[go: up one dir, main page]
Prijeđi na sadržaj

Nebeski hram

Koordinate: 39°52′56.07″N 116°24′23.29″E / 39.8822417°N 116.4064694°E / 39.8822417; 116.4064694
Izvor: Wikipedija
Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država NR Kina
Godina uvrštenja1998. (22. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iii
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:881
Koordinate39°52′56.07″N 116°24′23.29″E / 39.8822417°N 116.4064694°E / 39.8822417; 116.4064694
Nebeski hram na zemljovidu Kine
Nebeski hram
Nebeski hram
class=notpageimage|
Lokacija Nebeskog hrama u Kini

Nebeski hram (kineski: 天壇; pinyin: Tiāntán) je kompleks građevina u jugoistočnom dijelu središnjeg Pekinga kojeg su izgradili, i godišnje posjećivali, carevi kineskih dinastija Ming i Qing. Smatra se taoističkim hramom iako su kinesko obožavanje nebesa i godišnje molitve za uspješnu žetvu starije od taoizma.

God. 1998., Nebeski hram je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji kao "remek-djelo arhitekture i dizajna krajolika koji jednostavno grafički predstavlja kozmogoniju evolucije jedne od najvećih ljudskih civilizacija", te zbog "simboličkog plana i dizajna koji je stoljećima imao snažan utjecaj na arhitekturu i urbanizam na Dalekom istoku".[1]

Panorama triju glavnih portala sa sjevera
Panorama triju glavnih portala sa sjevera
Panorama s Dvoranom molitve za uspješnu žetvu u sredini, pogled s juga
Panorama s Dvoranom molitve za uspješnu žetvu u sredini, pogled s juga
Panorama Carske nebeske riznice
Panorama Carske nebeske riznice

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Kompleks je sagrađen od 1406. do 1420. godine, za vladavine cara Yonglea, koji je također dao izgraditi i Zabranjeni grad u Pekingu. Tijekom vladavine cara Jiajinga, u 16. stoljeću, kompleks je proširen i preimenovan u "Nebeski hram". Za njegove vladavine podignuta su i tri znamenita hrama u Pekingu: Hram sunca (日壇) na istoku, Hram zemlje (地壇) na sjeveru i Hram mjeseca (月壇) na zapadu. Nebeski hram je obnovljen u 18. stoljeću za vladavine cara Qianlonga.

Tijekom Drugog opijumskog rata (1856. – 1860.) okupirale su ga snage Anglo-francuskog saveza, a tijekom Bokserskog ustanka 1900. godine zauzeo ga je Savez osam država¸i načinio ga svojim vojnim stožerom sljedećih godinu dana. Tijekom okupacije građevine su oštećene, a Saveznici su čak i pokrali neke od umjetnina. Padom dinastije Qing Nebeski hram je ostavljen bez nadzora i nekoliko dvorana se potpuno srušilo.[2]

Ceremonijalno žrtvovanje nebesima je obustavila Republika Kina 1911. godine. Do tada su, u njegovih 490 godina postojanja, 22 kineska Cara izvela 654 čina obožavanja Nebesa. God. 1918., Nebeski hram je pretvoren u javni park, što je i dan danas.

Odlike

[uredi | uredi kôd]
Kružni oltar-humak
Unutrašnjost Dvorane molitve

Nebeski hram pokriva više od 2,73 km² parka u kojemu se nalaze tri velike skupine građevina, u skladu sa strogim filozofskim planom. Krug je u kineskoj mitologiji simbol "Neba", dok je kvadrat simbol "Zemlje", a cijeli komppleks, s kružnim građevinama pokrivenima tamnim crijepom (poput noćnog neba) i kvadratičnim dvorištima, je zamišljen kao spona između njih.

