Kowary
Kowary
| |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 50°47′N 15°50′E / 50.783°N 15.833°E | |
| Država |  Poljska
|
| Vojvodstvo | Donjošlesko |
| Povjat | Jelenia Góra |
| Vlast | |
| - gradonačelnik | Elżbieta Zakrzewska |
| Površina | |
| - Ukupna | 37.4 km²[2] |
| Najveća visina | 1280 |
| Najmanja visina | 420 |
| Stanovništvo (2019.) | |
| - Grad | 11,784[2] |
| - Gustoća | 315.2 stan. / km²[2] |
| Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
| Poštanski broj | 58-530[2] |
| Karta | |
  Kowary Pozicija Kowarya u Poljskoj | |
Kowary (njemački: Schmiedeberg im Riesengebirge) je grad od 11,784 stanovnika[2] na jugu Poljske u Donjošleskom vojvodstvu.
Kowary leži u planinama Krkonoša, na rubu Krkonoškog nacionalnog parka, u kotlini potoka Jedlica, udaljen četrnaest km jugoistokno od Jelene Góre.
Kowary je nastao zahvaljući pronalasku željezne rude, koju je 1148. iskopao neki Laurentius Angelus na padini planine|planina]] Rudnik. Deset godina kasnije po nalogu tadašnjeg poljskog vojvode Boleslava IV. osnovano je naselje. Zahvaljujući rudarstvu i brojnim kovačnicama brzo je izrastao u relativno bogato naselje, koje se uspješno natjecalo sa obližnjom Jelenom Górom.[1]
Poveljom od tadašnjeg češko - ugarskog kralja, i donjošleskog vojvode ]Vladislava II. - Kowary je 1513. dobio status grada.[1]
Tokom 16. vijeka Kowary je uz Świdnicu i Wrocław bio najznačajniji metalurški centar Donje Šleske. Od polovice 16. vijeka postao je poznat i po proizvodnji oružja i kvalitetnih musketa. Grad je prosperirao još početkom 17. vijeka, ali je teško stradao zaTridesetogodišnjeg rata, pa mu se stanovništvo osipalo, a rudnici propali. Malobrojni stanovnici prebacili su se na tkanje tekstila.[1]
U toku Rata za austrijsko naslijeđe Kraljevina Pruska je 1742. anektirala Kowary kao i čitavu Donju Šlesku. Na prijelazu iz 18 u 19. vijek neuspješno se pokušavalo revitalizirati rudarstvo, ali se životarilo od tekstila. Rudarstvo je proradilo tek 1856. kad je otvoren rudnik magnetita "Bergfreiheit" (Góra Wolności), koji je sa prekidima radio do 1962.[1]Nešto kasnije - 1882. stigla je i željeznica.
Nakon Prvog svjetskog rata intezivirala se eksploatacija magnetita za potrebe naoružanja Trećeg Reicha, a između 1936. - 1944. iskapao se uranijum.[1]
Iskapanje i prerada uranijuma nastavilo se i nakon Drugog svjetskog rata u pogonu R-1, naročito intenzivno (i tajno) 1950-ih. U poslijeratnom periodu se broj stanovnika Kowarya povećao od 4.000. na 12.500.[1]
