autor je suglasan s Kavkom da Hobbesovu teoriju treba revidirati, pa želi li ova ostati aktualna i primjenjiva politička teorija, i Ho...
On being "Nowadays, to apprehend contemporary allocation of science in possibility to understand ... more On being "Nowadays, to apprehend contemporary allocation of science in possibility to understand the world, we would not be able to grasp its meaning. Because of that we have to start from some facts that doubtless causes genuine modern being disrupted and allocated in its resources and its possibilities. Meaning and sense of life are two diffeent subjects. The mention subjects are treated accordingly to illusionary aspect of a tendency, so that this without a doubt leads to complete disaster. If we look upon those things upside down, then we can notice and recognize their splendid subordination as subjects and objects. This lead us to think that society is faster than present time which absorbs everything that exists and leads us to our own aspiration, an aspiration that could make someone move to do something against someone else. In that sense, Being is modern; in that sense it is objective or subjective, finished or unfinished, in one word after Heidegger and Sarte and maybe Husserl, a non-being. The fact is that Being appears in contradictions as the world does, too. And especially therefore, it's impossible to claim that Being in post-modern sense is an antipode towards its antagonistic unattached nature, as it would be a similar absurd situation to turn around a piece of steel just to prove that it contains gold. That's why, I don't only want to stress this character of a Being, but also to point out towards its vague and running nature as it runs away from us while we try to approach him. Being's interaction nature settled with the purpose to be reversal, sounds like taking for granted reality as well as time to come. It however pulls back the whole subject to abbess of past and towards contradiction of contradictions. That is a way Being is in present state mixed with wholeness of the universe and environmental surroundings. This also heads towards predominant human beings who endeavour to establish impossible trying to do possible; trying to be saved from annihilation. If we try to analyse systems of praxis, we come to strange conclusions. Being in its superstructure is so composed that it must to a certain degree provoke attention of non-structure. Non-structure or anti-being has for its task to destroy the Being, but it can't and therefore destroys everything around itself. Someone said that if a horse is faster than aeroplane, it does not yet mean that man is better now than before in the times when horses were the main mean of transport. In that sense people didn't change or became better in the course of time. To what seems to be appearing is just a sense of humor to those who know. As, it is said: "Amen" means just this: "I know me!"
Zoran Mimica (Zagreb/Vienna/Greater London) Independent scholar " Buddhist approach to reality an... more Zoran Mimica (Zagreb/Vienna/Greater London) Independent scholar " Buddhist approach to reality and its impact to practical philosophy " Abstract As I have experienced Buddhism, especially Zen, I plan to give a brief evidence of Korean method named " Kwan se um bosal " .This school emphasizes on " Just don't know " experience as a substitute for knowledge. In this picture it is not that knowing is better than not to know. That is, first, while, knowing is always relative and temporary. Second, knowledge as not knowing (also by Socrates) and is based on inner knowledge that cannot be put into words, but just into junctions and gestures (koans): " Show me clapping of one hand! " Division into practical and theoretical philosophy, especially in Scandinavia, shows that those two sides of the same coin could be very useful. To know and/or to know not is different, but who goes further? In 100 years we shall all be " green grass ". Buddhist approach is therefore timeless. Buddha stated: No vast country, no sacred things. (Nearly: "No country for old man"-to resemble a famous film title.) Why? Don't know. As simple as that! Life is a mystery, and in Buddhist world, one is usually born in Shinto tradition, marries as Christian, and dies as Buddhist. It is not important how we die as long we get salvation and redeem. Much more important is our own life, here and now. That is probably the most important impact of Buddhism into practical philosophy in the West.
