Pontska Olbija
Ὀλβία Ποντική (na grčkom) Ольвія (na ukrajinskom) | |
|---|---|
| |
| Zemlja | Ukrajina |
| Regija | Mikolajivska oblast |
| Civilizacija | Stari Grci, Rimljani |
| Period postojanja | od 7. vijeka pne. do 3. vijeka n.e. |
Pontska Olbija (starogrčki: Ὀλβία Ποντική, ukrajinski: Ольвія) ili samo Olbija drevni je grčki grad na obali ušća Južnog Buga (Hypanis ili Ὕπανις,) u Ukrajini, u blizini sela Parutine. Na tom se mjestu danas nalazi arheološko nalazište, koje je zaštićeno kao "nacionalni povijesni i arheološki rezervat". Rezervat je istraživački i znanstveni institut Nacionalne akademije znanosti Ukrajine (NAZU). Od 1938. do 1993. bio je poseban odjel Instituta za arheologiju NAZU.
Grčki su grad osnovali su u 7. stoljeću pne. kolonisti iz Mileta. Njegova je luka bila jedno od glavnih trgovišta (emporija) na Crnom moru za izvoz žitarica, ribe i robova u Grčku, te za uvoz atičke robe u Skitiju.[1]
Lokalitet ove grčke kolonije obuhvaća površinu od pedeset hektara, a njegove utvrde tvore jednakokračni trokut dug oko 1,5 kilometra i širok oko 700 metara.[2] Na tom se području nalazilo i nekoliko sela (damas Viktorovka i Dnjeprovskoe), koja su možda naselili Grci.[2]
Što se tiče samog grada, donji grad (koji je danas većim dijelom potopljen rijekom Bugom) zauzimala su uglavnom pristaništa i kuće obrtnika. Gornji je grad bio glavna stambena četvrt, koja je bila sastavljena od četvrtastih blokova, sa agorom u središtu. Grad je bio opasan obrambenim kamenim zidinama s kulama.[3] Gornji je grad bio i mjesto prvog naselja na tom lokalitetu u arhajskom razdoblju.[2] Postoje dokazi da je sam grad izgrađen na temelju mrežnog plana iz 6. stoljeća pne., jednim od prvih takvih planova nakon grada Smirne.[2]
Kasnije je grad obuhvaćao imao i akropolu i, od 6. stoljeća pne., vjersko svetište.[2] Početkom 5. stoljeća na tom je mjestu izgrađen i hram Apolonu Delfiniju.[2]
Olbija je bila trgovački vrlo važna i trajala je tisuću godina. Prvi dokazi o grčkom naseljavanju na tom mjestu potječu s otoka Berezana, gdje je pronađena keramika koja potječe s kraja 7. stoljeća.[4] Pretpostavlja se da je kolonija utemeljena oko 655. pne.[5] Ime na grčkom znači "sretan" ili "bogat". Moguće je da je to bilo mjesto ranijeg autohtonog naselja, a možda je u antici to bio poluotok, a ne otok.[4] Danas se smatra da je grad Berezan opstao do 5. stoljeća pne., kada je možda apsorbiran u sve veću Olbiju na kopnu.[4]
Tijekom 5. stoljeća pne, Olbiju je posjetio Herodot,[5] koji daje najbolji opis grada i njegovih stanovnika sačuvan iz antike.[6]
Tijekom 5. stoljeća pne. Olbija je kovala prepoznatljiv lijevani brončani novac u obliku kružnih žetona s gorgonskim glavama i jedinstvenog novca u obliku dupina koji skaču.[7] To je neobično s obzirom na udarene okrugle novčiće uobičajene u grčkom svijetu. Za ovaj oblik novca smatra se da potječe od žrtvenih znakova korištenih u hramu Apolona Delfinija.
M. L. West spekulirao je da je rano grčka religija, posebno orfičke misterije, bila pod velikim utjecajem srednjoazijskih šamanističkih praksi. Čini se da značajna količina orfičkih grafita otkrivenih u Olbiji svjedoči da je taj grad bio jedna od glavnih doticajnih točaka grčke i orijentalne kulture.[8]
Nakon što je grad usvojio demokratski ustav, njegovi odnosi s Miletom bili su regulirani ugovorom, koji je u 4. stoljeću pne. omogućio dvama državama da koordiniraju svoje operacije protiv Zopiriona, vojskovođe Aleksandra Velikog. Krajem 3. stoljeća grad je ekonomski opao – što se vidi po tome da je bila uspostavljena komisija za raspodjelu žitarica stanovništvu – pa je prihvatio nadmoć kralja Skilura iz Skitije. Pod Mitridatom Eupatorom grad je cvjetao, ali su ga opustošili Geti pod Burebistinim vodstvom, što je predstavljalo katastrofu, koja je naglo stavila točku na ekonomski prosperitet Olbije.
