Nobelova nagrada za ekonomiju
Nobelova nagrada za ekonomiju, punog naziva Nagrada Švedske banke za ekonomske znanosti u sjećanje na Alfreda Nobela (švedski: Sveriges Riksbanks pris i ekonomisk vetenskap till Alfred Nobels minne), jedna je od šest Nobelovih nagrada koja se dodjeljuje za iznimna postignuća i otkrića na području ekonomije. To je najviša i najprestižnija nagrada za dostignuća u ekonomskim znanostima i jedina koju Alfred Nobel nije utemeljio prilikom osnivanja svoje zaklade. Ustanovila ju je Švedska narodna banka 1968. godine na 300. obljetnicu svoga postojanja.[1]
Novčana nagrada od 10 milijuna švedskih kruna (oko 1.145.000 američkih dolara) dodjeljuje se iz novčanog fonda Nobelove zaklade, kao i za ostale nagrade.[2] Laureati svoju nagradu dobivaju s dobitnicima iz ostalih kategorija, na jednogodišnjoj svečanosti predstavljanja kandidata i otkrivanja dobitnika svakog 10. prosinca. Iako nije nastala na Nobelov poticaj, podjednako je važna i cijenjena kao i sve druge nagrade. Unatoč tome, jedan krug znanstvenika se ne slaže s njezinom znanstvenom podlogom.
Kandidate izabire Švedska kraljevska akademija znanosti, prema njihovim dostignućima na poručjima ekonomskih znanosti i znanstveno-istraživačko rada te razvoja novih teorija i sustava s ciljem unaprijeđenja ekonomskih sustava. Pravila za izbor kandidata propisana su u Statutu Švedske narodne banke. Prva dodjela nagrada održana je 1969. godine kada je Akademija izabrala Nizozemca Jana Tinbergena i Norvežanina Ragnara Antona Kittila Frischa. Najviše nagrada primili su ekonomisti i matematičari iz Sjedinjenih Američkih Država.
Popis dobitnika od 1969 do danas.
Godina | Ime |
---|---|
1969. | Ragnar Anton Kittil Frisch, Jan Tinbergen |
- ↑ Švedska narodna banka Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2013. (Wayback Machine) (engl.), Nagrada Švedske banke za ekonomske znanosti u sjećanje na Alfreda Nobela, 12. prosinca 2012. (pristupljeno 11. siječnja 2017.)
- ↑ Nobelova zaklada (engl.), Organizacijska struktura i financiranje nagrada, 26. studenog 2014. (pristupljeno 11. siječnja 2016.)
|