Neokonzervativizam
Neokonzervativizam je politički pokret nastao u Sjedinjenim Američkim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu tijekom 1960-ih godina i Vijetnamskog rata. Predvodili su ga poglavito zagovornici agresivnije vanjske politike kao odgovor na rastuću pacifističku struju Demokratske stranke te na uspon Nove ljevice i kontrakulture. Neokonzervativci se tipično zalažu za jednostrano nametanje demokracije i za intervencionizam u međunarodnim odnosima, prvenstveno se vodeći militarističkom i realističkom filozofijom „mira putem nadmoći”. Poznati su po suprotstavljanju komunizmu i političkom radikalizmu.[1][2]
Mnogi neokonzervativci postali su politički značajne osobe u vladama Republikanske stranke u SAD-u od 1960-ih do 2000-ih, a vrh popularnosti doživjeli su za vlade Georgea W. Busha, kada su igrali značajnu ulogu u planiranju invazije na Irak 2003. godine. Također su bili upleteni u brojne druge vanjske politike G. W. Busheve vlade, poput podrške Izraelu, promoviranja američkog utjecaja u arapskom svijetu i započinjanju „Rata protiv terorizma”.[3]
Osobe kritične prema neokonzervativizmu često njegov naziv koriste kako bi opisale vanjsku politiku koja se zalaže za agresivni militarizam ili neoimperijalizam. Povijesno gledano, neokonzervativizam se odnosi na osobe koje su tijekom 1960-ih i 1970-ih prešle iz antistaljinističke ljevice na američki konzervativizam.[4] Pokret svoje intelektualne korijene vuče iz američkog časopisa Commentary („Komentar”), čiji je urednik bio politički komentator i autor Norman Podhoretz.[5] Jedno od definirajućih obilježja pokreta bilo je suprotstavljanje Novoj ljevici.[6][7]
- ↑ Dagger, Richard. Neoconservatism. Encyclopædia Britannica. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. svibnja 2020. Pristupljeno 16. svibnja 2016.
- ↑ Neoconservative. Merriam-Webster Dictionary. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. rujna 2021. Pristupljeno 11. studenoga 2012.
- ↑ Record, Jeffrey. 2010. Wanting War: Why the Bush Administration Invaded Iraq. Potomac Books, Inc. str. 47–50. ISBN 978-1-59797-590-2. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. siječnja 2023. Pristupljeno 12. lipnja 2016.
- ↑ Vaïsse, Justin. 2010. Neoconservatism: The biography of a movement. Harvard University Press. str. 6–11
- ↑ Balint, Benjamin. 2010. Running Commentary: The Contentious Magazine that Transformed the Jewish Left Into the Neoconservative Right. PublicAffairs
- ↑ Beckerman, Gal. 6. siječnja 2006. The Neoconservatism Persuasion. The Forward
- ↑ Friedman, Murray. 2005. The Neoconservative Revolution Jewish Intellectuals and the Shaping of Public Policy. Cambridge University Press. Cambridge, UK.
