O dokolici (Seneka)
| O dokolici | |
|---|---|
 Iz izdanja 1643. godine, koje je tiskao Francesco Baba. Položaj spisa, iza traktata O sretnom životu, odslikava rukopisnu tradiciju. | |
| Autor(i) | Lucije Anej Seneka |
| Originalni naslov | De otio |
| Država | Rimsko Carstvo |
| Jezik | latinski |
| Tematika | etika |
| Žanr(ovi) | filozofija |
O dokolici (latinski: De otio) djelo je Seneke Mlađeg napisano u 1. stoljeću nove ere i dio je niza njegovih traktata o moralnim pitanjima. Spis je sačuvan u fragmentarnom stanju i bavi se racionalnim korištenjem slobodnog vremena, koje se može provoditi u kontemplaciji, ali tako da čovjek još uvijek može aktivno pomagati čovječanstvu baveći se širim pitanjima prirode i kozmosa.[1] Spis na nekin čain opravdava povlačenje stoičara iz javnog života.[2]
Nije moguća s apsolutnom sigurnosti odrediti vrijeme nastanka ovog spisa, ali budući da sadržaj djela odslikava Senekino povlačenje iz javnih poslova pred kraj života, većina kritičara smatra da je djelo napisano oko 62. godine nove ere ili nedugo nakon toga.[3][4]
Latinska riječ otium označava "slobodno vrijeme", "dokolicu", "slobodu od posla".[5]
Spis O dokolici sačuvan je fragmentarno. Tekst rukopisa započinje u sred rečenice i završava prilično naglo.[6][7] U Codex Ambrosianus C 90 (glavnom izvoru za Senekine trakrate o moralu) jednostavno je prilijepljen na kraj spisa O sretnom životu, što sugerira da je prepisivač propustio stranicu ili dvije.[8] Naslov eseja, De otio, poznat je iz sadržaja. Adresat je izbrisan, ali čini se da je imao sedam slova i pretpostavlja se da je bio Senekin prijatelj Seren (Serenus).[8] O dokolici je tako jedan od triju dijaloga upućenih Serenu, kome su posvećeni i spisi o O postojanosti mudraca (De constantia sapientis) i O spokojstvu duše (De tranquillitate animi).[9] Kronološki se smatra posljednjim u nizu od ova tri dijaloga.[9]
Seneka je riječ otium shvaćao kao nešto više od apsolutno slobodnog vremena. On je taj termin shvaćao kao slobodno vrijeme koje čovjek svojom intelektualnom aktivnošću koristi u služenju zajednici:[10]
... hoc nempe ab homine exigitur, ut prosit hominibus ... od čovjeka se, dakako, traži to da bude od koristi ljudima
U spisu O dokolici Seneka raspravlja o prikladnom životu stoičkog filozofa. Seneka izvještava o standardnom stavu ove filozofske škole da će se mudri ljudi baviti javnim poslovima, osim ako ih nešto ne sprječava u tome. Seneka navodi neke argumente protiv bavljenja javnim životom, primjerice ako je država previše korumpirana ili je utjecaj mudre osobe previše ograničen ili je osoba bolesna. Seneka tada pokazuje da privatni život (otium), umjesto da se svede na bezvoljnu mirovinu, može biti aktivan sa stoičkog gledišta. Mudra osoba može se odlučiti za interakciju sa širim svijetom: premještanjem svojih radnji iz lokalne u kozmičku perspektivu i bavljenjem temeljnim pitanjima svemira, još uvijek može pomoći čitavom čovječanstvu.[4]
Cijeli dijalog prožima tema superiorne pozicije mudraca, koja znači i odvojenost od zemaljskih (terena) briga i, prema tome, slobodu od mogućih štetnih događaja u budućnosti.[9][11]
- ↑ Howatson 1997, s.v. De otio
- ↑ Budimir & Flašar 1991, str. 452
- ↑ G. D. Williams - Lucius Annaeus Seneca - De Otio - Cambridge Greek and Latin Classics (p.2) (Cambridge University Press, 30 Jan 2003) ISBN 0521588065 [Pristupljeno 16.3.2015].
- ↑ 4,0 4,1 R Scott Smith - Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist (edited by Andreas Heil, Gregor Damschen) BRILL, 13 Dec 2013 ISBN 9004217088 [Pristupljeno 16.3.2015].
- ↑ Perseus Digital Library - Latin Word Study Tool otium - otio [Pristupljeno 16.3.2015].
- ↑ Howatson, M. (2013). The Oxford Companion to Classical Literature. str. 519. ISBN 978-0199548552.
- ↑ Bartsch, Shadi, ur. (16 February 2015). The Cambridge Companion to Seneca. str. 79. ISBN 978-1316239896.
- ↑ 8,0 8,1 Seneca: Moral and Political Essays. Cambridge University Press. 1995. str. 167. ISBN 0521348188.
- ↑ 9,0 9,1 9,2 Gian Biagio Conte - professor of Latin literature in the Department of Classical Philology at the University of Pisa, Italy. (Translated by J Solodow) (4 Nov 1999). Latin Literature: A History. JHU Press. ISBN 0801862531. Pristupljeno 2015-03-19.
- ↑ T E Beck (editor) "Introduction" to B Taegio - La Villa (first published 1559) Penn Studies in Landscape Architecture (University of Pennsylvania Press, 21.9.2011) ISBN 0812203801 [Pristupljeno 16.3.2015]
- ↑ R Bett - A Companion to Ancient Philosophy - p.531 (edited by Mary Louise Gill, Pierre Pellegrin)[Pristupljeno 19.3.2015] (ed. Bett was source of term ho sophos)
- Budimir, Milan; Flašar, Miron (1991). Pregled rimske književnosti. Beograd: Naučna knjiga.
- Howatson, M.C. (1997). The Oxford Companion to Classical Literature. Second edition. Oxford & New York.
- Reynolds, Leighton Durham; Griffin; Fantham, Elaine (2003), Simon Hornblower & Andrew Spawforth (eds.), ur., Oxford Classical Dictionary (3. rev. izd.), Oxford, ISBN 9780198661726
- Smith, William (1873). A Dictionary of Greek and Roman biography and mythology. London.
- Vratović, Vladimir (1977). "Rimska književnost", Povijest svjetske književnosti, knj. 2. Zagreb.
| Filozofija |
|  | ||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Pjesništvo |
| |||||||||
| Ostala djela |
| |||||||||
| Povezano | ||||||||||
| Potreti |
| |||||||||
| Obitelj |
| |||||||||