Ivan Hitrec
|
Ivan "Ico" Hitrec (Zagreb, 13. travnja 1911. – Zagreb, 11. listopada 1946.) smatra se najboljim hrvatskim igračem nogometa u razdoblju prije Drugoga svjetskog rata.
Ico Hitrec počeo je igrati nogomet u zagrebačkoj HŠK Iliriji. Kao 14-godišnjak došao je u HAŠK, s 16 godina bio je prvotimac u seniorima a s 18 je već igrao u reprezentaciji Jugoslavije.[1] Kao središnji napadač postaje poznat nakon što je zabio dva gola protiv poznatog španjolskog vratara Ricarda Zamore za vrijeme prve noćne utakmice u Zagrebu kada su se susrele momčadi Zagreba i Madrida 1933. godine.[2]
Kao jedan od prvih hrvatskih internacionalnih igrača otišao je igrati za Grasshoppers u Švicarsku, gdje ga je tada najprestižniji športski časopis u Europi Kicker uvrstio u idealnu postavu europske elitne 11 (jedanaestorke). Igrajući za Grasshoppers u susretu s bečkom Austrijom, u Lausanni 1932. godine, teže je ozlijeđen (prijelom potkoljenice).[3] Nakon oporavka, nastavio je kratko vrijeme igrati u zagrebačkoj Šparti te ponovno u HAŠK-u osvojivši prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1937./38.[3]
11. listopada 1946. godine u Zagrebu, Ico Hitrec je umro iznenadnom smrću u 35-oj godini života.
U čast Ice Hitreca i Ratka Kaciana, dvojice prerano preminulih legendarnih dinamovih igrača, danas se zove omladinska nogometna škola zagrebačkog Dinama, te nogometno igralište Hitrec Kacian.
Odigrao je 5 utakmica za reprezentaciju Zagreba i jednu za B reprezentaciju Jugoslavije (1936. godine). Za jugoslavensku A reprezentaciju (između 1929. i 1939. godine) odigrao je 14 utakmica i postigao 9 pogodaka.[3] Prvu utakmicu je odigrao 1929. godine protiv Rumunjske (3:2) u Bukureštu, a posljednju 1939. godine protiv Njemačke (1:5) u Zagrebu.[3]
Ico Hitrec je jedan od sedmorice Hrvata nogometaša koji su bojkotirali nastup za reprezentaciju Jugoslavije na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1930. godine u Urugvaju zbog preseljenja JNS-a iz Zagreba u Beograd. Hrvatski igrači nisu otišli, zajedno sa tadašnjim izbornikom Antom Pandakovićem, a momčad je naposljetku bila sastavljena od igrača iz beogradskih klubova.[4]
Poslije Drugog svjetskog rata kraće vrijeme bio je trener OŠK Mladosti iz Zagreba.[3]
Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je tehnički referent HAŠK-a.[3] Nakon Drugog svjetskog rata bio je prvi tehnički referent Dinama,[3] 1945. godine, u čijoj su radnoj sobi, u Električnoj centrali, u Gundulićevoj ulici, okupljali najistaknutiji igrači Građanskog razgovarajući o stvaranju novog kluba plave boje dresova koji je poslije ponio ime Dinamo Zagreb.
- Švicarski nogometni kup (1): 1932.
- Prvenstvo Kraljevine Jugoslavije (1): 1937./38.
Sam Hitrec je uvijek govorio da mu nije drago izvoditi udarce s 11 metara (penale ili jedanesterce) jer su "pre blizu" (vratima). Kao vrhunski sprinter bio je sposoban sprintati 100 metara ispod 12 sekundi što je u njegovo vrijeme bilo poprilično brzo uzevši u obzir da je u isto vrijeme Jesse Owens trčao 100 metara za 10.30 sekundi.
- ↑ HAŠK obilježio 108. godišnjicu Arhivirano 2011-12-02 na Wayback Machine-u Preuzeto 29. studenoga 2011.
- ↑ Zvonimir Magdić: Slavni zagrebački nogomet, str. 18.-20.[mrtav link] Zagreb moj grad, broj 14, godina II, lipanj 2008. Preuzeto 29. studenoga 2011.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 Nogometni leksikon: Hitrec, Ivan (Ico) Arhivirano 2016-03-05 na Wayback Machine-u Preuzeto 29. studenoga 2011.
- ↑ Slobodna Dalmacija: Ćiro Blažević: Mislio sam da ću umrijeti, no u Kini sam promijenio mišljenje Preuzeto 29. studenoga 2011.