Peter Zumthor
| Peter Zumthor | |
| postmoderna arhitektura | |
|---|---|
 Vals terme, Vals, Švicarska | |
| Rođenje | 26. travnja 1943., Basel, Švicarska |
| Nacionalnost | švicarsko |
| Vrsta umjetnosti | arhitektura, dizajn |
| Praksa | Pratt Institute, New York |
| Utjecao | Vilanova Artigas |
| Utjecali | Mies van der Rohe, brutalizam |
| Poznata djela | Vals terme Kunsthaus Bregenz |
| Nagrade | Praemium Imperiale (2008.) i Pritzkerova nagrada (2009.), Royal Gold Medal (2013.) |
Peter Zumthor (26. travnja 1943., Basel) je međunarodno poznati švicarski arhitekt i bivši konzervator u Memorijalnom uredu svog rodnog kantona Graubünden, u gradu Churu[1]; dobitnik prestižnih Praemium Imperiale (2008.) i Pritzkerove nagrade za arhitekturu 2009. god.[2], te nagrade Royal Gold Medal (2013.).
Peter Zumthor je rođen 1943. god. kao sin stolarskog majstora u Baselu. Njegova prva obuka je bila upravo za stolara, te je diplomirao u očevoj radionici, a zatim je studirao arhitekturu i dizajn interijera na Školi za umjetnost Baselu, kao i arhitekturu i industrijski dizajn na Pratt Institutu u New Yorku. Deset godina je radio kao zaposlenik konzervatorskog ureda u Graubündenu, a od 1979. god. živi i radi u Haldensteinu gdje ima vlastiti arhitektonski ured s oko 20 zaposlenih. Kao bivši konzervator posjeduje i povijesnu zgradu u alpskoj dolini Val Lumnezia.
Na arhitektonskoj sceni Zumthor je osamljenik, te stavlja poseban naglasak na odabir graditeljskih materijala.
God. 1993., Zumthor je osvojio arhitektonski natječaj za berlinski memorijalno-dokumentacijski centar nacističkog terora. Nakon što su građevinski troškovi narasli s prvotno planiranih 22.500.000 € na 38.800.000 €, sa studijom izvodljivosti s mogućim dodatnim troškovima od 3-5 milijuna eura, država Berlin je u svibnju 2004. god. objavila novi natječaj. Država se spori s arhitektom i oko troškova rušenja već izgrađenih tornjeva[3].
Peter Zumthor je bio profesor na Akademiji arhitekture švicarsko-talijanskog sveučilišta (Accademia di Architettura na Università della Svizzera Italiana) u gradu Mendrisio. Oženjen je Annalisom Zumthor-Cuorad, spisateljicom romanske književnosti, s kojom ima troje odrasle djece. Zumthor u svoje slobodno vrijeme svira jazz kontrabas, a njegov sin, Petar Conradin Zumthor je učitelj glazbe i jazz bubnjar, te između ostalog svira u Lucas Niggli kvartetu[4].
Najveće svjetsko priznanje je doživio 2009. god. kada je dobio prestižnu Pritzkerovu nagradu za arhitekturu jer ga „njegovi kolege iz cijelog svijeta cijene zbog njegovog rada koji je usredotočen, beskompromisan i izvanredno odlučan. ”[5].
Peter Zumthor je oblikovao je svoj način rada gotovo pažljivo poput svojih projekata. Već 30 godina radi u zabačenom selu Haldestein u švicarskim Alpama, daleko od užurbane internacionalne arhitektonske scene. Tu, zajedno sa svojim malim timom, razvija arhitekturu nedirnutu pomodnim i aktualnim. Odbijajući većinu projekata, prihvaća samo one za koje osjeti duboku povezanost, te tijekom izvedbe daje potpunu odanost, nadgledajući realizaciju do najsitnijih detalja[5].