Izgubivši dvije trećine svog naseljenog područja, Olbiju su obnovili Rimljani, iako u malom opsegu i vjerojatno s većinski barbarskim stanovništvom. Dion Hrizostom posjetio je grad u 1. stoljeću nove ere i opisao ga u svom Boristenskom govoru (grad se u antici često zvao i Boristen, po obližnjoj rijeci). Naime, premda su ga njegovi stanovnici uvijek nazivali Olbijom, stranci su ga obično zvali Boristenom, po glavnoj skitskoj rijeci, a njegove su stanovnike zvali Boristencima (Βορυσθενεΐται).[5] Dion se u Olbiju sklonio od Domicijanovog i opisuje kako su Geti uništili grad otprilike 150 godina prije njegova dolaska, tj. oko. 50. pne., ali o kako su ga stari stanovnici obnovili.[5]
Naselje, koje je bilo u sastavu rimske provincije Donje Mezije, na kraju je napušteno u 4. stoljeću nove ere, kada je u dva navrata spaljeno tijekom gotskih ratova. Grad je po svoj prilici uništen u invaziji Gota 250. godine, budući da se nakon tog datuma njegovo ime više ne pojavljuje u izvorima.[5]
Lokalitet Olbije, određen arheološkim rezervatom, nalazi se u blizini sela Parutine u okrugu Očakovu. Prije 1902. godine nalazište je bilo u vlasništvu grofova Musin-Puškina, koji nisu dopuštali nikakva iskopavanja na njihovom posjedu. Profesionalna iskapanja provodila su se pod vodstvom Borisa Farmakovskog od 1901. do 1915. i od 1924. do 1926. godine. Budući da nalazište nikad više nije zauzeto drugim naseljem, arheološki nalazi (osobito natpisi i skulpture) pokazali su se bogatima. Danas su arheolozi pod pritiskom da što prije istraže nalazište, budući da ga nagriza Crno more. Godine 2016. istraživanja u Olbiji započela je poljska arheološka misija "Olbia" Nacionalnog muzeja u Varšavi na čelu s Alfredom Twardeckim. Mnogi značajniji nalazi iz tog razdoblja mogu se vidjeti u muzeju Ermitažu u Sankt Peterburgu u Rusiji.
Značajni nalazi iz grada uključuju arhajsku grčku kuću u dobrom očuvanom stanju s područja na kojem je kasnije podignuta akropola te jedno privatno pismo (napisano na olovnoj pločici) iz oko 500. pne, u kome se autor žali se na nečiji pokušaj da položi pravo na njegovog roba.[4]
- ↑ Encyclopedia of Ancient Greece (ed. by Nigel Guy Wilson). Routledge (UK), 2005, ISBN 0-415-97334-1, str. 510.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Boardman, John (1980). The Greeks Overseas: Their Early Colonies and Trade. London: Thames and Hudson Ltd. str. 251.
- ↑ Wasowicz, Aleksandra. Olbia Pontique et son territoire : l'aménagement de l'espace Paris: Belles-lettres, 1975. OCLC 3035787
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 Boardman, John (1980). The Greeks Overseas: Their Early Colonies and Trade. London: Thames and Hudson Ltd. str. 250.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 Smith 1854, s.v. Olbia
- ↑ Herodot, Historije, IV, 19.
- ↑ „Olbia”. Odessa Numismatic Museum.
- ↑ West, M. L., The Orphic Poems, Oxford : Clarendon Press, 1983. ISBN 0198148542, str. 146.
- Braund, David; Kryzhitskiy, S. D., ur. (2007). Classical Olbia and the Scythian World: From the Sixth Century BC to the Second Century AD. Proceedings of the British Academy. 142. Oxford: Oxford University Press. DOI:10.5871/bacad/9780197264041.001.0001. ISBN 978-0-19-726404-1.
- Karjaka, Alexander V. (2008). „The Defense Wall in the Northern Part of the Lower City of Olbia Pontike”. u: Bilde, Pia Guldager; Petersen, Jane Hjarl. Meetings of Cultures in the Black Sea Region: Between Conflict and Coexistence. Black Sea Studies. 8. Aarhus: Aarhus University Press. str. 163–180. ISBN 978-87-7934-419-8.
- Karjaka, Alexander V. (2008). „The Demarcation System of the Agricultural Environment of Olbia Pontike”. u: Bilde, Pia Guldager; Petersen, Jane Hjarl. Meetings of Cultures in the Black Sea Region: Between Conflict and Coexistence. Black Sea Studies. 8. Aarhus: Aarhus University Press. str. 181–192. ISBN 978-87-7934-419-8.
- Kozlovskaya, Valeriya (2008). „The Harbour of Olbia”. Ancient Civilizations from Scythia to Siberia 14 (1–2): 25–65. DOI:10.1163/092907708X339562.
- Krapivina, Valentina; Diatroptov, Pavel (2005). „An Inscription of Mithradates VI Eupator's Governor from Olbia”. Ancient Civilizations from Scythia to Siberia 11 (3–4): 167–180. DOI:10.1163/157005705775009435.
- Krapivina, Valentyna V. (2010). „Ceramics from Sinope in Olbia Pontica”. Ancient Civilizations from Scythia to Siberia 16 (1–2): 467–477. DOI:10.1163/157005711X560453.
- Osborne, Robin (2008). „Reciprocal Strategies: Imperialism, Barbarism and Trade in Archaic and Classical Olbia”. u: Bilde, Pia Guldager; Petersen, Jane Hjarl. Meetings of Cultures in the Black Sea Region: Between Conflict and Coexistence. Black Sea Studies. 8. Aarhus: Aarhus University Press. str. 333–346. ISBN 978-87-7934-419-8.
- Smith, William (1854), „Olbia”, Dictionary of Greek and Roman Geography, Boston
- Antički novac iz Sarmatije – Olbija
- Grčki natpisi iz Olbije u prijevodu na engleski
- Petar Karišovski, Coins of Olbia: Essay of Monetary Circulation of the North-western Black Sea Region in Antique Epoch. Киев, 1988. ISBN 5-12-000104-1.
- Petar Karišovski, Coinage and Monetary Circulation in Olbia (6th century B.C. – 4th century A.D.) Odessa (2003). ISBN 966-96181-0-X.
- Portal poljske arheološke misije "Olbija"