Adamsov pehar u Dvorani slavnih Torontu . Nagrada Jacka Adamsa godišnje je priznanje NHL-a namijenjeno „treneru s najvećim doprinosom za uspjehe svoje momčadi”.[ 1] Awards ) nekoliko dana poslije velike završnice doigravanja.
Jack Adams jedini je osvajač Stanleyjeva kupa u svojstvu igrača, trenera i glavnog direktora.[ 2] Toronto Arenasima (današnjim Maple Leafsima ) i 1927. s Ottawom . Naslovima iz igračkih dana pridodao je sedam Kupova u svojstvu trenera, a zatim i glavnog direktora, tijekom 36-godišnjeg angažmana u momčadi Detroita . Primljen je u Dvoranu slavnih 1959. godine.
Udruženje izvjestitelja (NHL Broadcasters' Association ) doniralo je pehar vodstvu NHL-a 1973. godine u znak sjećanja na Adamsovu posvećenost igri .[ 3] Izvorne šestorke , u sezoni 1973./74.
Sezona 2004./05. otkazana je u potpunosti. Sezone 1994./95. i 2012./13. skraćene su na 48 utakmica.
Sezona
Trener
Momčad
Napomene
1973./74.
Fred Shero Philadelphia Flyers Osvojio Stanleyjev kup.
1974./75.
Bob Pulford Los Angeles Kings Poboljšanje od 27 bodova u odnosu na prošlu sezonu.
1975./76.
Don Cherry Boston Bruins Odveo momčad u polufinale doigravanja unatoč rasprodaji glavnih uzdanica momčadi.
1976./77.
Scotty Bowman Montréal Canadiens Osvojio Stanleyjev kup uz 60 pobjeda i 12 neriješenih u 80 utakmica regularne sezone (132 boda, rekord NHL-a ). Vidjeti i upis 1995./96. u ovoj tablici .
1977./78.
Bobby Kromm Detroit Red Wings Podignuo momčad na drugo mjesto konferencije nakon zadnjeg mjesta prošle sezone.
1978./79.
Al Arbour New York Islanders Prvoplasirani na kraju regularne sezone, poraženi od Montréala u završnici doigravanja. Prvaci sljedeće četiri sezone zaredom.
1979./80.
Pat Quinn Philadelphia Flyers
Neporažen u 35 utakmica zaredom — rekord NHL-a . Poražen u završnici doigravanja.
1980./81.
Red Berenson St. Louis Blues Poboljšanje od 27 bodova u odnosu na prošlu sezonu.
1981./82.
Tom Watt Winnipeg Jets Uveo momčad u doigravanje iz svog prvog pokušaja u trećoj godini njihova nadmetanja u NHL-u; prve dvije bile su očajne.
1982./83.
Orval Tessier Chicago Black Hawks Odveo momčad do 47 pobjeda u regularnoj sezoni nakon prošlogodišnjih 30.
1983./84.
Bryan Murray Washington Capitals 101 bod na kraju regularne sezone; prvi put u povijesti kluba u kategoriji 100+.
1984./85.
Mike Keenan Philadelphia Flyers
Poboljšao učinak naspram ionako solidnoj prethodnoj sezoni. Poražen u završnici doigravanja.
1985./86.
Glen Sather Edmonton Oilers Najbolji učinak regularne sezone.
1986./87.
Jacques Demers Detroit Red Wings
U prvoj sezoni u klubu preobrazio posljednjeplasiranu momčad prošle godine u finalista konferencije.
1987./88.
Detroit Red Wings
Unatoč nezavidnoj momčadi, ponovno poražen tek u završnici konferencije od Edmontona kao i prošle sezone. Jedini dobitnik nagrade dvije sezone zaredom .
1988./89.
Pat Burns Montréal Canadiens
Jedina momčad Istočne konferencije sa 100 ili više bodova. Poražen u velikoj završnici.
1989./90.
Bob Murdoch Winnipeg Jets
Poput Watta na početku desetljeća, podignuo Winnipeg sa začelja.
1990./91.
Brian Sutter St. Louis Blues
Posložio momčad na putu preko granice 100 bodova.
1991./92.
Vancouver Canucks Poboljšanje od 29 bodova u odnosu na prošlu, sasvim solidnu, sezonu.
1992./93.
Toronto Maple Leafs Podignuo momčad sa začelja nakon dvije sezone na dnu.
