Prijedor
| Prijedor | ||
| Grad | ||
|
||
| Službeni naziv: Grad Prijedor | ||
| Država |  Bosna i Hercegovina
| |
|---|---|---|
| Entitet |  Republika Srpska
| |
| Općina | Prijedor | |
| Položaj | 44°58′N 16°42′E / 44.967°N 16.700°E | |
| Površina | ||
| - Općina | 834 km2 | |
| Stanovništvo | ||
| - Naselje | 29,555 (2013.) | |
| - Općina | 89,397 (2013.) | |
| Gustoća | ||
| - Općina | 135 /km2 | |
| Gradonačelnik | Slobodan Javor (SNSD) | |
| Vremenska zona | Srednjoevropsko vrijeme | |
| Poštanski broj | 79101 | |
| Pozivni broj | (+387) 052 | |
  Prijedor u BiH
| ||
| Web stranica: Općina Prijedor | ||
Prijedor je grad i središte grada u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, na obali rijeke Sane, te brežuljcima kojima se planina Kozara spušta u Prijedorsko polje. Područje grada zauzima 834 km2, a sam grad se nalazi na nadmorskoj visini od 135m. Grad Prijedor je po broju stanovnika treći u Republici Srpskoj i deseti u Bosni i Hercegovini.
Prvi put u istorijskim dokumentima Prijedor se, istina kao zemljana utvrda, pominje u pismima grofa Adama Bacanija za vrijeme Bečkog rata, od 1683. do 1699.godine. Međutim, mnogo toga ukazuje na tragove života još iz vremena praistorije i, kao i dolaska Rimljana na ove prostore.
Grad je nikao na malom otoku sanskog rukavca Berek, koji i danas opkoljava prijedorski Stari Grad. Nakon Bečkih ratova 1683-1699. na mjestu današnjeg Prijedora je bilo 50 drvenih kućica i mjesto je bilo mnogo manje od susjednog Kozarca, udaljenog 12 km na putu prema Banja Luci.
Godine 1717. počinje reorganizacija Prijedora, a 1739. je utemeljen kao jedan od mlađih gradova u Bosni. Tada počinje i njegov uspon, jer nakon gubitka Slavonije i Like za vrijeme Bečkih ratova 1683-1699. počinje i njegov ekonomski razvoj.
Veoma brzo Prijedor postaje značajan - trgovačko zanatski centar zahvaljujući rimskim putevima i plovnosti rijeke Sane, ali ponajviše prvoj željezničkoj pruzi Bosanski Novi - Banja Luka - prvoj pruzi u BiH - izgrađenoj 1873. godine u vrijeme barona Hirsa. Desetljeće poslije, tačnije 1882, gotovo cijeli grad izgorio je u velikom požaru pa su austrougarske vlasti 1901. godine donijele prvi urbanistički plan po kome je Prijedor izgrađen kao savremeno naselje bez mahala i uskih sokaka.
Prijedor godine 1918. postaje dio Kraljevine SHS.
Za vrijeme drugog svjetskog rata, u aprilu 1941., Prijedor postaje dio Nezavisne države Hrvatske. Lokalno srpsko stanovništvo je izloženo progonima i masovnim pokoljima od strane ustaških vlasti, pa veliki broj pronalazi utočište na planini Kozari, te se pridružuje partizanskom pokretu. Veliki broj prijedorskih Srba je odveden u zloglasni logor Jasenovac te je tamo stradao. Sam Prijedor su partizani oslobodili 16.5. 1942. U junu 1942. je tokom kozarske ofanzive veliki broj izbjeglica uhvaćen i ubijen od strane ustaških vlasti. Godine 1945. Prijedor su partizani ponovno oslobodili 7.9. 1944. a godinu dana kasnije, kao i ostatak BiH, postao dio nove socijalističke Jugoslavije.
Raspadom SFRJ na području Prijedora počinju rasti napetosti između srpskog i bošnjačkog stanovništva. Početkom rata u BiH 1992. Prijedor postaje dio Republike Srpske. Tada su nad nesrpskim stanovništvom počinjeni brojni zločini, o čemu svjedoči do sada otkriveni 60 masovnih grobnica prijedorskih Bošnjaka i Hrvata, u kojima je do sada pronađeno oko 2000 tijela, od kojih je oko 500 identifikovano. Gotovo čitavo nesrpsko stanovništvo grada je prognano, a mnogi su završili u obližnjim logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje. Prema podacima Komisije za nestala lica procjenjuje se da je oko 4.100 Bošnjaka i Hrvata ubijeno na prostorima u i oko Prijedora. Najviše Hrvata je pobijeno u Ljubijskog regiji, samo u selu Briševu preko 70 hrvatskih civila je ubijeno u julu 1992. godine u akciji tzv. "Sanske brigade", jedinica VRS-a.31.maj se obiljezava kao dan bijelih traka.