Venero! Imaš nešto životinjsko, kao i sve Srpkinje-nešto neukrotivo što muškarce privlači, izluđu... more Venero! Imaš nešto životinjsko, kao i sve Srpkinje-nešto neukrotivo što muškarce privlači, izluđuje…… Divno tijelo, skladno, noge (malo su se nedavno popunile u bedrima), kosu ravnu, plavu, oči modre kao more u Mimicama, koje popodne postanu ponekad smećkaste kao lažina, ali usne su ti pokvarene, lažljive, razvlači se donja usna na dole, a osmijeh ti je zarazan i očaravajući, glas hrapav i zavodljivo zvonak ali topao i pomalo muški, predivan, opasan, ispitujući. Sva si opasna kad se smiješ, ispituješ, sumnjaš, plešeš po stanu luđački, zavodljivo 'ljubozovno', ližeš sladoled kao onu stvar jer znaš da si Božica ljubavi Afrodita. Plah ti je pogled ali nesiguran. Ne boj se! Ne voliš da te s leđa promatram dok pereš suđe u prozirnim plastičnim rukavicama. "Izađi vani, pokopat ću te kao i ostale", i ne znam da li se sa smrću šališ jer si, kažeš, vidila a možda i iskusila zlo. ("Da ti kažem što mi je u ratui dešavalo, to bi me slomilo.") O Bože, ja ipak nisam, već sam samo dobro iskusio, osim kad su me 'ćebovali' na Grabu kod Trebinja i stavljali mi onu stvar u usta na silu koju sekundicu dvojica drugara. ("Puši karu svom drugaru" je bila parola.) Bolji je život proživljen s ožiljcima, nego bez njih, kažu psihijatri. Nisam Ustaša, koljač, silovatelj, ništa. Pobjegao sam s norveške farme da ne bi morao klati patke, kokoši, guske. I dok gledam što u stvari hoćeš, vidim da si gladna ljubavi koju bi ti mogao dati pošten čovjek a ti si tip žene koja petom gazi muškarce. Zašto? "Ima boljih od tebe", kažeš. Radiš protiv sebe i kad 'radiš za sebe', kao u Arsenovoj baladi, hodaš s marginalnim frajerima, i ljubav je za tebe samo bol i ništa ljepše. Voliš čudne i pokvarene tipove, pijance i pušaće, ratnike pune šrapnela a ne kukavice kao ja koji kad čuju šmajsere i granate pobjegnu u Njemačku. "Ratno nas iskustvo spaja", veliš i opisuješ svoje bivše i ideš u detalje, "kako se ne sjećaš kad je ono ušlo u ono. Čekao je dok ga ne poljubim". Rajcaš me, praviš ljubomornim. "Nema ljubljenja! Evo ti kamen s plaže pa ga ljubi. Ali dobro se ubacuješ. Možda nešto u staračkom domu bude među nama. Budimo prijatelji.", Mislim si: "Jebi se. Volim te previše." Tebi je tvoja komocija najvažnija; i ona stvar, prevrtljivice, lažljivice, ali nemoj me odjebat, a neću ni ja tebe jer si mi po stasu taman i dobar bi par bili. "Mogla sam te iskoristit i dobit kuću na moru, ali neću jer imaš obitelj." Matoš, Lorca i Neruda bi te bolje opisali kao i Cesarić jer 'stol za dvoje' u maloj kavani kao kod "Vinceka" je bio stol za nas stol za troje u slastičarnici kod đamije; za tebe, malog Mira i mene, o princezo 'princes' krafni. U ogledalima smo se prošle zime tu multiplicirali prije nego si me ošišala i ofarbala kanom u mrkvasto. Ćutim da moram više šutit da bi te 'poćutio' iako kocka veli da mi nikad nećeš prostotu oprostit. Ali pazi, mi smo 'hot-headed' oboje i tko zna što će bit kad se ohladimo. Dosta mi je tvoje paranoje, nojiću moj. Ne zabijaj glavu u pijesak. "Ti ništa ne znaš o meni", izjavljuješ. "Budi pristojan! Ne zaviruju mi u grudi! Ne vrebaj me noću i ne ulazi mi u WC. Povraća mi se od tebe. Odjebi! Reci da sam luda!" "Ne znam dušo; ljubavi, što sam pogriješio!" "Povuci tu riječ, 'ljubavi' jer ja ti nisam nikakva ljubav." Kao da ne mogu. Jer postoji 'nevidljiv' brak. I ne da se kačim za tebe već si se Ti okačila za mene kad si zakačila, okačila sve home-made torbe po mom stanu. Kad su moje stvari kod tebe i obratno. Vrati se, pričaj, tipkaj! Javi se na telefon ili nazovi prva. Znam da ohlađivanje traje dugo. Da je to obostrano mučenje. Možda nije obostrano; možda je samo meni teško. Rado bi da tebi nije jer te volim. (Kako piše Anthony de Mello: "Slodobna si da budeš onakva kakva si-da misliš svojom glavom, da ideš za svojim ukusima i težnjama, da se ponašaš onako kako ti najbolje odgovara.") Barem mi telepatski pošalji "mistogram"; da misliš na nas, na mene; da li sam gladan, da li volim sam kuhat i jest, da li često plačem i koliko sam tužan zato što nema ništa. "Nema 'mi', kažeš, samo 'ja'."