[go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Josip Flavije

Izvor: Wikipedija
A Roman portrait bust said to be of Josephus[1]

Josif ben Matijas, poznatiji po svom romanizovanom imenu Josif Flavije ili Josip Flavij (37. - 100.), bio je židovski vojskovođa i povjesničar

Biografija

[uredi | uredi kod]

Rođen je u Jeruzalemu u aristokratskoj obitelji. Prvi dio života zvao se Joseph ben Mathias. Bio je svećenik jeruzalemskog hrama, a po političkom uvjerenju i pripadnosti bio je farizej. Nakon što je rimski prokurator Galileje utamničio neke židovske svećenike, otputovao je kao vješt pregovarač u Rim da bi ih izbavio iz zatvora. U toj diplomatskoj misiji pomogla mu je Neronova supruga Popeja. Tijekom boravka u Rimu toliko su ga fascinirali rimska kultura i običaji da je postao romanofil. U Prvom židovskom ustanku protiv Rimljana, koji je 66. buknuo u Palestini, ubrzo po njegovom povratku iz Rima u rodni Jeruzalem, bio je u procijepu između domoljublja i romanofilstva prilično neodređen. Nastojao je da se ustanak protiv rimskih okupatora što prije stiša uz što manje žrtava. On sam kaže u svojoj autobiografiji:

Video sam da su revolucionarni pokreti već bili počeli, i da je vladalo veliko uzbuđenje zbog moguće pobune protiv Rima. Pokušao sam da sprečim one koji su bunili narod... podstičući ih da formiraju predstavu o svojim protivnicima i da shvate da su inferiorniji od Rimljana ne samo u vojnoj veštini nego i u ratnoj sreći. Mada sam iskreno i uporno nastojao da in odvratim od njihovog cilja, predviđajući da ćemo biti poraženi, nisam ih ubedio. Prevagnula je velika ludost očajnika.[2]

Kad mu je bila povjerena obrana Galileje izvršio je svoju građansku dužnost uporno braneći grad Jodfat i na kraju se predao rimskom vojskovođi Vespazijanu. Prorekao mu je da će uskoro postati rimskim carem, što se zaista i obistinilo dvije godine kasnije. U znak priznanja za to proročanstvo Vespazijan je vidovitog Josipa, koji je bio njegov rob, proglasio slobodnim građaninom, a Josip je u znak zahvalnosti uzeo rodno ime svoga zaštitnika - Flavije (Flavius) - pa se otada umjesto Joseph ben Mathias naziva Josip Flavije (Josephus Flavius). U velikom pohodu rimske vojske na Jeruzalem 70. pratio je mladog vojskovođu Tita, Vespazijanova sina. Prilikom dugotrajne i nadmoćne rimske opsade Jeruzalema nagovarao je gradske vođe da se grad preda Rimljanima da bi se izbjegle nepotrebne ljudske žrtve.

Josip Flavije napisao je na grčkom jeziku sljedeća povijesna djela:

Djela je pisao od 75. do 99. godine, a najznačajnija su Židovske starine, Židovski rat i Život. Ona su značajan antički povijesni izvor.U njima nam daje uvid u rano židovstvo, no valja pritom voditi računa i o njegovim apologetskim namjerama, budući da je nastojao rimskom svijetu približiti židovstvo njihovim načinom izražavanja i razmišljana.

U staroslovenskom prevodu sačuvani su neki fragmenti njegovi delo koji su prethodni bili nepoznati na zapadu. O njihovoj autentičnosti se još uvek raspravlja.[3]

U popularnoj kulturi

[uredi | uredi kod]

U BBC-jevoj TV-seriji Ancient Rome: The Rise and Fall of an Empire se lik Josipa Flavija pojavljuje u epizodi posvećenoj ustanku, a tumači ga Ed Stoppard.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Plagnieux, P. 'Les sculptures Romanes' Dossiers d'Archéologie (January 2001) pg 15
  2. Elejn Pejgels - Poreklo Satane (scribd)
  3. THE SLAVONIC JOSEPHUS' ACCOUNT OF THE BAPTIST AND JESUS

Povezano

[uredi | uredi kod]

Eksterni linkovi

[uredi | uredi kod]