[go: up one dir, main page]

Idi na sadržaj

Narod

Izvor: Wikicitati

Citati

[uredi]
  • Abraham Lincoln
    • "Izbori su stvar naroda. Odluka je u rukama naroda. Ako narod okrene leđa toj vatri i sprži zadnjicu, onda će taj isti narod morati da sjedi na plikovima."
  • Anna Stilz
    • "Definišem 'narod' kao grupu koja zadovoljava dva pojedinačno nužna i zajedno dovoljna uslova: a) uslov političke historije: grupa je ustanovila historiju zajedničke političke saradnje dijeleči državu (legitimnu ili ne) u bliskoj prošlosti, i b) uslov političkog kapaciteta: grupa posjeduje sposobnost da danas rekonstituiše i održi legitimnu državu na njihovoj teritoriji." (Nations, States, and Territory)
  • Baruch Spinoza
    • "Vidjesmo iz iskustva, da je mržnja prema narodima za Jevreje načelo održanja."
  • Biblija
    • "I iz usta njegovih izlazi mač oštar, da njim pobije
narode. I on će njima vladati sa žezlom gvozdenim; i on gazi
tijesak žestokoga vina gnjeva Boga Svemoćnoga." (Otkrivenje Ivanovo - Apokalipsa, 19:15)
  • Đorđe Balašević
    • "Kakav smo mi to narod kad je gubav jedina riječ koja se rimuje s ljubav."
  • Frano Supilo
    • "Ko se bavi javnim poslovima naroda, mora imati čist značaj i čiste prste."
  • Goethe
    • "Nikada ne smije čovjek, niti narod, misliti da je došao kraj. Gubitak posjeda lako nadoknadimo. Za druge gubitke nas utješi vrijeme. Samo jedno zlo je neizlječivo - ako narod sam digne ruke od sebe."
  • Hegel
    • "Narod se ne da prevariti u pogledu svog supstancijalnog temelja."
  • Ivan Softa
    • "Neka živi nacija. Ali nacija narodnog prava, a ne nekolicine povlaštenih ljudi. A kada narod bude vodio naciju, ona neće biti ni potrebna, jer narodi se nikad ne sukobljuju, već njihovi upravljači." (Na cesti)
  • Ivor Jennings
    • "Narod ne može odlučivati dok neko ne odluči ko je narod." (The Approach to Self-Government)
  • Jacques Derrida
    • "'Mi' iz deklaracije govori 'u ime naroda'. Ali ovaj narod ne postoji. Oni ne postoje kao entitet, on ne postoji, prije ove deklaracije, ne kao takav. Ako se sam porodi, kao slobodan i nezavistan subjekt, kao mogući potpisivač, ovo može postojati samo u činu potpisa. Potpis stvara potpisivača. Ovaj potpisivač sebe može opunomoćiti da potpiše samo kada on ili ona dođu do kraja [parvenu au vout], ako se može tako reći, svog sopstvenog potpisa, u smislu neke sjajne retroaktivnosti." (Declarations of Independence, 1986.)
  • James Wilson
    • "Nužno postoji, u svakoj vlasti, moć protiv koje nema priziva, i koja se, iz tog razloga, može zvati suverenom, i nekontrolisanom [...] Možda bi neki političar, koji nije razmotrio sa dovoljno preciznosti naš politički sistem, odgovorio da je, u našem režimu, suverena vlast povjerena ustavima [...] Ovo mišljenje približava se jedan korak istini, ali je ne dostiže. Istina je da, u našem režimu, suverena, apsolutna, i nekontrolisana vlast ostaje sa narodom. Kako su naši ustavi superiorni u odnosu na naša zakonodavstva, tako je i narod suveren u odnosu na naše ustave. Zaista, superiornost, u ovom posljednjem primjeru, mnogo je veća; jer narod posjeduje nad našim ustavom, kontrolu u činu, kao i u pravu. Posljedica je da narod može promijeniti ustave kada god i kako god žele. Ovo je pravo koje im ne može uskratiti ni jedna uspostavljena institucija." (Govor od 26. novembra 1787, u Ustavnoj konvenciji Pennsylvanije, okupljene da razmotri stvoreni ustav, od strane federalne konvencije, za Sjedinjene Države)
  • Joel Colon Rios
    • "Reči da je narod nosilac ustanovljavajuće vlasti znači reći da su oni suvereni i da u vršenju te suverenosti oni mogu stvoriti koji god ustav žele [...] [U]stanovljavajuća vlast je izražaj demokratije na nivou temeljnih zakona." (Slabi konstitucionalizam)
  • Johann Gottlieb Fichte
    • "Narod je de facto i de jure najviša vlast iznad koje nema drugih vlasti i izvor je svih drugih vlasti i odgovoran je samo pred Bogom."
  • Karl Jaspers
    • "Narod kao cjelina ne postoji. Sva razgraničenja kojih se dohvatimo kako bismo ga odredili, uvijek potiru činjenice. Jezik, državljanstvo, kultura, zajednička sudbina – ništa se od toga ne podudara, već se preklapa. Narod i država se ne poklapaju, kao što se ne poklapaju ni jezik i zajednička sudbina i kultura. / Narod se ne može pretvoriti u pojedinca. Narod ne može herojski da izgine, ne može biti zločinac, ne može moralno ili nemoralno postupati; to mogu samo pojedini pripadnici tog naroda. Narod kao cjelina ne može biti ni kriv ni nevin, bilo u zakonskom, u političkom (ovdje odgovorni počinioci mogu biti samo građani određene države), ili u moralnom smislu. / Kategorički sud o narodu uvijek je nepravedan, jer podrazumjeva lažnu supstancijalizaciju i za posljedicu ima potcjenjivanje čovjeka kao individue. / Svjetsko mnjenje koje jednom narodu natura kolektivnu krivicu isto je ono koje milenijumima misli i govori da su Jevreji krivi za raspeće. / Ko su "Jevreji"? Određena grupa političkih i vjerskih fanatika koja je među Jevrejima tog vremena imala izvesnu moć, i čija je kooperacija sa rimskim okupatorima vodila Isusovom pogubljenju [...] Kolektivna krivica jednog naroda ili jedne grupe unutar naroda ne može postojati van okvira političke odgovornosti, ni kao krivična odgovornost, ni kao moralna ili metafizička krivica." (Pitanje krivice)
