[go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Aorist

Izvor: Wikipedija
Glagolska vremena
Jednostavni glagolski oblici
Infinitiv
Prezent
Aorist
Imperfekt
Imperativ
Glagolski pridjev
Glagolski prilog
Složeni glagolski oblici
Perfekt
Pluskvamperfekt
Kondicional
Futur prvi
Futur drugi
Pasivni glagolski oblici

Aorist (grč. ἀόριστος, aoristos = neodređen, neograničen) prošlo je glagolsko vrijeme koje postoji u nekim jezicima (npr. hrvatski, bugarski, lužičkosrpski, starogrčki).

U hrvatskom standardnom jeziku

[uredi | uredi kôd]

Aorist ili prošlo svršeno vrijeme glagola u standardnom hrvatskom jeziku tvori se od svršenih glagola, uglavnom od infinitivne osnove i nastavaka:

  • -h, , , -smo, -ste, -še
  • -oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oše

Aorist pomoćnih glagola

[uredi | uredi kôd]

Aorist pomoćnih glagola biti i htjeti:

lice jednina množina
1. bih bismo
2. bi biste
3. bi bi/biše
lice jednina množina
1. htjedoh htjedosmo
2. htjede htjedoste
3. htjede htjedoše

Oblici s nastavcima -h

[uredi | uredi kôd]

Nastavak -h imaju glagoli kojima infinitivna osnova završava na samoglasnik.

Primjer za glagol učiniti:

lice jednina množina
1. učinih učinismo
2. učini učiniste
3. učini učiniše

U 2. i 3. licu jednine provodi se palatalizacija ako osnova završava na k, g ili h:

  • rekoh - reče, ispekoh - ispeče, stigoh - stiže

Oblici s nastavcima -oh

[uredi | uredi kôd]

Nastavak -oh imaju glagoli kojima osnova završava na suglasnik.


Primjer za glagol reći:

lice jednina množina
1. rekoh rekosmo
2. reče rekoste
3. reče rekoše

Uporaba

[uredi | uredi kôd]

Aorist je prošlo svršeno vrijeme i kao takvo može se tvoriti samo od svršenih glagola. Treba se koristiti za izražavanje radnje koja se svršila u prošlosti, naročito netom svršene radnje:

Upravo pročitah vrlo smiješan novinski članak.

Sličnost tvorbenih nastavaka i neshvaćanje uloge glagolskog vida često dovodi do nepravilne uporabe aorista umjesto imperfekta:

U mladosti oni čitaše mnoge stripove.
U ovom primjeru radnja nije svršena, već traje neko vrijeme u prošlosti (dio subjektove mladosti ili cijelu mladost), stoga treba koristiti imperfekt. No, umjesto imperfektnog nastavka neispravno je korišten aoristni nastavak -še.

Aorist se zbog svoga arhaična prizvuka sve rjeđe rabi u svakodnevnom govoru i zamjenjuje ga perfekt:

Upravo sam pročitao vrlo smiješan novinski članak.

Zanimljiva je suvremena pojava sve češća uporaba aorista u SMS-porukama jer je kraći glagolski oblik od perfekta (vidi: vanjske poveznice)

U hrvatskom standardnom jeziku aorist glagola biti služi za tvorbu kondicionala. U narječjima hrvatskog narodnog jezika za tvorbu kondicionala ne služi aorist nego konjunktiv glagola biti (vidi: hrvatski konjunktiv, aorist i kondicional).

U ostalim jezicima

[uredi | uredi kôd]

U bugarskom i lužičkom jeziku[razjasniti] koristi se kao glavno prošlo vrijeme i razlikuje se bitno u značenju od perfekta. U bugarskom jeziku perfekt služi za izražavanje radnje koja se dogodila prije trenutka govorenja, ali njezino izvršenje se ne povezuje s nekim određenim prošlim trenutkom, dok se aorist koristi za izražavanje prošle svršene radnje koja se dogodila u određenom trenutku.[1]

Ta je razlika postojala u praslavenskom, ali u većini njegovih potomaka aorist je ili nestao ili se njegovo značenje promijenilo i približilo značenju perfekta.

Aorist u slavenskim jezicima izvorno znači ono što u engleskom jeziku znači past simple, a perfekt u slavenskim jezicima izvorno znači ono što u engleskom jeziku znači present perfect.

Aorist postoji u starogrčkom i sanskrtu što je sve naslijeđeno iz indoeuropskog prajezika.

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

U Wikipediji

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Matea Hrgovan: "Prošla glagolska vremena u bugarskom jeziku...", Diplomski rad, Filozofski fakultet u Zagrebu, 2013. [1]