Macrauchenia
| Macrauchenia | |
|---|---|
| |
| Restauracija | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | †Litopterna |
| Porodica: | †Macraucheniidae |
| Rod: | †Macrauchenia |
Macrauchenia ("dugačka lama", na osnovu sada zamijenjenog latinskog izraza za lame, Auchenia, od grčkih pojmova koji doslovno znače "dugački vrat") je bila južnoamerički sisar tipičan za red Litopterna, sa dugim vratom i udovima, te tri prsta. Najstariji fosili potiču od prije 7 miliona godina, a M. patachonica nestaje iz fosilnih zapisa tokom kasnog pleistocena, prije između 20 000 i 10 000 godina. M. patachonica je najbolje istražen pripadnik porodice Macraucheniidae, a poznata je po fosilnim ostacima iz Južne Amerike, pretežno iz formacije Lujan u Argentini. Prvi primjerak otkrio je Charles Darwin tokom svog putovanja na Beagleu. Macrauchenia je izgledom ličila na kamilu bez grbe, sa kratkom surlom, mada nije u bliskom srodstvu ni sa kamilama ni sa surlašima.[1]
Macrauchenia je imala tijelo pomalo slično kamilinom, sa zdepastim nogama, dugim vratom i relativno malenom glavom. Njena stopala su, međutim, više podsjećala na stopala nosoroga, sa po tri kopita na svakom. Bila je relativno velika životinja, sa dužinom tijela od oko 3 metra i težinom od 1042 kg.[2][3]
Jedna izuzetno neobična osobina Macrauchenie je da je, za razliku od gotovo svih ostalih sisara, imala nosne otvore na vrhu glave, što je neke rane naučnike navelo na zaključak da ih je koristila kao dihalicu, slično kao kitovi. Međutim, ta teorija je odbačena nakon nekih novijih otkrića. Alternativna teorija je da je imala surlu, koja je možda služila štićenju nosnica od prašine.[2] Surla Macrauchenie može se usporediti sa onom kod današnje sajga antilope.
Članci kod Macrauchenie pružali su joj neobično veliku pokretljivost, zbog čega je mogla brzo promijeniti pravac trčanja pri velikim brzinama.[1]
Macrauchenia je, kao i njezin srodnik Theosodon, imala 44 zuba.
Macrauchenia je bila biljojed i vjerovatno se hranila lišćem ili travom. Analize ugljikovih izotopa u zubnoj caklini vrste M. patachonica, kao i analize njezinog indeksa hipsodontije (u ovom slučaju niske, tj. bila je brahiodont), veličine tijela i relativne širine njuške ukazuju na to da se hranila mješovito, i C3 lišćem i C4 travama.[4] Naučnici vjeruju da je, zbog oblika svojih zuba, Macrauchenia jela koristeći surlu za hvatanje lišća i ostale hrane. Također se smatra da je živjela u krdima kao današnji gnuovi ili antilope kako bi imala prednost nad grabežljivcima.
Kada se Macrauchenia prvi put pojavila, najvjerovatnije je bila plijen najvećih južnoameričkih grabežljivaca, velikih ptica neletačica poput Andalgalornisa i sparasodontida poput Thylacosmilusa. Tokom kasnog pliocena/ranog pleistocena došlo je do formiranja panamske prevlake, što je omogućilo prelazak grabežljivaca sjevernoameričkog porijekla, poput pume, jaguara i sabljozube mačke (Smilodon populator) u Južnu Ameriku, gdje su zamijenili domaće grabežljivce.
Pretpostavlja se da se Macrauchenia većinom obračunavala sa grabežljivcima bježanjem, a u slučaju neuspjeha udaranjem svojim dugim, snažnim nogama, slično kao današnja vikunja ili kamila. Sposobnost da brzo mijenja pravac kretanja pri velikim brzinama možda joj je omogućavalo da izbjegne gonitelje.[1]
Ostatke Macrauchenie je prvi otkrio Charles Darwin 9. 2. 1834. u luci Sv. Julijan u Patagoniji (Argentina), dok je HMS Beagle izviđao luku na svom drugom putovanju.[5] Kao nestručnjak, on je provizorno identificirao kosti noge i fragmente kičme koje je pronašao kao ostatke "neke velike životinje, rekao bih mastodona". 1837. godine, ubrzo nakon Beaglovog povratka, anatom Richard Owen otkrio je da su među kostima bili leđni i vratni pršljeni ogromnog stvorenja koje je ličilo na lamu ili kamilu i koju je Owen nazvao Macrauchenia patachonica.[6] Prilikom nazivanja, Owen je upotrijebio izvorne grčke pojmove Μακρος (velik ili dug) i αυχην (vrat), kako ih je koristio Illiger, kao osnovu za Auchenia kao naziv roda za lamu, vikunju itd.[7] To je bilo jedno od otkrića koja su dovela do nastanka Darwinove teorije. Od tada je pronađeno još fosila roda Macrauchenia, uglavnom u Patagoniji, ali i u Boliviji, Čileu i Venecueli.
