Sveta Barbara
| Sveta Barbara | |
|---|---|
| |
| Rođena | sredina 3. stoljeća |
| Preminula | kasno 3. stoljeće |
| Slavi se u | Katoličkoj Crkvi, nekim protestantskim denominacijama |
| Spomendan | 4. prosinca |
| Simboli | kalež, hostija, kula s trima prozorima |
| Zaštitnica gradova, krajeva i država | Santa Barbara |
| Zaštitnica zanimanja | arhitekata, vatrogasaca, matematičara, zatvorenika, rudara, topnika |
 Portal o kršćanstvu
| |
Sveta Barbara (grč. Αγία Βαρβάρα), kršćanska svetica, djevica i mučenica, zaštitnica rudara, topnika i dobre smrti, jedna od Četrnaestero svetih pomoćnika u nevoljama. Spomendan joj je 4. prosinca.
Prema legendi, bila je kćerka Dioskorusa, bogatog trgovca purpurom i plemića u gradu Nikomediji u Maloj Aziji. Otac ju je htio udati za bogatog prosca. Zatvorio ju je u toranj s dvama prozorima. Kad se vratio, našao je na tornju probijen treći prozor, a na pragu križa. Barbara mu je priznala, da je ona dala učiniti oboje: tri prozora, da je podsjećaju na otajstvo Presvetog Trojstva, a križ, da je podsjeća na otkupljenje. Tajno je prešla na kršćanstvo, pod utjecajem đakona Valentina. Otac poganin želio ju je ubiti. Uspjela je pobjeći u planine i skrivati se u njima, dok ju nije odao jedan pastir. Zatočili su je i mučili, no rane su joj svaki put čudesno zacijeljivale. Osudili su je na smrt. Po nalogu suda, otac joj je osobno odrubio glavu. Ubrzo nakon toga, pogodila ga je munja i umro je. Zajedno s Barbarom, mučeništvo je podnijela sv. Julijana iz Nikomedije. Neraspadnuto stopalo sv. Barbare čuva se u župnoj crkvi u Vodnjanu.
Zaštitnica je rudara, dobre smrti i od groma i vatre. Jedna je od 14 svetaca pomoćnika u nevoljama. Njezine relikvije nalaze se u crkvi sv. Vladimira u Kijevu u Ukrajini. Vrlo je popularna u Rusiji. Po njoj je nazvan grad Santa Barbara u Kaliforniji. Štovao ju je sv. Stanislav Kostka i osjetio njezin zagovor u svojoj teškoj bolesti. Prema svjedočenju, svetica mu se ukazala u pratnji dvaju anđela, od kojih ga je jedan i pričestio, jer njegov stanodavac, fanatični protestant, nije dopustio pristup katoličkom svećeniku u svoju kuću.
Sv. Barbaru za vrijeme ratova zazivaju topnici, kako katolici, tako i neki od protestanata. U SAD-u djeluje „Red svete Barbare”, vojno društvo topnika.
Paunovo pero simbol je svete Barbare jer je povezano s njezinim rodnim gradom Heliopolom.[1]
S blagdanom sv. Barbare povezani su i adventski običaji. Stavlja se pšenica u tanjuriće, koje proklija, zazeleni se te postaje božićni ures u kućama i crkvama. Drugdje se pšenica sije na blagdan sv. Lucije, devet dana kasnije. U zemljama njemačkog govornog područja postoji pretkršćanski običaj rezanja na blagdan sv. Barbare grančice trešnje („Barbarine grančice”), koje se stave u vodu i na toplo pa za Božić procvjetaju. Taj običaj potvrđuje i njemačka božićna popijevka Izbio je cvijetak usred hladne zime.[2]
- Dragić, Marko. 2015. Kult sv. Barbare u kršćanskoj tradiciji Hrvata. Nova prisutnost. Kršćanski akademski krug (KRAK). Zagreb. XIII (2): 141-163
- ↑ Dragić 2009, str. 319.
- ↑ Grün, Anselm: Božić: Slaviti novi početak, Glas Koncila: Zagreb, 2005., str. 29, ISBN 953-241-002-3
- Dragić, Marko. 2009. Spasovo u hrvatskoj tradicijskoj baštini. Crkva u svijetu. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Split. 44 (3): 37–66
| ||||||||