  • Dvorana molitve za uspješnu žetvu (祈年殿) je velika trokatna kružna građevina visine 38 i promjera 36 metara, na mramornoj trostrukoj osnovi. U njoj se nalazi 12 unutarnjih i 12 vanjskih stupova koji simboliziraju tradicionalno kinesko računanje vremena: četiri godišnja doba, 12 mjeseci i 12 sati u danu; dok izvana ima 360 balustrada - broj dana u godini. U njoj je se Car, sin Nebesa i posrednik između Neba i Zemlje, molio za uspješnu žetvu. Sama građevina je u potpunosti izgrađena od drva, bez ćavala, i izgorjela je nakon udara munje 1889. godine, a današnja je, u potpuno istom obliku, izgrađena nekoliko godina kasnije.
  • Carska nebeska riznica (皇穹宇) je prizemna kružna građevina na mramornoj osnovi. Nalazi se južno od Dvorane molitve i izgledom ju imitira, samo je manja. Okružena je gatkim kružnim zidom (tzv. "Zidom odjeka") koji prenosi zvuk na velike udaljenosti. Riznica je spojena s Dvoranom molitve Mostom crvenih stuba, 360 m dug popločan put koji se polako uzdiže do Dvorane molitve.
  • Kružni oltar-humak (圜丘坛) je glavni oltar koji se nalazi južno od Carske nebeske riznice, a čini je trostruka mramorna platforma kružnog oblika s bogatim ukrasima od izrezbarenih zmajeva. Svi elementi oltara (prstenovi oko mramorne ploče, balustrade, stube, i dr.) su udevetostručeni ili je njihov broj proporcionalan svetom broju "9". Središte oltara je "Srce nebesa" (天心石) ili "Vrhovni Yang" (太阳石), i tu se Car molio za povoljno vrijeme. Zahvaljujući dizajnu oltara, zvuk iz njegova središta se prenosio rukohvatima gdje je odzvanjao, na način za koji se vjerovalo kako pomaže u komuniciranju s Nebesima. Oltar je izgradio car Jiajing 1530. godine, a obnovljen je 1740. godine.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Nebeski hram
  1. ↑ Nebeski hram i carski žrtvenik u Pekingu na UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 24. kolovoza 2011.
  2. ↑ Povijest hrama Tiantan  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. kolovoza 2011. (Wayback Machine) (kin.) Preuzeto 24. kolovoza 2011.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
v • u
Svjetska baština u Kini
Kulturna dobra (38)
Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Quanzhou, emporij Song-Yuan Kine (2021.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Lokalitet Xanadua (2012.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.)
Kineska zastava
Prirodna dobra (14)
Mješovita dobra (4)
Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.)
Nematerijalna
svjetska baština (36)
Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine (2010.) • Velika pjesma etničke skupine Dong (2009.) • Farmerski ples kineskih Koreanaca (2009.) • Festival zmajskog broda (2009.) • Epska tradicija Gesar (2009.) • Glazbalo i glazba Guqina (2008.) • Hezhen Yimakan pripovijedanje* (2011.) • Glazbena tradicija Hua’er (2009.) • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje (2009.) • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta (2009.) • Kineska kaligrafija (2009.) • Kineski drvorez (2009.) • Kinesko kazalište sjenki (2011.) • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja (2009.) • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata (2009.) • Kinesko tiskanje pomičnim drvenim slovima* (2010.) • Kineska umjetnost rezanja papira (2009.) • Kun Quopera (2008.) • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina (2009.) • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu (2009.) • Kirgiški ep Manas (2009.) • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora (2009.) • Meshrep* (2010.) • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata (2009.) • Glazbena izvedba Nanyin (2009.) • Pekinška opera (2010.) • Festival Qiang, kineska nova godina* (2009.) • Budistička umjetnost Regonga (2009.) • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma1) (2009.) • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga (2008.) • Vodootporna tehnologija kineskih džunki* (2010.) • Glazbeni ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu (2009.) • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira (2009.) • Yueju opera (2009.) • Zhusuan, kinesko znanje i vještina računanja uz pomoć abakusa (2013.)

1) Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Nebeski_hram&oldid=6860228"