Pavao Zitko

U ovom se znanstvenom doprinosu analiziraju nastanak i razvoj spekulativnih postavaka neobonaventurizma, filozofijskog pravca uspostavljenog na talijanskoj akademskoj sceni dvadesetog stoljeća te još i danas afirmiranog ponajprije na Katedri za teorijsku filozofiju Sveučilišta u Perugii. Uzimaju se pritom u obzir svi relevantni faktori utjecaja na doktrinu, a posebna se pažnja posvećuje reinterpretaciji i filozofijskoj nadopuni nativnog mu kritičkog ontologizma iz kojeg novi bonaventurizam nastaje kao njegova kritičko-asketska inačica. U radu se detaljno razlažu temeljni pojmovi škole, navode akademski profili eksponenata doktrine, kao i identitetne odrednice okruženja augustinovski i franjevački deklinirane regije Umbrije u kojoj je Sveučilište u Perugii prihvatilo, promoviralo i naposljetku dodatno obogatilo takvo filozofijsko učenje u mreži suvremenih i pretežito ateistički i agnostički orijentiranih filozofijskih opredjeljenja u kontekstu suvremene spekulacije na tu temu.

U ovom radu problematizira se doprinos prvog Hegelova biografa cjelokupnom shvaćanju njegova opusa preko razrade i analize teza i opaski vezanih za najranije korijene njegove spekulacije u mladenačkom, odnosno predjenskom i za kritiku daleko najproblematičnijem i zasigurno najmanje poznatom razdoblju njegova filozofijskog svjetonazora i stvaralaštva. Svrha je rada ukazati, s jedne strane, na neprocjenjivu vrijednost sadržaja iznesenog ovim biografskim prikazom, kao i konzultiranog materijala na kojem se biografija temelji, a koji danas posjedujemo tek u manjkavoj fragmentiranoj formi. S druge strane, bitan dio ovdje iznesenog istraživanja sastoji se od isticanja i ispravne povijesne i kritičke kontekstualizacije određenih nekonzistentnosti i interpretativnih manjkavosti, prisutnih u ovoj prvoj ikad napisanoj biografiji o Hegelu, a koje su izvršile značajan utjecaj na sukcesivno poimanje nastanka sistema i dijalektike u kasnijoj i zreloj Hegelovoj spekulaciji.

Sažetak Svrha je ovog rada predstaviti spekulativne pretpostavke talijanske kritičke ontologije, fi lozofskog pravca započetog djelom Pantalea Carabellesea u prvoj polovici XX. stoljeća i danas još aktivnog ponajprije na talijanskom sveučilištu u Perugii. I sam je Carabelleseov život bio dokaz da autentično fi lozofsko promišljanje vodi afi rmativnom stavu o Bogu kao osnovnom uvjetu i temelju ljudske egzistencije koji kao takav predstavlja, upravo po njegovim riječima, »jedini istinski objekt fi lozofskog promišljanja«. U prvih trideset godina autorova djelovanja, počevši od obrane diplomskog rada o Rosminiju na Sveučilištu u Napulju 1907. godine do objave Teološkog problema kao fi lozofi je 1931. godine, afi rmirala se teorijska relevantnost pojma bitka kao jedinstvenog temelja svijesti, no očito je postalo i da ona misao koja, na osnovi svojih pretpostavaka, ne predviđa nužno teološke ishode vlastite spekulacije, ne može ne promišljati Boga ukoliko na doista autentičan način prist...