Katepan
Katepánō (grčki: κατεπάνω, dosl. "[onaj] na vrhu" ili " vrhovni") je titula i čin koja se koristila za vodeće bizantske vojne oficire i službenike. Kasnije je latinizirana u riječ capetanus/catepan, i s vremenom se spojila s latinskim korijenom "caput" ("glava") te tako stvorila italijansku riječ "capitaneus" i capitano od koje potiče riječ kapetan koja se proširila po drugim jezicima.
Riječ se u bizantskim izvorima prvi put spominje u 9. vijeku kada je označavala prije svega najviše oficire bizantske vojske i mornarice. Od 960-ih, kada je Carstvo pod Makedonskom dinastijom počelo ekspanziju na nova područja, počela se koristiti za velikodostojnike/službenike zaduženih za šira područja, odnosno grupe dotadašnjih tema. Ta se područja nazivaju katepanatima. Od svih njih je bio najpoznatiji Katepanat Italija u današnjoj Južnoj Italiji.
Nakon katastrofalnih teritorijalnih gubitaka u 11. vijeku, pod dinastijom Komnena i Paleologa se izraz "katepanat" koristio za manje upravne jedinice, odnosno dijelove tema. Na njihovom je čelu bio kefale ili "glava". Tu strukturu je preuzelo Trapezuntsko Carstvo i Drugo bugarsko carstvo.
- Glykatzi-Ahrweiler, Hélène (1960). „Recherches sur l'administration de l'empire byzantin aux IX-XIème siècles” (French). Bulletin de correspondance hellénique 84 (1): 1–111. DOI:10.3406/bch.1960.1551.