Javne financije
 |
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava)Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
Javne financije su veoma stari pojam i vežu se uz nastanak prvih gradova - polisa i uz početak ubiranja poreza koji su služili za potrebe uređenja grada i samoga vladara.
Činjenica je da svaka jaka i stabilna država mora imati sređene i zdrave javne financije.
Pojam Javne financije se može razdijeliti na dva dijela gdje:
- javne predstavlja državne aktivnosti
- financije predstavlja plaćanje (lat. finantio = plaćanje)
- Napomena :
- Današnje značenje riječi financije dolazi iz francuskog (finance), što znači financirati, odnosno prikupljati novac radi obavljanja nekog posla.
Javne financije se definiraju kao znanstvena disciplina koja se bavi analizom financijske aktivnosti države i njezinim utjecajem na alokaciju raspoloživih sredstava, raspodjelu dohotka i razinu ekonomske aktivnosti.To su aktivnosti države vezane uz pribavljanje javnih prihoda i izvršenje javnih rashoda.
Javne financije postoje da bi djelovale u uvjetima kada tržište nije dovoljno učinkovito.
- Javni prihodi
- Javni rashodi
- Državni proračun
- Državni zajam
- Financijsko izravnanje
U svakome gospodarstvu je važno da djeluje tržišni mehanizam. Drugim riječima, potrebno je tržištu prepustiti alokaciju resursa jer ono to radi najracionalnije i može najbolje odgovoriti na temeljno pitanje ekonomije, a to je što, kako i za koga proizvoditi'. Međutim, tržište je najbolji alokator resursa ako je osigurana savršena konkurencija, što je veoma teško stvoriti. Bez obzira na nemogućnost stvaranja savršene konkurencije, tržište je ipak, u većini slučajeva, prihvatljivi mehanizam alokacije resursa.
Javne financije se javljaju u situacijama kada tržište zbog tehničkih razloga nije u stanju uspješno djelovati. To su sljedeće situacije :
- Ponuda javnih dobara
- Eksternalije - vanjski učinci
- Veliki rizici i negativna selekcija u osiguranju
- Monopol
- Preraspodjela dohotka
- Pravna regulativa
- Stabilizacijske mjere
Javna dobra su razne usluge države na području obrane, sudstva, obrazovanja, znanosti, kulture, zdravstva, komunalnih djelatnosti, zakonodavne regulative i sl. Javna dobra su sva dobra koja služe većem broju korisnika i gdje uključivanje novog korisnika ne smanjuje zadovoljstvo postojećih korisnika. Javno dobro mora biti dostupno svima pod jednakim uvjetima. U ovoj situaciji nije lako utvrditi preferencije potrošača jer ih potencijalni korisnici neće otkriti.
Zbog tog razloga ne funkcionira ekonomsko tržište i potrebno je da se država uključi.
Vanjski učinci se javljaju kada ponašanje jednog subjekta (potrošača ili proizvođača) utječe na blagostanje drugog, a da se to ne odražava u troškovima i cijenama njegovih proizvoda i usluga. Oni mogu biti pozitivni i negativni.
- Primjer :
- Zagađivanje okoliša - ponuđač uglavnom ne uračuna u cijenu trošak zagađenja okoliša, ako ga država ne prisili (porezima).
- Obrazovan građanin - nije koristan samo sebi već i cijelom društvu i obrazovanje treba dodatno poticati. → pozitivna eksternalija
Veliki rizici i negativna selekcija u osiguranju
[uredi | uredi kôd]U domeni znanosti i istraživanja novih tehnologija postoje rizici koje privatni sektor teško može podnijeti jer su u pitanju velike sume novca. Takva je situacija i s osiguranjem gdje dolazi do negativne selekcije i izostanka solidarnosti pa je jedino rješenje intervencija države.
Izostanak savršene konkurencije i postojanje monopola izravno ugrožava zdravu tržišnu utakmicu. Država se mora uključiti kako bi sprječila monopol i sve negativne posljedice koje proizlaze i njegovog djelovanja.
Tržište je uvijek orijentirano na učinkovitost, a gotovo nikada na pravednost. Civilizirano društvo mora voditi računa o koliko-toliko pravednoj raspodjeli dohotka među pojedincima i obiteljima. S druge strane, tržište nastoji izbaciti nedjelotvorne i nemoćne i tako pridonosi sve većem raslojavanju stanovništva. Tada država treba intervenirati i osigurati svakome barem minimum sredstva za preživljavanje.
Svako tržišno gospodarstvo ima oscilacije i zbog toga država treba osigurati da gospodarstvo bude u ravnoteži ili pak da ga vrati u ravnotežu ako je došlo do oscilacije.
Da bi tržište moglo djelovati moraju postojati zakoni i pravila igre. Državna intervencija je potrebna da bi osigurala pravnu regulativu i kaznila one koji se ne pridržavaju propisa. Međutim, i država ima u tom pogledu vlastite neuspjehe.
Postoje tri (3) osnovne funkcije koje je prvi elaborirao Richard Musgrave (engl.) :
- alokacijska
- Funkcija koja ima zadatak usmjeriti raspoloživa sredstva (javni prihodi) namjenski (na optimalan način) na onaj dio koji služi zadovoljavanju javnih potreba.
- distribucijska
- Funkcija preraspodjele dohotka, bilo između pojedinaca i obitelji ili između regija i sektora.
- stabilizacijska
- Funkcija koja se javlja u trenucima kada je gospodarski sektor izbačen iz ravnoteže (vanjska i unutarnja ravnoteža). Mjerama fiskalne politike se sektor vraća u stabilnost, tj. ravnotežu.