Panika
Panika predstavlja iznenadan i jak strah jedinke ili cijele grupe, koji najčešće nastaje kada je život jedinke ili grupe doveden u pitanje (na primjer pri oružanoj pljački, padanju aviona, požaru, itd). Panika se često javlja i kod osoba koje boluju od anksioznosti.
Sama riječ „panika“ potiče od grčke riječi „panikon“, koja označava povezanost sa Panom, bogom šuma i livada koji je mogao da proizvodi neobične zvuke koji izazivaju smrtni strah kod stada ovaca i koza, ljudi itd.
Panika grupe obično izaziva haotično ponašanje i gubitak svakog oblika samokontrole. Praistorijski ljudi su vješto koristili paniku životinja — one bi se u susretu sa vatrom ili prejakim zvukom tako uspaničile da su nerijetko u same padale u provalije i tako ginule.
U izgradnji današnjih zgrada, stadiona, ulica itd. arhitekte i građevinski inženjeri nerijetko vode računa o eventualnim paničnim kretanjima grupa. Na primjer, arapske vlasti su značajno izmijenile izgled Meke u cilju smanjivanja broja žrtava u stampedima koji se dešavaju svake godine na hodočašću.
Sudske vlasti mnogih zemalja svijeta su ograničile slobodu govora u korist smanjivanja mogućnosti žrtava paničnih reakcija grupa ljudi. To obuhvata uzvikivanje „Vatra!“ ili „Požar!“ u bioskopskim i pozorišnim halama kad nigdje ništa ne gori, ili uzvikivanje poruka mržnje u situacijama kada su prisutne dvije ili više neprijateljskih grupa i postoji opasnost od masovnog sukoba (npr. fudbalska utakmica, susret protestnih grupa itd.). Mnogi kriminalci su se na suđenjima pravdali osjećajem panike koji ih je navodno natjerao da počine određena krivična djela.
