[go: up one dir, main page]
Prijeđi na sadržaj

Zajednica

Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta 10000. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Interesna zajednica okuplja se u Stonehengeu u Engleskoj za ljetni solsticij.

Zajednica je društvena jedinica, jedna ili nekoliko skupina živih bića koja dijele teritorij, pravila, religiju, vrijednosti, običaje ili identitet. Zajednice mogu dijeliti osjećaj mjesta koje se nalazi u određenom geografskom području (npr. zemlja, selo, grad ili susjedstvo) ili u virtualnom prostoru putem komunikacijskih platformi. Trajni odnosi koji sežu izvan neposrednih genealoških veza također definiraju osjećaj zajedništva, važan za identitet, prakse i uloge u društvenim institucijama kao što su obitelj, dom, posao, vlada, društvo ili čovječanstvo u cjelini.[1] Iako su zajednice obično male u odnosu na osobne društvene veze, "zajednica" se također može odnositi na pripadnost velikim skupinama kao što su nacionalne zajednice, međunarodne zajednice i virtualne zajednice.[2]

Riječ "zajednica" na engleskom jeziku potječe od starofrancuske comuneté (trenutačno "Communauté"), koja dolazi od latinskog communitas "zajednica", "javni duh" (od latinskog communis, "zajednički").[3][potrebno?]

Ljudske zajednice mogu imati zajedničke namjere, uvjerenja, resurse, preferencije, potrebe i rizike, što utječe na identitet sudionika i njihov stupanj kohezivnosti.[4]

Perspektive raznih disciplina

[uredi | uredi kôd]

Arheologija

[uredi | uredi kôd]

Arheološka istraživanja društvenih zajednica izraz "zajednica" koriste na dva načina. Prva je neformalna definicija zajednice kao mjesta u kojem su ljudi nekada živjeli. U tom smislu je sinonim za pojam antičkog naselja – bilo zaseoka, sela, mjesta ili grada. Drugo značenje nalikuje korištenju izraza u drugim društvenim znanostima: zajednica je skupina ljudi koji žive blizu jedni drugima i međusobno komuniciraju u društvu. Društvenu interakciju u malim razmjerima može biti teško identificirati uz pomoć arheoloških podataka. Većina rekonstrukcija društvenih zajednica od strane arheologa oslanja se na načelo da je društvena interakcija u prošlosti bila uvjetovana fizičkom distancom. Stoga je malo seosko naselje vjerojatno činilo društvenu zajednicu te su prostorne podjele gradova i drugih velikih naselja također mogle formirati zajednice. Arheolozi obično koriste sličnosti u materijalnoj kulturi — od tipova kuća do stilova keramike — kako bi rekonstruirali zajednice u prošlosti. Ova metoda klasifikacije temelji se na pretpostavci da će ljudi ili kućanstva dijeliti više sličnosti u vrstama i stilovima svojih materijalnih dobara s drugim članovima društvene zajednice nego sa strancima.[5]

Sociologija

[uredi | uredi kôd]

Ekologija

[uredi | uredi kôd]

U ekologiji, zajednica je skup populacija - potencijalno različitih vrsta - koje utječu jedne na druge. Ekologija zajednice je grana ekologije koja proučava interakcije između i unutar vrsta. Smatra se kako takve interakcije, zajedno s interakcijama između vrsta i abiotskog okoliša, utječu na društvenu strukturu i bogatstvo vrsta, raznolikost i obrasce obilja. Vrste međusobno djeluju na tri načina: natjecanje, grabež i uzajamnost :

  • Natjecanje obično rezultira dvostrukim negativnim rezultatom - to znači da obje vrste gube u interakciji.
  • Grabež uključuje situaciju pobjeda/poraz, pri čemu jedna vrsta pobjeđuje.
  • Mutualizam vidi kako obje vrste na neki način surađuju, pri čemu obje pobjeđuju.

Dvije glavne vrste ekoloških zajednica su velike zajednice, koje su samoodržive i samoregulirajuće (kao što su šuma ili jezero) i manje zajednice, koje se oslanjaju na druge zajednice (poput gljiva koje razgrađuju trupce) i koje su temeljni blokovi velikih zajednica.