Professor Miles Lewis, australijski povjesničar arhitekture, u knjizi Architectura, Elements of Architectural Style opisao je njegove Vals terme kao „izvanredan primjer detaljnog rada koji stvara prostore snažnih ugođaja. Plan suprotstavlja hladne sive zidove s toplinom brončanih ograda, te svjetlo i vodu koji oblikuju prostore. Vodoravni spojevi i kamen kopiraju linije vode i oni se nastaljaju jedni na druge na visini vodene površine ... Svaki detalj pojačava važnost kupki na više razina.”
Kunsthaus Bregenz (KUB) ima zbirku od preko 300 arhitektonskih modela, realiziranih i neizgrađenih projekata Zumthora, koji su arhivirani od njegove samostalne izložbe 2007. god. Kolekciji se stalno dodaju novih modela arhitekta. Od 2012., dio ove kolekcije nalazi se u zgradi pošte pored Kunsthausa.
Vjerujem kako današnja arhitektura treba odražavati svoje vlastite zadatke i mogućnosti. Arhitektura nije sredstvo niti simbol stvari koje ne pripadaju njegovoj biti. U društvu koje slavi nepotrebno, arhitektura može pružiti otpor, reakciju na prostrane forme i značenja, svojim osobnim jezikom koji nije pitanje stila. Svaka zgrada se gradi s određenom namjenom u određenom prostoru, za određeno društvo. Moje zgrade pokušavaju odgovoriti na pitanja koja se javljaju iz ovih jasnih činjenica, što točnije i jasnije moguće.
– Thinking Architecture, Birkhauser, 1998.
Njegova najznačajnija djela su:
- 1983. Sklonište za rimske iskopine, Chur, Švicarska
- 1989. Kapela sv. Benedikta, Sumvitg, Švicarska
- 1997. Kunsthaus Bregenz, Bregenz, Austrija
- 1993. Dom umirovljenika, Chur-Masans, Švicarska
- 1996. Therme Vals, Vals, Švicarska
- 1997. Berlinski memorijalno-dokumentacijski centar nacističkog terora, tzv. Topografija terora, Berlin (srušeno)
- 2000. Švicarski paviljon za Expo 2000, Hanover, Njemačka
- 2005. Haus Zumthor, Haldenstein, Švicarska
- 2005. Županijska škola općine Churwalden, Švicarska
- 2005. Proširenje pansiona Briol, Bad Dreikirchen, Barbian, Italija
- 2007. Kapela brata Klausa, Wachendorf, Eifel, Švicarska
- 2007. Kunstmuseum Kolumba, Köln, Njemačka
- 2011. Paviljon u galeriji serpentina, London, UK
- 2011. Muzej vještica, Vardø, Norveška
- 2013. Werkraum Haus, Andelsbuch, Austrija
- ↑ Paulo Mendes da Rocha Arhivirano 2007-07-09 na Wayback Machine-u na Mackenzista.com (en) Preuzeto 20. rujna 2013.
- ↑ The Pritzker Architecture Prize 2009 Laureate (en) Pristupljeno 21. rujna 2013.
- ↑ Ulrich Paul, Schiefer ist viel teurer als Beton Arhivirano 2013-09-23 na Wayback Machine-u, Berliner Zeitung, 22. siječnja 2002.
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2016-07-01. Pristupljeno 2013-09-21.
- ↑ 5,0 5,1 The Pritzker Architecture Prize 2006 Jury Citation (en) Pristupljeno 20. rujna 2013.
- Manfred Sack: Peter Zumthor, Drei Konzepte, Birkhäuser, Basel. 1999. ISBN 3-7643-5744-4
- Djela Petera Zumthora Arhivirano 2016-03-05 na Wayback Machine-u, Katalog der Deutschen Nationalbibliothek (de)
- "Spiritual Architecture", BBC, 14. travnja 2009. (en)
- Claudia Schwartz, Zum 70. Geburtstag von Peter Zumthor, Neue Zürcher Zeitung, 26. travnja 2013.