[go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Lažištipavci

Izvor: Wikipedija
Lažištipavci
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Arthropoda
Razred:Arachnida
Podrazred:Dromopoda
Red:Pseudoscorpionida
Haeckel, 1866.
Natporodice
Baze podataka

Lažištipavci, lažni štipavci ili pseudoškorpioni[1] (Pseudoscorpiones) su vrlo sitne, do 8 mm dužine, paukolike životinje iz razreda arahnida koje jako podsjećaju na škorpione. Rasprostranjene su na svim kontinentima i dosta su česte, ali zbog malih dimenzija ostaju nezapažene. Poznato je i opisano preko 3000 vrsta lažnih škorpiona. Žive na skrovitim, tamnim mjestima, u špiljama, ispod lišća i kamenja, pod korom starog drveća, u gnijezdima ptica i sisavaca, na travnatim površinama pa čak i u starim knjigama, slikama. Lažni štipavci korisni su ljudima jer love ličinke moljaca koji jedu tkaninu, knjižne uši, mrave, grinje i male mušice, a s obzirom na to da su mali i nisu agresivni nisu opasni za ljude. Rade se pokusi sa suzbijanjem varroe, nametnika koji napada pčele, uz pomoć lažištipavaca.

Tijelo je podijeljeno na dva dijela:

  • prozomu, na kojoj se nalazi 6 pari udova: helicere, pedipalpi i 4 para nogu za hodanje;
  • opistozomu, koja se sastoji od 12 segmenata i ne sadrži ekstremitete.

Od škorpiona se razlikuju po tome što nemaju postabdomen. Helicere su im dobro razvijene kao i klještoliki pedipalpi. Otrovne žlijezde se nalaze u osnovi pedipalpa, a na njihovim vrhovima se ove žlijezde izlijevaju. Hrane se sitnim člankonošcima tako što ih hvataju pedipalpima, koji su uvijek ispruženi prema naprijed, i ubijaju ubrizgavajući otrov, a zatim se žrtva rastrga helicerama i počinje maceriranje i pretprobava. Poluprobavljena hrana usisava se prednjim crijevom.

Na vrhu pokretnog članka helicera otvaraju se kanali paučinaste žlijezde. Izlučina ovih žlijezda služi za pravljenje gnijezda.

U Hrvatskoj živi čak 109 vrsta iz ovog reda, po čemu je Hrvatska jedna od najraznovrsnijih zemalja u svijetu.[2]

Klasifikacija

[uredi | uredi kôd]

Red Pseudoscorpiones dijeli se na natporodice:

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Dogelj, V,A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd
  • Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]