[go: up one dir, main page]
Prijeđi na sadržaj

Daurija

Koordinate: 49°55′49″N 115°25′32″E / 49.93028°N 115.42556°E / 49.93028; 115.42556
Izvor: Wikipedija
Krajolici Daurije
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Rusija Mongolija
Godina uvrštenja2017. (41. zasjedanje)
VrstaPrirodno dobro
Mjeriloix, x
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1448
Koordinate49°55′49″N 115°25′32″E / 49.93028°N 115.42556°E / 49.93028; 115.42556
Daurija na zemljovidu Mongolije
Daurija
Daurija
class=notpageimage|
Lokacija Daurije u Mongoliji

Daurija (ruski: Даурия, mongolski jezik: Дагуурстан), Transbajkal ili Zabajkalje (ruski: Забайка́лье) je planinska regija istočno (ili „iza”) Bajkalskog jezera koje se nalazi u pograničnom području između Mongolije i Rusije (manji dio). Naziv je dobila po mongolskom narodu Daguri (ili Dauri) koji govori Daurski jezik, a koji obitava na širokom području Daurije u Rusiji i Mongoliji, te sjeverne Unutarnje Mongolije u Kini.

Daurski rezervat biosfere (Rusija)
Daurski rezervat biosfere (Rusija)

God. 2017. rezervat biosfere Dornod (njenih 858.803 ha), uz ruski Daurski rezervat biosfere (208.600 ha), te mongolska jezera Chuh-Nuur (7.361 ha) i Ugtam prirodno sklonište (46.160 ha), upisani su na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji pod nazivom Krajolici Daurije kao „izvanredan primjer stepske eko-regije s jedinstvenim suhikm i vlažnim razdobljima koji su doveli do velike raznolikosti vrsta i ekosustava globalnog značaja”.[1]

Daurija (Tagour) smještena između rijeka Nonni i Amur na francuskoj karti iz 1734. Yaxa je bio Daurski grad prije njegova pada pod Kabarovim ruskim osvajačima 1651.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Kitanskog podrijetla, Dauri su bili nomadski jahači koji su u 17. stoljeću obitavali uz rijeku Šilka do spajanja s rijekom Argun, čime nastaje gornji Amur. To golemo područje od oko 1.000 km² je postalo poznato kao Daurija. Sredinom 17. st. potpali su pod vlast mandžurijske kineske dinastije Qing koja je skršila otpor Evenki-Daurskog saveza 1640. god. No, već početkom 1650-ih ruski poduzetnik Jarofej Kabarov vodio je kozačke konjanike u osvajački pohod u ovom području. Zbog kozačkih racija Dauri su se većinom odselili na obale rijeke Nen u kineskoj Unutarnjoj Mongoliji, gdje i danas živi njihov veliki broj. U Dauriji, grad Yaxa je postao rusko središte Albazin, kojega su Kinezi ponovno osvojili tek 1680-ih.[2] Ostatak Daurije je postao „oblast” carske Rusije s glavnim gradom Nerčinskom, a potom Čitom. Bila je dijelom kratkotrajne sovjetske Dalekoistočne Republike (1920. – 1922.), a od tada je bila podijeljena na ruske federalne subjekte Zabajkalski kraj (koji je dio današnje Čitske oblasti) i Burjatija, te pokriva gotovo cijela ova dva područja.

Zemljopisne odlike

[uredi | uredi kôd]
mongolski ždral (Antigone vipio)

Veliki dio ruske Daurije pripada Daurskom rezervatu biosfere (Даурский заповедник) od 208.600 ha,[3] koji se preko granice nastavlja na golemi mongolski rezervat biosfere Dornod od 8.429.072 ha,[4] što čini najveće nedirnuto travnato područje na svijetu.

Bioraznolikost

[uredi | uredi kôd]

Daurija je prekrivena različitim vrstama stepa, travnatih i šumovitih, s mnogo jezera i močvara koji služe kao obitavalište velike bioraznolikosti. Krajolik Daurije je dom za milijune ugroženih migracijskih ptica, kao što su mongolski ždral[5] (Antigone vipio), droplja[5] (Otis tarda) i daurska lastavica[5] (Cecropis daurica). Ovo područje je također glavna migracijska ruta za mongolske gazele (Procapra gutturosa),[1] a mogu se pronaći i vrste sisavaca kao što su pallasova mačka (Otocolobus manul) i daurski jež (Mesechinus dauuricus).

