Vriština
| Vriština | |
|---|---|
 | |
Vriština (ili bujadnica[1]) je ime za prostrane otvorene površine, obrasle travama i niskim grmljem po kojima dominiraju biljke kao što su vrijes, žutike, patuljaste borovice i rijetko raštrkano drveće poput breza.
One su umjetne tvorevine, stvorene djelovanjem ljudi, nakon viševjekovne sječe šuma. [2]
Vriština je i ime za biljnu zajednicu koja se razvija na kiselim tlima nakon potiskivanja šumske zajednice. [3]
Vrištine se prostiru po ogoljelom neplodnom zemljištu, po kiselom tlu koje je najčešće pješčano pa se lako suši i siromašno je mineralima za ishranu bilja. Kako je tlo vodopropusno, i nemože dugo zadržati vodu, vrištine često pate od ljetnih suša. Zbog tog su požari stalna opasnost za vrištine, naročito zbog više vegetacije koja je vrlo smolasta i zbog toga - vrlo zapaljiva. Jedinstvena povezanost biljaka i životinja prilagođenih da izdrže takve negostoljubive uvjete je evoluirala do prepoznatljive zajednice vrištine. [2]
Mladice poput bora i breze lako se primaju na vrištinama. Ako ih ne kontrolira na neki način (rezanjem, ispašom stoke ili požarom) brzo će nadrasti svo ostalo bilje u vrištini i ugušiti ga. U prošlosti, je tradicionalni ruralni način života, kad su ljudi, mlada izrasla stabla posijekli za ogrjev i tjerali svoja stada na pašu po vrištinama, koja bi obrstila mladice drveća, tako spriječavali rast drveća, i održavali vrištine. Nestankom tradicionalnog ruralnog života, mnoge se vrištine danas ponovno pretvaraju u šume. Iako šume kao stanište imaju vrijednost koja je neosporna, ipak njih ima puno više od vriština, pa je danas očuvanje vriština prioritet. [2]
Površine vriština se naizgled čine prilično jednoličnim i sličnim, ali se zajednice biljaka i životinja koje žive u njima, mogu jako razlikovati od jedne do druge. Razlike ovise o lokaciji vriština, geološkoj podlozi i tlu na kojem se prostiru, klimi i starosti biljne zajednice, svi ti faktori igraju ulogu u određivanju vrsti koje će živjeti na određenom području. [2]
Vrištine se može podijeliti na tri glavne vrste prema vlažnosti tla;
Močvarne vrištine prostiru se na terenima gdje je razina vode visoka, ili tamo gdje leže na nepropusnim stijenama ili glini, što spriječava otjecanje voda. Takve vrištine imaju podzemne vode blizu površinske razine tla.
Suhe vrištine javljaju se na vodopropusnim terenima, gdje razina podzemnih voda leži duboko ispod površinskog tla.
Vlažne vrištine su sredina između ta dva tipa. [2]
Raznolikost vrsta koje žive na pojedinoj vrištini, povećava se sa razinom vlažnosti tla. Tako po močvarnim vrištinama živi mnogo više vrsta nego po suhim, po njima rastu brojne vrste močvarnih vrijesovki, trave beskoljenke i mahovi tresetari (tresetne mahovine - Sphagnum). [2] Po suhim vrištinama obično dominira vrjes (Calluna vulgaris), sivi vrijes (Erica cinerea) i žutika (ulex). [2]
Vrištine su dom bogate galerije životinjskih vrsta, po njima živi oko 5 000 vrsta beskralješnjaka, među ostalima skakavci, zrikavci, tvrdokrilci, vilinski konjici, moljci, mravi, ose, pčele i pauci, od kojih su mnogi od njih danas raritetni. [2]
- ↑ „Vriština” (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 02. 02. 2014.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 „What is Heathland?” (engleski). Offwell Woodland & Wildlife Trust. Pristupljeno 02. 02. 2014.
- ↑ „Vriština” (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 02. 02. 2014.
