I Seungman
| Seungman Lee 이승만 | |
|---|---|
 | |
| Mandat 11. rujna 1919. – 21. ožujka 1925. | |
| Potpredsjednik | Ahn Čang-ho |
| Prethodnik | Sunjong, car Koreje (kao car) |
| Nasljednik | Park Eunsik |
| Mandat 24. srpnja 1948. – 26. travnja 1960. | |
| Potpredsjednik | Ji Si-jeong Seong-su Kim Ham Tae-young Chang Myon Jun Po-sun |
| Prethodnik | Kim Gu (zadnji predsjednik Provizionalne vlade) |
| Nasljednik | Jun Po-sun |
| Rođenje | 26. ožujka 1875. Hwanghae, Koreja |
| Smrt | 19. srpnja 1965. Honolulu, Havaji, SAD |
| Politička stranka | Liberalna stranka |
| Supružnik | Franziska Donner |
| Vjera | metodist |
Seungman Lee, poznat i kao Lee Seungman ili Yee Sung-man (korejski 이승만, Hwanghae, 26. ožujka 1875. - Honolulu, 19. srpnja 1965.), korejski političar i državnik, obnašatelj dužnosti prvog predsjednika Južne Koreje.
Seungman Lee je rođen 26. ožujka 1875. godine u provinciji Hwanghae, u aristokratskoj obitelji. U mladosti je odgojen u metodističkoj školi u Seulu, prešao je na kršćanstvo. Od 1896. godine postao je članom Kluba za neovisnost. Tijekom svoje mladosti zatvaran je radi otpora japanskoj hegemoniji i zagovaranja demokratskoj reformi, prvi put u 22. godini. Proveo je sedam godina u zatvoru. Kasnije u životu postupat će prema protivnicima onakao kako se s njim postupalo.
Rhee je nastavio ostati u SAD-u; ovaj potez je opisan kao "egzilu" gdje je studirao najprije na Sveučilištu George Washington, a zatim Sveučilište na Harvardu i Princetonu.
Kad se 1910. godine vratio kući u Koreju, Japan ju je već bio anektirao. Bunio se protiv japanske monarhije. Morao je pobjeći u Kinu gdje su on i ostali borci za nezavisnu Koreju osnovali Provizionalnu Vladu, a Rhee je imenovan predsjednikom, no kasnije je smijenjen zbog zlouporabe vlasti koja mu je bila povjerena.
Kad je umro posljednji car Koreje, Rhee se vratio kući, prije ostalih boraca za nezavisnost, jer su ga Saveznici najbolje poznavali.
Kad je 1945. godine završio Drugi svjetski rat, Japan je prestao biti okupator. Koreja je podijeljena na dva dijela, Sjevernu, u kojoj su vladali komunisti i bila je ustrojena po sovjetskom modelu, dok je Južna Koreja bila kapitalistička zemlja.
Rhee je stupio na položaj predsjednika Južne Koreje 1948. godine. Već prije nego je 1950. godine izbio Korejski rat, preuzeo je diktatorske ovlasti. Mučio je i zatvarao komuniste i općenito ljevičare. Njegova desna ruka, Kim Chang-ryong, vodio je sigurnosne službe.
Postao je veoma nepopularan u očima međunarodne zajednice. Tijekom njegovih 12 godina vladavine (1948. - 1960.) počinjeni su mnogi zločini, a posebice je zvjerski bio masakr na otoku Jeju, gdje je vojska pobila oko 35 000 pobunjenika i civila.[1] Iako su se masakri događali i u režimima poslije njega nisu bili toliko okrutni i rašireni.
Nakon što je izmijenio Ustav tako da se na njega ne odnosi ograničenje o osam godina na vlasti. Natjecao se za treći mandat (1956.) i pobijedio u namještenim izborima 1952. godine. Protivnici su mu ubijani i mučeni.
Nakon što je osvojio i četvrti mandat, nezadovoljstvo oporbe i studentski prosvjedi prerasli su u opću pobunu protiv omrznutog Rheeja, 26. travnja 1960. godine. Također je bio prozvan da je pronevjerio (ukrao) 20 milijuna vladinih dolara. Dva dana nakon početka demonstracija, pobjegao je sa ženom i sinom na Havaje gdje je i umro u 90. godini od moždanog udara, 19. srpnja 1965. godine. Tjedan dana poslije smrti, tijelo mu je transportirano u Južnu Koreju i pokopano na nacionalnom groblju u Seulu.
Rhee je objavio 3 knjige. Glavno mu je djelo Japan iznutra koje je objavljeno 1939. godine. Ostala djela:
- ↑ Müller, Anders Riel (19 April). „One Island Village's Struggle for Life, Land, and Peace”. Korea Policy Institute. Arhivirano iz originala na datum 2012-04-26. Pristupljeno 2019-03-05.
 | U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Syngman Rhee |
