[go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Alfredo Di Stéfano

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Alfredo di Stéfano)
Alfredo di Stéfano

Osobni podatci
Puno ime Alfredo Stéfano di Stéfano Laulhé
Nadimak La Saeta Rubia (Plava strijela)
Rođenje 4. srpnja 1926.
Buenos Aires, Argentina
Smrt 7. srpnja 2014.
Madrid, Španjolska
Visina 178 cm
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1945. – 1949.
1946.
1949. – 1953.
1953. – 1964.
1964. – 1966.
River Plate
Huracán (posudba)
Millonarios
Real Madrid
Espanyol
Ukupno
0066 00(49)
0025 00(10)
0102 00(90)
0282 0(216)
0047 00(11)
0524 0(376)
Reprezentativna karijera**
1947.
1949.
1957. – 1961.
Argentina
Kolumbija
Španjolska
0006 000(6)
0004 000(0)
0031 00(23)
Trenerska karijera
1967. – 1968.
1969. – 1970.
1970. – 1974.
1974.
1975. – 1976.
1976. – 1977.
1979. – 1980.
1981. – 1982.
1982. – 1984.
1985.
1986. – 1988.
1990. – 1991.
Elche
Boca Juniors
Valencia
Sporting Lisbon
Rayo Vallecano
Castellón
Valencia
River Plate
Real Madrid
Boca Juniors
Valencia
Real Madrid
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 7. srpnja 2014.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu

Alfredo di Stéfano Laulhé (Barracas, Buenos Aires 4. srpnja 1926.Madrid 7. srpnja 2014.) je bio argentinsko - španjolski nogometaš i trener te počasni predsjednik Reala. Roditelji su mu bili talijanski doseljenici. Smatra se jednim od najboljih nogometaša koji je kročio nogometnim terenima. Najviše ga se pamti po njegovim igrama za madridski Real gdje je bio važan kotačić u osvajanju 5 uzastopnih titula Kupa prvaka u razdoblju od 1956. do 1960. Jedini igrač koji je još s Realom osvojio tih pet titula bio je Francisco Gento. Di Stefano je nastupao za tri različite reprezentacije: Kolumbiju, Argentinu i Španjolsku.

Di Stefano, poznat i pod nadimkom La Saeta Rubia (Plava strijela),[1][2][3] je bio snažan nogometaš, velike izdržljivosti i tehnički potkovan golgeter. Četvrti je najbolji strijelac Primere i drugi najbolji strijelac Reala, odmah iza velikog Raula, s 216 pogodaka u 282 nastupa. U studenom 2003. izabran je za "Zlatnog igrača Španjolske".[4] Pelé ga je izabrao u najboljih 100 igrača ikada te je još nadodao da je Di Stefano najbolji argentinski nogometaš "zauvijek".[5] Od mnogih bivših nogometaša opisan je kao "najpotpuniji nogometaš svih vremena".[6]

Sportska karijera

[uredi | uredi kôd]

Kako je već napisano, njegovi su roditelji bili talijasnki doseljenici iz gradića Nicolosija, u blizini Catanie. Sa 17 godina počinje nastupati za River Plate, poslije prelazi u kolumbijski Milionarios. U 12 godina u Argentini i Kolumbiji osvojio je 6 trofeja.

Većina njegove karijere vezana je za Real Madrid, gdje je tijekom 1950-ih bio važan kotačić u osvajanju Europskog Kupa prvaka, u tom je razdoblju pet puta uzastopno osvaja to natjecanje. U ubojitom tandemu s Puskasom i u pozadini s Gentom bio je nezaustavljiv. U svih 5 finala Kupa prvaka postigao je po pogodak, a u potonjem hat-trick. Poslije prelazi u Espanyol gdje igra do kraja svoje karijere.