kafeza, prepali su se slobode, pa potrčali u drugi.
Onaj je bio zajednički. I tuđ im. I nametnut. Sad ima
svako svoj. Po mjeri vlasiste duše." (Iz tri ugla)
  • Oscar Wilde
    • "Nezadovoljstvo je prvi korak ka napretku nekog čovjeka ili naroda."
  • Pearl S. Buck
    • "Ali, kao što kaže Mariko, čemu pričati o onome što je nekada bilo? Bolje da se sjećamo onoga što vezuje narode." (Živa trska)
  • Rabindranath Tagore
    • "Nijedan narod ne može se spasiti sam odvajajući se od drugih. Ili se spašavajmo zajedno, ili zajedno propadnimo."
  • Richard S. Key
    • "[N]arod nije entitet od krvi i mesa, a još manje nosilac istinske jedinstvene psihološke volje. Savršeno neposredovan glas naroda nužno je fikcija." (Constituent Authority)
    • "Jasno je, uistinu, da, samo po sebi, etničko ili lingvističko jedinstvo je nedovoljno da konstituiše narod za sve svrhe. Mora postojati neka zajednička politička svijest. Ne slijedi, međutim, da je prisustvo ili odsustvo kulturno-lingvističke homogenosti irelevantno za vjerovatnoću ustanovljavajućeg autoriteta povezanog sa narodom. Barem u nekim historijsko-političkim kontekstima, amalgamacija neke grupe ljudskih bića u funkcionalnu ustavnu jedinicu pokazalo se nemogućim upravo zbog nemogućnosti pojedinaca da vide jedni druge kao dio zajedničkog naroda." (Ibid.)
  • Robert Musil
    • "Da se preko izabranih demokrata može projicirati volja naroda, je naravno samo privid. Ali, ako to predstavlja pokušaj da se o pitanjima različitih interesnih grupa umjesto pištoljem i nožem odlučuje glasanjem, onda je to humaniji i čovječniji postupak."
  • Stjepan Radić
    • "Kada je čovjek na umoru, onda je blizu Bogu, a kada je u zatvoru, onda je blizu svome narodu."
  • Zoran Oklopčić
    • "U kontekstu demokratske borbe protiv korumpiranog, neodgovornog ili ugnjetavačkog režima, pozivanje na volju naroda ima smisla u idealnim okolnostima gdje, nakon iscrpljenja od političkog ugnjetavanja, postoji široko rasprostranjena pobuna - koja nije praćena prostorno-koncentrisanim suprotnim iskazima lojalnosti prema režimu - slijeđena inkuzivnim političkim procesom ustavotvorstva koji vodi dokumentu potvrđenom od velike večine stanovništva. To je rijetko slučaj. Oni koji insistiraju na osmišljavanju ustavne promjene kao vršenju ustavotvorne vlasti naroda u ne-idealnim, najčešće fluidnim i višeznačnim uslovima moraju biti voljni da se kockaju. Njihova opklada jeste da su funkcionalne pogodnosti “narodnjaštva” nakon sukoba važnije nego rizici povezani sa njegovim prizivanjem tijekom samog ustavnog sukoba. Nema razloga zašto ustavna teorija mora prihvatiti ovaj rizik ustrajno i nepromišljeno. / U kontekstu društvenih sukoba - sukoba socio-ekonomske jednakosti - oslanjanje na volju naroda protiv ustanovljenih ustavnih kanala političke promjene može uvesti progresivne promjene, ali nosi rizik kršenja prava ranjivih nacionalnih, religijskih, seksualnih ili drugih manjina. Njihovi identiteti nisu uvijek usklađeni sa razumijevanjem naroda kao podjarmljenog "plebsa"." (Three arenas of struggle: A contextual approach to the constituent power of ‘the people’)
  • Žan Žak Ruso
    • "Koji je, dakle, narod prikladan za zakonodavstvo? Onaj koji je već vezan nekim jedinstvom porijekla, interesa ili ugovora, a još nikad nije nosio pravi jaram zakona; onaj koji nema ni običaja ni praznovjerja snažno ukorijenjenih, onaj koji ne strepi da će pretrpjeti iznenadnu najezdu, i koji, ne miješajući se u rasprave svojih susjeda, može sam da se odupre svakome od njih, ili da se posluži jednim da bi odbio drugoga; onaj čijeg svakog člana mogu svi drugi poznavati, i gdje nije potrebno opteretiti čovjeka većim bremenom nego što ga jedna čovjek može ponijeti; onaj koji može bez drugih naroda, i bez kojeg mogu svi drugi narodi; onaj koji nije ni bogat ni siromašan, i može sam sebi biti dovoljan; onaj, najzad, koji spaja čvrstinu starog naroda s poslušnoću mladoga. Ono što zakonodavstvo čini tegobnim poduhvatom nije toliko ono što treba uspostaviti koliko ono što treba razoriti; a uspjeh i jest tako rijedak zato što je nemoguće naći jednostavnost prirode spojenu s potrebama društva. Istina, teško je naći sve te uvjete objedinjene. Stoga dobro ustanovljene države i jesu tako malobrojne." (Društveni ugovor, II: 10)

Također pogledajte

[uredi]