Fieseler Fi 167
Fi 167
| |
|---|---|
 | |
Opći podatci
| |
| Tip | Torpedni bombarder |
| Probni let | 1938. |
| Prvotni korisnik | Luftwaffe Zrakoplovstvo NDH |
Portal:Zrakoplovstvo 
| |
Fieseler Fi 167 bio je njemački izviđački i torpedni bombarder dvokrilac dizajniran u 1930-im za tada nadolazeće nosače zrakoplova.
S početkom gradnje prvog nosača zrakoplova Graf Zeppelin u 1937. godini dva proizvođača zrakoplova, Fieseler i Arado, dobili su zahtjev za izradu prototipova torpednih bombardera za korištenje na nosačima. Do ljeta 1938. fieslerov dizajn pokazao se superiornijim u odnosu na aradov dizajn, Ar 195.
Nakon dva prototipa (167 Fi V1 i 167 Fi V2) izrađeno je dvanaest pred-proizvodnih modela (Fi 167-0) sa samo neznatnim izmjenama. Avioni su nadmašivali sve postavljene zahtjeve, imali su odlične osobine i mogli su nositi oko dva puta više oružja od predviđenog. Kao tada poznati Fieseler Fi 156 Storch i Fi 167 je imao iznenađujuće osobine kako na malim tako i na velikim brzinama a na pokretni nosač aviona mogao je sletjeti gotovo okomito.
Pri slijetanju na more u slučaju opasnosti Fi 167 mogao je odbaciti podvozje a njegov nepropusni prostor za uvlačenje držao je avion dovoljno dugo na površini kako bi se dvočlana posada mogla evakuirati.
Kako se kraj izrade nosača Graf Zeppelin nije očekivao do kraja 1940. i izgradnje Fi 167 imala je nizak prioritet. Kada je 1940. godine zaustavljena izgradnja nosača, završila je i izrada Fi 167. Sklopljeni avioni predani su na korištenje u Luftwaffe.
S nastavkom izrade Graf Zeppelina u 1942. godini ulogu izviđačkog i torpednog bombardera preuzeo je Ju 87C. Devet Fi 167 poslano je u Nizozemsku pomorsku obalnu eskadrilu gdje su bili do ljeta 1943. Nakon toga prodani su u rujnu 1944. u Hrvatsku[1] gdje su njihove STOL osobine i nosivost, prilikom prijevoza streljiva i drugih zaliha za opskrbu hrvatskih vojnih garnizona, došle do izražaja.
Tijekom jedne takve misije kod Siska (10. listopada 1944.) Fi 167 Ratnog zrakoplovstva NDH bio je napadnut od strane pet P-51 Mustanga Mk III 213. eskadrile RAF-a. Posada Fieselera uspjela je oboriti jedan Mustang prije njihovog obaranja. Bio je to jedan od posljednjih oborenih dvokrilaca u ratu.[2]
Preostali avioni korišteni su u "Deutsche Versuchsanstalt für Luftfahrt" (Njemački zrakoplovni eksperimentalni institut) u čehoslovačkom Budweisu za testiranje različitih konfiguracija podvozja. Velika površina krila i mala brzina slijetanja učinila je Fi 167 "predobrim" za ovaj zadatak. Kako bi se postiglo slijetanje s većim opterećenjem krila na dva testna zrakoplova skraćeni su vanjski dijelovi donjih krila sve do glavnog podvozja.
Nažalost, nije sačuvan niti jedan avion.
Tehničke karakteristike
Izvori podataka: [3]
Osnovne karakteristike
- posada: 2
- dužina: 11,4 m
- raspon krila: 13,5 m
- visina: 4,7 m
Letne karakteristike
- najveća brzina: 325 km/h
- ekonomska brzina: 250 km/h
- dolet: 1.500 km
- najveća visina leta: 8.200 m
- specifično opterećenje krila: 107 kg/m2
- motor: Daimler-Benz DB 601B
- ↑ Lisko, T. and Canak, D., Hrvatsko Ratno Zrakoplovstvo u Drugome Svejetskom Ratu (The Croatian Airforce in the Second World War) Zagreb, 1998
- ↑ Savic, D. and Ciglic, B. Croatian Aces of World War II Osprey Aircraft of the Aces - 49, Oxford, 2002
- ↑ German Navy