Macrauchenia se javlja u južnoameričkim fosilnim zapisima starim nekih 7 miliona godina (iz epohe miocena). Vjerovatno je da je Macrauchenia evoluirala bilo od roda Theosodon ili roda Promacrauchenia. Taksoni Notoungulata i Litopterna bila su dva stara roda ungulata, koji su nastanjivali isključivo Južnu Ameriku. Mnoge od tih vrsta izumrle su zbog kompeticije do koje je došlo invazijom sjevernoameričkih ungulata tokom velike američke razmjene životinja, nakon nastanka srednjeameričkog kopnenog mosta. Nekolicina onih koji su preživjeli razmjenu bili su Macrauchenia i Xenorhinotherium i veliki neungulati Toxodon i Mixotoxodon. Te posljednje izvorne južnoameričke životinje s kopitima izumrle su krajem lujanija (prije 10 000 do 20 000 godina),[8] u vrijeme dolaska ljudi krajem pleistocena, zajedno sa mnogobrojnim drugim velikim životinjama na američkom kontinentu (poput američki surlaša, konja, kamelida i sabljozubih mačaka). Budući da je rod Macrauchenia bio posljednji predstavnik skupine Litopterna, njegovim izumiranjem zauvijek je nestala i ta grupa sisara.
Macrauchenia je prikazana u epizodi "Sabljozubi" dokumentarne serije Šetnja sa zvijerima, a nekoliko jedinki pojavilo se u filmu Blue Skya Ledeno doba iz 2002. i u njegovim nastavcima. Uključena je u simulacionoj igri Zoo Tycoon: Complete Collection kao dio Dinosaur Digs Theme Packa, u Wildlife Park 2: Crazy Zoo kao zvijer koju se može klonirati, a u Jurassic Park: Builder kao životinja Glacier Parka iz ograničenog izdanja. Njoj srodnoj Cramaucheniji Florentino Ameghino je dao naziv kao namjeran anagram od Macrauchenia.
- ↑ 1,0 1,1 1,2 „BBC - Science & Nature - Wildfacts - Macrauchenia”. Pristupljeno 2009-06-15.
- ↑ 2,0 2,1 Palmer, D., ur. (1999). The Marshall Illustrated Encyclopedia of Dinosaurs and Prehistoric Animals. London: Marshall Editions. str. 248. ISBN 1-84028-152-9.
- ↑ http://sedici.unlp.edu.ar/handle/10915/16838?show=full (in spanish)
- ↑ MacFadden, B. J.; Shockey, B. J. (Winter 1997). „Ancient feeding ecology and niche differentiation of Pleistocene mammalian herbivores from Tarija, Bolivia: morphological and isotopic evidence”. Paleobiology (Paleontological Society) 23 (1): 77–100. JSTOR 2401158. Pristupljeno 2011-05-27.
- ↑ ed. Keynes, R. D. (2001). „Charles Darwin's Beagle Diary”. Cambridge University Press. str. 214. Pristupljeno 2008-12-19.
- ↑ „Darwin Correspondence Project - Letter 238 — Darwin, C. R. to Henslow, J. S., Mar 1834”. Pristupljeno 2008-12-19.
- ↑ Owen 1838: str. 35
- ↑ Alberto L. Cione, Eduardo P. Tonni, Leopoldo Soibelzon: The Broken Zig-Zag: Late Cenozoic large mammal and tortoise extinction in South America. In: Revista del Museo Argentino de Ciencias Naturales. 5, 1, 2003, ISSN 1514-5158, S. 1–19, online (PDF; 243 KB) Arhivirano 2011-07-06 na Wayback Machine-u
- Članak uključuje tekst iz jedanaestog izdanja Encyclopædiæ Britannicæ iz 1911., koja je sada u javnom vlasništvu.
- Barry Cox, Colin Harrison, R.J.G. Savage, and Brian Gardiner. (1999): The Simon & Schuster Encyclopedia of Dinosaurs and Prehistoric Creatures: A Visual Who's Who of Prehistoric Life. Simon & Schuster.
- Jayne Parsons. (2001): Dinosaur Encyclopedia. DK.
- Haines, Tim & Chambers, Paul. (2006): The Complete Guide to Prehistoric Life. Canada: Firefly Books Ltd.
- Owen, Richard (1838). „Description of Parts of the Skeleton of Macrauchenia patachonica”. u: Darwin, C. R.. Fossil Mammalia Part 1 No. 1. The zoology of the voyage of H.M.S. Beagle. London: Smith Elder and Co
- Umjetnički prikaz Arhivirano 2021-02-25 na Wayback Machine-u