Pojednostavljeni primjer zajednice. Zajednica uključuje mnoge populacije i način na koji one međusobno djeluju. Ovaj primjer pokazuje interakciju između zebre i grma, te između lava i zebre, kao i između ptice i organizama pored vode, poput crva.

Semantika

[uredi | uredi kôd]

Koncept "zajednice" često ima pozitivnu semantičku konotaciju te ga često retorički iskorištavaju populističkih političari i oglašivači.[6] za promicanje osjećaja i asocijacija međusobnog blagostanja, sreće i zajedništva[7]

Nasuprot tome, epidemiološki izraz " prijenos u zajednici " može imati negativne implikacije;[8] a umjesto "zločinačke zajednice"[9] često se govori o " zločinačkom podzemlju " ili o "zločinačkom bratstvu".

Ključni koncepti

[uredi | uredi kôd]

Gemeinschaft i Gesellschaft

[uredi | uredi kôd]

U Gemeinschaft und Gesellschaft (1887.), njemački sociolog Ferdinand Tönnies opisao je dvije vrste ljudskih udruženja: Gemeinschaft (obično se prevodi kao "zajednica") i Gesellschaft ("društvo" ili "udruženje"). Tönnies je predložio dihotomiju Gemeinschaft–Gesellschaft kao način razmišljanja o društvenim vezama. Nijedna grupa nije isključivo jedno ili drugo. Gemeinschaft naglašava osobne društvene interakcije te uloge, vrijednosti i uvjerenja temeljena na takvim interakcijama. Gesellschaft naglašava neizravne interakcije, neosobne uloge, formalne vrijednosti i uvjerenja temeljena na takvim interakcijama.[10]

Osjećaj zajedništva

[uredi | uredi kôd]

U temeljnoj studiji iz 1986. McMillan i Chavis[11] identificiraju četiri elementa "osjećaja zajedništva":

  1. članstvo: osjećaj pripadnosti ili dijeljenja osjećaja osobne povezanosti,
  2. utjecaj: važnost, utjecaj na grupu i važnost grupe za njezine članove
  3. pojačanje: integracija i zadovoljenje potreba,
  4. zajednička emocionalna povezanost.
U kojoj mjeri sudionici zajedničkih aktivnosti doživljavaju osjećaj zajedništva?

Chavis i kolege razvili su "indeks osjećaja zajednice" (SCI), a drugi su ga revidirali i prilagodili. Iako je izvorno osmišljen za procjenu osjećaja zajednice u susjedstvu, indeks je prilagođen za korištenje u školama, na radnom mjestu i raznim vrstama zajednica.[12]

Studije koje je provela APPA pokazuju da mladi koji osjećaju pripadnost zajednici, osobito malim zajednicama, razvijaju manje psihijatrijskih i depresivnih poremećaja od onih koji nemaju osjećaj ljubavi i pripadnosti. 

Socijalizacija

[uredi | uredi kôd]
Lewesova noćna povorka u spomen na 17 protestantskih mučenika spaljenih na lomačama od 1555. do 1557.

Proces učenja usvajanja obrazaca ponašanja zajednice naziva se socijalizacija. Najplodnije vrijeme socijalizacije obično su rane faze života, tijekom kojih pojedinci razvijaju vještine i znanja te uče uloge potrebne za funkcioniranje unutar svoje kulture i društvenog okruženja. Za neke psihologe, osobito one u psihodinamičkoj tradiciji, najvažnije je razdoblje socijalizacije između prve i desete godine života. No, socijalizacija također uključuje selidbu odraslih u bitno drugačije okruženje gdje moraju naučiti novi skup ponašanja.[13]

Na socijalizaciju prvenstveno utječe obitelj, kroz koju djeca najprije uče norme zajednice. Drugi važni utjecaji uključuju škole, grupe vršnjaka, ljude, masovne medije, radno mjesto i vladu. Stupanj do kojeg su prihvaćene norme određenog društva ili zajednice određuje nečiju spremnost na suradnju s drugima. Norme tolerancije, reciprociteta i povjerenja važne su "navike srca", kako je to rekao de Tocqueville, u uključivanju pojedinca u zajednicu.[14]

