Milansko Vojvodstvo
| |||||||||||||||||||||||||||||
Milansko Vojvodstvo (talijanski: Ducato di Milano), bilo je dio decentraliziranog Svetog Rimskog Carstva u Sjevernoj Italiji od 1394. do 1797. i njime su vladale brojne dinastije, većinom izvan Italije. Teritorij Milanskog Vojvodstva mijenjao se tokom vijekova, ali je uglavnom pokrivao veći dio Lombardije, uključujući gradove Milano i Paviju. Parma je također bila dio Milanskog Vojvodstva sve dok se nije odvojila u 16. vijeku u vlastito vojvodstvo.
Milansko Vojvodstvo osnovao je 1395. Gian Galeazzo Visconti, prvi milanski vojvoda.[1] Kada je dinastija Visconti izumrla 1447. godine, Milano je proglasio republiku, unatoč činjenici da je vojvoda od Orleana bio legitiman nasljednik po ugovoru. On se baš nije previše trudio da zaposjedne svoju posesiju, ali je i pored toga Milanska Republika bila kratkog vijeka jer je kondotjer Francesco Sforza uspio da kao dio svoje nagrade dobije i kćer posljednjeg milanskog vojvode Filipa Viscontija. Nakon smrti svojeg tasta 1450. postao je vojvoda Milana i njegovi potomci su uz povremene prekide vladali Milanom sve do 1535. godine.
Vojvoda od Orleansa je 1498. je postao kralj Francuske pod vladarskim imenom Luj XII. On je odmah nakon stupanja na tron zatražio Milansko Vojvodstvo, svoje lensko dobro koje mu je preko oca nasljedno pripadalo. Nakon odbijanja Lodovica Sforze da mu prepusti vojvodsvo, provalio je 1499. u Sjevernu Italiju i svrgnuo Lodovica Sforzu s vladarskog trona. Francuzi su vladali Milanskim Vojvodstvom vrlo kratko, do 1512. godine, kada su im vlast u Milanu preoteli Švicarci koji su na tron postavili Lodovicovog sina Massimilijana Sforzu. Ni Massimiliano nije uspio ostati dugo na milanskom tronu jer je novi francuski kralj Franjo I ponovno upao u Lombardiju 1515. i nakon odlučne Bitke kod Marignana zarobio Massimiliana i poveo ga kao zatvorenika sa sobom u Francusku. Francuze su iz Milanskog Vojvodstva već 1521. istjerali Austrijanci koji su na vlast instalirali Massimilijanovog mlađeg brata Francesca Sforzu II.
Milansko Vojvodstvo između Francuza i Španjolaca
[uredi | uredi kod]
Nakon odlučujućeg francuskog poraza u Bitci kod Pavije 1525. činilo se da je habsburgški car Karlo V postao previše snažan u Italiji, zbog čega se Francesco Sforza pridružio Ligi Cognac protiv cara, zajedno s Mletačkom Republikom, Republikom Firencom, papom Klementom VII i Francuskom. To je rezultiralo njegovim brzim protjerivanjem iz grada Milana iz kojeg su ga istjerale francuske trupe, no on je ipak uspio zadržati vlast i kontrolu nad dosta drugih gradova u Milanskom Vojvodstvu, tako da se 1529. nakon zaključenja mirovnog porazuma iz Cambraja ponovno vratio u Milano.[1]
Kada je Francesco Sforza umro 1535. bez nasljednika, ponovno se rasplamsalo pitanje sukcesije jer su i car Svetog Rimskog Carstva i francuski kralj tvrdili da su legitimni nasljednici Milanskog Vojvodstva, što je dovelo do više ratova. Vojvodstvo Parma osnovano je 1545. na dijelu Milanskog Vojvodstva južno od rijeke Po, kao feudalno dobro Piera Luigija Farnesea, vanbračnog sina pape Pavla III, oko grada Parme.[1] Car Svetog Rimskog Carstva Karlo V Habsburški uspio je zavladati Milanskim Vojvodstvom, namjeravajući ga prepustiti svom sinu Filipu Kastiljskom. Nakon potpisivanja Mirovnog ugovora iz Cateau-Cambrésisa 1559. između Francuske i Španjolske, Francuska je priznala Španjolskoj pravo na Milansko Vojvodstvo.[1]
Milansko Vojvodstvo ostalo je u španjolskim rukama sve do kraja Rata za španjolsko nasljeđe na početku 18. vijeka, kada su ga osvojili Austrijanci. Sporazumom iz Badena 1714. kojim je završen rat Milansko Vojvodstvo ustupljeno je Austriji.[1] Vojvodstvo je ostalo u austrijskim rukama sve dok Sjevernu Italiju 1796. nisu zauzele Napoleonove trupe. Vojvodstvo je ustupljeno Francuskoj Mirovnim ugovorom iz Campo Formija 1797. i time je postalo središnji dio nove Cispadanske Republike.[1]
Nakon poraza Napoleona, u skladu s odlukama Bečkog kongresa od 9. juna 1815. Milansko Vojvodstvo nije obnovljeno, već je postalo dio Kraljevine Lombardija-Venecija, marionetske države Austrijskog carstva sa Habsburgovcima kao kraljevima. Kraljevstvo Lombardija-Venecija prestalo je egzistirati 1866. kada je pripojeno Kraljevini Italiji.[1]