……Ha, ha, zar si zaboravila da si mi na prvom susretu na plaži Juto kod onog velikog kamena, koji je bio puno viši kad sam bio mali dječak i skakao s njega s Vedranom i Vesnicom i Ognjenom i Jagodom i Gordanom i Markom, kad si mi tamo rekla da nas veže to što živimo u istom vremenu makar sam skoro dvadeset godina stariji. A i to je laž-imam trideset i jednu a ti pet banki gospođo moja. Tko je sad tu stariji a tko mlađi? Kažu mi da si provincijalka, da nisi za mene, da si ispod mog nivoa, a ja znam da je to laž. Jer tko je vidio tvoje torbe priznaje da si kreativna, makar do 'ludila'. I tako! Vederemo! "Volim te kao sve druge što volim", veliš mi. Hvala. Zahvalan sam ti i za to makar je , znaš i sama, premalo objektivno svakome sa strane ali je m eni dovoljno. "Small is beautiful"-"malo je lijepo" kao i Ti. Prelijepo i lijepo mi je bilo sve s tobom i s nama. I ono što je bilo grubo od tebe bilo mi je lijepo. Mazohist sam možda. Kako da naučim biti 'gentleman'? Nauči me i pokaži kako da budem pristojan, kad me već majka nije naučila, jer
"Kavka's theory on the Hobbesian State of Nature and of a satisfactory state", "Croatian Politica... more "Kavka's theory on the Hobbesian State of Nature and of a satisfactory state", "Croatian Political Science Review", No. 5 (p. 188-198), Zagreb (1995). In the frame of this paper the author analyses and discusses the reinterpretation of the seventeenth century English political philosopher Thomas Hobbes (1588-1672) given by contemporary American scholar Gregory Kavka. The state of nature, the social contract (pact) and the forming of the very first state and problem of compliance to its new formed government are being discussed. The question arises how is it possible at all to make the social contract, because it is still a "state of nature contract", and in these conditions contracts do not oblige, while there is yet no one to punish rebellion or disobedience. Rather, the state itself should be a result of such a contract. The other question concerns the possibility of establishing a system of morality in the state of nature, because no authority is formed yet and therefore a moral code or a positive law system are nonexistent. In spite of the fact that there exists no entire moral code, the possibility of the elementary traces of ethics must exist there. The morality and the nature are themselves timeless, but the concept of a state of nature is timeless, too. 10th International Kant Congress, University of Sao Paulo, September 2005 "Philosophy of Peace and War by Hobbes and Kant" The topic of this paper is the philosophy of peace and war considered by Thomas Hobbes, Immanuel Kant and Umberto Eco. The possibility or impossibility of such a philosophy of such a philosophy by both Hobbes and Kant is here discussed. On the one hand, Hobbes follows the traces of Heraclites ("The war is father of all things") and Hobbes dictum "bellum omnium contra omnes" just follows the true nature of mankind. On the other hand, Kant in his late paper "The Eternal Peace" (1795), about two hundred fifty years after Hobbes, advocates for applying the principle of "practical reason" for solving the theoretical problems of peace and war. Eco, however, in his recent essay on "Eternal fascism" deconstructs and denounces intolerance as the first precondition of waging wars, as for instance in a case of a war propaganda campaign. IVR Congress, WG A.3, 2005, University of Granada, Spain "Is Global Justice Just Another Utopia?" In this paper I attempt to explain the connection between globalization and justice as well as to question the prospective of globalization. Globalization is like rain: 'When it rains, it rains whether we like it or not'. However, there are blessed rains which help our crops to grow as well as rains which cause floods and destroy crops. The process of globalization occurs in a world which is still divided, or rather more divided than ever in the known history of humankind, which is still "frustrated" with many different cultures, taboos, and conflicts with which it is unable to cope. Moreover, the evident reduction of a globalization processes to economic issues is hardly satisfactory. If we allow processes of privatization to continue even to the privatization of the state itself, its organs, institutions, possessions such as post offices, railways, stock, and even armies; this tendency will continue until we ourselves are "privatized", too. Then we will no more exist as citizens and free subjects but rather as objects on the global market. When every institution of every modern state (or "satisfactory state"-to use Kavka's term) is in private hands, globalization will be at an end. Then we will have one big company with its private army, private police, private intelligence, in a word, we will have Orwell's world-we ourselves will be "privatized". We could as well call this a hobbezian world, but the question is: is it going to be the world of Behemoth or of Leviathan? However, Behemoth (Hobbes' anarchic