Razvoj zajednice

[uredi | uredi kôd]

Razvoj zajednice često je povezan s radom u zajednici ili planiranjem zajednice i može uključivati dionike, zaklade, vlade ili ugovorne subjekte, uključujući nevladine organizacije (NVO), sveučilišta ili vladine agencije kako bi se napredovalo u društvenom blagostanju lokalnih, regionalnih i, ponekad i nacionalnih zajednica. Više aktivističke inicijative, koje se nazivaju izgradnjom zajednice ili organiziranjem zajednice, nastoje osnažiti pojedince i grupe ljudi pružajući im vještine potrebnih za provođenje promjena u svojim zajednicama.[15] Ove vještine često pomažu u izgradnji političke moći kroz formiranje velikih društvenih skupina koje rade na zajedničkoj agendi. Stručnjaci za razvoj zajednice moraju razumjeti kako raditi s pojedincima i kako utjecati na pozicije zajednica u kontekstu većih društvenih institucija. Javni administratori, nasuprot tome, trebaju razumjeti razvoj zajednice u kontekstu ruralnog i urbanog razvoja, stambenog i gospodarskog razvoja te razvoja zajednice, organizacije i poslovanja.

Formalni akreditirani programi koje provode sveučilišta, kao dio institucija za dodjelu diploma, često se koriste za izgradnju baze znanja za pokretanje nastavnih planova i programa u javnoj upravi, sociologiji i studijima zajednice. Opća društvena anketa iz Nacionalnog centra za istraživanje javnog mnijenja na Sveučilištu u Chicagu i Saguaro seminar na Harvard Kennedy School primjeri su razvoja nacionalne zajednice u Sjedinjenim Državama. Maxwell School of Citizenship and Public Affairs na Sveučilištu Syracuse u državi New York nudi osnovne tečajeve o razvoju zajednice i gospodarskom razvoju, te u područjima u rasponu od neprofitnog razvoja do proračuna SAD-a (od saveznih do lokalnih fondova zajednice). U Ujedinjenom Kraljevstvu, Sveučilište u Oxfordu predvodilo je opsežna istraživanja na tom području kroz svoj Časopis za razvoj zajednice[16] koji širom svijeta koriste sociolozi i praktičari za razvoj zajednice.

Na razmeđi između razvoja zajednice i izgradnje zajednice nalaze se brojni programi i organizacije s alatima za razvoj zajednice. Jedan primjer za to je program Instituta za razvoj zajednice na temelju imovine Sveučilišta Northwestern. Institut čini dostupnim za preuzimanje alate za procjenu imovine zajednice i povezivanje između neprofitnih grupa i drugih organizacija koje mogu pomoći u izgradnji zajednice. Institut se usredotočuje na pomaganje zajednicama u razvoju "mobiliziranjem imovine susjedstva" – građenjem iznutra prema van, a ne izvana prema unutra[17] U području invaliditeta, izgradnja zajednice prevladavala je 1980-ih i 1990-ih s korijenima u pristupu Johna McKnighta.[18][19]

Izgradnja i organiziranje zajednice

[uredi | uredi kôd]
Antiratna afinitetna skupina "Kolateralna šteta" koja prosvjeduje protiv rata u Iraku

U The Different Drum: Community-Making and Peace (1987.) Scott Peck tvrdi da se gotovo slučajan osjećaj zajednice koji postoji u vrijeme krize može svjesno izgraditi. Peck smatra da je svjesna izgradnja zajednice proces namjernog dizajna koji se temelji na poznavanju i primjeni određenih pravila.[20] On navodi da ovaj proces prolazi kroz četiri faze:[21]

  1. Pseudozajednica: Kada se ljudi prvi put okupe, pokušavaju biti "fini" i prezentirati ono što smatraju svojim najprivlačnijim i prijateljskim karakteristikama.
  2. Kaos: Ljudi se odmiču od neautentičnosti pseudo-zajednice i osjećaju se dovoljno sigurnima da predstave svoje "sjene".
  3. Praznina: Nadilazi pokušaje da se popravi, izliječi i preobrati u stadiju kaosa, kada svi ljudi postaju sposobni priznati vlastitu ranjivost i kvarljivost,[brokenness?] zajedničke ljudskim bićima.
  4. Prava zajednica: Duboko poštovanje i istinsko slušanje potreba drugih ljudi u zajednici.

