Halo je posljednji dio trilogije albuma koja je počela 2015. objavom uratka Under the Red Cloud.[5][6]
U veljači 2021. objavljena je vijest da je Amorphis počeo snimati četrnaesti studijski album u Sonic Pump Studiosu u Helsinkiju.[7] Sastav je 4. studenoga te godine objavio da je naslov novog albuma Halo i da će biti objavljen 11. veljače 2022. Za taj je uradak napisano ukupno 30 pjesama, a na njemu se naposljetku pojavilo njih 13. Produkciju potpisuje Jens Bogren, koji je prethodno surađivao sa skupinama kao što su Opeth, Arch Enemy, At the Gates i Katatonia.[5]
Stihove pjesama napisao je dugogodišnji suradnik skupine Pekka Kainulainen; izjavio je da se u njima opisuje „drevno doba, kad su ljudi nakon ledenog doba došli do granica napuštenih borealnih [područja]. Dok opisujem preporod iskonskih kultura u svijetu novih mogućnosti, pokušavam i doseći vječite sile ljudskoga uma.”[5]
Halo je dobio uglavnom pozitivne kritike. Dom Lawson dao mu je devet bodova od deset u recenziji za Blabbermouth izjavivši: „Previše inventivan da bi ga vezale formule, a duboko ukorijenjen u estetiku koja mu dobro služi već desetljećima, AMORPHIS vlada cijelim [albumom]; biranje najboljih pjesama igra je koju je najbolje prepustiti izdavačima i algoritmima.” Dodao je i da bi pjesme mogle potaknuti slušatelje „da zaplješću. Ili zaplaču.”[8] U recenziji za Metal Injection Jordan Blum dao mu je 8,5 boda od njih 10 istaknuvši da je od svih albuma trilogije „najmanje pustolovan i najsporije usrećuje [slušatelja], ali to ne znači da nije uspješan; upravo suprotno, prepun je upečatljivih vokala (i grlenih i onih koji to nisu), intrigantnih stihova i vještog sviranja, tako da ispunjuje gotovo sva očekivanja Amorphisovih obožavatelja.”[11]
Edi Grubor dao mu je osam bodova od njih deset u recenziji za Perun.hr izjavivši da je Halo „podosta progresivniji i 'širi' od svojih prethodnika” i da je Amorphis „ponovno napravio izniman album”.[12] U recenziji za časopis Metal Hammer Adam Brennan dao mu je četiri zvjezdice od njih pet napisavši: „Iako je 14. album nesumnjivo progresivan, [sastav se] više usredotočuje na prepoznatljive strukture i besramno privlačne pamtljive dionice te je time stvorio niz himni koje će se uvelike svidjeti najvjernijim obožavateljima tih Finaca. Ustvari, intrigantan spoj općenitih tropa melodičnog deatha, tradicionalnih skandinavskih glazbala i prog rocka nikad nije zvučao tako samopouzdano kao na Halou.”[10]
Davši albumu 3,7 bodova od njih 5 u recenziji za Sputnikmusic, Fernando Alves izjavio je da je „[n]a ovom dijelu svojega puta Amorphis pouzdan, dobro nauljen finski stroj koji, usprkos manjim manama, uvijek stvara kvalitetne proizvode zbog kojih ostaje na vrhu hranidbenog lanca.”[13] Nick Balazs dao mu je 6,5 boda od njih 10 u recenziji za Brave Words zaključivši: „Amorphis je i dalje jedan od najkreativnijih i najzanimljivijih izvođača [u sceni] melodičnog metala, no premda je ugodno slušati Halo, ne mogu se oteti dojmu da je mogao biti mnogo kvalitetniji.”[9]