Kladus

Kladus (grč. κλάδος - klados = grana) ili monophylum je grana – grupa oblika života koja se sastoji od zajedničkog pretka i svih njegovih potomaka i predstavlja jedinstvenu grenu na stablu života. Za evolucijsku granu ili kladus se širi i naziv klada, što može dovesti do nesporazoma, kada se govori o filogenetskim stablima.^[1]^[2]

Kladogram (porodično stablo) "velikih" bioloških grupa pokazuje posljednje zajedničke pretke kompozitnih stabala na vertikalnoj liniji, a "deblo" je na dnu. Plave i crvene podgrupe (lijevo i desno) predstavljaju kladuse ili monofiletske *potpune* taksonomske skupine; svaka pokazuje svog zajedničkog pretka 'granu', ili 'stabljiku' i sve potomačke grane. Zelena podgrupa nije kladus; predstavlja parafiletsku grupu, koja je *nepotpuna*, jer plava grana, iako silazi s njom od zajedničkog pretka na stablu, isključena je iz zelene podgrupe.

Zajednički predak može biti individua, populacija ili čak vrsta (izumrla ili postojeća). Klades su ugnježđeni, jedan u drugom, kao što se svaka grana dijeli u manje grane. Ove podjele odražavaju evolucijski istoriju, od kada se kao populacija razišla i evoluirala samostalno.^[3]^[4]^[5]

Mnoge grupe se obično zovu kladusi (grane), na primjer, glodari, ili insekti, jer se, u svakom slučaju, njihovo ime sastoji od zajedničkog pretka sa svim svojim potomačkim granama. Glodari, na primjer, su grana sisara koji su se odvojili nakon završetka vladavine dinosaurusa, prije 66.000.000 godina. Originalna populacija i svi njeni potomci su kladus. Kladus glodara odgovara nazivu Rodentia, a insekati klasi Insecta. Ove grane uključuju manje kladuse, kao što su "vjeverice" ili "mravi", od kojih svaki sadrži još manje grane (kladuse). Kladus "glodara" je sa svoje strane uključen u sisare, kičmenjake i kladuse životinja.

Često, međutim, zajednička oznaka za vrste živih bića ima samo ime dijela kladusa. Gušteri nisu kladus, a nisu ni majmuni. Zmije su kladus, a gušteri i zmije zajedno čine veći kladus, ali kladus "guštera" isključuje zmije na osnovu anatomije. Zmije su još uvijek dio tog kladusa, iako su evoluirale tako da izgledaju drugačije. Termin "gušter" stavlja gekone i gila čudovišta u istu kategoriju, ali isključuje zmije. Budući da su gila čudovišta uže vezana za zmije nego što su za gekone, termin "gušteri" ne imenuje ovaj kladus. Na isti način, "majmuni" nisu kladus jer isključuju repate majmune.

Evroazijski repati majmuni su srodniji majmunima Starog svijeta nego što su majmunima Novog svijeta, tako da bilo koji kladus nije dovoljno velik da uključi majmune Novog svijeta i majmune Starog svijeta, što bi bilopreviše. Konačno, mnogi definitivni kladusi nemaju zajednička uvjete taj status. Na primjer, ne postoji termin za kladus koji uključuje sve repate i bezepe majmune, uključujući i ljude. Termin kao što su "kičmenjak" i "sisar" rezultiraju iz modernih taksonomija, jer stara taksonomija nije imala uslove za ove kladuse.

Sve više taksonomi izbegavaju imenovanja taksona koji nisu kladusi.

Etimologija

Termin "kladus" skovao je 1957. biolog Julian Huxley da se odnosi na rezultat kladogeneze; ovaj koncept, Huxley pozajmio od Bernharda Renscha.

Definicije

*Gavialidae*, *Crocodylidae* i *Alligatoridae*

Gavijali (Gavialidae), krokodili (Crocodylidae) i aligatori (Alligatoridae) su kladusi čija se imena ovdje primjenjuju u filogenetskom stablu krokodila.

Kladus i predak

Rano filogenetsko stablo (Haeckel, 1866.)