Godine 1991. Peck je primijetio da je izgradnja osjećaja zajedništva jednostavna, ali je u modernom svijetu teško održati taj osjećaj zajedništva.

Tri osnovne vrste organiziranja zajednice su lokalno organiziranje, izgradnja koalicija i "organiziranje zajednice utemeljeno na institucijama" (također nazvano "široko utemeljeno organiziranje zajednice", primjer toga je organiziranje zajednice utemeljeno na vjeri ili zajednica utemeljena na kongregaciji).[22]

Izgradnja zajednice može koristiti široku paletu praksi, u rasponu od jednostavnih događaja (npr. domjenci gdje svi donesu svoju hranu, mali čitateljski klubovi) do napora većih razmjera (npr. masovni festivali, građevinski projekti koji uključuju lokalne sudionike umjesto vanjskih izvođača).

Izgradnja zajednice koja je usmjerena na djelovanje građana obično se naziva "organizacijom zajednice".[23] U tim slučajevima, organizirane skupine iz zajednice traže odgovornost od izabranih dužnosnika i povećanu izravnu zastupljenost u tijelima koja donose odluke. Tamo gdje pregovori u dobroj vjeri ne uspiju, ove organizacije vođene biračkom jedinicom nastoje izvršiti pritisak na donositelje odluka raznim sredstvima, uključujući prosvjede, bojkot, sit-in prosvjede, podnošenje peticija i izbornu politiku.

Organiziranje zajednice može se usredotočiti na više od samog rješavanja određenih problema. Organiziranje često znači izgradnju široko dostupne strukture moći, često s krajnjim ciljem ravnomjerne raspodjele moći kroz čitavuzajednici. Organizatori zajednice općenito nastoje izgraditi grupe koje su otvorene i demokratske u upravljanju. Takve skupine olakšavaju i potiču donošenje odluka konsenzusom s naglaskom na opće zdravlje zajednice, a ne na određenu interesnu skupinu.

Ako se zajednice razvijaju na temelju nečega što im je zajedničko, bilo da se radi o lokaciji ili vrijednostima, onda je jedan od izazova za razvojne zajednice kako uključiti individualnost i razlike. Rebekah Nathan u svojoj knjizi My Freshman Year sugerira da nas privlači razvoj zajednica koje se potpuno temelje na istovjetnosti, unatoč navedenim obvezama prema raznolikosti, poput onih koje možemo naći na web stranicama sveučilišta.

Tipovi zajednica

[uredi | uredi kôd]
Sudionici seminarskog kruga Diane Leafe Christian "Srce zdrave zajednice" tijekom poslijepodnevne sesije u O.U.R. Ekoselu

Predloženo je nekoliko načina za kategorizaciju tipova zajednica. Jedna od takvih podjela je sljedeća:

  1. Zajednice temeljene na lokaciji: raspona od lokalnog susjedstva, predgrađa, sela, mjesta ili grada, regije, nacije ili čak planeta u cjelini. One se također nazivaju zajednicama mjesta.
  2. Zajednice temeljene na identitetu: kreću se od lokalnih klika, subkultura, etničkih skupine, religijske, multikulturalne ili pluralističke civilizacije ili današnjih kultura globalne zajednice. One mogu biti uključene kao zajednice potrebe ili identiteta, kao što su osobe s invaliditetom ili slabe starije osobe.
  3. Organizacijski utemeljene zajednice: u rasponu od neformalno organiziranih zajednica oko obiteljskih ili mrežnih cehova i udruženja do formalnijih inkorporiranih udruga, struktura političkog odlučivanja, gospodarskih poduzeća ili profesionalnih udruga na maloj, nacionalnoj ili međunarodnoj razini.

