[go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Puza

Izvor: Wikipedija
Puza
Sistematika
Carstvo:Fungi
Divizija:Basidiomycota
Razred:Agaricomycetes
Red:Agaricales
Porodica:Physalacriaceae
Rod:Armillaria
Vrsta:A. mellea
Dvojno ime
Armillaria mellea
(Vahl) P. Kumm., 1871
Baze podataka

Puza, medenjača, mraznica ili puzica (lat. Armillaria mellea) je uvjetno jestiva gljiva iz porodice Armillaria. Raste u Europi i Sjevernoj Americi, isključivo na drvetu ili panjevima, u zbijenim grmićima ili busenovima. Može se naići i na pojedinačno rastuće primjerke. Boja klobuka jako varira, od svijetle, medu slične boje pa do dosta tamnijih tonova iste, s tim da je srednji dio klobuka uvijek tamniji. Na stručku se nalazi i prsten. Za jelo se beru samo mlađe gljive, zatvorenog ili tek rastvorenog klobuka. Neki ljudi ovu gljivu ne podnose, jer su stariji primjerci teško probavljivi. Gljiva je i ljekovita, a u mraku navodno svijetli. Izvrsna je gljiva za kiseljenje. Posebno je cijenjena u Rusiji, Ukrajini, Italiji i Japanu.

Klobuk puze je širok od 5 do 10 centimetara, prilično mesnat, žućkast poput meda, ponekad rđastožut u raznim nijansama, pokriven je tamnijim čehama (ljuskicama) koje se gube ili ostaju trajno; rub je dosta ucrtkan, najprije okruglast, pa konveksan i na kraju potpuno otvoren.

Listići su gusti, najprije bijeli, kasnije crvenkasto naprašeni, prirasli na stručak ili zupčasto silazeći.

Stručak je visok do 15 centimetara, žutosmeđ, prema dnu crnkast, cilindričan; na donjem dijelu odebljan, vlaknast, pun pa šupalj, pod klobukom bijelocrvenkast i ucrtan; nosi bjelkast, tkaninast i trajan vjenčić.

Meso je bijelo ili blijedo, miris gljivlji, okus neizražen.

Spore su eliptične, u masi bijele, 5 – 10 x 5 –6 μm.

Kemijske reakcije

[uredi | uredi kôd]

U dodiru sa sumpornom kiselinom H2SO4 meso se oboji crveno, s laktofenolom postaje smeđeljubičato, dok s kalijevom lužinom meso postaje trenutačno smeđe.

Stanište

[uredi | uredi kôd]

Raste u jesen u hrastovim i grabovim šumama, te na crnogoričnim panjevima.

Upotrebljivost

[uredi | uredi kôd]

Puza je uvjetno jestiva, prilično dobra; upotrebljava se samo klobuk jer je stručak tvrd i vlaknast. Teško je probavljiva, pa kod nekih ljudi izaziva povraćanje.[1]

Ljekovitost

[uredi | uredi kôd]

Kako je ova gljiva bogata vitaminima i mineralima smatra se za dobar tonik,te jača imunitet.Po kineskim istraživanjima ima izrazito antikancerogeno djelovanje.U Kini se od puze proizvode tablete koje djeluju na nesanicu,neurasteniju i neuroze te glavobolju,smanjuje visoki tlak ,povoljno utječe na vid,djeluje na gastritis,te pomaže kod bolesti dišnih organa.[2]

Sličnosti

[uredi | uredi kôd]

Puza raste isključivo na panjevima, ali može rasti i po živom stablu hrasta. Boje je vrlo promjenjive; pa je moguća zamjena s jestivom panjevčicom (lat. Pholiota mutabilis) koja ima slabašan vjenčić i listiće oker boje. Prilično je teško pomisliti da se može zamijeniti nejestivim gljivama koje rastu busenasto na istom staništu. Sumporača (lat. Hypholoma fasciculare) ima zelenkastoplave listiće, sumporaste je boje i nema vjenčića. Crvenkasta panjevčica (lat. Hypholoma lateritium) je pretežno crvenkaste boje i nema vjenčića.

Sastav hranjivih tvari

[uredi | uredi kôd]
Sastav u postotcima
Dio gljive Svježa gljiva Suha tvar
Voda Suha tvar Bjelančevina Masnoće Manitol Šećer Celuloza Екstraktivne tvari Pepeo
Stručak 92,53 7,47 26,91 4,62 9,16 2,91 44,07 3,52 8,81
Klobuk 92,80 7,20 28,16 4,92 10,74 3,18 37,58 4,50 10,92[3]

Slike

[uredi | uredi kôd]

Dodatna literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Grlić, Lj., "Samoniklo jestivo bilje", Zagreb, 1980.
  • Ewald Gerhardt: *BLV-Handbuch Pilze", München 2006, ISBN 3-8354-0053-3
  • Višnevskij,M. Lekarstvene gribi - bolšaja enciklopedija,Moskva 2014.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
  2. Višnevskij,M. Lekarstvene gribi - bolšaja enciklopedija,Moskva 2014.,str.64-65
  3. Фотинюк Ф. І. Гриби, Lavov 1961., str. 31