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 2013. godine, općina Prijedor imala je 89.397 stanovnika, raspoređenih u 71 naselju od toga 55.895(62,5%) Srbi, 29.034(32,5%) Bošnjaci i 1.762(2%) Hrvati. Naselje Prijedor ima 29.555 Stanovnika od toga 22.514 Srbi (76,2%) i 4.812 Bošnjaci (16,3%).[1]
Prema popisu iz 1991. Godine. Populacija općine Prijedora je bila 112.543. 43,85% su bili Bošnjaci, 42,27% Srbi, 5,61% Hrvati, 5,73% Jugosloveni i 2,54% i ostali, neopredijeljeni i nepoznato. Grad Prijedor je imao 34.635 stanovnika od toga 40,21% Srbi, 38,65% Bošnjaci, 5,07% Hrvati, 12,36%Jugoslaveni i 3,71% ostali, neopredijeljeni i nepoznato.
Ališići, Babići, Baltine Bare, Bistrica, Bišćani, Božići, Brđani, Brezičani, Briševo, Bukova Kosa, Busnovi, Cikote, Crna Dolina, Čarakovo, Čejreci, Čirkin Polje, Čitluk, Ćatići, Ćela, Danići, Dera, Donja Dragotinja, Donja Lamovita, Donja Ljubija, Donja Marićka, Donja Ravska, Donje Bistrice, Donji Garevci, Donji Jakupovići, Donji Orlovci, Donji Rasavci, Donji Volar, Dragotinja, Gaćani, Gašića naselje, Gavranovići, Gigići, Gomjenica, Gornja Dragotinja, Gornja Jutrogošta, Gornja Lamovita, Gornja Marićka, Gornja Puharska, Gornja Ravska, Gornji Garevci, Gornji Jakupovići, Gornji Jelovac, Gornji Orlovci, Gornji Volar, Gradina, Hadžići, Hambarine, Hercegovci, Hrnići, Huremovići, Jakupovići, Jaruge, Jaškići, Jelićka, Jugovci, Kalajevo, Kamičani, Kevljani, Kokin grad, Kozarac, Kozaruša, Krivaja, Kurevo, Lamovita, Ljeskare, Ljubija, Malo Palančište, Mamići, Marićka, Marini, Mataruško Brdo, Miljakovci, Miska Glava, Mrakovica, Mujkanovići, Niševići, Ništavci, Omarska, Orlovača, Palančište, Pašinac, Pećani, Pejići, Perućica, Petrov Gaj, Petrovo (Ćela), Prijedor, Puharska, Pušci, Radulji, Rajkovići, Rakelići, Rakovčani, Raljaš, Rasavci, Raškovac, Rizvanovići, Saničani, Sivci, Skela, Softići, Srednji Jakupovići, Stari Grad, Svale, Špagići (Špandići), Šurkovac, Tadići, Tisova, Tomašica, Topolik, Trnopolje, Tukovi, Urije, Usorci, Veliko Palančište, Volar, Volarevo, Vrbice, Vujičići, Zagrad, Zecovi, Žeger i Žune.
U prijeratnom Prijedoru, najveći poslodavac bila je fabrika paprnih proizvoda Celpak čija su postrojenja dijelom demontirana a dijelom zastarjela. Pogon u cjelini danas stoji na prodaji. Osim Celpaka na području općine se nalazi najveći rudnik željezne rude Evrope, Ljubija. Fabrika namještaja Javor iz sklopa prijeratnog Šipada je preuzeta u privatno vlasništvo i Tvornica keksa Mira a.d..Jedan od sadašnjih većih poslodavaca je trgovačka firma Janjoš u privatnom vlasništvu.
- Halid Muslimović, pjevač
- Mladen Stojanović, doktor i partizan
- Vojislav Kecmanović - Đedo, prvi predsjednik NR Bosne i Hercegovine
- Željko Kasap, glumac i režiser
| Kostajnica (60 km), Zagreb (173 km), Beč (547 km) |
Dubica (33 km), Autoput Е-70 (62 km) |
Gradiška (90 km), Budimpešta (474 km) |
| Bosanski Novi (32 km), Trst (412 km) |
|
Kozarac (13 km), Omarska (20 km), Beograd (336 km) |
| Ljubija (8 km) | Sanski Most (33 km), Mrkonjić Grad (92 km) |
Banja Luka (48 km), Sarajevo (250 km) |
- Službena stranica Općine Prijedor
- Zvanična stranica Opštine Prijedor
- Portal Grada Prijedora
- Gradprijedor.com