Uobičajene kategorizacije odnosa u zajednici imaju niz problema:[24] (1) imaju tendenciju privida kako određena zajednica može biti definirana kao upravo te ili druge vrste; (2) spajaju suvremene i tradicionalne odnose u zajednici; (3) uzimaju sociološke kategorije poput etniciteta ili rase zdravo za gotovo, zaboravljajući kako osobe čiji su etniciteti različito definirani žive u različitim modelima zajednica—utemeljenim, interesnim, dijasporskim itd.[25]

Kao odgovor na ove probleme, Paul James i suradnici su razvili taksonomiju mapiranja odnosa u zajednici i prepoznali kako stvarne zajednice mogu biti karakterizirane različitim tipovima odnosa u isto vrijeme:[26]

  1. Utemeljeni odnosi u zajednici. To uključuje trajnu privrženost prema određenim mjestima i ljudima. Radi se o dominantnom obliku koji su preuzele običajne i plemenske zajednice. U ovakvim zajednicama zemlja je temelj identiteta.
  2. Odnosi u zajednici životnog stila. To uključuje davanje prvenstva zajednicama koje se okupljaju oko određenih odabranih načina života, kao što su moralno nabijeni odnosi ili odnosi temeljeni na interesima, ili samo život ili rad na istom mjestu. Stoga se navode sljedeći oblici:
    1. život zajednice kao moralno omeđen oblik koji preuzimaju mnoge tradicionalne zajednice utemeljene na vjeri.
    2. život zajednice utemeljen na interesima, uključujući sportske, rekreativne i poslovne zajednice koje se redovito okupljaju.
    3. život zajednice kao blisko povezan, gdje susjedstvo ili udruživanje zbog nečeg zajedničkog tvori zajednicu pogodnosti ili zajednicu mjesta (vidi dolje).
  3. Projektirani odnosi u zajednici. Ovdje se zajednica samosvjesno tretira kao entitet koji se projicira i ponovno stvara. Može se projicirati kao kroz tanki reklamni slogan, na primjer zatvorena zajednica, ili može imati oblik stalnih udruženja ljudi koji traže političku integraciju, zajednica prakse[27] utemeljenih na profesionalnim projektima, asocijativnih zajednica koje nastoje unaprijediti i podržati pojedinačnu kreativnost, autonomiju i uzajamnost. Nacija je jedan od najvećih oblika projicirane ili zamišljene zajednice.

U ovim terminima, zajednice mogu biti ugniježđene i/ili ispresijecane; jedna zajednica može sadržavati drugu—npr. zajednica koja se temelji na lokaciji može sadržavati brojne etničke zajednice.[28] Oba gornja popisa mogu se koristiti u međusobnoj matrici.

Internetske zajednice

[uredi | uredi kôd]

Općenito, virtualne zajednice cijene znanje i informacije kao valutu ili društveni resurs.[29][30][31][32] Ono što razlikuje virtualne zajednice od fizičkih je opseg i utjecaj "slabih veza", a to su odnosi koje stvaraju poznanici ili stranci kako bi dobili informacije putem internetskih mreža.[33] Odnosi među članovima virtualne zajednice obično su usmjereni na razmjenu informacija o određenim temama.[34][35] Istraživanje koje su proveli Pew Internet i The American Life Project 2001. pokazalo je da su osobe uključene u zabavne, profesionalne i sportske virtualne grupe usredotočile svoje virtualne aktivnosti na dobivanje informacija.[36]