" Tko nije vidio Indiju, nije bio nigdje! Tko nije video Tađ Mahal, taj nije ništa vidio! Tko nij... more " Tko nije vidio Indiju, nije bio nigdje! Tko nije video Tađ Mahal, taj nije ništa vidio! Tko nije susreo Krišnu nije susreo Boga! " (M. Zoran Đivo M. Mimica) Predgovor Uopće ne vjerujem da sam bio u Indiji. Ne, nisam i nemam pojma što je Indija! Samo sam neke tamo upoznao krajolike, maglovito kroz prozore vlakova i razne ljude i ništa više od toga. Nemam pojma šta je Indija. U jednoj knjizi piše da tako nešto kao Indijia ne postoji jer su različitosti tolike da nema zajedničkog nazivnika. A pazite, knjigu je napisala profesorica s Harvarda i zove se " India – The Magic Geography " i to je jedna od prvih rečenica ako ne i prva. Dakle, kako znam da nisam bio u Indiji, kad sam se tek nedavno vratio otamo. Još uvijek ne vjerujem da sam bio tamo. Zašto? To jednostavno nije istina. Istina je obrnuta. Indija je zapravo samo bila u meni tih pedeset i dva dana. I još je. Tu stoji kao kravlje vime, kao krava na prašnjavom drumu, kao kanal za fekalije u koji svi pišaju i ne daj bože da upadnete jer bi dobio tifus ili koleru. Ali ako samo pogledate zemljopisnu kartu, vidjet ćete da je Indija u obliku kravljeg vimeta. No te njihove krave imaju grbu skoro kao deve ali manje i dlakave grbice, a vole i krave i kravice da ih se za to stiska, šlata, prpa i gladi. Ali ja sam najviše volio kravu gladit po čelu koju bi mi ona uvijek sama čelo pružala ili pak sam volio ih hranit toastom i čapatijima. Navodno krave vole da ih se masira po toj grbi, probah i to i stvarno guštaju, vidi se. Krave su inače divne i neprestano mi nedostaju. Sad mi je još nešto sinulo, da, ako je kao što su mi rekli da ime Hrvata dolazi od Sarasvati, rijeke u Kurukšetri , supruge Boga Brahme, stvaratelja Univerzuma i boginje muzike i odgoja, onda i rijeka Sava je u biti samo skraćenica od Sarasvati (a nema veze sa Svetim Savom na primjer, ha, ha, ha). O tome su pisali (ne ovo o našoj rijeci Savi; to je moja umotvorina – iako ništa nije naše; sve je u Boga Krišne, a on je " lično i personalno " odgovoran za ono sto nam padne na pamet kao i za ono što zaboravljamo) Vera Krmpotić, Luka Hodak, Drago Pečko,Tomislav Antičić a osobno mi je to prvi rekao moj Babuji Satyanarayana Das u Indiji. (" How do you know all that? " , zapitah ga na rastanku on će na to: " I know " .) U Indiju se u glavnom ide u grupama jer je opasno po život putovati sam od jednog mjesta do drugog. Ali u tome je i čar. Ostati opljačkan i prevaren usred podkonitnenta potpuno sam i osjetiti Krišnu, osjetiti da je jedina sigurnost nesigurnost i neizvjesnost a opet imaš osjećaj totalne zaštićenosti i sigurnost. Ponovo čitam knjigu Borne Bebeka " Santhana " i osjećam tu istinu koju sam prije pročitao i čak potcrtao olovkom ali nisam nikad shvaćaom, a to je da je poanta života biti svjedokom vlastitog života i ništa više od toga. Što je imam s jednim tipom tj. likom mene koga su roditelji nazvali Zoran (i majka tajno u Dubrovniku 1.8.1954 krstila kao Zoran Đivo Mimica Majstorović) i za koga vele da sam to ja? Ništa,
new version of my old novel in spe (u nadi) when i was 23 (1970-73) years old...i am looking fo... more new version of my old novel in spe (u nadi) when i was 23 (1970-73) years old...i am looking forward to publish it and traslate to spanish and english..i tried it to make it less chaotic and more dinamic
this is a new Version of the paper that was selected to be published by Springer Verlag but in la... more this is a new Version of the paper that was selected to be published by Springer Verlag but in last Moment cancelled
Uploads
Papers
Other
Drafts