1993./94.
Jacques Lemaire New Jersey Devils Ustrojio moćnu obranu; nesretno poražen u završnici konferencije od Rangersa .
1994./95.
Marc Crawford Québec Nordiques Prvak Istočne konferencije; posložio momčad za osvajanje Stanleyjeva kupa dogodine.
1995./96.
Detroit Red Wings
Rekordne 62 pobjede iz 82 utakmice. Vidjeti i upis 1976./77. u ovoj tablici .
1996./97.
Ted Nolan Buffalo Sabres Konsolidirao momčad, podredio pojedince momčadi.
1997./98.
Boston Bruins
Podignuo momčad sa začelja. Treća titula trenera godine, svaki put s različitim klubom .
1998./99.
Jacques Martin Ottawa Senators Učinio „Senatore” jednom od samo tri momčadi s više od 100 bodova te sezone.
1999./00.
Joel Quenneville St. Louis Blues
51 pobjeda i 114 bodova, najviše u čitavoj regularnoj sezoni.
2000./01.
Bill Barber Philadelphia Flyers
Preuzeo nedorečene „Letače” u prosincu i odveo momčad do 31 pobjede u sljedeće 54 utakmice.
2001./02.
Bob Francis Phoenix Coyotes Prosječnu momčad „Kojota” odveo do 40 pobjeda u sezoni.
2002./03.
Minnesota Wild U trećoj sezoni kluba u NHL-u, odveo momčad u doigravanje na pogon granitne obrane.
2003./04.
John Tortorella Tampa Bay Lightning Osvojio Stanleyjev kup s mladom momčadi.
2005./06.
Lindy Ruff Buffalo Sabres
Popravio učinak za 25 bodova napadačkom, atraktivnom igrom.
2006./07.
Alain Vigneault Vancouver Canucks
Od 49 pobjeda te sezone, 29 ih je ostvareno .
2007./08.
Bruce Boudreau Washington Capitals
Potaknuo „razbijenu vojsku” na osvajanje Jugoistočne divizije odmah po dolasku u klub usred sezone.
2008./09.
Claude Julien Boston Bruins
U drugoj sezoni u Bostonu završio na bod do prvog mjesta čitavog NHL-a; izvrsno utvrdio obranu, ali ni napad nije patio.
2009./10.
Dave Tippett Phoenix Coyotes
Suočen s klupskim bankrotom, vjerojatnim preseljenjem i nadomještanjem bivšeg trenera Gretzkog, odveo momčad do impresivnih 107 bodova.
2010./11.
Dan Bylsma Pittsburgh Penguins Odveo „Pingvine” u doigravanje praktički bez ozlijeđenih okosnica momčadi, Crosbyja i Malkina.
2011./12.
Ken Hitchcock St. Louis Blues
Doveo izrazito neiskusnu momčad na dva boda do prvog mjesta čitave lige na kraju regularne sezone.
2012./13.
Paul MacLean Ottawa Senators
Nije dopustio da učinak pati usprkos brojnim ozljedama u skraćenoj sezoni.
2013./14.
Patrick Roy Colorado Avalanche Legendarni vratar u svojoj prvoj trenerskoj sezoni potaknuo je napadače pretposljednje momčadi prethodne sezone da zaostatke vrate s kamatama na putu do trećeg mjesta regularne sezone.
2014./15.
Bob Hartley Calgary Flames Odveo Calgary u prvo doigravanje nakon 2009. poboljšanjem od 20 bodova u odnosu na prošlu sezonu.
2015./16.
Barry Trotz Washington Capitals
Najviše bodova (120), najviše gostujućih pobjeda (27), 3.02 postignuta gola po utakmici (drugi u ligi) i 2.33 primljena gola po utakmici (također drugi u ligi).
2016./17.
Columbus Blue Jackets Amerikanac je preobrazio ispodprosječnu američku momčad u četvrtoplasiranu na kraju regularnog dijela natjecanja.
Na vječnoj ljestvici vodi Pat Burns s tri Adamsove nagrade. Petorica trenera osvajala su nagradu dvaput: Jacques Demers , Pat Quinn , Scotty Bowman , Jacques Lemaire i John Tortorella .
Samo trojica trenera osvojila su Stanleyjev kup usporedno s nagradom za stratega sezone: Fred Shero (1974.), Scotty Bowman (1977.) i John Tortorella (2004.).