Epidemija virtualnog zlostavljanja i uznemiravanja proširila se razmjenom informacija između stranaca, posebice među tinejdžerima, u virtualnim zajednicama. Unatoč pokušajima provedbe politika protiv zlostavljanja, Sheri Bauman, profesorica savjetovanja na Sveučilištu u Arizoni, tvrdi da bi "najučinkovitije strategije za sprječavanje zlostavljanja" mogle skupo koštati privatne tvrtke.[37]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ James, Paul; Nadarajah, Yaso; Haive, Karen; Stead, Victoria. 2012. Sustainable Communities, Sustainable Development: Other Paths for Papua New Guinea. University of Hawaii Press. Honolulu. str. 14. [...] we define community very broadly as a group or network of persons who are connected (objectively) to each other by relatively durable social relations that extend beyond immediate genealogical ties and who mutually define that relationship (subjectively) as important to their social identity and social practice.
  2. ↑ See also: James, Paul. 2006. Globalism, Nationalism, Tribalism: Bringing Theory Back In – Volume 2 of Towards a Theory of Abstract Community. Sage Publications. London.
  3. ↑ "community" Oxford Dictionaries. 2014. Oxford Dictionaries  Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. srpnja 2012. (Wayback Machine)
  4. ↑ Melih, Bulu. 31. listopada 2011. City Competitiveness and Improving Urban Subsystems: Technologies and Applications: Technologies and Applications (engleski). IGI Global. ISBN 978-1-61350-175-7
  5. ↑ Canuto, Marcello A. and Jason Yaeger (editors) (2000) The Archaeology of Communities. Routledge, New York. Hegmon, Michelle (2002) Concepts of Community in Archaeological Research. In Seeking the Center: Archaeology and Ancient Communities in the Mesa Verde Region, edited by Mark D. Varien and Richard H. Wilshusen, pp. 263–79. University of Utah Press, Salt Lake City.
  6. ↑ Wilson, Alexander, ur. 1968. Advertising and the Community. Reprints of economic classes. reprint izdanje. Manchester University Press. Manchester. str. 39. ISBN 9780719003363. Pristupljeno 6. lipnja 2021.. In Britain, by far the more fashionable concern is that for advertising's value to the community.
  7. ↑ Everingham, Christine. 2003. Social Justice and the Politics of Community. Welfare and society : studies in welfare policy, practice and theory. reprint izdanje. Ashgate. Aldershot. str. 21. ISBN 9780754633983. Pristupljeno 6. lipnja 2021.. Community is a very troublesome word then, having a wide range of meanings and connotations but little in the way of specific content. It is particularly useful as a rhetorical device because of its democratic and populist connotations, being associated with 'the people', as distinct from 'the government'.
  8. ↑ For example: Basu, Mohana. 13. ožujka 2020. What is community transmission — how one can contract COVID-19 without travelling. ThePrint. Printline Media Pvt Ltd. Pristupljeno 6. lipnja 2021.. [...] when the source of transmission for a large number of people is not traceable it is called a community transmission. [...]Most types of influenza and bird flu outbreaks in the past were known to have spread through community transmission. The outbreak of H1N1 in 2009, commonly known as swine flu, was primarily through community transmission. [...] In the case of community transmission, contact tracing is inadequate in containing the disease. [...] This is particularly worrisome for health officials because that means the virus is in the community but no one knows where it has come from or track its origins. This also means the virus can be widespread in a community.
  9. ↑ Feinberg, Joel. 1988. The Moral Limits of the Criminal Law: Harmless wrongdoing. Volume 4 of The Moral Limits of the Criminal Law. Oxford University Press. Oxford. str. 103. ISBN 978-0-19-504253-5. Pristupljeno 6. lipnja 2021.. There is, as I have said, a law enforcement community but not a criminal community. Why should that be?
  10. ↑ Tönnies, Ferdinand (1887). Gemeinschaft und Gesellschaft, Leipzig: Fues's Verlag. An English translation of the 8th edition 1935 by Charles P. Loomis appeared in 1940 as Fundamental Concepts of Sociology (Gemeinschaft und Gesellschaft), New York: American Book Co.; in 1955 as Community and Association (Gemeinschaft und gesellschaft[sic]), London: Routledge & Kegan Paul; and in 1957 as Community and Society, East Lansing: Michigan State U.P. Loomis includes as an Introduction, representing Tönnies' "most recent thinking", his 1931 article "Gemeinschaft und Gesellschaft" in Handwörterbuch der Soziologie (Stuttgart, Enke V.).
  11. ↑ McMillan, D.W., & Chavis, D.M. 1986. "Sense of community: A definition and theory," p. 16.
