Crkvenica
Crkvenica | |
---|---|
rijeka | |
Položaj | |
Države | BiH |
Fizikalne osobine | |
Duljina | oko 10 km |
Tok rijeke | |
Izvor | Između Očauša i Šipraškog brda |
• Nad. vis. | 1.200 m |
Ušće | u Šipragama |
Slijev | Crnomorski |
Ulijeva se u | Vrbanju |
Pritoci | Kamenički potok, Studenac i Jakuša |
Crkvenica je jedna od najizdašnijih desnih pritoka Vrbanje. Izvire na južnim padinama planine Očauš iznad sela Selačka na oko 1200 m.n.v. i teče prema jugoistoku; ušće joj je u Šipragama. Na njoj je nekada (pedesetih godina prošlog stoljeća) bilo čak 17 vodenica (mlinova).[1] U užem području njenog izvorišta je vododijelnica slivova Vrbasa i Bosne. Trnovac i Stopānski su također desne pritoke Vrbanje i teku prema jugoistoku, dok je Crkvena desna pritoka Velike Usore i teče prema sjeverozapadu[2][3] .[4]
Postoje pouzdane evidencije da je pri ušću Crkvenice u Vrbanju postojalo rimsko naselje s bazilikom (tj. crkvom, po čemu je i imenovana) i srednjovjekovna starobosanska naseobina.[5] O tome svjedoče ostaci sedrenih stećaka; najkompletnije očuvani je potopljen u Vrbanju (u neposrednoj blizini primarne lokacije – uz sāme obale rijeka). Ostali su izrezani i ugrađeni (moguće je zbog vjerovanja u legendu o njihovoj "čudotvornosti") u zidove okolnih kuća ili drugih objekata.
Austrijske vlasti su, u okviru razvoja infrastrukture za eksploataciju šumskog blaga i drugih prirodnih resursa, na području Šipraga izgradile i uskotračnu prugu uz vodotok Crkvenice – do Griča (823 m n/v). Pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, pruga je demontirana, a na njenoj trasi su izgrađene lokalne ceste za više sela u slivu Crkvenice.
- ↑ Vojnogeografski institut, Izd. (1955): Travnik (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
- ↑ http://www.kartabih.com/
- ↑ Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
- ↑ Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo.
- ↑ Radimsky V. (1892): Ostanci rimskih naseobina u Šipragi i Podbrgju, za tim starobosanski stećci u Šipragi i uz Vrbanju u Bosni. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Godina IV, Knjiga I: 75-80.