Kontroverzni transfer

[uredi | uredi kôd]

Di Stefana je promatrao Josep Samitier, skaut Barcelone i osobni prijatelj predsjednika Milionaresa. On nagovara Di Stefana na prijelaz u Barcelonu. On doista i potpisuje za Barcelonu, ali pošto su se Milionares i River Plate sukobili oko prava na igrača taj transfer dolazi u pitanje. FIFA upućuje zamolbu Španjolskom nogmetnom savezu da to riješi. U međuvremenu Di Stefano se sastao s predsjednikom Reala, Bernabeuem, i odlučuje potpisati za Real. Međutim, predsjednici klubova Barcelone i Reala, Carreto i Bernabeu su se dogovorili da Di Stefano odigra po dvije sezone u svakom klubu. To dovodi do negodovanja Barcelonine uprave i navijača pa je Carreto smijenjen, a sporazum je ukinut. Tako Di Stefano postaje igračem madridskog giganta.

Reprezentativna karijera

[uredi | uredi kôd]

Di Stefano je igrao za tri različite reprezentacije. To su bile Kolumbija, Argentina i Španjolska. FIFA nije priznala njegovo nastupanje za Kolumbiju. S Argentinom je Di Stefano osvojio Copu Américu 1947.

Trenerska karijera

[uredi | uredi kôd]

Nakon što je "objesio kopačke o klin" posvetio se trenerskoj karijeri. Vodio je River Plate i Bocu Juniors do naslova prvaka. S Valencijom osvaja Primeru i Kup kralja te Kup pobjednika kupova. Trenirao je i Sporting Lisabon te Real od 1982. do 1984. Tada je 1983. Real doveo do finala svih pet natjecanja, ali je Real izgubio u svih pet finala.

Umirovljenje

[uredi | uredi kôd]

Živio je u Španjolskoj, a dana 5. studenog 2000. imenovan je za počasnog predsjednika Reala, a Real mu je i posvetio nogometni teren na kojem danas igra RM Castilla.

Dana 7. srpnja 2014. prestalo je kucati srce velikog Di Stefana u 88. godini života. Umro je od srčanog udara.[7]

Trofeji

[uredi | uredi kôd]

Reprezentacija

[uredi | uredi kôd]

Trenerski

[uredi | uredi kôd]

Pojedinačno

[uredi | uredi kôd]
  • Najbolji strijelac argentinske lige (1): 1947.
  • Najbolji strijelac kolumbijske lige (2): 1951., 1952.
  • Trofej Pichichi (5): 1954., 1956., 1957., 1958., 1959.
  • Zlatna lopta (2): 1957., 1959.
  • Najbolji strijelac Europskog kupa (2): ¸1958., 1962.
  • Španjolski nogometaš godine (4): 1957., 1959., 1960., 1964.
  • FIFA 100
  • Zlatni nogometaš Španjolske

Bibliografija

[uredi | uredi kôd]
  • (Autobiografija) Di Stéfano, Alfredo. 2000. Gracias, Vieja: Las Memorias del Mayor Mito del Futbol. Aguilar. Madrid. ISBN 8403092008

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. (šp.) The birth of the Saeta Rubia. Clarin. 16. srpnja 2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. prosinca 2008. Pristupljeno 1. prosinca 2008.
  2. Saeta Rubia (Movie). Pristupljeno 1. prosinca 2008.
  3. Alfredo di Stefano – Saeta Rubia. AlbionRoad.com. 27. lipnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. listopada 2008. Pristupljeno 1. prosinca 2008.
  4. "Golden Players take centre stage" by UEFA.com
  5. Pele hits back in Maradona spat. BBC News. 17. rujna 2009. Pristupljeno 23. travnja 2010.
  6. Football world honors Real Madrid legend Di Stefano. China Daily. 19. veljače 2008. Pristupljeno 27. lipnja 2010.
  7. Legendarni Di Stefano preminuo u 88. godini, vecernji.hr, preuzeto 7. srpnja 2014.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Alfredo Di Stéfano