Kladus je po definiciji monofiletski, što znači da ima jednog pretka (koji može biti organizam, populacija ili vrsta) i sve njegove potomke. Predak može biti poznat ili nepoznat; bilo koji i svi članovi kladusa mogu biti postojeći ili izumrl9.

Kladusi i filogenetska stabla

Glavni članci: Filogenetika i Kladistika

Nauka koja pokušava rekonstruirati filogenetska stabala i na taj način otkriti kladuse se zove filogenetika ili kladistika, potonji termin koji potiče iz "kladus" potiče od Ernsta Mayra (1965.). Rezultati filogenetskih / kladističkih analize su stabla u obliku dijagrama koji se zovu kladogrami ; oni su, kao i sve njihove grane, filogenetske hipoteze. Tri metode definiranja kladusa su istaknuta u opisu nomenklaturi fdilogenetskog stabla.

Terminologija

Kladogram primata ispoljava ugnježđenu prirodu filogenetskog stabla.

Kladogram primata pokazujuje ugnježdenu prirodu stabla primata. Odnosi među kladusima se mogu opisati na više načina:

Kladus se nalazi unutar klada se kaže da se ugnijezdio u okviru tog kladusa. U dijagramu humanoidnog kladusa, majmuna i ljudi su uklopljen u kladus primata.
Dva cladusa su sestrinska ako imaju neposrednog zajedničkog pretka. U dijagramu, lemuri i lori su sestrinski kladusi.
Kladus A je bazni na kladus B ako je A grana sa loze koja vodi do B prije prve grane koja vodi samo članove B. U dijagramu na desno, u kladusu Strepsirrhini, uključujući i lemure i lorije, bazni je za hominoide, majmune i ljude. Neki autori su koristili "bazni" u drugom smislu, u značenju kladusa koji je "primitivniji" ili vrstama manje bogat od svog sestrinskog kladusa; drugi smatraju da je ova upotreba pogrešana.

Povezano

Reference

↑ Benton M. J. (2005): Vertebrate palaeontology. Blackwell, ISBN 978-0-632-05637-8.
↑ Hennig W. (1966): Phylogenetic systematics (tr. D. Dwight Davis and Rainer Zangerl), Urbana, IL: Univ. of Illinois Press (reprinted 1979 and 1999), ISBN 0-252-06814-9.
↑ Benton M. J. (2000): Stems, nodes, crown clades, and rank-free lists: is Linnaeus dead? (PDF), Biological Reviews 75 (4): 633–648, DOI:10.1111/j.1469-185X.2000.tb00055.x, PMID 11117201.
↑ Benton M. J. (2004): Vertebrate Palaeontology (3rd ed.).: Blackwell Science, Oxford, ISBN 978-0-632-05637-8.
↑ Mayr E. (2000): The growth of biological thought – Diversity, evolution, and inheritance, 11th printing, first: Copyright © 1982. The Belknap Press of Harvard University Press Cambridge (Mass.), Londo (England), ISBN 0-674-36445-7; ISBN 0-674-36446-5.

[1] Benton M. J. (2005): Vertebrate palaeontology. Blackwell, ISBN 978-0-632-05637-8.

[2] Hennig W. (1966): Phylogenetic systematics (tr. D. Dwight Davis and Rainer Zangerl), Urbana, IL: Univ. of Illinois Press (reprinted 1979 and 1999), ISBN 0-252-06814-9.

[3] Benton M. J. (2000): Stems, nodes, crown clades, and rank-free lists: is Linnaeus dead? (PDF), Biological Reviews 75 (4): 633–648, DOI:10.1111/j.1469-185X.2000.tb00055.x, PMID 11117201.

[4] Benton M. J. (2004): Vertebrate Palaeontology (3rd ed.).: Blackwell Science, Oxford, ISBN 978-0-632-05637-8.

[5] Mayr E. (2000): The growth of biological thought – Diversity, evolution, and inheritance, 11th printing, first: Copyright © 1982. The Belknap Press of Harvard University Press Cambridge (Mass.), Londo (England), ISBN 0-674-36445-7; ISBN 0-674-36446-5.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]