Sumatranski nosorog
| Sumatranski nosorog | |
|---|---|
 Sumatranski nosorog u zoološkom vrtu u Cincinnatiju | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Kritično | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Perissodactyla |
| Porodica: | Rhinocerotidae |
| Rod: | Dicerorhinus |
| Vrsta: | D. sumatrensis |
| Dvojno ime | |
| Dicerorhinus sumatrensis Fischer 1814. | |
| Rasprostranjenost | |
 Nekadašnja i sadašnja rasprostranjenost sumatranskog nosoroga. | |
| Baze podataka | |
Sumatranski nosorog (lat. Dicerorhinus sumatrensis) jedna je od najugroženijih vrsta nosoroga te jedna od tri vrste nosoroga koje žive u Aziji.
Sumatranski nosorog u prošlosti je naseljavao veliki dio jugoistočne Azije i Indije, no danas preživljava tek u nekoliko rascjepkanih populacija u kontinentalnom dijelu Malezije (NP Taman Negara) te na otocima Sumatri i Borneu.
Sumatranski nosorog najmanja je vrsta nosoroga. Odrasla jedinka teži 500 – 800 kg, duga je 2,5 – 3,2 metra, a visoka je 120 – 145 cm. Ima dva roga, od kojih je duži dug 15 – 25 cm, a kraći 10 cm. Životni vijek ove vrste nosoroga je 30 – 45 godina.
Sumatranski nosorog živi u nizinskim i planinskim tropskim kišnim šumama i močvarama. Samačka je i noćna životinja. Hrani se biljkama – plodovima, lišćem, izdancima i stabljikama. Može pojesti i do 50 kilograma hrane dnevno. Kao i svim ostalim vrstama nosoroga, i sumatranskom nosorogu važan je dio prehrane sol, koju nalazi na prirodnim solištima.
Jedinke komuniciraju glasanjem, koje uključuje zviždanje, kratko pištanje i ispuštanje dubokih glasova. Drugi oblik komunikacije je označavanje teritorija izmetom i urinom. Ovaj način komunikacije se najviše koristi u vrijeme parenja.
Ženke sumatranskog nosoroga postaju plodne sa 7, a mužjaci s 10 godina. Trudnoća traje 15 – 16 mjeseci, a mladunče u trenutku poroda teži 40 – 60 kg. Mlado ostaje s majkom dvije do tri godine.
Sumatranski nosorog je klasificiran kao kritično ugrožena vrsta s manje od 275 jedinki u divljini, s tendencijom daljnjeg pada brojnosti.[1] U zatočeništvu živi još dvadesetak jedinki, većinom u zoološkim vrtovima u Indoneziji, Maleziji i SAD-u. Razlozi ugroženosti sumatranskog nosoroga su prvenstveno gubitak staništa zbog sječe šuma te krivolov. I ova vrsta nosoroga na je meti krivolovaca zbog svog roga koji se koristi u kineskoj tradicijskoj medicini.
Zapadni sumatranski nosorog (lat. D. s. sumatrensis) živi na Sumatri i kontinentalnoj Maleziji. Brojno stanje podvrste je između 170 i 250 jedinka.
Istočni (borneoški) sumatranski nosorog (lat. D. s. harrissoni) najmanja je podvrsta sumatranskog nosoroga. Rasprostranjena je na Borneu i broji oko 50 jedinkâ. Nazvana je po zoologu i antropologu Tomu Harrisonu.
Sjeverni sumatranski nosorog (lat. D. s. lasiotis) nekoć je nastavao dijelove Indije i Bangladeša, no najvjerojatnije je izumro s malom mogućnošću preživljavanja u zabačenim dijelovima Burme. Ovo je najveća podvrsta sumatranskog nosoroga.
- ↑ Sumatran Rhinoceros Dicerorhinus sumatrensis, pristupljeno 6. siječnja 2020.