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b Landscapes of Dauria na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 13. srpnja 2017.
  2. ↑ Vadim Turayev, O karakteru omaški u objavljenim dokumentima ruskih istraživača iz 17. stoljeća (О ХАРАКТЕРЕ КУПЮР В ПУБЛИКАЦИЯХ ДОКУМЕНТОВ РУССКИХ ЗЕМЛЕПРОХОДЦЕВ XVII  Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. prosinca 2004. (Wayback Machine)) (rus.) Pristupljeno 13. srpnja 2017.
  3. ↑ Daursky Nature Reserve, www.rusnature.info (engl.) Pristupljeno 13. srpnja 2017.
  4. ↑ "World Network of Biosphere Reserves", Ecological Sciences for Sustainable Development, UNESCO (engl.) Pristupljeno 13. srpnja 2017.
  5. ↑ a b c Rječnik standardnih hrvatskih ptičjih naziva (PDF). HAZU. Zavod za orntologiju HAZU. 2018
v • u
Svjetska baština u Mongoliji
Kulturna baština (3)
Velika Burhan Haldun planina i njezin sveti okolni krajolik (2015.) • Kulturni krajolik Doline Orhona (2004.) • Petroglifi mongolskog Altaja (2011.)
Mongolijska zastava
Prirodna baština (2)
Krajolici Daurije1) (2017.) • Udolina Uvs-Nuur1) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (10)
Mongolska tradicionalna umjetnost khöömeija (2010.) • Tehnika narodnog dugog pjevanja uz kružno disanje Limbe (2011.) • Tradicionalni obrt mongol ger i pripadajući običaji (2013.) • Mongolska kaligrafija (2013.) • Mongolski ep Mongol Tuuli (2009.) • Tradicionalni narodni ples Mongol Biyelgee (2009.) • Tradicionalna glazba morin khuura (2008.) • Mongolski tradicionalni festival Naadam (2010.) • Ritual navođenja deva (2015.) • Sokolarstvo2) (2010.) • Tradicionalna glazba Tsuur (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma3) (2008.)

1) Zajednička svjetska baština Rusije i Mongolije  2) Zajednička svjetska baština više zemalja (Ujedinjeni Arapski Emirati, Belgija, Češka, Francuska, Južna Koreja, Mongolija, Maroko, Katar, Saudijska Arabija, Španjolska i Sirija)  3) Zajedno s Kinom. 

v • u
Svjetska baština Ruske Federacije
Europa
Kulturna dobra (18)
Povijesni i arheološki kompleks Bolğara (2014.) • Povijesno središte i citadela Derbenta (2003.) • Ferapontov manastir (2000.) • Povijesno središte Jaroslavlja (2005.) • Kazanski kremlj (2000.) • Crkva Uzašašća u Kolomenskoju (1994.) • Crkve otoka Kiži na Onješkom jezeru (1990.) • Kurska prevlaka1) (2000.) • Moskovski kremlj i Crveni trg (1990.) • Novodjevičanski manastir u Moskvi (2004.) • Povijesno središte Velikog Novgoroda s Kremljem i Katedralom sv. Sofije (1992.) • Crkve Pskovske škole arhitekture (2019.) • Povijesno središte Sankt-Peterburga s pripadajućim spomenicima; Palače i parkovi grada Puškina (Carsko selo) (1990.) • Solovecki otoci (1992.) • Struveov luk 2) (2005.) • Katedrala Uznesenja i samostan na gradu-otoku Svijažsku (2017.) • Trojice-Sergijeva lavra (1993.) • Bijeli spomenici Vladimir-Suzdalja (1992.)
Prirodna dobra (3)
Ruska zastava
Azija
Prirodna dobra (9)
Zlatno Altajsko gorje (1988.) • Bajkalsko jezero (1996.) • Krajolici Daurije3) (2017.) • Vulkansko područje parka prirode na Kamčatki (1996.) • Visoravan Putorana (2010.) • Park prirode Sihote-Alinj i Nacionalni park Bikin (2001.) • Park prirode Stupovi Lene (2012.) • Bazen zatvorenenog sliva Uvs-Nuur3) (2003.) • Rezervat prirode Vrangelov otok (2004.)
Nematerijalna svjetska baština (2)
Usmena tradicija i kulturni prostor Semeiskie (2008.) • Olonkho herojski ep naroda Jakuta (2008.)

1) Zajednička svjetska baština Litve i Rusije  2) Zajednička svjetska baština deset zemalja (Norveška, Švedska, Finska, Estonija, Latvija, Litva, Rusija, Bjelorusija, Ukrajina, Moldavija)  3) Zajednička svjetska baština Mongolije i Rusije 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Daurija&oldid=6848611"