Koncil u Konstanzu
Koncil u Konstanzu održan od 1414. do 1418., bio je 16 Ekumenski koncil katoličke crkve, održan nakon što su na dvije konklave izabrani dvoje rivalskih papa Grgur XII. u Rimu i Benedikt XIII u Avignonu 1378.[1]
| Koncil u Konstanzu Konzil von Konstanz | |
|---|---|
 | |
| Država |  Njemačka
|
Ni treći pokušaj iz 1409. da se riješi problem Velike zapadne šizme izborom novog pape, nije urodio plodom jer je crkva nakon tog imala tri umjesto jednog pape.[1]
Koncil je održan u gradu Konstanzu na Bodenskom jezeru.
Historija
urediPod pritiskom cara Svetog Rimskog Carstva Sigismunda Luksemburškog Antipapa Ivan XXIII. izabran na Koncilu u Pisi 1409., sazvao je Koncil u Konstanzu, koji je kao svoj prvenstveni cilj imao akciju izgradnje ponovnog jedinstva kršćanskih crkava, ali i raspravu i propitivanje o reformatorskim učenjima Johna Wycliffea i Jana Husa.[1]
Politički rivali su tako između sebe podijelili najveći broj delegata koncila, da se nisu mogli donijeti nikakvi zaključci, pa je morao biti primjenjen revolucionarni sistem glasanja, tako da je svaki od četiri blokova moći (Italija, Engleska, Njemačka i Francuska) dobio po jedan glas, tek nakon tog su glasali kardinali kao grupa, a nakon tog je i Španjolskoj dozvoljeno glasati.[1]
Antipapa Ivan XXIII. je nakon što mu je zapriječeno inkvizicijom obećao da će podnijeti ostavku, ako to isto urade i njegovi rivali, ali je nakon tog otišao iz Konstanza, nadajući se da će tim činom oduzeti koncilu legitimitet, što će dovesti do njegovog raspada. S druge strane car Sigismund je inzistirao na nastavku koncila i izdao dekret Sacrosancta, naglašavajući njime da je Ekumenski koncil i iznad samog pape, u njemu se dalje preporučuje sazivanje redovitijih i češćih koncila, kao korektiva bitnih za pravilan rad crkve.[1]
Nakon tog je Antipapa Ivan XXIII. smjenjen i uhapšen, s druge strane Grgur XII se složio da abdicira, pod uvjetom da mu se službeno dopusti da sazove novi koncil i tako potvrdi legitimitet vlastite (rimske) linije papa, s čim se koncil složio, dok je antipapa Benedikt XIII koji je odbio podnijeti ostavku isto tako smjenjen po kratkom postupku.[1]
Koncil je u novembru 1417. za papu izabrao Oddonea Colonnea, koji je odradio svoj pontifikat kao papa - Martin V., pa je tako završila Velika zapadna šizma.[2]
S druge strane - Dekret Sacrosancta, odnosno njegova autentičnost, postao je objekt velikog spora među teolozima.[1]
Koncil u Konstanzu je osudio 45 prijedloga Johna Wycliffea i 30 Jana Husa.[1] koji je usto proglašen tvrdoglavim heretikom, i predan svjetovnim vlastima, koje su ga spalile na lomači.[1]
Nadalje koncil je usvojilo sedam reformskih dekreta, a novoizabrani papa Martin V. nekoliko konkordata, koji su se uglavnom odnosili na oporezivanje, različitih naroda.
Kako je koncil propustio raspraviti i inicirati snažnije reforme, to je iskoristila protestantska reformacija, kojoj je najveći broj reformi kasnije pripisan.[1]
Izvori
urediVanjske veze
uredi
- Council of Constance (en)