  12. ↑ Perkins, D.D., Florin, P., Rich, R.C., Wandersman, A. & Chavis, D.M. (1990). Participation and the social and physical environment of residential blocks: Crime and community context. American Journal of Community Psychology, 18, 83–115. Chipuer, H.M., & Pretty, G.M.H. (1999). A review of the Sense of Community Index: Current uses, factor structure, reliability, and further development. Journal of Community Psychology, 27(6), 643–58. Long, D.A., & Perkins, D.D. (2003). Confirmatory Factor Analysis of the Sense of Community Index and Development of a Brief SCI. Journal of Community Psychology, 31, 279–96.
  13. ↑ Newman, D. 2005, p. 41.
  14. ↑ Smith, M. 2001. Community.
  15. ↑ Kelly, Anthony, "With Head, Heart and Hand: Dimensions of Community Building" (Boolarong Press) ISBN 978-0-86439-076-9
  16. ↑ Community Development Journal, Oxford University Press
  17. ↑ ABCD Institute. 2006. Welcome to ABCD  Arhivirana inačica izvorne stranice (Wayback Machine).
  18. ↑ Lutfiyya, Z.M (1988, March). Going for it": Life at the Gig Harbor Group Home. Syracuse, NY: Syracuse University Center on Human Policy, Research and Training Center on Community Integration.
  19. ↑ McKnight, J. (1989). Beyond Community Services. Evanston, IL: Northwestern University, Center of Urban Affairs and Policy Research.
  20. ↑ M. Scott Peck, (1987). The Different Drum: Community-Making and Peace, pp. 83–85.
  21. ↑ Peck (1987), pp. 86–106.
  22. ↑ Jacoby Brown, Michael, (2006), Building Powerful Community Organizations: A Personal Guide To Creating Groups That Can Solve Problems and Change the World (Long Haul Press)
  23. ↑ Walls, David (1994) "Power to the People: Thirty-five Years of Community Organizing". From The Workbook, Summer 1994, pp. 52–55. Retrieved on: June 22, 2008.
  24. ↑ Gerhard Delanty, Community, Routledge, London, 2003.
  25. ↑ James, Paul. 2006. Globalism, Nationalism, Tribalism: Bringing Theory Back In – Volume 2 of Towards a Theory of Abstract Community. Sage Publications. London.
  26. ↑ James, Paul; Nadarajah, Yaso; Haive, Karen; Stead, Victoria. 2012. Sustainable Communities, Sustainable Development: Other Paths for Papua New Guinea (pdf download). University of Hawaii Press. Honolulu.
  27. ↑ Etienne Wenger, Communities of Practice: Learning, Meaning and Identity, Cambridge University Press, Cambridge, 1998.
  28. ↑ Tropman John E., Erlich, John L. and Rothman, Jack (2006), "Tactics and Techniques of Community Intervention" (Wadsworth Publishing)
  29. ↑ Ridings, Catherine M., Gefen, David (2017). From the couch to the keyboard: Psychotherapy in cyberspace. In S. Kiesler (Ed.), Culture of the Internet (pp. 71–102). Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum Associates, cited in Binik, Y. M., Cantor, J., Ochs, E., & Meana, M. (1997).
  30. ↑ Ridings, Catherine M., Gefen, David (2017). Asynchronous learning networks as a virtual classroom. Communications of the ACM, 40 (9), 44–49, cited in Hiltz, S. R., & Wellman, B. (1997).
  31. ↑ Ridings, Catherine M., Gefen, David (2017). A slice of life in my virtual community. In L. M. Harasim (Ed.), Global networks: Computers and international communication (pp. 57–80). Cambridge, MA: The MIT Press, cited in Rheingold, H. (1993a).
  32. ↑ Ridings, Catherine M., Gefen, David (2017). Atheism, sex and databases: The Net as a social technology. In S. Kiesler (Ed.), Culture of the Internet (pp. 35–51). Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum Associates, cited in Sproull, L., & Faraj, S. (1997).
  33. ↑ Ridings, Catherine M., Gefen, David (2017). The kindness of strangers: The usefulness of electronic weak ties for technical advice. Organization Science, 7 (2), 119–135, cited in Constant, D., Sproull, L., & Kiesler, S. (1996).
  34. ↑ Baym, N. K. (2000). Tune in, log on: Soaps, fandom and online community. Thousand Oaks: Sage Publications, Inc.
  35. ↑ Wellman, B., & Gulia, M. (1999a). The network basis of social support: A network is more than the sum of its ties. In B. Wellman (Ed.), Networks in the global village: Life in contemporary communities (pp. 83–118). Boulder, CO: Westview Press.
  36. ↑ Horrigan, J. B., Rainie, L., & Fox, S. (2001). Online communities: Networks that nurture long-distance relationships and local ties. Retrieved October 17, 2003 from http://www.pewinternet.org/pdfs/Report1.pdf  Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. veljače 2009. (Wayback Machine).
  37. ↑ Wellemeyer, James. 17. srpnja 2019. Instagram, Facebook and Twitter struggle to contain the epidemic in online bullying. MarketWatch. Pristupljeno 30. rujna 2019.

Bibliografija

[uredi | uredi kôd]
  • Barzilai, Gad. 2003. Zajednice i pravo: Politika i kulture pravnih identiteta. Ann Arbor: University of Michigan Press.
  • Beck, U. 1992. Rizično društvo: prema novoj modernosti. London: Kadulja: 2000. Što je globalizacija? Cambridge: Polity Press.
  • Chavis, DM, Hogge, JH, McMillan, DW i Wandersman, A. 1986. "Osjećaj zajedništva kroz Brunswickov objektiv: prvi pogled." Journal of Community Psychology, 14 (1), 24–40.
  • Chipuer, HM, & Pretty, GMH (1999). Pregled Indeksa osjećaja zajednice: Trenutna uporaba, struktura faktora, pouzdanost i daljnji razvoj. Journal of Community Psychology, 27 (6), 643–58.
  • Christensen, K., et al. (2003.). Enciklopedija zajednice. 4 sveska. Thousand Oaks, CA: kadulja.
  • Cohen, AP 1985. Simbolička konstrukcija zajednice. Routledge: New York.
  • Durkheim, Emile. 1950. [1895.] Pravila sociološke metode. Preveli SA Solovay i JH Mueller. New York: Free Press.
  • Cox, F., J. Erlich, J. Rothman i J. Tropman. 1970. godine. Strategije organizacije zajednice: knjiga za lektiru. Itasca, IL: FE Peacock Publishers.
  • Effland, R. 1998. Kulturna evolucija civilizacija Mesa Community College.
  • Giddens, A. 1999. "Rizik i odgovornost" Modern Law Review 62(1): 1–10.
  • Lenski, G. 1974. Ljudska društva: Uvod u makrosociologiju. New York: McGraw-Hill, Inc.
  • Long, DA i Perkins, DD (2003). Potvrdna faktorska analiza indeksa osjećaja zajednice i razvoj kratkog SCI. Journal of Community Psychology, 31, 279–96.
  • Lyall, Scott, ur. (2016.). Zajednica u modernoj škotskoj književnosti. Brill | Rodopi: Leiden | Boston.
  • Nancy, Jean-Luc. La Communauté désœuvrée – filozofsko propitivanje pojma zajednice i mogućnosti susreta s njezinim nesubjektivnim konceptom
  • Newman, D. 2005. Sociologija: Istraživanje arhitekture svakodnevnog života, 5. poglavlje. "Izgradnja identiteta: socijalizacija"  Arhivirana inačica izvorne stranice (Wayback Machine) Pine Forge Press. Preuzeto: 05.08.2006.
  • Putnam, RD 2000. Bowling Alone: Kolaps i oživljavanje američke zajednice. New York: Simon & Schuster
  • Sarason, SB 1974. Psihološki osjećaj zajednice: Izgledi za psihologiju zajednice. San Francisco: Jossey-Bass. 1986. "Komentar: Pojava konceptualnog centra." Journal of Community Psychology, 14, 405–07.
  • Smith, MK 2001. Zajednica. Enciklopedija neformalnog obrazovanja. Posljednje ažuriranje: 28. siječnja 2005. Preuzeto: 15.07.2006.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Zajednica&oldid=6508065"